DANI: Gospodine Silajdžiću, zašto ste odlučili da se ponovo aktivno uključite u ovdašnju politiku i kandidujete za Predsjedništvo?

SILAJDŽIĆ: Moram vam reći da sam bio pod velikim pritiskom i članova i simpatizera stranke, kao i građana koji su zabrinuti za perspektivu Bosne i Hercegovine. Mnogi od njih su mi predbacivali da sam se povukao neobavljena posla, a neki su čak govorili i o izdaji borbe za ciljeve mog političkog angažmana. Ubijedili su me da sam potreban, i nadam se da ću odgovoriti njihovim očekivanjima.

DANI: Vaše objašnjenje mi liči na ono koje smo nekada slušali od starih komunističkih kadrova: "Eto, ne bih ja, ali drugovi navalili..."

SILAJDŽIĆ: Svakako da liči. Vjerovatno nećete biti jedini koji sumnja u moje riječi, ali vas uvjeravam da je moje odstupanje bilo iskreno. Ono što sam ja uradio nakon posljednjih izbora, osobe kojima je stalo do političke karijere obično ne rade: mogao sam birati funkciju, ali sam se odlučio za povlačenje. Meni je deset godina bilo sasvim dovoljno i učinio sam ono što sam mogao. Trudio sam se da dam moj maksimalni doprinos u obje faze mog angažmana - i u odbrani od agresije i u izgradnji države i sistema. Smatrao sam da je vrijeme da se povučem i prepustim moje mjesto drugim. Međutim, kao što sam rekao, ubijedili su me da još mogu pomoći, da sam potreban i zato sam prihvatio kandidaturu.

DANI: A koliko ste se Vi, ustvari, uopće povukli iz Stranke za BiH? Zar nije tačno da ste iz pozadine donosili ili uticali na donošenje svih ključnih odluka?

SILAJDŽIĆ: O nekim odlukama i dilemama jesam bio konsultiran. Međutim, morate znati da mi nismo ustrojili nikakvu "predsjedničku stranku", već slobodnu asocijaciju slobodnih ljudi koji su okupljeni oko jednog programa, oko jedne ideje. Radi se o ideji demokratske, multietničke BiH sretnih građana koji žive u njoj. Dakle, ja nisam vukao sve konce, ali jesam bio konsultovan o pojedinim pitanjima.

DANI: Jeste li bili konsultovani oko pregovora o ustavnim promjenama?

SILAJDŽIĆ: Jesam.

DANI: Ne mogu da vjerujem da ste se složili sa rješenjima koja je kasnije nametnuo Wolfgang Petritsch. Šta bi sa drugim dijelom imena Vaše stranke?

SILAJDŽIĆ: Mislim da je, kao i u svim sličnim situacijama te vrste, trebalo postići ono što se moglo postići. Bosna i Hercegovina je, nažalost, često osuđena na minimum onoga što joj je potrebno za funkcioniranje kao demokratske zemlje. U tom trenutku je trebalo međunarodnu zajednicu vezati jednim papirom kako promjene ne bi išle i niže od dostignutog nivoa, i ja sam pristao na to. Nisam bio tu, i ako mi se nešto treba staviti kao prigovor, onda je to da sam trebao tada biti ovdje. Međutim, nisam znao da će se to tako odigravati. Što se tiče naše stranke, smatram da smo do sada pokazali da mi jesmo ono što naše ime govori - Stranka za Bosnu i Hercegovinu. Naš program i naše zalaganje o tome svjedoče: od '96. godine, od zalaganja za državnu graničnu službu, kada smo od mnogih proglašavani utopistima i "don kihotima", preko krovnih zakona, krovnih institucija, pa do sudstva i jedinstvenog ekonomskog prostora. Dakle, dokazali smo da smo stranka za Bosnu i Hercegovinu koja radi na boljitku svih građana u njoj.

DANI: Upravo zbog toga što ste rekli, potpis predsjednika Vaše stranke mi se čini neočekivanim i nelogičnim.

SILAJDŽIĆ: Moram li i ovdje reći da je "politika umjetnost mogućeg"? Postigli smo onoliko koliko se moglo postići...

DANI: A otkada ste Vi prihvatili stav da je "politika umjetnost mogućeg"? Nije li slogan "BiH bez entiteta" bio upravo Vaš i to u vremenu kada su se čuli ozbiljni zahtjevi da Vam se zbog toga zabrani izlazak na izbore?

