uka igra slučaja i rasporeda mojih obaveza učinila je da do sada nisam imao priliku da upoznam Paddyja Ashdowna. Naime, u vrijeme svake od njegovih ratnih i poslijeratnih posjeta Sarajevu bio sam od njegovih domaćina pozivan na večere sa Ashdownom. Žaleći što nisam u prilici da ga upoznam, uvjeravali su me da se radi o iznimno zanimljivom, dragom i otvorenom čovjeku. Nakon što sam ga napokon sreo povodom pravljenja intervjua koji je pred vama, moram reći da mi je sada još više žao što se nismo sreli u daleko neformalnijim i neobaveznijim okolnostima. U Uredu visokog predstavnika upoznao sam samouvjerenog, odlučnog, prekaljenog političara kod kojeg ne pali ni najtvrdoglavija novinarska upornost da bi se od njega izvukao stav koji on još ne želi izreći o pitanjima koja su mene zanimala. Iako ne volim praviti kurtoazno-protokolarne intervjue, ipak sam odlučio simulirati jedan takav, a sve u cilju detektiranja njegovog stava o dva ključna pitanja za Bosnu i Hercegovinu, ona na kojima su pali i Wolfgang Petritsch i Socijaldemokratska partija BiH: o promjenama dejtonske konstitucije BiH i o Aluminiju.

Prema mojim informacijama iz međunarodnih "dobro obaviještenih krugova", Ashdown je svjestan svih manjkavosti dejtonske konstitucije BiH i ima namjeru demontirati je projektom "municipalizacije". Osim što municipal na engleskom znači općina, malo ko zna kako tim projektom novi Visoki predstavnik misli eliminirati postojeće ustrojstvo BiH, koje je, očito, dio problema, a ne dio rješenja za stvaranje funkcionirajuće, samoodržive države. Da nisam uhvatio kratak značajan pogled koji je Ashdown uputio svojoj desnoj ruci, šefu press-odjela Jullianu Braitwaiteu, koji je govorio: "Otkud on zna za ovo?", još bih možda i povjerovao Ashdownovom, kao, naivnom odgovoru kojim pokušava i dalje držati u tajnosti svoju ideju.

Drugo od jedina dva prava pitanja u mom intervjuu odnosilo se na pokušaj legaliziranja najdrskijeg i pojedinačno najvećeg kriminalnog poduhvata u ovoj zemlji - Aluminij. No, iako znam da Ashdown o problemu zna puno više nego što je želio priznati, sva moja nastojanja da dođem do njegovog stava razbila su se o hridi bogatog iskustva političara koji se u karijeri susretao i sa puno težim novinarskim pitanjima. Bio bih presretan da me intuicija vara, ali se bojim da je Ashdown duboko svjestan o kakvom se osinjem gnijezdu domaćeg kriminala i međunarodnih interesa radi, te da će se i on u svom stavu rukovoditi poznatim Titovim principom da se ne moramo držati zakona "kao pijan plota".

Elem, u ovakvim okolnostima, za početak razgovora nisam se sjetio ničeg maštovitijeg od pitanja kako izgleda jedan prosječan radni dan novog Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.

ASHDOWN: Obično na posao dolazim u 7.45 i svako jutro se sastajem na "jutarnjoj molitvi" sa svojim suradnicima zbog dnevnih obaveza. To traje nekih 15 minuta, a onda pregledamo štampu. Danas sam, recimo, nakon tog sastanka razgovarao sa gospodinom Arturom Molinom o novoj politici OHR-a, koja se uglavnom tiče zapošljavanja većeg broja Bosanaca. No, danas je i rođendan moje supruge, tako da je i ona nakon tog sastanka došla u moj ured. Inače, mi dijelimo neke ideje, zajednički razmišljamo kako bismo ovaj prilaz OHR-u mogli nekako uljepšati, da se ljudi osjećaju kao kod kuće, da se stave neki stolovi, klupe, cvijeće... Sve ovo se događalo do 11, a zatim sam se sastao sa predstavnicima pravnog odjela iz OHR-a: tema je bila praćenje suđenja. Želim vidjeti da se i to radi i odvija u kontinuitetu. Potom sam sreo zamjenika šefa američke misije, imao jedan intervju sa novinarima, pa press-konferenciju, nakon koje sam sa ambasadorom Kretschmerom razgovarao o pomoći Evropske unije BiH. Onda ste vi došli na red.

