Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 262

21.
Juni
2002.


Arhiva Dani
262



Nerzuk Ćurak
nerzuk@bhdani.com

 


Ashdown i njegov tim moraju raditi tako da što prije ostanu bez posla u ovoj regresivnoj zemlji u kojoj nema novca za progres, pa ni za onaj mali porodični, što ga, s neviđenim osjećajem za unazad, zovemo regres. Daleko je more

 

Vlastitim rukopisom
Dejtonski nacionalizam

Ko su Oni koji sa nepodnošljivom lakoćom nose svoju sopstvenu suvišnost?


  razmaku od nekoliko dana, novi guverner Bosne Paddy Ashdown i stari špekulant i bosnofil George Soros, neovisno jedan od drugoga, upozorili su na isto: glomazna administracija dejtonske Bosne ždere ovu zemlju, dovodeći u pitanje samu mogućnost njenog postojanja. Zanimljivo je da je tu ocjenu Soros izrekao u Daytonu, gradu u kojem je iracionalnim kartografskim silovanjem začeta vanbračna geopolitička zajednica, tzv. entitetska država Bosna i Hercegovina, a svoj numerički rafal o bosanskoj birokraciji padišah (kada već neće da ga zovemo lord) Paddy izrekao je ovdje, gdje kusamo plodove američkog dejtonskog gnjeva.

Tako su dva vanjska subjekta bosanskohercegovačke države i društva zorno demonstrirali zasićenost bosnocentričnih filantropa i međunarodne zajednice projektom koji ne funkcioniše, koji frustrira i bez ikakvih problema afirmira nemoć kao vrhovni način prisutnosti svijeta u Bosni.

Da li ovi glasovi najavljuju početak kraja Impotentne Države? Ili se, pak, samo radi o svečarskoj kurtoaziji dragog Georgea prilikom dobijanja dejtonske nagrade za mir i, što je puno važnije, nije li u pitanju tek inauguralna odlučnost novog zemaljskog upravnika?

Te pristupne odlučnosti međunarodnih odličnika u Bosni nagledali smo se svih ovih godina; ona se, nažalost, gubila u svakodnevnom suočenju sa neočekivanim užasima najkomplikovanije svjetske države i u neizbježnim sudarima sa najteretnijim nacionalistima novog doba. Preurediti takvu državu i transformirati njene vanvremenske nacionaliste najveći je mogući politički izazov pred kojim se sada nalazi međunarodna zajednica u BiH i njen šarmantni namjesnik liberalnog kova.

No, važno je uočiti još jednu, važnu skupinu ljudi koja se izvrsno slaže sa dejtonskom koncepcijom bosanskohercegovačke države i nije joj mrsko podržati (više tajno nego javno) uvjerene nacionaliste koji su se pravo iz mezozoika ubrzanom vremenskom mašinom prebacili u ugodne fotelje izvršne vlasti i još ugodnije stolice smiješnih bosanskohercegovačkih parlamenata. Ta neokonzervativna grupa prerasla je u pokret i sa nepodnošljivom lakoćom nosi svoju sopstvenu suvišnost. Ko su ti koje ćemo zvati Oni?

Oni su oni kojima je dejtonska Bosna omogućila neočekivani prodor iz partera beznačajnosti u zonu gdje se kreiraju, donose i realiziraju odluke.

To su, dakle, svi oni kojima je ova i samo ova država, ova i samo ova hipernadrealna birokratska kancelarija zvana dejtonska Bosna omogućila učešće u vlasti, pa sada nema druge nego održati svoju naraslu važnost. A kako drugačije ako ne iskrenim branjenjem one državne strukture koja im je omogućila da uhvate nebo! Zakačeni za gore, odvojeni od dolje, plivaju naše partijske nomenklature, nošene parazitskom odanošću općinskih, kantonalnih, entitetskih, distriktnih i državnih aparatčika.

Ta sraslost partijskog i mahnitog državnog aparata stvorila je pseudodržavni pokret koji ima svoju vezivnu ideologiju, a to je odbrana političkog koncepta koji im je neočekivano udahnuo moć. Postojanje tog ideološkog tkiva nas uvjerava da, kako se vremenski udaljavamo od dejtonskog izvorišta, sve više i sve češće susrećemo se sa novim tipom nacionalizma. To je dejtonski nacionalizam.

Simbioza uvjerenih dejtonskih nacionalista (npr. Prlić, Ivanić, Tokić…), njihovih, u taj nacionalizam utjeranih drugova (npr. Lagumdžija, Dodik…) i tradicijskih nacionalista (npr. Izetbegović i izetbegovići, Kalinić i kalinići, Jelavić i jelavići…) blokira bilo kakvu radikalnu društvenu promjenu, jer bi ta promjena bez tzv. državnog posla ostavila hiljade partijskih podanika koji predano rade u zidinama dejtonske birokratske tvrđave.