SILAJDŽIĆ: Ja i danas jesam za BiH bez entiteta koji onemogućavaju povratak izbjeglica, zaštitu ljudskih prava, poštivanje prava vlasništva, reintegraciju ekonomskog prostora, funkcioniranje državnih institucija, nacionalnu ravnopravnost...

DANI: Kako ste zadovoljni rezultatima vlasti Alijanse, u kojoj je i Vaša stranka?

SILAJDŽIĆ: Ne mogu reći da sam zadovoljan, međutim, okolnosti u kojima je djelovala Alijansa predstavljaju ne opravdanje za ono što nije ostvareno, ali olakšavajuće okolnosti svakako. U jednom sam posebno nezadovoljan: nismo otvorili BiH stranim investitorima. Vrata naše zemlje nisu otvorena stranim ulagačima, već ih i dalje uporno zatvaramo pred njima. Ta ulaganja otvaraju radna mjesta, radnici pokreću privredu, privreda reintegrira zemlju i omogućuje pravi, održivi povratak. Dakle, sve se to može ostvariti ukoliko otvorimo vrata stranim ulaganjima. Mi ih i dalje zatvaramo i s tim se mora prekinuti. Moraju se mijenjati propisi koji predstavljaju prepreku, ali i ljudi ukoliko su oni prepreka.

DANI: Sve što ste rekli o stranim ulaganjima predstavlja opće mjesto verbalnih proklamacija svih političara i političkih stranaka u BiH. Imate li Vi ili Stranka za Bosnu i Hercegovinu nešto čime biste konkretizirali ova verbalna zalaganja?

SILAJDŽIĆ: Prvo, imamo rezultate.

DANI: Koji su to?

SILAJDŽIĆ: Evo, recimo, ulaganje u Zenici.

DANI: Čuju se ocjene da se radi o krupnom promašaju.

SILAJDŽIĆ: Ako je promašaj to što je u BiH ušlo stotinu miliona, ja bih volio da vidim više takvih promašaja. Bio bih sretan da su i drugi koji verbalno podržavaju strana ulaganja osigurali investiciju makar poput obnove UNIS-ovih nebodera, zgrade OHR-a ili nekih puteva u BiH, što su također naši projekti. I mi bismo učinili još više da je bilo od naših vlasti više normalnog odnosa prema stranim investicijama, onog kakav postoji u normalnim zemljama. Mi to još uvijek nismo naučili. Kao što znate, kapital je po prirodi plašljiv, on traži sigurnost, pravnu predvidljivost i transparentnost. Mi to još uvijek nemamo i tako zatvaramo vrata stranim investitorima. Dakle, stranih ulaganja je bilo, i ovo o kojem govorimo u Zenici je još uvijek najveće u BiH. Da smo se znali odnositi prema njemu, našim zalaganjem smo, umjesto dosadašnjih stotinu, iz istog kuvajtskog izvora mogli imati investiciju od pet stotina miliona. Znate, nema države na svijetu, uključujući i one koje su nemjerljivo razvijenije i bogatije od Bosne, koja bi sebi dozvolila odnos kakav je ova država imala prema investitoru spremnom da uloži pola milijarde maraka. Nažalost, prijateljska naklonost kuvajtskih investitora i, izvinjavam se što to moram reći, moje zalaganje da ih ubijedim da investiraju u Bosnu, ovdje su naišli na podozrenje. Ja se ne predajem, ali umjesto investicije od pet stotina miliona mi još uvijek iz ovog izvora imamo tek petinu. Naravno, postoje i drugi investitori, ali i postoje druge zemlje u našoj regiji koje su nam konkurencija. Sve zemlje oko nas čine sve što mogu da privuku strani kapital, često mijenjajući i preko noći one propise koji predstavljaju prepreke. Nama za to trebaju godine i zato smo tu gdje jesmo. Čak se i danas najrazvijenije zemlje takmiče u privlačenju stranog kapitala, a mi ga odbijamo.

DANI: Puno ste putovali svijetom u posljednje vrijeme. Kakva je pozicija BiH danas?

SILAJDŽIĆ: Mislim da neću pretjerati ako kažem da nas uglavnom nema. Ako se, pak, o nama govori, onda je to u kontekstu problema. Nosimo hipoteku nesigurne zemlje. To je tako i to moramo popraviti. Naša diplomatija se mora okrenuti poslu. Naši politički odnosi sa skoro svim zemljama su uglavnom dobri, ali moramo raditi ono što rade druge diplomatije. To su danas biznis diplomatije - ili privlače strane investitore ili traže tržište za proizvode ili usluge preduzeća iz vlastitih zemalja. To rade danonoćno na svim nivoima i iza njih stoje njihove vlade. Jednim dijelom se i kod nas na tome počelo raditi i ja vidim određeni boljitak na tom planu.

DANI: Kako je 11. septembar uticao na poziciju BiH u svijetu?

SILAJDŽIĆ: U nekim segmentima negativno, umnogome zahvaljujući i vrlo štetnim, nekritičkim medijskim sadržajima. Ja sam svoje boravke vani, između ostalog, koristio i da u vodećim svjetskim medijima dignem svoj glas u kontekstu činjenice da je BiH žrtva terorizma. Ukazivao sam i na to da mi imamo činjenicu da su neki od ključnih zločinaca u Haagu a da se njihov projekat provodi. Koliko je to pomoglo, ne znam, ali mislim da trebamo raditi na tome da BiH pokažemo svijetu onakvom kakva jeste. Dakle, jedna multietnička zajednica, još uvijek bez svih izraza multietničnosti, što je posljedica agresije i djelovanja neprijatelja BiH, kako onih van njenih granica, tako i onih u njoj. Ukazivao sam na to da nema opasnosti da se nešto slično može ponoviti i da BiH danas može biti dostojan partner. Mi ne trebamo previše misliti o tome kako svijet gleda na nas, već moramo raditi nešto što otvara perspektivu i što će biti dobar povod da svijet upre prstom u nas. Evo, naprimjer, hoćemo li mi ozbiljno raditi na tom C5 putnom koridoru? On je ključni za razvoj BiH i integraciju u Evropu. Mi ne možemo u Evropu kolskom zapregom, a danas su nam ključne saobraćajnice svojim izgledom bliže kolskim putevima nego savremenim evropskim saobraćajnicama. U Mađarskoj su mi nedavno rekli da se pokazalo da su ekonomski procvat kod njih doživjeli isključivo regioni kroz koje su prošli savremeni autoputevi. Nužno je popravljati imidž naše zemlje i kroz marketinške kampanje, kakve u ovom trenutku na CNN-u, recimo, prave Kipar, Egipat, Grčka, Hrvatska, Turska… Rezultati su skoro trenutni i moja ideja o prezentaciji Bosne na isti način naišla je na podršku naših ljudi u Americi, koji će je pomoći. Međutim, mi moramo mijenjati i naš odnos prema nama samim. Mi možemo prema vani emitirati pozitivne signale samo ako ovde preovlađuje pozitivno stanje duha. Mi imamo pojedinaca koji nas predstavljaju bolje nego institucije koje su za to zadužene. U ovom kontekstu ne mogu da ne ukažem na fantastičan značaj koji je za imidž BiH imao uspjeh Danisa Tanovića. Njegov film i njegovi istupi su imali strašan, sjajan odjek u svijetu. Mene su ljudi svugdje pitali, od Katara do Londona, o Danisu i o njegovom filmu. Međutim, ovdje sam naišao na ljude koji omalovažavaju njega i to što je učinio i čini za Bosnu. Neki od njih nisu čak ni vidjeli film. Znate zašto? Zato što njegujemo kulturu omalovažavanja i to iz najprizemnije ljubomore i zavisti prema bilo kome ko može bilo šta uraditi. Umjesto da budemo ponosni na takve ljude, ovdje je na djelu princip svlačenja svakog u neku uravnilovku, po sistemu "šta će on, on je išao sa mnom u školu".

DANI: Kako će činjenica Vašeg ponovnog kandidiranja uticati na političku scenu u BiH? Ovo pitam u kontekstu uvjerenja da Vas najveći dio Srba i Hrvata u BiH doživljava nacionalistom ili unitaristom, te da će Vaša kandidatura osnažiti pozicije srpskih i hrvatskih nacionalističkih opcija.

