| |
Zašto su,
dakle, ispale Francuska i Argentina? U najkraćem: zato što
moderni fudbal ne oprašta improvizaciju i zato što je euforija
prvi preduslov za katastrofu. Obje reprezentacije država fudbalskih
velesila kao da su zaboravile da su velike rezultate u prošlosti
postizale izuzetnim radom trenera i igrača, te uz apsolutnu
podršku i publike i štampe. Argentinci kao da se više ne sjećaju
kako su došli do finala SP-a 1990, kada su nezasluženo izgubili,
ali i kako su loše prošli 1994, kada se Maradona nakon
problema s drogom vratio u reprezentaciju samo da bi bio zvijezda.
Sličan neuspjeh su ponovili i 1998, što je, pored ostalog,
izazvalo velike probleme i u njihovoj zemlji.
S druge strane je Francuska:
ni 1990. ni 1994. oni se nisu plasirali u završnicu Mundijala!
Za prošli SP nisu ni morali ići u kvalifikacije, jer su bili
domaćini. U Francuskoj su tricolori znali šta mogu
napraviti i šta su sve učinili da bi postigli značajan rezultat.
Uspjeli su, ali im se desila najgora moguća stvar: nisu izvukli
nikakve pouke iz perioda neučestvovanja na najznačajnijem
takmičenju.
Činjenica je da i Francuska
i Argentina imaju igrače koji nastupaju u najvećim evropskim
klubovima, ali je isto tako očito kako je od tih igrača teško
napraviti reprezentaciju koju krasi timski duh, jer su njihovi
fudbaleri postali prekomercijalni. Francuzi su pred prvenstvo
putovali u Australiju 11 sati zbog jedne utakmice, išli su
u Čile samo da bi sponzori mogli napraviti reklamu… Nema
proizvoda, od automobila do mlijeka i toalet-papira, kojeg
neko od njih ne reklamira. Podršku medija koju su uživali
pretvorili su u nešto potpuno suprotno. Počeli su se ponašati
kao holivudske zvijezde, dozvoljavajući sebi savjetovanje
selektora, dolazili su na pripreme kad ko hoće i čime hoće,
od helikoptera do privatnog aviona, uzimali dane odmora, i
u takvoj situaciji im ništa nije moglo pomoći. Na sve treba
dodati i pogrešan izbor igrača: Djorkaeff, Leboeuf
i Wiltord imaju preko 30 godina i povedeni su samo
zbog zasluga na Evropskom i Svjetskom prvenstvu, a da su u
Aziju povedeni mlađi igrači, poput Davida Somea, najtraženijeg
francuskog igrača u Evropi, da je Cisse bio u ravnopravnom
položaju sa Trezeguetom, možda bi i standardni reprezentativci
drugačije reagirali. To je, međutim, greška selektora Rogera
Lemerrea, kojem su prioritet bile stare zasluge i koji
nije napravio potrebnu ravnotežu u reprezentaciji.
Izostanak selektorskog
autoriteta je poseban problem, jednak u obje ove selekcije.
Kada su Francuzi izgubili od Senegala, svi u ekipi su počeli
raspravljati o tome da li treba igrati sistem 4-4-2 ili 4-5-1
ili 5-3-2. Argentinac Ariel Ortega je svom selektoru
Marcelu Bielsi javno i glasno zamjerio što ga je mijenjao
u prve dvije utakmice protiv Nigerije i Engleske iako nije
ništa napravio na terenu. Zanimljivo je, međutim, da slične
ispade on i njemu slični ne prave u svojim klubovima. Zašto?
Vrhunske igrače krasi i inteligencija, i svi oni znaju da
moraju poštovati klupsku disciplinu, ako ništa, onda zbog
predsjednika klubova koji ih masno plaćaju. Igranje u reprezentaciji
je, pak, stvar prestiža i nijedan igrač ne može živjeti od
onoga što zaradi u reprezentaciji, za koju još treba i naći
vremena pored svih sponzorskih i klupskih obaveza: većina
argentinskih i francuskih zvijezda to vrijeme ne može više
naći u 24 sata jednog dana.
Ipak, mislim da je općenito
za fudbal dobro to što je prvo kolo Svjetskog prvenstva prošla,
recimo, Danska, a nisu Francuska i Argentina, mada intimno
nisam želio neuspjeh niti jedne od te dvije momčadi. Promjena
odnosa snaga, barem na ovom prvenstvu, daje snagu i utiče
na moral drugih reprezentacija koje žele da napreduju. Imam
tu dva primjera: reprezentacija BiH je, sudeći po kvalitetu
igrača, bolja nego barem 10 reprezentacija koje su se plasirale
na Mundijal. No, mi smo se ponašali kao Argentina i Francuska,
mislili smo da smo najbolji, igrali bez discipline i organizacije,
i rezultat je takav kakav jeste: Kina, Saudijska Arabija ili
Slovenija su tamo, nas nema. Drugi primjer je Irska, koja
u fudbalu, objektivno, ne znači ništa, ali, za razliku od
nas, oni su iskoristili sve svoje kapacitete.
A sada i o drugim reprezentacijama
koje su radile i spremale se dok su Francuska i Argentina
slavile svoje titule iz prošlosti. Brazil se "vratio
iz mrtvih", a način na koji su se oni kvalificirali jedan
je razloga katastrofe Argentine. U toj grupi Argentina je
dominirala, dok se Brazil strahovito patio, što je njihovim
protivnicima učvrstilo neutemeljenu samouvjerenost. Očito
je, međutim, da je ta neizvjesnost uticala da Brazilci izgrade
povoljnu atmosferu u timu, da se ponovo uspostavi respekt
između igrača, ali i prema dresu kojeg nose, i to im daje
veliku priliku za dobar rezultat. Drugi mogući veliki povratnik
jeste reprezentacija Njemačke, koja igra tako čvrsto i tako
korisno da je sasvim moguće da se elf nađe u polufinalu
sa, recimo, Portugalom, Danskom ili, možda, Senegalom, koji
nema šta izgubiti, a već je dobio: prvi put učestvuju na SP-u
i prvi put su pobijedili Francusku.
|
|