DANI: Jeste li iznenađeni obimom posla koji imate?

ASHDOWN: Ne, nisam iznenađen, inače sam bio u vladi, a ovdje u vašoj zemlji nisam u vladi i bitno je da ljudi shvate tu činjenicu. Znao sam da će ovdje pritisak biti izuzetno visok, četiri puta sam obavljao posao sličan ovome i znam da treba savladati velike organizacije, fokusirati se gdje treba, objediniti i uvezati ne samo OHR već i misiju EU, SFOR, UNHCR, misiju UN-a… Pretpostavljam da barem 25 posto mog radnog dana trošim na diplomatiju, što je gubljenje vremena, ali to moram raditi i također moram priznati da u ovom svemu uživam.

DANI: Znam da ste prije preuzimanja Vaše funkcije imali puno znanja o Bosni. No, zanima me šta je bilo neočekivano za Vas od onoga sa čim ste se ovdje susreli do sada?

ASHDOWN: Do sada ništa. Ima jedna poema u kojoj sam pročitao nešto što smatram da je istinito: postoji ogromna velikodušnost među ovim narodom. Moja supruga, koju kao privjesak vučem sa sobom, koja gradi naš dom a ovdje je došla nervoznija nego ja, sinoć mi je kazala da je ovo jedan od najboljih poslova koje sam obavljao na svijetu. Ukoliko baš insistirate: nikad nisam vidio ljepotu tog predjela oko Livna i zaista me dojmila, iznenadila me hrabrost i smionost povratnika, to je prvi put da se ljudi tako vraćaju poslije rata. Nadalje, kada prolazim kroz bosanske gradove - Sarajevo je vrlo jasan primjer, Široki Brijeg je možda drugi - vidi se da Evropa izranja: ne treba, dakle, neka velika imaginacija kako bi se Sarajevo doživjelo kao glavni grad u evropskoj zemlji.

DANI: Kakva su Vaša osjećanja spram činjenice da u svojim rukama imate toliku protektorsku moć?

ASHDOWN: Ne, znate…

DANI: Možda ne želite priznati, ali tolika koncentracija moći je u Vašim rukama.

ASHDOWN: Nemam neka lična osjećanja: smatram da ukoliko se žele iskoristiti ovlasti, moraju se i opravdati osim ukoliko se te ovlasti ne upotrijebe u interesu naroda BiH. Već sam bio u toj situaciji i reagirao sam nakon velikog i dugog razmišljanja; to, naime, uvijek treba biti posljednje sredstvo. Najbolji razlog za upotrebu takvih ovlasti jeste kad ih koristite za narod ove zemlje, a ne u ime političara. Ja sam to shvatio puno putujući, večerajući i ručajući sa izbjeglicama i u Banjoj Luci i drugdje, i ja ću sigurno provesti jako puno vremena sa ljudima dok ne vidim kolika je razlika između ambicija i želja ljudi u ovoj zemlji i ambicija i želja ljudi koji su na vlasti i u politici, jer zaista postoji velika razlika. Ovlasti i jesu opravdane samo ukoliko se koriste na osnovu onoga što je dobro za narod BiH, i zato smatram su te ovlasti važne.

DANI: U više navrata ste istakli i na prvo mjesto Vaših prioriteta stavili borbu protiv korupcije u BiH. No, meni se čini, a znam i za slične medijske komentare, da ste možda potcijenili destruktivnu ulogu koju ovdje još uvijek imaju nacionalizmi.

