Arhiva Dani 263 LIČNOST U FOKUSU RIJEČ U FOKUSU Alibabić glavni Lagumdžijin izborni adut Nestali snimci iz Srebrenice su u Haagu! Mundijal u Haagu Dvije beogradske nastrane ljubavi Sarajka postaje Kineskinja Zbogom, oružje!

---

LIČNOST U FOKUSU
George W. Bush

"Amerièka vlada je objavila rat bez granica i uvela nove oblike represije, te stvorila dvije klase ljudi: one kojima su zajamčena osnovna ljudska prava i one koji nemaju nikakva prava; Bushova administracija je uzela za pravo da zajedno sa svojim saveznicima upotrijebi vojnu silu gdje i kad im to padne na pamet; protivzakonito pritvaranje imigranata podsjeća na koncentracione kampove za američke Japance za vrijeme Drugog svjetskog rata..."

Ovo se, između ostalog, kaže u saopćenju grupe uglednih američkih intelektualaca pod naslovom "Not In Our Name" ("Ne u naše ime"). Čak ni činjenica da su među potpisnicima i osobe poput Tonyja Kushnera, Edwarda Saida, Noama Chomskog, Roberta Altmana, Laurie Anderson, Eve Ensler, Glorie Steinem, Russella Banksa... nije bila dovoljna da bilo koji od vodećih američkih medija izvijesti o ovoj peticiji. Jedan od razloga svakako leži i u činjenici da potpisnici ukazuju i na sumrak američkog mainstream novinarstva, koje se izvrsno uklopilo u patriotsku demagogiju siledžijske politike administracije aktuelnog američkog predsjednika.

Zahvaljujući politici Georgea W. Busha, planeta Zemlja definitivno postaje opasno mjesto za življenje. Količina moći koju ima u svojim rukama očito je obrnuto proporcionalna razumu koji upravlja njegovim odlukama. Blago onima, bilo u Papua Novoj Gvineji ili Americi, koji nisu zabrinuti zbog mogućeg nastavka sadašnje politike aktuelnog američkog predsjednika i nesagledivih posljedica koje po čovječanstvo ona može imati.

---

RIJEČ U FOKUSU
Turska
Piše: Mile Stojić

Blistava igra turske reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu ponovno je u fokus stavila zemlju s kojom nas veže tisuće vidljivih i nevidljivih niti. Ali, umjesto o nogometu, mi ćemo, kao što je već običaj u ovoj rubrici, opet o jeziku.

U jeziku, dakle, koji se nekad zvao hrvatskosrpski, u opticaju je bilo nekoliko tisuća turskih riječi. Rječnik turcizama Abdulaha Škaljića sadrži više od osam tisuća natuknica, ali u nas se pod riječju turcizam podrazumijevaju i pojmovi i izrazi koje su nam preko turskog došle iz arapskog i perzijskog jezika. U svakom slučaju, bez ove vrste tuđica naše komuniciranje bilo bi vrlo otežano, a često i nemoguće. Raspadom nekad zajedničkog jezika na tri posebna, vjeruje se da su turcizmi ostali u "posjedu" bosanskoga jezika, dok su se srpski i hrvatski riješili dušmanskoga (evo, već turcizam!) leksika. Međutim, turcizmi su i u srpski i u hrvatski ušli, kako to piše Alija Isaković - do bubrega (opet turcizam, za koji, uzgred budi rečeno, nemamo ni sinonima!).

Nema sinonima u suvremenom hrvatskom jeziku ni za slijedeće turske riječi: bakar, boja, burmut, čarapa, čekić, čelik, česma, čizma, ćela, duhan, džep, đon, jatak, jorgovan, kat, kalup, katran, kula, kuluk, kundak, kutija, lala, leš, limun, majmun, pamuk, papuče, rakija, sapun, sat, šator, šećer, tambura, top, tulipan, vez, zanat... Vele da su se polovicom prošloga stoljeća srpski i hrvatski jezikoslovci dogovorili da se srpski piše budala, a hrvatski bena, dok im neko na koncu nije prišapnuo da su oba ta termina turska. Turske su i imenice kat i boj, što je vezano za kulturu stanovanja, sinonim turcizma lala je opet turcizam tulipan, jer su ovaj cvijet upravo Turci presadili u Europu. Ta riječ je ušla i u njemački (Tulpe), kao i imenica kifla (Kipferl), jer su Turci izmislili tu vrstu peciva.