I tu će malo šta promijeniti novi Zakon o državnoj upravi koji promovira kult profesionalnog državnog službenika. I malo šta će promijeniti kvalitetni state činovnik koji prođe rešeto Fincijeve prijemne komisije, kad nakon svih provjera ponovo ulazi u sito dejtonske države, u dejtonski stroj koji se pokreće na krv i znoj novih, novijih i najnovijih birokrata. Ta gladna mašina, gladnija od onog Springerovog gosta čijih 400 kila ne može podmiriti ni dnevna proizvodnja hrane na Baščaršiji, samo nas iznova upozorava da nije dovoljno primiti nove, vrsne nestranačke činovnike u državnu upravu dejtonske Bosne; treba promijeniti upravu samu! Ako to ne učinimo, ova "mala prodavnica užasa" će, poput biljke mesoždera, halapljivo progutati najbolje, jer su najukusniji. I više ništa neće moći zaustaviti proizvodnju Najsnažnije Birokratske Države u našem svemiru.

To znači da će građani biti gladni.

No, da li su prostor gladi i filozofija bijede dovoljni za radikalnu preinaku ili bar za reformu koja upućuje na dekonstrukciju ove birokratske Meke?

Odgovor je više da nego ne, i to najmanje iz dva razloga. Prvi je očit i tiče se SDP-a. To više uopće nije stranka ljevice nego čista stranka dejtonskog centra. Tu atribuciju možemo iščitati i na drugi način, kao stepovanje u mjestu. Kao iluziju kretanja. Baš kao vic o Lagumdžijinom drmusanju voza.

Drugi razlog nije tako transparentan i tiče se našeg svijeta, naših vrlih birača, koji, dok se zemlja okreće oko Sunca, neće povezati uzrok i posljedicu. U istraživanjima javnog mnijenja, pa i onim najrelevantnijim, najobjektivnijim i vrijednosno neutralnim, apsolutna većina građana će sasvim iskreno, do bola uvjereni da je to najvažnije, kazati kako će glasati za one politike koje svoju vjerodostojnost crpe iz stvarnog života i obećavaju zapošljavanje, bolji životni standard, kvalitetnu socijalnu politiku, novu ekonomiju… Ali, pazite sad: kod samog čina glasanja te i takve politike ne prepoznaju se u povojskim reformskim i emancipatorskim strankama, već u nacionalnim i rigidnim nacionalističkim orkestracijama. Upravo u onima koje su učinile sve u svojoj dijaboličnoj moći da, kako je to prof. Grebo pred rat lucidno grafitirao, umremo zajedno. I živimo odvojeno.

I sve dok bude tako, sve dok uzrok i posljedica žive svoje separirane živote, Bosna i Hercegovina bit će odvojena od svoje bolje prošlosti i još bolje budućnosti.

Da bi se to odvajanje zaustavilo, međunarodni upravitelji ove neuspješne države moraju se umiješati u svoj posao, ali ne kao do sada. Bezobrazno je i dalje donositi odluke koje produžuju agoniju Bosne samo da bi misija, njegujući strah od obnove konflikta, što duže trajala pribavljajući misionarima ličnu finansijsku korist. Ashdown i njegov tim moraju raditi tako da što prije ostanu bez posla u ovoj regresivnoj zemlji u kojoj nema novca za progres, pa ni za onaj mali porodični, što ga, s neviđenim osjećajem za unazad, zovemo regres. Daleko je more.

Nažalost, sva upotrijebljena argumentacija nije dovoljna svim našim nacionalistima. I starim i novim. Stari će, vjernički otporni na činjenice, odmah vidjeti unitarističku urotu prikrivenih mrzitelja svega što je nacionalno; novi će, u strahu od još jednog trijumfa anahronih nacionalizama, blokirati svaku ozbiljnu mogućnost unutarnje promjene ove neobične države. Zato je tu Ashdown.

On je u pristupnoj besjedi akumulirao strašne žderačke cifre dejtonske aparature i tresnuo nam je istinu. Naša istina su te cifre, od kojih ćete se razboljeti čitajući tekst mog kolege Emira Suljagića. Paddy nam poručuje da te cifre treba radikalno smanjiti. Soros to smanjivanje cifarske države naziva "neophodnom modifikacijom Dejtonskog sporazuma". Kako me nikakav stranački angažman ne obavezuje na političku korektnost, sve ove metafore pretvorit ću u doktrinarno načelo: Berzovni špekulanti i liberalni demokrati na različite načine traže promjenu dejtonskog modela, a stvar je puno jednostavnija: radi se o tome da se taj model ukine!


Arhiva Dani
262

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh