Arhiva Dani 262 LIČNOST U FOKUSU RIJEČ U FOKUSU Karadžića ili uhapsiti ili ga pred izbore ne spominjati Kurir Jovica Nobelovci i IBM na Elektrotehničkom fakultetu "Ekološki grad" u smeću do grla Ekskluzivno

---

LIČNOST U FOKUSU
Goran Bregović

Kada bi bilo dokaza da se Bog bavi i tako tričavim stvarima kakvo je ukazivanje na svu bijedu vlastitih podanika, onda bi postojalo dovoljno razloga za vjerovanje u njegovu režiju još jedne demonstracije bijede današnjih Sarajlija: u sedmici u kojoj se navršava godišnjica smrti Davorina Popovića, u Sarajevu je najavljen prvi pravi poslijeratni solistički koncert Gorana Bregovića i to u sklopu kampanje za izgradnju muzeja moderne umjetnosti Ars Aevi!

Najveličanstvenija etapa bogate biografije legendarnog Pjevača jeste ona koja se odnosi na rat: u trenucima kada je njegov Grad bio izložen najbrutalnijem zločinačkom ubijanju u svojoj viševjekovnoj historiji, Davorinu nije palo na pamet da iz njega ode.

Istovremeno, na hiljade onih koji su zajedno sa Pimpekom proveli rat u Sarajevu, godinama su očajnički iščekivali makar jedan javni glasić solidarnosti i podrške od Bregovića. No, to nije bio njegov rat: on je za to vrijeme živio u Beogradu, snimajući emisije o "sarajevskom duhu" za Vučelićevu televiziju, ukazujući da su među ključnim ljudima tog duha bili i Radovan Karadžić i Rajko Petrov Nogo, radeći muziku za film Slavnog Režisera, koji su finansirali Milošević i Jugoslovenska narodna armija. Ali, iz ovoga bi bilo pogrešno izvlačiti zaključke o Bregovićevom moralnom ništavilu: nije on baš potpuno imun na patnje gradova bitnih za njegovu karijeru: odmah nakon početka NATO bombardovanja organizirao je koncert u Solunu, u znak podrške Beogradu.

Srećom, istovremeno je širom svijeta bilo na hiljade umjetnika i puno većih od Bregovića koji su u podršci Sarajevu jasno iskazivali svoj stav prema civilizacijskim vrijednostima. Dio njih i danas nastavlja podršku Sarajevu, ovaj put okupljen oko ideje Envera Hadžiomerspahića o Ars Aeviju. Zbog onoga što su takvi umjetnici činili i čine za bh. prijestonicu, ukrcavanje Bregovića u njihov voz predstavlja nedopustivu uvredu za njih same.

Zagovaramo li to mi to zabranu Bregovićevog koncerta u Sarajevu? Ne, ni slučajno! Samo maštamo o dostojanstvu koje su imali poštovaoci djela Knuta Hamsuna kada su mu, nakon njegovog kolaboracionaštva sa nacističkim režimom, listom vraćali knjige na njegovu adresu. Prazna dvorana u kojoj će se održati Bregovićev koncert bila bi prava mjera zasluženog prezira. No, veliki umjetnik ne mora da brine: Sarajlije nisu Norvežani i oni su zaslužili tek njegov prezir dok mu budu aplaudirali ili se, oni poznatiji među njima, budu gurali da ga potapšu po ramenu.

Zbog toga će odlično posjećeni koncert "Sarajlije" Gorana Bregovića, sa svim važnim "facama" u prvom redu i iza bine, biti najbolja mjera vlastitog, poraznog odsustva minimuma samopoštovanja današnjih Sarajlija. Ali i to sve do priželjkivanog Cecinog koncerta na Koševu.

---

RIJEČ U FOKUSU
Počitelj
Piše: Mile Stojić

Ministar prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, g. Ramiz Mehmedagić, ovih dana je u Počitelju prilikom otvaranja izložbe bosanskohercegovačkih umjetnika, najavio obnovu nekoliko objekata u ovom kulturno-historijskom kompleksu. U prvoj fazi planirano je, prema ministrovim riječima, da se obnovi zgrada Umjetničke kolonije, zaštiti džamija od daljnjeg uništavanja, te izgradi devet obiteljskih kuća. "U drugoj fazi planiramo da ambijent Gavrankapetanovića kuće, odnosno Umjetničke kolonije, opremimo, te rekonstruiramo džamiju", decidan je ministar, koji najavljuje i dalja arheološka istraživanja u gradu jer, prema nekim podacima, naselje je staro više od tri i pol milenija.