ASHDOWN: Mislim da su te dvije stvari najvjerovatnije nerazdvojive. Možda neko kaže da je BiH zaista očajno područje u koje se slijeva korupcija, organizirani kriminal: ne, to nije istina, postoje dobri političari i hrabri tužitelji, i to je dio sistema i ja bih želio zaista da se to prepozna. Organizirani kriminal, korupcija, to je nešto što se javlja poslije rata, to je jednostavno potpuno ista sjena kao u drugim zemljama u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Vidite, u mojoj zemlji, Sjevernoj Irskoj, sve je isto, korumpirane organizacije vode sve jače firme. I ovdje sad imamo ogroman zadatak, jer da bi se ova zemlja od toga očistila, mora se preći ogroman put, a da bi se prešao, bolje je da počnemo odmah. I moramo ići korak po korak. Moj prvi korak jeste stvaranje institucija, znači visoko sudsko vijeće, da sudovi mogu obavljati svoj posao. Također moraju postojati sredstva kojima se to može obaviti, moraju se donijeti izmjene i dopune zakona, mora se uspostaviti princip ministarske odgovornosti. Mislim da kriminal u ovoj zemlji uglavnom dolazi zbog zloupotrebe javne funkcije.

DANI: Vaš prethodnik je pompezno promovirao "ownership strategiju", podrazumijevajući pod njom preuzimanje odgovornosti lokalnih političara za rješavanje ključnih problema ove zemlje. Meni se ta strategija čini promašenom imajući u vidu činjenice po kojima je, recimo, Srpska demokratska stranka još uvijek najsnažnija u Republici Srpskoj. Kakav je Vaš stav o ovome?

ASHDOWN: Meni se dopada riječ partnerstvo, volim tu riječ: mi skupa radimo kako bismo postigli ciljeve. Međutim, naš zadatak je da stvorimo institucije, okvir jedne države, bez obzira da li je ona decentralizirana ili možda država koja bi bila slična Švicarskoj i Belgiji, za razliku, recimo, od Francuske, ali to je ono što moramo uraditi. Također smatram da se moje ovlasti trebaju iskoristiti više kako bi se stvorio okvir, a manje kako bi se umiješalo u ono što se dešava unutar tog okvira: ako bi u Bosni bio stvoren moderan evropski okvir za pravdu, slobodno tržište, za demokraciju, rukovođenje, za građansko društvo, ona bi vladala sobom. Mislim da svoje ovlasti mogu opravdano koristiti u pravcu stvaranja tog okvira, umjesto da se miješam u donošenje odluka unutar tog okvira. Na koncu, ja ne mogu primorati građane ove zemlje da vole ovu zemlju, ne mogu donijeti zakone koji će primorati bosanske Srbe da vole BiH ili primorati Hrvate da je vole, moram biti pravičan političar i vidjeti što može biti praktično ostvarivo da nastane država koja će raditi u interesu građana. Kada postoji država koja će djelovati u interesu građana, onda će je i građani zavoljeti.

DANI: Kakav je Vaš stav prema najavama po kojima biste Vi mogli biti i posljednji Visoki predstavnik u BiH?

ASHDOWN: To ne mogu predvidjeti, želim se fokusirati na ono što trebam raditi sutra kako bih poboljšao životne uvjete građana umjesto da gledamo u kristalnu kuglu da vidimo što će se dogoditi. Nemojte ovo pogrešno tumačiti, ne želim da bilo ko povjeruje da će međunarodna zajednica otići iz ove zemlje - to je ona poznata Karadžićeva fraza "izdržati, izdržati, izdržati" - znate, mi ćemo ovdje ostati onoliko koliko je potrebno. I nije pitanje da li ćemo, nego kako ćemo ostati. Julian mi je kazao, naime, da ima više predstavnika međunarodne zajednice u Pragu nego u Sarajevu, ali to nisu vojnici i nije Visoki predstavnik - već su ili diplomate ili su na odmoru ili su biznismeni. Dakle, nije pitanje da li ćemo, nego šta ćemo raditi ovdje: hoćemo li sjediti i održavati stabilnost ili ćemo pak privlačiti evropejce, graditi veze, trgovinu, biznis. Ja bih bio oduševljen da sam ja zadnji Visoki predstavnik.

DANI: Jeste li teško donijeli odluku o smjeni ministra finansija Nikole Grabovca?

ASHDOWN: Svakako. Žalim što je došlo do toga jer ja zaista cijenim posao koji je gospodin Grabovac obavio, no mislim da se morao preduzeti prvi korak u pravcu primjene principa ministarske odgovornosti, i ja sam to morao učiniti. Gospodin Vračar u RS-u drugačije smatra, ali ovdje tako nije bilo i ja nisam imao drugačije opcije.

DANI: Hapšenje Radovana Karadžića: možete li ponuditi imalo drugačije objašnjenje od onih koje već godinama slušamo od visokih međunarodnih zvaničnika zašto do toga još nije došlo i kada će?

ASHDOWN: U potpunosti sam ubijeđen u odlučnost NATO-a da uhapse Karadžića i Mladića, međutim, nisam u potpunosti uvjeren da postoji opredjeljenje u Vladi RS-a da izvrše svoju međunarodnu obavezu, a to je da upravo oni potpomognu njihovo uhićenje. Nije pitanje da li će, nego kada će se Karadžić i Mladić pojaviti u Haagu: u potpunosti shvatam da, bez obzira što se gospodin Karadžić druži sa ovcama i kozama po planinama istočne Republike Srpske ili Crne Gore, on ne može zaustaviti ovu zemlju i on nema više ovlasti da zaustavi tok progresa u ovoj zemlji, ali što prije bude u Haagu, mi možemo brže postići progres. NATO neće izgubiti strpljenje, ja sam bio vojnik, ali to je vrlo teška vojna operacija. Ne kažem ni da sam strpljiv, ja želim da se to obavi jako brzo, i prije nego što sam došao ovdje, kada sam razgovarao sa Bushom, Schröderom, Chiracom, Blairom, rekao sam da je to potrebno obaviti. Oni su se složili i ja sam siguran da će se to ubrzo dogoditi.

DANI: Imate li ambicija za daljnjim promjenama dejtonskog Ustava BiH ili smatrate da su one koje je nametnuo Vaš prethodnik dovoljne za jedan određeni vremenski period?

ASHDOWN: Nadam se da građani BiH imaju ambicije, a reći ću vam zašto: ne možete preživjeti, dvije propale mini državice unutar jedne ne mogu se pridružiti Evropi. Ukoliko ozbiljno mislite na državu, moraju se stvoriti strukture: to će biti jedna labava struktura bez jačanja entiteta i to ništa nije nekonzistentno sa Daytonom. Drugi razlog je daleko urgentniji i važniji: ova zemlja se suočava sa ogromnom dužničkom krizom, to će se već pojaviti u proljeće iduće godine, ali to neće mijenjati valutu. Vidite prosvjetne radnike, probleme koji se događaju u Livnu, to je ogromna domaća kriza čije proporcije zabrinjavaju i one će djelovati na sve dijelove ove zemlje. U naredna dva-tri mjeseca već će se znati neke cifre jer otprilike svaki zaposlenik iz BiH plaća 900 KM samo za političare; ne za program zdravstva i obrazovanja, nego samo za političare i birokrate. Ne mogu se tačno sjetiti, ali mislim da je to četiri puta više nego u drugim zemljama, čak i najskupljim. Znači, ova zemlja jako puno troši na političare i na birokrate, a premalo na narod. Probleme koje sam spomenuo jednostavno ne možete više sebi priuštiti. Neki dan sam kazao kako privreda nekako brže uzima zamaha u Federaciji nego u RS-u zato što je Federacija brže prošla kroz reforme, no nju mogu savladati ovi problemi ako ne dođe do pravih reformi: zato i kažem da je vaša jedina opcija reforma. Bez reforme ćete propasti.

