Opservatorij

Starac sa zelenom bradom

Likovna kolonija u Počitelju; 14-16. juni 2002.

U vremenu kada je osnovana, a bilo je to daleke 1964. godine, Likovna kolonija u Počitelju bila je jedna od najznačajnijih umjetničkih kolonija na prostorima bivše nam domovine. Za nju se ubrzo nadaleko pročulo pa je stekla internacionalni karakter. Počitelj su posjećivali i u njemu boravili velikani. I to ne samo slikari već i kompletan tadašnji kulturni establishment. U devedesetim godinama Počitelj dijeli sudbinu BiH. Od kolonije nije ostalo gotovo ništa, a od samog Počitelja tek nešto više od toga.

U nekoliko posljednjih godina u Počitelj se vraćaju kako njegovi prijeratni stanovnici, tako i umjetnici, zaljubljenici "starca sa zelenom bradom", kako jednom Zuko Džumhur nazva ovaj drevni grad na Neretvi. Recimo to tako da svako ima svoje, podjednako jake razloge zašto se Počitelju vraća. Počiteljci svoje, one zavičajne ili razloge rodne grude, umjetnici svoje, one umjetničke. A jedni bez drugih sigurno ne mogu. Upravo je zbog Počiteljaca Počitelj i postao mjestom okupljanja umjetnika. Ima u ovoj zemlji i drugih mjesta sa kulama i zidinama koja nikada nisu postala predmetom tolike umjetničke pažnje. Koga je prvog Počitelj namamio da skrene sa glavnog puta na kafu i osluhne život u njemu, više nije ni bitno. Bitno je da taj što je prvi svratio, nije ravnodušan iz njega izašao. Unutar zidina sa kulama koje imaju svoja imena sreo je ljude zabavljene svojim poslom, ljude koji žive svoj život sa svojim običajima, akšamlucima pod kulom Gavran-kapetana, gdje su se sa tamburaškim orkestrom dočekivale cure koje su iz polja donosile vodu. Upravo je taj život koji se živio, ili se moglo naslutiti da se (i kako se) živio u ovom ambijentu, bio presudan razlog zbog čega je Počitelj postao Likovnom kolonijom. Svoje ateljee u Počitelju su imali Affan Ramić, Safet Zec, Salim Obralić…Tamo bi živjeli i radili. I sve dok je u Počitelju bilo života, kolonija je gotovo neprestano radila. Uvijek bi se tamo mogao sresti neko ko slika, vaja ili samo seiri, osluškuje. I nije se jednom desilo da u gluho doba noći nekoga od prisutnih u koloniji probudi zvuk nanula čiji bi klepet ustvari bio tek eho nekog davnog klepetanja na počiteljskoj kaldrmi.

Duhovnost i energija kojom Počitelj zrači je ponovno i ove godine privukao veliki broj umjetnika potvrdivši tako još jednom da se radi o motivu koji je neiscrpna umjetnička inspiracija. Ono što stvarno raduje jeste tabla zakucana pred ruševinama kuće u kojoj je bila smještena Likovna kolonija. Na njoj piše da će njena obnova i vraćanje u prvobitno stanje krenuti sad u junu i trajati do septembra. Pored tog objekta, o državnom trošku se planira popravak nekoliko kuća povratnicima te počiteljska džamija. Ovogodišnje bi okupljanje u Počitelju bilo daleko masovnije da gotovo istovremeno u BiH nisu bile organizirane još najmanje četiri likovne kolonije. Jedna od njih je bila u Neumu. A od Počitelja do Neuma, tj. do neumskog zaleđa, gdje je Popovo polje, također vrijedan umjetnički motiv, nema puno. To što su se ove dvije kolonije vremenski podudarile može se shvatiti tako da ova dva motiva konkurišu jedan drugome, za čim niti ima potrebe niti je to zbog njihovih različitih specifičnosti moguće izvesti. Stvar je u koordinaciji i komunikaciji među likovnim udruženjima i samim umjetnicima. Pošto čovjek u isto vrijeme ne može biti na dva različita mjesta, on bi se onda morao odreći jednog od motiva. Za tim apsolutno nema potrebe. Počitelj, Popovo polje, vodopad Kravice, Blagaj, Hutovo blato, i mnogi drugi jedinstveni hercegovački likovni motivi koji se nalaze na ovom dosta uskom području, svaki za sebe umjetnicima može predstavljati izazov i nema nijednog razloga da se svima zainteresovanima to zadovoljstvo uskrati.

Pretpostaviti je da će dogodine sam Počitelj više ličiti na samog sebe, Likovna kolonija u Počitelju trajati duže od tri dana, biti bolje organizirana, da Neum, vodopad Kravice, Hutovo blato neće biti tako daleko… (N.Džanko)

Godina bez Pjevača

Devetnaestog juna navršilo se godinu dana od iznenadnog i definitivno preranog odlaska Davorina Popovića na turneju po drugom svijetu. Pjevač koji se proslavio pjesmama otpjevanim na opasnoj granici patetike, sâm nikada nije imao sklonosti ka patetičnim izletima u svakodnevnici. I svako ko ga je upoznao zna da bi bilo krajnje nepristojno u svako prisjećanje na njega uvrstiti dozu patetike o boljoj prošlosti. Jer, niti su to bili bolji dani, niti smo to bolji bili mi. Vremenska distanca čini čuda. I zato je mnogo bolje pisati o onome što traje. I kao što nema Indexa bez Davora, tako ni priče o njima nema bez priče o Pjevaču. O Pjevaču koji, ako ćemo pravo, i nije bio njihov originalni pjevač. Indexi su već postojali kada je iz Pauka u ovu grupu došao Davorin Popović.

Davorinov lik je već utisnut na poštanskim markama i to nešto znači. Ali mnogo više znači činjenica da njegovi lik i djelo ostaju duboko utisnuti u kolektivnoj muzičkoj, i ne samo muzičkoj, svijesti generacija koje dolaze. Neki tek priznaju taj uticaj u oficijelnim ili privatnim komentarima, kod nekoga je to diskretno primjetno u načinu rada, a poneko i posve direktno citira Indexe u svojim pjesmama. Ili uzima njihove pjesme kao ishodište za novu prezentaciju starih pjesama.

A još tamo krajem sedamdesetih je Đorđe Balašević, dok je još djelovao sa grupom Rani mraz, u jednoj od svojih prvih pjesama Jedan Saša iz voza napravio direktnu posvetu Indexima. Na jednom mjestu u toj pjesmi se kaže ...i rekao kako je slušao samo Indexe i Korni grupu...

Skoro dvadeset godina kasnije, Zabranjeno pušenje će, pokušavajući dočarati jedan dan na Ilidži sa kraja šezdesetih, otpjevati i stihove ...a sa radija Plima od Indexa... I nisu pogriješili - bio je to nezaobilazni soundtrack jednog vremena.

Pa Crvena jabuka: Zlatko Arslanagić, njihov lider, nije krio svoju opsjednutost Indexima. Odrastao je u komšiluku Đorđa Kisića, dugogodišnjeg bubnjara ove grupe, ali nije to bilo presudno u njegovom opredjeljenju. Pjesme su odigrale ključnu ulogu. Pjesme koje će pomenuti kada kaže ...uzmi neke drage ploče/ pusti Indexe.... Ova pjesma će biti objavljena na albumu Za sve ove godine iz 1987. I nije samo naslov albuma bio parafraza Indexa.

Budući da je ta ploča objavljena pola godine nakon nesreće kod Jablanice, kao svojevrsna posveta tragično nastradalim članovima Crvene jabuke, trebalo je i na omotu nešto kazati. Što će dati odgovor na sva pitanja a da opet poruka ne bude ni neukusna ni patetična. I opredijelili su se za stihove iz Balade, jedne od najčuvenijih pjesama Indexa: ...kad ne bude mene/ kada dođu drugi dječaci ko ja/ kad ne bude mene/ ljubit ću te pjesmama svojim i tad....

Tri godine kasnije, Jabuka će se ponovo vratiti Indexima kada na koncertni album Uzmi me kad hoćeš ti uvrštavaju obradu pjesme Bacila je sve niz rijeku. Zanimljivo je da je time otpočeo, na neki način, novi život ove pjesme. I da su je nove generacije tek tada otkrile.

Ta pjesma, za koju je tekst uradio Kemal Monteno, nalazi se i na Keminom redovnom repertoaru, a u poplavi koncertnih albuma na kojima se aktuelne zvijezde prisjećaju starih hitova ta pjesma je našla svoje mjesto kod Željka Samardžića, kod Viktorije i kod mnogih drugih.

Zanimljivo je da su prve obrade njihovih pjesama nastajale još na samom početku karijere Indexa. Tako je Dušan Prelević snimio pjesmu Jutro će promijeniti sve nekako u isto vrijeme kada je ta pjesma i originalno objavljena.

I Goran Bregović je stasavao pod njihovim jakim uticajem. Jednom prilikom je rekao da mu je žao što sam nije napisao samo četiri pjesme iz cjelokupne domaće produkcije. Nabrojao ih je. Na toj listi našao se Arsen Dedić sa Kućom pored mora, grupa Film i Mi nismo sami, zatim Đorđe Balašević i Priča o Vasi Ladačkom i, nezaobilazni Indexi i pjesma Sanjam. Međutim, Bregović nikada tu pjesmu nije snimio. Snimio je drugi njihov hit: na koncertnom albumu Bijelog dugmeta iz 1981. godine uvrštena je ska obrada pjesme Sve ove godine.

Ipak, pjesma Sanjam nije ostala neobrađena. Pojavila se na jednom singlu i to, zanimljivo, baš sa pjesmom Mi nismo sami, koju je i Bregović pominjao. Radi se o jednom izdanju, vrlo ograničenog tiraža, grupe Galija.

Zagrebačka grupa Krug objavila je obradu njihove pjesme Svijet u kojem živim, a Regina se opredijelila za pjesmu Ti si mi bila u svemu naj, naj, naj. Sarajevska grupa 7 UP još na prvom albumu imala je obradu pjesme Sve ove godine. I tu se spisak sigurno ne iscrpljuje.

A još je i veći broj onih koji u svom repertoaru često izvode pjesme koje su proslavili Indexi, samo još uvijek taj koncertni repertoar nisu prebacili i na zvanične snimke. (A. Misirlić)

Ars Aevi - moguće čudo

Enver Hadžiomerspahić

Da se najslađe smije onaj koji se smije zadnji sada zna i Enver Hadžiomerspahić, kao i cijela ekipa okupljena oko projekta Ars Aevi. Jer, nema ko im se nije smijao kada su u Sarajevu 1992. počeli planirati otvaranje najvećeg muzeja moderne umjetnosti koji su ovi prostori ikada vidjeli. Od utopije započete u junu mjesecu 1992, Ars Aevi je tokom deset godina postojanja izrastao u projekt od najvećeg internacionalnog prestiža.

O tome svjedoči i podatak da je preko 100 najpoznatijih svjetskih umjetnika svojim reprezentativnim radovima formiralo kolekciju budućeg Internacionalnog multikulturalnog centra i Muzeja savremene svjetske umjetnosti u Sarajevu. U periodu od 1994. do 2000. muzeji i centri za savremenu umjetnost iz Milana, Prata, Ljubljane, Venecije, Beča i Sarajeva učestvovali su u procesu formiranja nukleusa kolekcije i organiziranja promotivnih izložbi. Očekuje se da nove nukleuse realiziraju partneri iz Zagreba, Roveretta, Atine, Istanbula, Genta…

U periodu od 23. do 25. juna u Sarajevu će utopija konačno dobiti svoj materijalni oblik. Naime, na desetu godišnjicu inicijative položit će se temeljni stub budućeg centra i bit će promovisana internacionalna kampanja Ars Aevi. Tako će 23. juna biti inauguriran most Ars Aevi, zbog čega u Sarajevo dolazi čuveni svjetski arhitekt Renzo Piano. U Sarajevo će doći još dva umjetnika, koji će svoja djela darovati svima koji budu otkupili dionice budućeg muzeja. Michelangelo Pistoletto će tako u nedjelju otvoriti svoju izložbu Ogledavajućih certifikata, koji će ujedno biti i svjedokom da je neko dioničar muzeja, a isti dan će biti organiziran koncert na kojem će se izvesti Mediteranska simfonija - Amen Gorana Bregovića (?!), čiji se snimci na nosačima zvuka neće prodavati, već će biti podijeljeni svima onima koji otkupe pola dionice. Za najveće dioničare Ars Aevija arhitekt Renzo Piano pripremio je svoj poklon - certifikat, koji će također biti predstavljen Sarajlijama 23. juna.

Pored promocije kolekcije, tokom nekoliko dana slavlja velikog uspjeha nekada nevjerovatnog projekta, bit će otvorena i izložba mladih umjetnika BiH, održat će se sesije pod nazivima "Promocija Internacionalne kampanje Ars Aevi", "Sarajevo - multikulturalna prijestolnica" i "Ars Aevi: Mreža savremene umjetnosti".

U periodu od 1997. do 1998. ovom projektu su svoju podršku dali generalni direktor UNESCO-a i generalni sekretar Savjeta Evrope, dok je 2000. svoje generalno pokroviteljstvo dao i predsjednik Evropske komisije. Regija Toscana pozvala je sve regione svijeta da kupe jednu ili više Ars Aevi dionica, dok će gradovi Venecija, Rim i Firenca pozvati sve gradove svijeta na buduću saradnju. Kooperacija Legacoop iz Rima preuzela je promovisanje inicijative u svijetu internacionalnih kooperacija, Muzej "Luigi Pecci" realizirat će kontakte sa svim svjetskim muzejima i centrima za savremenu umjetnost, dok će asocijacija Arci pozvati sve svjetske asocijacije da učestvuju u ovoj kampanji. Na ovaj način skupit će se novci za realizaciju izgradnje budućih muzeja.

Zanimljivo je da su i bh. vlasti, kojima se (uz izuzetak pokoje kulturne manifestacije sa priredbama, pucanjem i pjevanjem) ne bi moglo prigovoriti preveliko učestvovanje u finansiranju zaboravljenog kulturnog života u Bosanaca, sve vrijeme bile vrlo naklonjene ovom projektu. Tako su Grad i Kanton Sarajevo, FBiH i predstavnici Ministarstva vanjskih poslova i Parlamenta BiH potpisali izjavu kako je projekt Ars Aevi "jedan od najznačajnijih razvojnih projekata u BiH", i na taj način se obavezali da će djelovati ka tome da muzej postane stvarnost.

Nevjerovatno? Da, izgledalo je sasvim nevjerovatno u onom Sarajevu da će se ikada i govoriti o umjetnosti. Jednako nevjerovatno izgleda i sada da će Sarajevo za nekoliko decenija imati razbacane objekte arhitektonskog kompleksa Ars Aevi, koji će biti locirani na prostoru koji spaja historijsko jezgro grada sa novim dijelovima Sarajeva. Zvuči još nevjerovatnije da će buduće module veličine 4.000 - 6.000 kvadrata projektovati poznati arhitekti koji su već projektovali najznačajnije svjetske muzeje. Ali, najnevjerovatnije je to što je prvi takav projektovao upravo čovjek koji je sa Hadžiomerspahićem i ekipom Ars Aevija bio gotovo od samog početka, Renzo Piano, i to potpuno besplatno.

Ako se tiče Renza, trebalo bi se ticati i Sarajlija. Ljudi koji su proteklih deset godina uporno radili na tome da Sarajevo ucrtaju na svjetsku mapu centara moderne umjetnosti, u poluanonimnosti sredine iz koje dolaze i uz podršku imena na čiji se pomen zalede i površni poznavaoci moderne umjetnosti, zaslužili su da se dani kraja juna proslave barem kao da se fudbalska reprezentacija BiH plasirala na Svjetsko prvenstvo. Ove dvije stvari, naime, potpuno su nevjerovatne. S tim što je Ars Aevi uspio. (V. Seksan)

Stojić u Poljskoj

Mile Stojić, prevoditeljka i novinarka Dorota Menzel-Ćirlić, hrvatski ambasador u Poljskoj Zdenko Karakaš, te prevodilac Grzegorz Latuszynski

U Poljskoj sveučilišnoj knjižnici u Varšavi protekle je srijede predstavljena knjiga Strijela u pepelu (Strzala w popiele) istaknutog sarajevskog pjesnika, kolumnista Dana, Mile Stojića. Riječ je o izboru iz Stojićeve poezije, osamdesetak pjesama, koje je na poljski preveo poznati poljski slavist, kritičar i prevodilac Grzegorz Latuszynski, a tiskala izdavačka kuća "Agawa". U nazočnosti brojnih poljskih pisaca, novinara i kulturnih radnika, knjigu je predstavio dr. Andreas Stadler, direktor Austrijskog kulturnog centra u Varšavi, istakavši kako se Stojićev književni rukopis nastavlja na najbolje tradicije srednjoevropskog kulturnog pisma.

U eseju koji je o Stojićevoj poeziji pročitao prevodilac naglašeno je kako je Stojićeva poezija izuzetno moderna, refleksivna, otvorena duhu vremena, a opjevavanje ratnih tema vrlo blisko poljskom poetskom i čitalačkom iskustvu. Stihove iz knjige prisutnima su govorili Maryla Sywkowska, urednica "Agawe", te sam autor.