Kad smo već kod peciva, nikako ne možemo zaboraviti arapsko-perzijsku riječ kavana, koja je u turskom dobila oblik kahvehane, a preko toga u bosanskom i srpskom kafana. To je zato što su upravo Turci u Europu donijeli mirisni smeđi napitak. Sa kavom je došao i šećer (također turcizam bez sinonima) i neizostavna rakija, riječ za koju opet, i u lingvističkom i u prenesenom smislu, nemamo zamjene. Hoteći se što više razlikovati od srpskoga, hrvatski su filolozi termin tobdžija zamijenili riječju topnik, zaboravljajući da je opet korijen te riječi top - turski. Elem, s tim Turcima nikad načistu. Najveća je ironija da osvjedočeni borci protiv svega što je tursko u nas, uglavnom nose - turska imena - Karadžić, Ekmečić, Ćosić, Ćorić, Pašalić itd.)

Netko je skoro tumačio da riječ Balkan na turskome znači krv i med, što je teško protumačiti, jer izaziva tamne asocijacije. Riječ merak, međutim, znači ugodno raspoloženje, uživanje, nasladu (njem. Lust). Pune su meraka i drugih pustih turskih riječi naše najljepše narodne pjesme, pa evo šta o njima kaže fra Grga Martić, zašto je odustao od njihova uklanjanja iz jezika bosanskoga: "te stoga vidimo ljubovne, koje u varoši gniezdo imaju, piesme, mada su zacrnile turskim izgovorima; nu ipak su ove rieči kod naroda tako priviknute, da jim bez njih ne bi piesma, kao jelo bez začine, prijazna bila".

---

Mundijal u Haagu

Kada je riječki sudac Slavko Lozina, započinjući jedan od pretresa na suđenju za zločine nad srpskim civilima u splitskoj luci Lora, čestitao hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji na pobjedi nad Italijom, to je izazvalo pravu lavinu reakcija. Hrvatski mediji Lozinu su ismijali, a sam premijer Ivica Račan se umiješao u sudsku granu vlasti ističući da od tog suđenja zavisi buduća suradnja Hrvatske sa sudom u Haagu, jer se na tom slučaju dokazuje sposobnost hrvatskog pravosuđa da se nosi sa ratnim zločinima. Račan, međutim, ne bi trebao brinuti, jer je Svjetsko nogometno prvenstvo jednako prisutno i u sudnicama Haškog tribunala, što dovoljno govori o poštovanju žrtava jednako zastrašujućih, ako ne i gorih zločina počinjenih u BiH.

Tako su prije početka pretresa na suđenju Radoslavu Brđaninu i Momiru Taliću, predsjedavajući sudac Carmel Agius i Brđaninov advokat John Ackermann, prošlog petka ujutro, kada su se u četvrtini finala na Svjetskom prvenstvu sreli Engleska i Brazil, poveli sljedeći razgovor:

- Pretpostavljam, i to vjerovatno tačno, da Vijeće neće uvažiti zahtjev za prekid pretresa u čas Svjetskog prvenstva - kazao je Ackermann, prije nego što je u sudnicu ušao zaštićeni svjedok, rijetki preživjeli jednog masakra u Bosanskoj krajini.

- Gospodine Ackermann, prije nekoliko minuta sam razgovarao telefonom sa mojom familijom. Moje dvije kćerke, koje su obje advokati, nisu danas otišle na posao - odgovorio je Agius.

- Ne?

- Ni moj sin, koji je također advokat. Momak moje druge kćerke također gleda utakmicu s njima. Moja supruga im se pridružila.

- Da?

- Ja sam jedini koji danas radi.

- Kada bi ispalili topovsko đule niz haške ulice, ne bi nikoga pogodili. Niko ne radi, osim nas.

---

Dvije beogradske nastrane ljubavi

I tako je pukla najnastranija beogradska ljubav: između Nebojše Pavkovića, najomiljenijeg Miloševićevog generala, i Vojislava Koštunice, njegovog najdosljednijeg opozicionara. Dogodilo se to u ponedjeljak, kada je Koštunica na sastanku jugoslavenskog Vrhovnog savjeta odbrane iznio prijedlog za smjenu Pavkovića, koga je, uprkos većini pripadnika vladajuće koalicije u Srbiji, štitio od famoznog 5. oktobra pa sve doskoro. Ali Koštunici su se usprotivili ostala dva člana Savjeta - crnogorski i srpski predsjednik Milo Đukanović i Milan Milutinović.

Pa ipak, Koštunica je riješio: kad već ne može da Pavkovića smijeni, može da ga pošalje u penziju. Tako je napisao ukaz kojim generalu prestaje vojna služba, a takav, po definiciji, ne može biti načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije. Pavković, čiju smjenu uporno od Koštunice već više od godinu dana zahtijevaju iz Washingtona, odbio je da izvrši naređenje o skidanju. Ali bio je milostiv: nije izveo tenkove na ulicu, već je sve prepustio "institucijama sistema". U zaštitu Pavkovića stao je jedino Koštunicin rival Zoran Đinđić, ne toliko što je osjećao da može da ga zadrži na tom mjestu, već što je izračunao da bi mogao za njim da pošalje Koštunicu.

Prva od te dvije ljubavi počela je ujutro 6. oktobra 2000, dan pošto je zbačen Milošević. Spretni Pavković je svoje usluge ponudio Koštunici, a ovaj ih prihvatio kao neku vrstu ravnoteže prema Đinđiću, koji je prihvatio sve drugo. Čitavu godinu i po trajala je ta ljubav u kojoj je Pavković valjao Koštunici protiv Đinđića i Koštunica Pavkoviću protiv svih ostalih.

A onda je Carla Del Ponte objavila da u Haagu vodi istragu protiv Pavkovića. Spretni general počeo je tada da se druži sa Đinđićevim prijateljima, pa i sa samim premijerom kao čovjekom koji bi Del Ponteovoj mogao da kaže i poneku lijepu o njemu. Ali taj ljubavni trougao nije mogao da potraje. Đinđiću je Pavković trebao samo onoliko koliko je protiv Koštunice i obratno.

Koštunica je bio uvrijeđen, pa je Pavkovića smijenio. Koga smijeni Koštunica, on je dokazan Đinđićev prijatelj, pa je Pavkovića prihvatio. A onda je počeo da kulja prljavi veš iz prekinute ljubavi. Pavković je saopćio da je, dok je idila sa Koštunicom trajala, ovaj od njega sa svojim savjetnicima 7. juna prošle godine tražio da sa Vojskom upadne i pohapsi Đinđićeve ljude u vladi jer, navodno, prisluškuju Koštunicu. Očekuje se još prljavog veša, tim prije što treba da se učvrsti nova nastrana veza.

Jedino su se obradovali oni u Washingtonu. Oni računaju da je nastrano samo ako Pavković nekoga voli a ne skida uniformu. Svučen, mnogo je prirodniji.

---

Sarajka postaje Kineskinja

Kada je 2000. godine prvi put razmatrana prodaja Robne kuće "Sarajka", tadašnji ministar privrede Kantona Sarajevo Zaim Backović u svom pismu predsjedniku kantona je upozorio: "Moje lično mišljenje je da se ovaj projekat bez ikakvog razloga odugovlači. Naime, postoji realna bojazan da se zbog našeg prisustva uopće ne realizira." Istovremeno je Upravni odbor "Sarajke" Kantonalna agencija za privatizaciju obavijestila da ne postoji pismeni sporazum suvlasnika "Sarajke" (TP "Marketi", Sarajevostan, HTP "Bristol" i RK "Sarajka") o raspodjeli sredstava od prodaje. Od tada do danas niko se od odgovornih nije ni u šali pozabavio rješavanjem imovinsko-pravnih odnosa.

Pričalo se da će italijanski Benetton preuzeti robnu kuću, napraviti trgovinsku imperiju, uposliti veliki broj radnika, uložiti puno para. Priče su katkad bile propraćene posjetama Italijana, koji bi naletjeli privatnim avionima i pregovorali s Kantonalnom vladom, tada Belkićevom. No, nekog potpisanog i ovjerenog traga iz tog vremena nije ostalo. Kantonalna agencija za privatizaciju istovremeno raspisuje tender. Na njega se niko ne javlja. Međutim, nakon što je zakonski rok prošao, po drugi put Agencija i Vlada "pregovaraju" s Benettonom. Epizoda se završila raspisivanjem drugog tendera, na koji se, opet, niko nije javio! Kako zakon nalaže, Agencija je treći put raspisala neposrednu pogodbu. Sada je to značilo da se prodaje samo zgrada robne kuće, a dotad se prodavala firma. Početkom ove godine javila su se tri ponuđača: mostarski Inter-invest, Bosna Bank International (BBI), te konzorcij koji čine Raiffeisen Property Invest, Edizione property i Rizzani De Eccher S.p.A, čija veza sa Benettonom nije nikada objašnjena.

Cijena "Sarajke" dotada je bila 18.579.000 KM (koliki su zvanični dugovi firme), i niko je nije prihvatio. Najveću ponudu dali su iz Inter-investa: 12,5 miliona KM. Druga dva potencijalna kupca nudila su po deset miliona KM, s tim što je konzorcij, a kojeg je Agencija uvijek predstavljala kao Benetton, nudio najveću investiciju: 80 miliona KM.