Sama imenica Počitelj spominje se prvi put 1444. godine, kao oznaka kule-tvrđave Herceg Stjepana Kosače. Unatoč tome što je važio za jednu od najjačih utvrda srednjovjekovne bosanske države, Turci su Počitelj osvojili već polovicom petnaestoga stoljeća. Ovaj gradić na živopisnoj obali Neretve izgrađuje se intenzivno od druge polovice 16. stoljeća kroz plodonosno ukrštanje dviju graditeljskih tradicija - orijentalne i mediteranske. Sve do naših dana bilo je sačuvano to graditeljsko kulturno blago - Šišman-Ibrahimpašina džamija, sahat'-kula, medresa, hamam, han, kuća Gavrankapetanovića… I prije nego što je postao središte kadiluka, piše Hamdija Kreševljaković, Počitelj je bio jedan mali kulturni centar.

Taj jedinstveni grad-spomenik je 1992. godine tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu teško razoren i oštećen. Srpska je artiljerija u proljeće 1992. znatno oštetila prelijepu staru potkupolnu džamiju, sagrađenu prije pet stoljeća. Kada su snage hercegovačkih Hrvata ušle u drevni grad-muzej, iz njega su protjerale bošnjačko stanovništvo, te od srpske vojske "načetu" džamiju u kolovozu 1993. "dokrajčili" minama. Od siline eksplozije centralna džamijska kupola urušila se u unutrašnjost zdanja, a zidovi su se skoro do polovice obrušili. Vitka munara, od klesanog kamena, srušena je do temelja. Na ulazu u Stari grad vlasti Herceg-Bosne postavile su tad osam metara visoki križ, koji je, valjda, trebao svjedočiti o tome da je Počitelj katoličko mjesto. Križ je, također, bio postavljen i na kulu Gavran-kapetana.

O dijaboličnoj semantici toga počiteljskog križa decidno su se očitovali brojni hrvatski intelektualci tokom protekloga desetljeća, ali ne i katolička crkva. Križ je ipak nedavno skinut, ali su umjesto njega podignuti novi križevi, opet na mjestima gdje neće svjedočiti svjetlo kršćanstva, već njegovu tamu. O tome sam pisao i sam u više navrata, ali moje riječi odnijela je hladna Neretva u neke duboke ponore.

U Počitelju je za vrijeme druge Jugoslavije djelovala umjetnička kolonija, čiji rad je obnovljen prošle godine. Najveći naši slikari ostavili su trag o ovome biseru Mediterana, a Affan Ramić i Safet Zec tu su bili pronašli i svoju umjetničku radionicu i svoje životno utočište. Zuko Džumhur nazivao ga je džennetom (rajem) na zemlji, a Ivo Andrić mu je posvetio jednu od svojih najljepših lirskih studija. "Ovo je retko i dragoceno mesto. Ovde se može zamisliti vreme i odnosi ljudski u njemu. A ta zamisao, ma kako kratka i nepotpuna, vredi napora da se potraže ovakva mesta, vredi teške tuge njihova postojanja."

Tuga! Sa razrušenim i nagrđenim vedutama Mostara, Počitelja, Čapljine, Žitomislića, duša nikada neće moći rekonstruirati duhovnu puninu zavičaja.

---

Kurir Jovica

Jovica Stanišić, najmoćniji saradnik Slobodana Miloševića tokom cijele njegove vladavine, našao se posljednjih dana u predvorju Haškog tribunala. Dogodilo se to prošle subote, kada su istražitelji Tribunala, zajedno sa pripadnicima MUP-a Srbije, zakucali na njegova vrata sa nalogom za pretres. Iako pretresa nije bilo, bio je to znak o ranjivosti prvog obavještajca Srbije u prošloj deceniji - koji nije gubio od svoje moći ni kada ga je Milošević smijenio, ni kada je 5. oktobra bio zbačen.

Nikakva tajna nije, međutim, da Stanišić, protiv koga je Tribunal otvorio istragu u okviru hrvatske i bosanske optužnice protiv Miloševića, sarađuje već pola godine sa beogradskom kancelarijom Tribunala i da joj je već dao nekoliko izjava. Do sada se njegova strategija pred Tribunalom sastojala u tome da se, otkupljujući svoju kožu, ne pojavi ni na Miloševićevom suđenju kao svjedok, a da sve između to dvoje ispuni.