Ne biti dio ubilačke mašine

Damir Nikšić, sarajevski umjetnik koji trenutno boravi na usavršavanju u Sjedinjenim Američkim Državama, našoj je publici uglavnom poznat po radovima u okviru izložbi Centra za suvremenu umjetnost Sarajevo i radu na projektu Ars Aevi. Kako je riječ o jednom od naših najtalentiranijih umjetnika, nije nikakvo čudo da njegovi radovi izazivaju pažnju i preko oceana. U galerijama u New Yorku i Forth Wayneu (država Indiana) izložen je rad "Hollywar", koji sjajno prikazuje dominaciju američke (sub)kulture i vrednovanja današnjeg svijeta, odnosno nerazumijevanja Istoka od strane Zapada.

Sam Nikšić ovako obrazlaže svoj rad: "Kultura je najčešći izgovor za ratove, dominaciju i genocide. Zapadnoevropska kultura i nauka su u 19. vijeku izmislile sve razloge zašto zapadni čovjek treba da gospodari svijetom. Ta u osnovi eurocentrična kultura postavila je sebe na vrh evolucijske ljestvice, izmišljajući pritom argumente koji govore u korist toga, u korist evolucije kulture. Jer, priča da su ljudi u srednjem vijeku mislili da je zemlja ravna, totalna je izmišljotina. Ona je napravljena samo zato da bi kasniji stadij evropske kulture izgledao na višem evolutivnom nivou. Zapad se nikada nije potrudio da se upozna sa Istokom, jer mu je draža vizija Istoka od suštine. Muzeji savremene umjetnosti, tj. muzeji moderne umjetnosti, recimo MOMA u New Yorku, jesu bastioni moderne kulture. Moderna kultura je ta koja se smatra vrhuncem kreacije svijeta. Modernizam je zadnji krik i prema tom modelu najvažnije je ono što se događa sada. Mi smo na vrhu svih sedimenata, mi smo moderni, moderni svijet je taj 'slobodni svijet', a američki predsjednik je lider tog svijeta. Sve izgleda kao neka nova religija.

Crkva te religije je muzej. Arhitektura internacionalnog stila - bez dekoracija ili nečega što bi ga kulturno definisalo - jeste kukavičije jaje. Korijen zapadne arogancije je u tome da svoje gradove, nekad Pariz a danas New York, smatra centrima, dok ja tvrdim da centra svjetske umjetnosti nema, jer svjetska savremena umjetnost je iluzija. Zašto je jedna kultura bolja od druge? Tu se vraćamo kulturi kao osnovnom oružju, motivu i razlogu za istrebljenje drugih.

Nacisti su smatrali da Nijemci predstavljaju superiornu rasu samo radi genija: Straussa, Wagnera, Mozarta, Goethea. Pogonska goriva motora koji je, dakle, pokrenuo ubilačku mašinu, bile su upravo, umjetnost i kultura. Nisam imao iluzija da je umjetnost pretjerano važna stvar, ali shvaćam da sve što danas uradim kao umjetnik, sutra može biti iskorišteno kao izgovor i opravdanje za ubijanje. Svijet je u situaciji da sve što danas neki genij u najboljoj namjeri proizvede, sutra postaje smrtonosno oružje. Dominira kultura vizuelnog, bez sadržaja. Kultura koja je toliko površna da iskače iz same sebe, nekome je zaista način života. Poslanici te kulture i tog načina života su upravo umjetnici modernizma. Po njihovom obrascu živi srednja klasa. Njihovi idoli su glumci, pisci, umjetnici… Kao umjetnik i istoričar umjetnosti ne želim biti dio ubilačke mašine, zato ga virtualno uništavam. Hollywood je najviše upregnut u propagandu, ali ovdje nema kovanice 'režimski umjetnik', koja potpuno definira te stvari. Sve što se predstavlja kao razvijeno nije ništa drugo nego preobučeni romantizam, ali je opasan motiv, proizveden u kulturi. Herojska smrt u holivudskim filmovima nije drugačija od herojske smrti vitezova. Moj virtuelni napad na kulturu je uništavanje koncepta kulture kao motora i motivatora ratne mašine. Napad ne treba vršiti na fizičkom planu, treba intelektualno napasti centre kulture, pobijediti aroganciju, koja sve više postaje razlog za ratove."

Više o ovoj zanimljivoj teoriji i Nikšićevim radovima možete doznati na web-siteu http://www.arts.arizona.edu/damir/otherworks.htm. (A. Burić)

Arhiva Dani
262

	Sadržaj Arhiva Pretplata Biblioteka DANI Marketing Galerija Impresum	DANI br. 262 21. Juni 2002.