Ipak, radnici "Sarajke" "odlučili" su se za domaću - mostarsku firmu, koja je na dan potpisivanja odustala od kupovine. Onda je Agencija kao drugog kupca odabrala Benetton, a on je, da bi potpisao ugovor, prvo bio dužan uplatiti garanciju od 3,5 miliona maraka. Kada je ugovor sastavljen a sastanak zakazan - kupac nije došao, kao ni narednih sedam dana, koliki je zakonski rok. Tek tad se Agencija obratila BBI-u, banci koja ima najveći osnivački kapital u BiH, čak 47 miliona KM. No, kada je direktor BBI-a Andre Van Hove došao da finalizira dotadašnje pregovore, umjesto četiri suvlasnika, na potpisivanju ugovora pojavio se samo direktor RK "Sarajka" Nedžad Osmanspahić, navodno sa ovlaštenjem "Bristola" i TP "Marketa". Predstavnici Sarajevostana se nisu pojavili, jer su svoje ovlaštenje prenijeli na kanton, a ovi potonji nisu nikog ovlastili da prodaju prihvati.

"Kada sam pitao gdje su suvlasnici, kako ću kupiti nešto što nema riješene imovinsko-pravne odnose, predstavnici Agencije su mi odgovorili: 'Gospodine, ovo je privatizacija, tako da morate rizikovati'", sa nepovjerenjem, odmahujući glavom, kazao je za Dane Van Hove, dodavši da su u BBI-u bili ozbiljno zainteresirani za kupovinu, ali da nikada nisu imali namjeru da se, nakon što izbroje pare (garancija od 3,5 miliona položena je u Central profit banci), spore oko imovinskih odnosa. Ugovora neće biti jer u međuvremenu je "iz svojih izvora" i direktor BBI-a dobio dokumentirane informacije da je RK "Sarajka" u sudskom sporu sa "Bristolom", zagrebačkim "Tekstil-prometom"… Tako ni ovog puta od prodaje nije bilo ništa, a radnicima je već bilo obećano da će im se nakon prodaje isplatiti 30 izostalih plaća, uplatiti socijalno osiguranje i zakonom obavezna otpremnina, što bi iznosilo 5,1 milion KM.

No, dok su "pregovori" i sa BBI--om izgledali sasvim "ozbiljni", Dani su iz povjerljivih izvora saznali da do pogodbe nikada neće doći i da "Sarajku" zapravo najozbiljnije namjeravaju kupiti Kinezi?! Oni su se kao potencijalni kupci spominjali i prije dvije godine. I tu je zvanična priča bila završena. Činjenica je samo da bi "Sarajka" mogla biti zamijenjena nečim što će podsjećati na kinesku pijacu u Budimpešti?! No, kod Mađara se to makar nalazi na periferiji grada.

---

Zbogom, oružje!

Već duži period, pripadni ci federalnog i kantonal nog ministarstva unutrašnjih poslova i policajci Policijske uprave iz Sanskog Mosta prikupljali su podatke o švercu oružjem koji se odvija na relaciji Prijedor - Bihać. Brzom i dobro isplaniranom akcijom u Novom Naselju, u općini Sanski Most, u ponedjeljak je zaustavljen plavi BMW sedmica italijanskih registarskih tablica. Nakon što je policija dala signal da se vozilo zaustavi, vozač je dodao gas i pokušao pobjeći s lica mjesta. U potjeri koja je uspješno okončana, vozač je priveden u Policijsku upravu Sanski Most, a nakon ispitivanja sud mu je odredio pritvor u trajanju od 30 dana, na čije izdržavanje je upućen u bihaćki zatvor Luke.

Kako Dani saznaju, radi se o muškarcu rođenom 1961. godine u Bihaću, a stalno nastanjenom u Prijedoru. U gepeku su pronađena tri minobacača kalibra 82 mm i dva kalibra 60 mm, te nišanske sprave. Prema prvim saznanjima, oružje je namijenjeno crnom tržištu. U interesu istrage, kako su nam rekli u Općinskom sudu Sanski Most, za sada se ne mogu davati nikakve izjave. A kako je Danima rekao Adil Draganović, predsjednik Općinskog suda u Sanskom Mostu, uhapšeni je u svom iskazu tvrdio da je "oružje iz svoje garaže povezao u Policijsku upravu u Bihaću". Ako je tako, ostaje nejasno zašto je pokušao pobjeći i izbjeći kontrolu policije koja ga je morala zaustaviti potjerom u kojoj je i oštećeno vozilo u kojem je naoružanje pronađeno.

---