Pitanje je, međutim, hoće li to biti moguće, tim prije što se Tužilaštvu žuri i što je primorano da do 26. juna preda spisak svih svjedoka koji će se tamo pojaviti do 26. jula, kada je, računa se, prelomni trenutak u dokazivanju Miloševićeve kosovske optužnice.

Za tu priliku Stanišić je posjedovao dokument iz 1997. godine kojim je Milošević Državnu bezbjednost izvukao iz nadležnosti MUP-a i potčinio je sebi. Taj dokument je, inače, bio plod Miloševićeve tadašnje ideje da formira neku vrstu savjeta za nacionalnu bezbjednost, koji bi odgovarao samo njemu kao saveznom predsjedniku.

Stvar je, međutim, zapela kada su istražioci od Stanišića zahtijevali taj Miloševićev ukaz. Stanišić je tada počeo da odugovlači da dokument preda. Zato je uslijedio pretres. Ali MUP Srbije obavijestio je bivšeg šefa tajne policije pa je sporni dokument odnio u njihovu arhivu. Zato pravog pretresa nije ni bilo - istražioci su odustali kada im je Stanišićev advokat saopćio gdje se dokument nalazi.

Stanišić je tako i sarađivao i ostao patriota: nije dao dokument (dao ga je MUP), a možda je tužilaštvo došlo do ključnog dokumenta protiv Miloševića. Ostaje još samo da se vidi koliko je Stanišić, u namjeri da se opere, uspio da Tribunalu da ono što im najviše treba. Od toga će, suditi je, zavisiti i njegov uspjeh u sopstvenom pranju.

---

Nobelovci i IBM na Elektrotehničkom fakultetu

Elektrotehnički fakultet Univerziteta u Sarajevu postao je proteklog četvrtka bogatiji za 92.000 američkih dolara. Tačno toliko iznosi tržišna vrijednost softverske opreme koju je fakultetu donirao IBM, vodeća svjetska informatička kompanija, a ujedno i najprisutnija IT kuća na bh. tržištu. Paket programske opreme, koji sadrži najsavremenije informacijske tehnologije kao i čitav niz alata namijenjenih za rad sa internetom, CD-ove i knjige, dekanu i profesorima Elektrotehničkog fakulteta uručio je Miralem Šabović, direktor BBS-a, IBM-ovog partnera za Bosnu i Hercegovinu.

Nije, pak, riječ o "običnoj" donaciji: primopredaja softvera samo je kamen temeljac uključenja Univerziteta u Sarajevu u IBM Scholars Program. Pod njim se, osim širenja znanja za projektiranje informacijskih sistema, podrazumijevaju i predavanja vrhunskih specijalista, pa čak i nobelovaca, na Sarajevskom univerzitetu, kao i otvaranje vrata IBM-ovih razvojnih centara i laboratorija ovdašnjim nastavnicima.

"Ovim smo činom zapravo uključili Univerzitet u Sarajevu u listu univerziteta s kojima IBM ima partnerske odnose i kojima je stavio na raspolaganje svoje tehnološke informacije", istakao je pri primopredaji Šabović.

Zadovoljstvo je, dakako, obostrano. Jer, kako objašnjava mr. Bakir Zaćiragić, koji predaje predmet Baze podataka, radi se o jedinstvenoj mogućnosti da se studenti upoznaju sa savremenim tehnologijama, kako bi ih odmah po završetku školovanja mogli primjenjivati.

Podrška IBM-a došla je, neupitno, u pravo vrijeme na pravu adresu. Jer, nakon što je Elektrotehnički fakultet s izbijanjem rata ostao lišen i prostorija (22.000 kvadratnih metara u Lukavici) i opreme (samo softver je imao vrijednost od dva do tri miliona dolara), te godinama lutao od jednog do drugog fakulteta, ove školske godine našao se na još jednom početku. Preselio se u budući kampus Univerziteta, gdje je uz pomoć donacija obnovljeno jedno krilo zgrade od skromnih 3.000 kvadrata, na koje je jedva smješteno 1.110 redovnih studenata sa četiri odsjeka.