DANI: Imate li Vi ikakvih konkretnih ideja oko promjena dejtonske strukture BiH?

ASHDOWN: Ne, to je na narodu. Ljudi trebaju odlučiti i kao što sam već rekao - Dayton je temelj, međutim, kao i svaki drugi temelj, on se ne može podrivati, i, kao i svaki drugi temelj, on je posve beskoristan ako se ne nadograđuje. Sada je samo pitanje kako.

DANI: A hoćete li mi onda objasniti šta je to "municipalizacija"?

ASHDOWN: To ne podrazumijeva promjenu strukture, nego su to ovlasti na razini općina i želimo da one rastu. Primijetio sam, otkad sam ovdje, da se dinamične stvari dešavaju na terenu, na razini općina - recimo, Široki Brijeg, Kalesija, to su samo neki primjeri, i primijetio sam da postoji konzistentnost sa starom strukturom iz bivše Jugoslavije kada su općine bile snažne. Želio bih još neke stvari doznati: recimo, kada se općine ujedinjuju. Primijetio sam također da se čak više nego u drugim modernim državama ovlasti daju na lokalnoj razini i ja ću povući paralelu sa Švicarskom, gdje su stvarne ovlasti na općinskom nivou. Ustanovivši te činjenice, ja se jednostavno pitam - da li se može kroz to nešto ponuditi BiH? Želim vidjeti vladu koja će na prvo mjesto staviti građane, i iskreno mislim da to češće vidim na razini općina nego na razini kantona i na državnom nivou.

"Svaki zaposlenik iz BiH plaća 900 KM samo za političare; ne za program zdravstva i obrazovanja, nego samo za političare i birokrate"

DANI: Hoće li upravo "municipalizacija" biti Vaš model promjene dejtonske strukture BiH?

ASHDOWN: Vi tražite model, na meni nije da ga pružam. To je do vas. To je vaša država, vaš ustav. Sve što želim reći jeste da građani moraju biti na prvom mjestu. Vrlo sam praktičan: daleko me više zanima kako uspostaviti zakone, kako uspostaviti sistem koji će omogućiti više radnih mjesta. Evo jedan primjer: zašto, k vragu, ako u ovu zemlju donesete diplomu nekog od najuglednijih svjetskih univerziteta, ona ovdje ne važi? Pomislite, koliko vas samo jedan zakon drži van svjetskih tokova. Bit će dosta posla, a to neću raditi ja, nego vi, sami za sebe.

DANI: Jako me zanima koliko ste upoznati sa problemom mostarskog Aluminija?

ASHDOWN: Očito, ne tako mnogo. No, čim sam stigao, počeo sam se upoznavati s tim problemom, koji je vrlo delikatan. To je tehnički problem na kom se još uvijek jako mnogo radi. Neću stoga davati komentare. Sigurno je samo da smo jako, jako daleko od rješenja.

DANI: Možete li Vi obećati da ćete podržati ono rješenje problema Aluminija koje će se uklapati u zakonski sistem ove zemlje?

ASHDOWN: Mislim da se tu istodobno bavimo sa dva pitanja: zakonskim sistemom ove zemlje, što je jako važno, i poslovnim interesima. Naprosto, ne mogu izaći sa špekulacijama. Žao mi je, ali neću. Bit ću na ovom mjestu, donijet ću odluku i možete mi tada uputiti kritike.

DANI: Možda je bolje da Vas počnem kritikovati odmah. Ambasador Petritsch za tri godine nije uradio ništa da sankcionira kriminal u Aluminiju, da bi tek na samom kraju svog mandata javno priznao da se radi o apartheidu u ovoj kompaniji. Na isti način na koji Vi testirate ovdašnje političare, mislim da bi utemeljenost Vaših verbalnih obećanja o podršci izgradnji pravne države i vladavini zakona trebalo testirati na Vašim rješenjima za Aluminij.

