vo šta je američki predsjednik George W. Bush nedavno pitao brazilskog predsjednika Fernanda Henriquea Cardosa: "Imate li i vi crnce?" ("Do you have blacks, too?") Na šta je dobri Cardoso izjavio da George W. Bush "još uvijek uči". Teško da treba još dokaza da je popularni W. imbecil, ali ovo je jedna od spektakularnijih budalaština. Da podsjetimo, Brazil je zemlja sa najbrojnijim crnim stanovništvom izvan Afrike i najveća zemlja Južne Amerike - nadajmo se da tamo neće skoro biti krize koja će zahtijevati američko učestvovanje. Možda bi bilo neophodno ukazati na implicitni rasizam dotičnog pitanja - crnci se imaju od strane bijelaca, kao da su robovi ili bolest - ali to je neka druga priča. Bushovo umobolno pitanje, u svjetlu Svjetskog prvenstva na kojem dominira gorespomenuti Brazil, odgovor je na zagonetku odnosa između Amerike i svjetskog fudbala - Amerika može lako razumjeti fudbal, nije to nikakva nauka, ali svijet je poprilična misterija, Bushu nerješiva kao knjiga bez slika.

Američki mainstream je rijetko obraćao pažnju na fudbal. Kad je davne 1950. na Svjetskom prvenstvu u Brazilu amaterska američka reprezentacija pobijedila 1:0 Englesku, kolijevku fudbala, doma u Americi gotovo da niko nije obratio pažnju. Pažnju su na fudbal nakratko obratili sateliti CIA-e koji su početkom šezdesetih, u doba Kennedyja, na Kubi spazili fudbalske terene pored neidentifikovanih instalacija. To je moglo značiti samo jednu stvar - Ruse, koji nigdje nisu išli bez fudbala i raketa - i to je bio početak kubanske krize, kad umalo svi nismo otišli u vraga. Poslije je američka reprezentacija redovno gubila od zemalja u kojima su američki plaćenici i savjetnici gušili seljačke bune, a čak ni nesretna američka fudbalska liga, u kojoj su sedamdesetih igrali Pele i Beckenbauer i Slaviša Žungul (nekadašnje krilo onog, crvenog, Hajduka) koji je igrao za Chicago Sting, nije uspjela da omili fudbal Americi. Velike nade su polagane u Svjetsko prvenstvo 1994, ali fudbal se, tvrdili su mnogi, ni nakon toga nije baš primio.

Ili možda jeste: jedna od neupadljivih posljedica Svjetskog prevenstva 1994. bilo je stvaranje američke lige MLS (Major League Soccer). Za razliku od lige u kojoj su igrali Pele i brzi Žungul (koji, kažu, ima sto pedeset kila, hrpu djece i kuću na pacifičkoj obali), MLS se oslanja na američke igrače, a stranci su većinom iz zemalja Centralne Amerike, mada ima i par starijih evropskih zvijezda (Hristo Stoičkov igra za Chicago Fire i redovno daje intervjue na tečnom španskom).

Publika na koju MLS računa su kako djeca, mladići i djevojke iz predgrađa koja u osnovnim i srednjim školama igraju organizovani fubal i ne znaju ništa o Manchester Unitedu, tako i mnogi imigranti iz dijelova svijeta u kojima je fudbal nadomjestak za hranu. To je čudan i kulturološki zanimljiv spoj - iskustvo trenutka u kojem latino navijači Chicago Firea jednoglasno, na španskom, sudiji viču: "Muda! Muda!" dok pored njih sjede anđeoski plavokose djevojčice iz bogatih predgrađa, neophodno je za razumijevanje ovdašnjih fudbalskih običaja.

MLS je u svojoj sedmoj sezoni i za sada pokušava da se održi na vodi - maksimalna plata igrača je 270.000 dolara, a klupski budžeti ne bi pokrili Zidaneovu mjesečnu plaću. Uspjesi i dobra igra američke reprezentacije povećali su interes za fudbal i MLS (zbog čega, valjda, američko prvenstvo nije prekinuto za vrijeme Svjetskog). Gledanost utakmica, koje se ovdje prikazuju usred noći, bila je daleko iznad očekivane, Landon Donovan je osvanuo na naslovnoj stranici Sports Illustrateda, a čak je i Bush nazvao američke reprezentativce da im poželi sreću prije utakmice sa Njemačkom i da im se zahvali što u svijet fudbala uvode i one koji ništa o tome ne znaju, kao što je on sam - Bush, kao i uvijek, tek uči.

Nevolja je u tome što svi - kako američki investitori, tako i svjetska javnost - očekuju da fudbal preko noći počne da hara Amerikom, a kada se to ne desi, zlobnici (američki sportski komentatori, listom bijeli i glupi, kojima se dokaz za uzaludnost svijeta nalazi u tome da svijet nije Amerika) tvrde da se nikada neće desiti. Ukazuju na debakl lige iz sedamdesetih, na dosadašnje debakle američke reprezentacije, na činjenicu da se čak ni ženski fudbal, nakon fantastično uspješnog svjetskog prvenstva za žene 1999, nije primio. Svijet bi htio da fudbal zarazi Ameriku kako bi se Amerika prestala praviti pametna, ali istovremeno strahuje od mogućnosti da Amerika postane fudbalska velesila - pribojavaju se da bi utakmice imale četvrtine, igralo bi se bez ofsajda, Svjetsko prvenstvo bi organizovala Nike korporacija (kao da se to već ne dešava) itd.

Fudbal će osvojiti Ameriku kad postane nemoguće da praznoglavac kao Bush bude predsjednik. Ne zaboravimo da je Bush izbore dobio na jedvite jade i da nije imao mandat većine stanovništva, iako mu je trenutno permanentno ratno stanje donijelo neočekivanu popularnost. Fudbal u Americi na kraju svih krajeva zavisi od odnosa Amerike prema svijetu. Blok koji sprečava masovni uspjeh fudbala u Americi nema nikakve veze sa pravilima fudbala i razlikama između fudbala i baseballa. Fudbal je svjetska stvar i kada svijet postane dio Amerike i Amerika postane dio svijeta, fudbal će biti u mnogom američkom domu. Otud je sukob oko fudbala zapravo sukob između dvije generalne političke struje: s jedne strane su konzervativni izolacionisti, kojima je svijet tek iritantni okoliš, kao svemirski vakuum oko majčice Zemlje, i čiji su tipični predstavnici Bush i njegova bulumenta idiotskih patriota, i s druge strane oni koji su svjesni, ili ih barem zanima, da svijet postoji nezavisno od Amerike, da se u njemu nešto dešava, da Amerika ima izvjesne odgovornosti, da Brazil ima crnce i da ti crnci s loptom sve znaju. I da je, recimo, utakmica između Senegala i Urugvaja nešto usko vezano sa suštinom života, a, bogami, i umjetnosti. Amerika nije monolitna, niti je ikad bila, čak ni po pitanju fudbala. Dok god Bush uspijeva da uvjeri Amerikance i svijet koji ga ne interesuje da je on tipičan Amerikanac, dobro se ne piše ni svijetu ni fudbalu ni Americi. Nada leži u Landonu Donovanu, iz isključivog razloga što je predriblao par njemačkih igrača, a jednog je napravio budalom i proturio mu loptu kroz noge.

Arhiva Dani
263

Arhiva Dani
263

Aleksandar Hemon
hemon@bhdani.com