No, uprkos svim poteškoćama, Elektrotehnički fakultet u Sarajevu ostao je najbolji dokaz da i bh. diplome vrijede: postoji podatak da većina inženjera koji su diplomirali na ETF-u, i u inostranstvu radi u svojoj struci. Danas su njih dvadeset i troje profesori na uglednim univerzitetima u svijetu. Studenti se, ipak, pokušavaju uvjeriti u budućnost u BiH. "Mi nastojimo našim studentima objasniti da je ipak bolje da ostanu ovdje, pa da, ako ništa, pokušaju putem interneta da sarađuju sa nekim firmama", objašnjava dekan fakulteta prof. dr. Melita Ahić-Đokić.

Sa IBM-ovim programom otvara im se upravo takva mogućnost. Sarajevski ETF će se, naime, moći uključiti u rad na projektima IBM-a. Uostalom, rekao je Šabović, danas je svijet "globaliziran i apsolutno nema veze gdje se ko nalazi, možete raditi najkompleksnije stvari u bilo kojem dijelu svijeta - naravno, ako to znate". Ako vam se, kao što to čine IBM i BBS, pomogne da naučite.

---

"Ekološki grad" u smeću do grla

Bišćani su u posljednjih mjesec dana izloženi dosad skoro neviđenoj opasnosti od higijensko-epidemiološke katastrofe. Ulice su pretrpane smećem koje se danima gomila, a sve je počelo kada su mještani prigradske Mjesne zajednice Ripač blokirali prilaz deponiji Kruškovača, na koju se posljednjih godina odlagao otpad. Kao razlog za ovakav postupak mještani MZ Ripač navode da je zbog deponije njihovo zdravlje ozbiljno dovedeno u pitanje. Tako je u Ripču, mjestašcu od svega 600 stanovnika, samo u posljednjih pet godina od raka dojke oboljelo čak 14 žena, a pet ih je već operisano. Ovaj podatak je javno iznio i predsjednik savjeta MZ Ripač Derviš Ćirić.

Stoga je načelnik Općine Bihać Adnan Alijagić sa svojim saradnicima ovih dana potpisao više sporazuma o odlaganju otpada na privremenim deponijama, ali su i njima građani blokirali prilaze. Uradili su to mještani Kulen Vakufa i okolnih mjesta, zabrinuti za tamošnje prirodne resurse i izvorišta izuzetno kvalitetne pitke vode. Nakon što je građanin Senad Kurtović ponudio da se smeće sa ulica Bihaća odveze na njegovo privatno zemljište, udaljeno osam kilometara od deponije Kruškovača, građani Mjesne zajednice Ružica (na kojoj je pomenuto Kurtovićevo zemljište) spriječili su kamione Javnog komunalnog preduzeća "Komrad" da istresu smeće i situacija se dodatno zakomplicirala.

Iz Kantonalnog zavoda za javno zdravstvo svakodnevno upozoravaju da bi se usljed visokih temperatura epidemiološka situacija u Bihaću mogla oteti kontroli, tj. da bi moglo doći do oboljenja poput hepatitisa i tuberkuloze, a kojima je ovaj dio BiH izuzetno podložan. Prošle godine, jedna takva epidemija je zbog neispravne vode za piće zabilježena u MZ Ružica.

Građani su zbunjeni trenutnim stanjem, a pogotovo kada znaju da je Bihać ne tako davno proglašen "ekološkim gradom djece" od strane Društva za zaštitu sliva rijeke Une "Unski smaragdi".

Na kraju se ipak pronašlo solomonsko rješenje pa je odlučeno da se nastavi odvoziti na deponiju od koje je sve i krenulo. Međutim, kako je i ovo rješenje za svega 30 dana, gdje je kraj problema odlaganja smeća? Evidentno je samo jedno - proradila je ekološka svijest ruralnog dijela stanovništva i grad ih mora prihvatiti kao ravnopravnog ekološkog partnera. Bez čistog sela nema ni čistog grada, a u čistom gradu ne treba brinuti ni za mentalnu higijenu.

---

Ekskluzivno

U narednom broju Dana Zijah Gafić, jedan od najnagrađivanijih bosanskohercegovačkih fotografa, specijalno za Dane izvještava sa najakutnijeg svjetskog žarišta. Nakon dužeg boravka u Izraelu i Palestini, naš saradnik opisuje svoj susret sa Arafatom, probijanje kroz izraelske tenkove, paranoju Izraelaca i nepokolebljivost Hammasovih terorista, palestinska geta i izraelske ofanzive…

Ramallah, Jenin, Nablus, Bethlehem i Gaza toponimi su višedecenijskog rata i mjesta koje je obišao Zijah Gafić, praveći ekskluzivne snimke koji prate priču narednog broja Dana.

---