ASHDOWN: Moje izjave usmjerene su na to da ova zemlja bude država, i da za dvije godine bude na svom putu ka Evropi. To je moj zadatak. A Aluminij ne komentiram upravo zato što sam svjestan koliko je to važno.

DANI: Na primjeru Aluminija BiH se prvi put u svojoj historiji suočava sa snagom moćnih multinacionalnih kompanija koje iz vlastitih interesa podržavaju kriminal i pljačku postojeće upravljačke strukture ovog kombinata. Kako građani ove zemlje mogu biti sigurni da ćete Vi zastupati interese BiH kada budete odlučivali o sudbini Aluminija, a na drugoj strani budete imali interese moćnih država koje ovdje predstavljate i njihovih kompanija, poput Daimler-Chraislera, Glencora, Debisa...

ASHDOWN: Mogu vam iskreno reći da mi nikad niko nije pristupio radi takvog lobiranja, u ime bilo koje međunarodne ili interesne grupe… Shvatite: nemam drugi posao na koji ću poslije ovog otići. Na kraju sam puta. Nemam reputaciju koju bih morao graditi. Imao sam sjajan život. Ovo je moj posljednji posao. Ovdje sam jer volim ovo mjesto, želim ovdje živjeti i posao mi se dopada. Neću uvijek donositi odluke kojima ćete biti zadovoljni, to vam mogu obećati. Imat ćete dosta prilike da me kritizirate. Imajući u vidu ovaj ogroman, nevjerovatan posao preda mnom, bit će i grešaka. A vi morate biti strpljivi. Ja sam Visoki predstavnik, nisam Bog. No, mogu vam apsolutno pouzdano obećati: moj boravak nema nikakve druge svrhe osim da budem u službi ove zemlje i međunarodne zajednice. Meni nikad niko nije došao i rekao: morate donijeti ovu odluku. Ljudi mogu izgraditi fantastične teorije zavjere, takvih je teorija na stotine. Ponekad mislim da nam ne treba svjetsko prvenstvo u fudbalu, već svjetski kup u teorijama zavjere. No, uživanje u tome drage volje prepuštam drugima.

DANI: Slažem se u ocjenama ovdašnjih sklonosti ka vjerovanju u teorije zavjere. No, uvjeravam Vas da Aluminij ne pripada nikakvim teorijama zavjere. Naprotiv, već godinama smo svjedoci da međunarodni predstavnici, koji se verbalno zalažu za vladavinu prava u ovoj zemlji, svojim praktičnim djelovanjem omogućavaju opstanak aktuelne kriminogene upravljačke strukture Aluminija koja pokušava legalizirati pljačku i apartheid.

ASHDOWN: Možda i nije teorija zavjere. No, moje je da razmotrim činjenice i donesem vlastiti sud o tome šta je u najboljem interesu BiH. Nemojte to ni u kojem slučaju vezivati za Mostar. Možemo biti u stanju donijeti savršeno mudre odluke a da ne pravimo nikakve kompromise. No, nekada ću morati i da tražim kompromis: s jedne strane gledati na neki zakon, s druge strane nešto drugo, o čemu će odluka ovisiti. Ovo nije posao za čistunce. To je posao u kojem motivacija mora biti život. Šta čini život, recimo, u RS-u? Kako žive izbjeglice tamo? Porodice koje nemaju skoro ništa? Ili srpske izbjeglice u Drvaru?

DANI: Na kraju, zanima me pratite li utakmice Svjetskog prvenstva u fudbalu?

ASHDOWN: Odgovor je ne. Mislim da mi je život do te mjere ispunjen divnim stvarima da mogu i propustiti neko takvo uživanje u sportu. Moja supruga pratila je Wimbledon, ja rijetko šta gledam. Fudbal je ponekad izuzetak. Pogledao sam utakmicu Engleska - Brazil, koliko sam stigao.

Arhiva Dani
263