SILAJDŽIĆ: Mislim da je jako malo argumenata za takve ocjene. Prije svega, siguran sam da bi svi oni koji u njih vjeruju bili jako iznenađeni porukama koje primam i od Srba i od Hrvata iz svih krajeva BiH, posebno mladih, u kojima izražavaju podršku mojim stavovima. U njima prepoznaju moje zalaganje za stvaranje preduslova za bolji život svih građana - naglašavam - svih građana BiH. U dubokoj je zabludi svako onaj ko misli da može živjeti dobro u Sarajevu a da ljudima u Banjoj Luci, Trebinju, Grudama ili Orašju istovremeno bude loše. Naravno, važi i obrnuto. Drugo, pozivam bilo koga da mi pruži argumente da postoji bilo šta što je usmjereno protiv interesa bilo koga u ovoj zemlji, osim kriminalaca, u našem zalaganju za funkcioniranje državne granične službe i nadzor granica, recimo. Isto važi i za naša zalaganja za harmoniziranje ekonomskog prostora, jačanje pravne države ili institucija sistema. Šta ima loše ako smo se zalagali i zalažemo za regionalizaciju na geografskim, demografskim, industrijskim, komunikacionim osnovama ako se na ovim principima regionalizira i Evropa? I ja sam protiv centralizirane države, ali nisam za državu haosa i državu bez minimuma državnih ingerencija. Nikada u svojim istupanjima, bilo vani ili ovdje, nisam govorio i zastupao interese jednog naroda ili jednog entiteta. Međutim, ima onih kojima to ne odgovara i oni se nalaze među pripadnicima svih nacija u Bosni koji me pokušavaju predstaviti unitaristom. Međutim, program koji smo mi usamljeni zastupali '96, prihvataju uglavnom svi: kako strani, tako i domaći politički akteri. Više niko relevantan ne postavlja pitanje trebaju li Bosni temeljni zakoni, temeljne institucije, već se razgovara o njihovim modalitetima. Ako išta predstavlja veliku satisfakciju Stranke za BiH, pa, ako hoćete, i mene osobno, onda je to upravo ova činjenica.

DANI: Da li je tačno da je iz međunarodnih krugova bilo pritisaka na Vas sa zahtjevom da se ne kandidirate na izborima?

SILAJDŽIĆ: Apsolutno ne, naprotiv. Najčešći stav koji sam čuo jeste da je šteta - upravo je ovaj izraz korišten - da se aktivno ne uključim u aktuelne političke procese.

DANI: Kakvi su Vaši odnosi sa Zlatkom Lagumdžijom?

SILAJDŽIĆ: Normalni. Imamo normalne odnose.

DANI: Jeste li kontaktirali od vremena kada ste se povukli iz aktivne politike?

SILAJDŽIĆ: Čuli smo se par puta telefonom.

DANI: Smatrate li da je to bilo dovoljno? SILAJDŽIĆ: Po meni, to nije bilo dovoljno, ali ne mislim da je to nešto što je izlazilo iz okvira normalnog.

DANI: Gospodine Silajdžiću, da ste bili na mjestu gospodina Lagumdžije, da li biste Vi izručili "alžirsku grupu" američkim vlastima?

SILAJDŽIĆ: Kada novinari postave pitanje iskusnim diplomatama i državnicima na način na koji ste vi postavili ovo, onda, po pravilu, dobiju odgovor: "Ne mogu odgovarati na hipotetička pitanja." Međutim, ja ću vam odgovoriti: prevashodno bi me zanimale legalne, zakonske mogućnosti njihovog izručenja, u skladu sa Ustavom i zakonima BiH.

DANI: Kakav je Vaš odnos prema tužbi BiH protiv Jugoslavije pred Sudom pravde u Haagu?

SILAJDŽIĆ: O našem odnosu najbolje govori glasanje u Predsjedništvu gospodina Beriza Belkića. Nažalost, zahvaljujući tome što se član SDP-a, gospodin Jozo Križanović, priklonio stavovima gospodina Živka Radišića, naš stav, stav gospodina Belkića, ostao je u manjini i sada smo tu gdje jesmo kada je u pitanju haška tužba protiv Jugoslavije.

DANI: Vi ste pionir ukazivanja na pljačku koja se odigrala promjenom vlasničke strukture mostarskog "Aluminija" i diskriminacije predratnih radnika srpske i bošnjačke nacionalnosti. Hoće li poništavanje rezultata Brajkovićevog kriminala i dalje biti jedan od prioriteta Vašeg angažmana?

SILAJDŽIĆ: Stav naše stranke je poznat: "Aluminij" je državna firma u kojoj se pokušava legalizirati nezakonita promjena vlasničke strukture i apartheid prema radnicima srpske i bošnjačke nacionalnosti. Dugo vremena smo bili apsolutno usamljeni u ukazivanju na ove probleme, ali je to, sa zakašnjenjem, ipak dalo rezultata. Danas je valjda svima, osim Brajkoviću, jasno da se radi o kriminalu. Finansijskoj policiji je onemogućen rad i time se trebala pozabaviti Federalna vlada, ali to ona, nažalost, nije učinila. O kakvoj vjerodostojnosti naših zalaganja za pravnu državu možemo govoriti ako za sva pravna lica u državi važe zakoni, ali ne i za "Aluminij"? Nadam se da su i premijer Vlade Behmen i Visoki predstavnik Ashdown svjesni značaja ovog problema. Svi oni koji misle da "Aluminij" treba biti izuzetak za koji ne važe zakoni ove zemlje i nadležnost državnih organa, neka izađu i to objasne javnosti. I, recimo, radnicima Fabrike duhana Sarajevo.

DANI: Gospodine Silajdžiću, ovdašnji mediji su prenosili informacije o Vašoj živoj vanjskopolitičkoj aktivnosti: primani ste od predsjednika država, vlada, ministara... Malo mi je nejasno u kom ste se svojstvu Vi susretali s njima.

SILAJDŽIĆ: Uvijek je bilo naglašeno da se radi o privatnim susretima. Moram vam reći da me iznenađuju neke ovdašnje reakcije tim povodima. Zar nije normalno da ljudi koji su nekad bili na nekoj državnoj funkciji i pritom su ostvarili neke kontakte ili čak uspostavili prijateljske odnose sa svjetskim državnicima i uglednim ličnostima, zar nije normalno da nastave održavati te kontakte i osnaživati ih, uvijek u korist interesa svoje države? To je uobičajena praksa u svijetu. Pogotovo državi kao što je BiH trebaju takvi kontakti, i bio bih presretan da imamo više ljudi koji bi svojim osobnim kontaktima mogli pomoći našoj zemlji. U svim svojim kontaktima trudio sam se da sagovornicima ostanu u uhu dvije informacije o Bosni: da se radi o multietničkoj zemlji i zemlji kojoj su neophodna strana ulaganja. Ni najjače i najdemokratskije zemlje se ne odriču osobnih veza svojih bivših državnika: svaka američka administracija koristi kontakte i osobne veze bivših američkih predsjednika, potpredsjednika, državnih sekretara ili predsjedničkih kandidata. Preveliki bi luksuz za svaku zemlju bilo gubljenje kontakata koje su njeni bivši čelnici ostvarili tokom obavljanja funkcija. Pogledajte, naprimjer, velikog bosanskog prijatelja, gospodina Dolea: koliko je puta dolazio u Bosnu, nakon što je izgubio izbore od Clintona, upravo sa znanjem i podrškom samog Clintona. Evo, sada sam na poziv svojih prijatelja iz Ujedinjenih Arapskih Emirata govorio na jednom tamošnjem institutu; moj prethodnik je bio Al Gore. To se dešava svakodnevno, i mi smo zemlja kojoj je to potrebno.

DANI: Jeste li Vi koristili državna sredstva za takva putovanja?

SILAJDŽIĆ: Nikada.

DANI: Kako je došlo do sporazuma po kojem će se Nijaz Duraković naći na kandidatskoj izbornoj listi Stranke za BiH?

SILAJDŽIĆ: Ja ću sada reći nešto što nije nepoznato: Nijaz Duraković je politički, ili politološki, najobrazovaniji čovjek u BiH. Njega bi svaka stranka poželjela. Mi smo se našli na platformi očuvanja multietničke države BiH, zemlje koja želi da se integriše u Evropu. Razlikujemo se po tome što on kaže da je marksista, a ja kažem da sam čitao Marxa.

DANI: Jeste li razmišljali da bi Vaši koalicioni partneri u SDP-u vaš dogovor mogli protumačiti kao zabijanje noža u leđa?

SILAJDŽIĆ: Haj'mo to staviti ovako: Stranka za BiH je Real Madrid. I Real bi, pored svih odličnih igrača koje ima, volio da ima Rivalda, a nema ga...

DANI: Shvatio sam: na klupi Barcelone se nađe toliko pametan menadžer da Rivaldu ne dozvoljava da uđe u igru... i tako Duraković završi kod vas. Moje sljedeće pitanje je...

SILAJDŽIĆ: Molim vas, prije nego što pređete na njega da dodam: mi se nismo nudili Nijazu, ali kada je već došlo do razgovora i kada je postalo očito da dijelimo istu zabrinutost, ja sam njemu ponudio da ga podržimo, ukoliko je on na to spreman, i u kandidaturi za člana Predsjedništva BiH. Pri tome uopće nije bio problem na kojoj bi se on listi našao - SDP-ovoj, Stranke za BiH ili bi nastupio kao zajednički kandidat. Između ostalog, ono što je meni bitno jeste da zaustavimo širenje i iskorijenimo atmosferu straha koja postoji ovdje među ljudima koji osjećaju reinkarnaciju duha policijske države. Šokirao sam se kada sam shvatio koliko su ljudi preplašeni. Nazovu me na telefon i kažu: "Moramo se naći, ne možemo o ovome telefonom, prisluškuju nas sigurno." A ja tada upravo insistiram da nastavimo razgovor telefonom, jer ako neko treba da se plaši, to su oni koji prisluškuju i koji su se pretvorili u servis jednog čovjeka i jedne političke opcije. Policijske države neće biti, to vam garantiram, i to je jedan od najjačih motiva mog osobnog angažmana.

"O našem odnosu najbolje govori glasanje u Predsjedništvu gospodina Beriza Belkića. Nažalost, zahvaljujući tome što se član SDP-a, gospodin Jozo Križanović, priklonio stavovima gospodina Živka Radišića, naš stav, stav gospodina Belkića, ostao je u manjini i sada smo tu gdje jesmo kada je u pitanju haška tužba protiv Jugoslavije"

DANI: U vezi sa aferom oko pakistanskog kredita: kako Vi gledate na optužbe izrečene na Vaš i račun tadašnjeg državnog rukovodstva?

SILAJDŽIĆ: Mene je to iznenadilo, prvo zato što taj kredit nije bio nepoznata stvar. Drugo, ako već nismo dobili pohvale, optužbe sigurno nisu na mjestu. To je bio jedan podvig i ne vidim u čemu se sastoje optužbe. Da vam kažem: da sam mogao uzeti još pet takvih kredita - sigurno bih ih uzeo! Kada bi se ponovila ta situacija, uzeo bih istih tih kredita koliko god bih mogao. Moram reći da sam u tom podvigu, nažalost, najmanje učestvovao. Ja sam moj posao završio za deset minuta. Puno je teži posao tek slijedio: dopremiti ta sredstva za odbranu u BiH, makar i uz plaćanje svih taksi, carina, oduzimanje dijela sredstava... Ipak je nešto stiglo, i oni koji su branili BiH znaju vrlo dobro o čemu se tu radi.

DANI: Ko su ljudi koji su, po Vama, zaslužni?

SILAJDŽIĆ: Ne bih želio ulaziti u detalje. Pakistanska vlada je nama tada prijateljski izašla u susret. Nije se radilo ni o kakvom novcu, već o sredstvima za odbranu. Ona su prošla kroz nekoliko blokada, u uslovima nepravednog embarga na naoružanje. Valjalo je naći brod, prihvatnu luku, pritom probiti blokadu Jadrana... Sve detalje kako je to urađeno, ni ja ne znam, ali znam da je bilo jako teško.

DANI: Jeste li Vi sigurni da su sva ta sredstva iskorištena u svrhe o kojima Vi govorite?

SILAJDŽIĆ: O tome bi najbolje bilo pitati krajnje "korisnike".

DANI: Ko su oni?

SILAJDŽIĆ: Ha, ha… To nisu naši branioci, već oni kojima su oni kroz cijevi "isporučili" ta sredstva.

DANI: Ne razumijem.

SILAJDŽIĆ: Pa, neprijatelji su bili krajnji "korisnici". Pitajte njih.

DANI: Koji je Vaš komentar na ukazivanje na činjenicu da su u realizaciju tog kredita bili uključeni i Vaša sestra i Vaš brat?

SILAJDŽIĆ: Molim vas, ne bih želio njih posebno izdvajati. Oni su bili samo dio tima bosanskih patriota koji su odradili jedan veliki posao, jednu komplikovanu i rizičnu operaciju za odbranu BiH. Najvažnije je da su ta sredstva stigla do naših branilaca i da su, kako je to rekao i general Delić, zahvaljujući upravo tim sredstvima, neprijateljski tenkovi na mnogo frontova pretvarani u staro gvožđe ili u najboljem slučaju u nepokretne topove.

DANI: Gospodine Silajdžiću, recite mi zbog čega bi to glasači na predstojećim izborima trebali glasati za Vas ili Vašu stranku, a ne za druge kandidate i partije?

SILAJDŽIĆ: Pa zbog toga što će glasači na ovim izborima vjerovatno prije glasanja razlučiti između priče koja ne košta ništa, s jedne strane, i djela i rezultata, s druge. Stranka za BiH ima rezultat - prema tome, njoj se može vjerovati da će učiniti ono što kaže. Mi nismo nikada ništa obećavali, ali smo od prvog trenutka rekli da ćemo raditi na rješavanju problema zaštite naših granica, da ćemo raditi na krovnim zakonima, da ćemo raditi na jačanju državnih institucija... Čak i najveći bosanski patrioti na naša zalaganja gledali su sa skepticizmom, sažalijevajući se nad našim naporima i tvrdeći da je to nemoguća misija. Neko drugi na našem mjestu danas bi vjerovatno likovao nad činjenicom da su naša zalaganja još od '96. godine odnedavno općeprihvaćena, kako od ključnih domaćih aktera, tako i od međunarodnih predstavnika. No, ne mislim da bi glasači trebali da glasaju za nas samo zbog naših minulih zasluga. Evo, ovo će biti prilika da promoviramo i jedan novi pristup u spašavanju onoga što ovakvim modelom privatizacije nije već raskrčmljeno. Ja sam bio, nažalost, očajnički usamljen u upozorenjima da ne smijemo dozvoliti entitetske privatizacije. Nažalost, nije bilo nikoga da me podrži, i vidimo dosadašnje rezultate privatizacije. Evo, upravo je ovaj intervju prilika da promoviram promjenu koncepta privatizacije preostalog neraskrčmljenog dijela "porodičnog srebra": Stranka za BiH će se snažno zalagati da dijelovi najprofitabilnijih sistema i preduzeća u državnom vlasništvu, poput Telecoma BiH ili Elektroprivrede BiH, budu dostupni i bh. građanima. Zašto naši građani ne bi otkupljivali dionice Telecoma ili, recimo, Fabrike duhana, kad je sasvim izvjesno da će ta preduzeća vlasnicima njihovih dionica donositi profit? Srce me boli nad ovim što je urađeno sa otpuštenim pripadnicima Armije BiH: dovedeni su u situaciju američkih Indijanaca, kojima su evropski kolonizatori isplatili ponešto para za njihovu zemlju, a onda su im za te pare prodali alkohol. Poručujem borcima: sačuvajte i tih 10.000 maraka, po koliko ćete dobiti, i uložite ih u dionice uspješnih bosanskih preduzeća koja ste vi i stvarali i odbranili i koja će sigurno donositi profit. Ta preduzeća, po ovom našem konceptu privatizacije, čiji bi ogledni primjer mogao biti hotel Holiday Inn, mogla bi biti nukleus reanimacije srednjeg sloja bh. građana i magnet za povratak i investiranje naših ljudi koji sada žive vani.

DANI: Na kraju, recite mi šta su Vaša očekivanja, kako ćete proći na izborima Vi i Stranka za BiH?

SILAJDŽIĆ: Sigurno pobjeđujemo. Pobjeđujemo zato što pobjeđuje ideja Bosne i Hercegovine koju sada prihvataju skoro svi. Oni koji su protiv nje više nisu relevantna snaga koja bi je mogla uništiti. Stranki za BiH je dugo trebalo da ubijedi i domaće i međunarodne partnere da je BiH pobjednička, moguća ideja. U ovom kontekstu više nismo sami, ali se isto kao i prije šest godina susrećemo sa skepticizmom u pogledu naših ideja i projekata koji će omogućiti razvoj, zapošljavanje, strane investicije i evro-atlantske integracije. Mi idemo dalje, ideja Bosne i Hercegovine je pobjednička i zato ćemo mi pobijediti.

Arhiva Dani
261