Fokus

OHR i povratak: Licemjerje bez granica

Wolfgang Petritsch je godinama govorio kako je tzv. manjinski povratak glavni zadatak njegove administracije u BiH. Realne procjene govore da je za vrijeme njegovog mandata manjinski povratak u RS-u ostvaren sa nepunih pet procenata, što je potpuno u skladu sa stepenom "multietničnosti" RS-a koji je Karadžićeva vlada planirala još 1992. godine. O "konstitutivnosti" koju je za onih pet posto nesretnika Petritsch obezbijedio uoči svog odlaska sa mjesta zločina već je isuviše rečeno.

Bošnjaci povratnici u Podrinje već gube nadu da će i Petritschev nasljednik Paddy Ashdown bilo šta promijeniti kada je u pitanju zaštita njihovih elementarnih prava: "Novi Visoki predstavnik je najavio odlučnu borbu protiv kriminala, a upravo su po njegovom dolasku intenzivirane završne akcije otimanja bošnjačkog zemljišta u Kozluku, Janji i drugim bošnjačkim mjestima, gdje se grade nova srpska naselja", rečeno je prije nekoliko dana na protestnoj press--konferenciji u Tuzli.

Već smo pisali da je gradnja srpskog stambenog kompleksa u Kozluku u punom jeku, bez obzira na prethodna upozorenja koja je lokalna vlast u Zvorniku dobila od nadležnog OHR--ovog zvaničnika da se tu radi o neraščišćenim imovinsko-pravnim odnosima. Kad su kozlučki Bošnjaci nedavno ponovo intervenirali kod OHR-a tražeći obustavu gradnje, oni su im savjetovali da podnesu tužbe, odnosno da otvore sudske procese koji bi teško mogli biti okončani za narednih sto godina. Iste savjete OHR je dijelio i Bošnjacima u Kotorskom, koji vode borbu sa sudskim vjetrenjačama dok se njihove njive pretvaraju u srpska naselja.

Petritsch je otišao, ali licemjerstvo OHR-a očito ne gubi na intenzitetu. Od bošnjačkih vapaja iz Podrinja novog Visokog predstavnika Ashdowna daleko više je impresioniralo drsko pismo iz Banje Luke da će Ivanićeva vlada sa tamošnjim udruženjem "Ostanak" učiniti sve da povratka bude što manje, a ostanka što više.

Da li je BHTV 1 bošnjačka televizija?

Ovakvo pitanje može imati dva jednako tačna i apsolutno suprotna odgovora. Dakle, jeste, jer za PBS za sada najviše novca daju Bošnjaci, i nije, jer je Bošnjaci (kao i Hrvati i Srbi) najčešće ne gledaju, propuštajući tako trenutke medijskog ponižavanja, kako se već može nazvati izvještavanje o, recimo, godišnjici Vojske Republike Srpske.

Oba ova odgovora, međutim, nisu nimalo jednostavna i iz niza potpitanja moguće je dijagnosticirati još jednu boljku međunarodnih dresera demokratije u Bosni: kao i u slučaju OBN-a, televizijski eksperti iz Ureda visokog predstavnika čine sve ne bi li njihova ideja postala stvarnost, zanemarujući pritom ne samo zakone novinarskog zanata i najzahtjevnijeg medija nego i mogućnosti ekonomskog funkcioniranja i opstanka TV stanice misionarskog, bosanskoujediniteljskog zadatka.

Dnevnik PBS-a, jedina i dugoočekivana emisija koju ova kuća producira, čiji je nesretni termin emitiranja (19:00) rezultat inata ljudi Radio-televizije Republike Srpske, koji nisu pristali na odustajanje od svoje informativne emisije u 19:30, ima, prema agencijskim istraživanjima, katastrofalno nizak nivo gledanosti čak i u Federaciji, gdje "probosanski projekti" imaju bolju prođu. Tek 18% gledalaca u većem entitetu prati BHTV 1 u sedam navečer, što je više od dva puta manja gledanost od Dnevnika FTV-a (44%).

Znatno više gledalaca PBS ima za ono što ne proizvodi - riječ je, naravno, o utakmicama Svjetskog prvenstva u fudbalu koje idu pod egidom državne televizije iako su prava prijenosa plaćena uglavnom federalnim parama. Milion i tri stotine hiljada maraka, koliko košta živa slika iz Azije, skupljeno je tako što je RTRS dala 150.000 i obećanje za još 100.000, a ostalo FTV, kojoj kolege iz Banje Luke već duguju oko milion maraka za dosadašnja TV prava.

Zapravo, FTV u ovom trenutku za PBS daje više novca nego što se skupi pretplatom koju plaća oko 40% domaćinstava u Federaciji, najčešće tamo gdje je većinsko bošnjačko stanovništvo i gdje, istina, živi i najviše građana BiH. Za funkcioniranje državnog radija i televizije "federalci" izdvajaju ukupno 63% svojih sredstava (računajući i tehničke usluge), što je za oko trećinu više od nacrtom zakona o Javnom RTV sistemu propisanih 42%, odnosno više za tačno onoliko koliko bi u PBS trebala ulagati Radio-televizija RS, odakle su u jednom nezvaničnom razgovoru poručili sarajevskim "partnerima": "Mi para nemamo, a vi dajite ako hoćete."

Uprava Federalne radio-televizije sada razmišlja o mjerama kojima će spriječiti siromašenje vlastite kuće i ono što nazivaju "udarom na programsku shemu", jer, predviđaju, dvostruke troškove moći će izdržati do kraja godine. Jedna od mogućih mjera moglo bi biti uslovljavanje saradnje sa PBS-om ispunjavanjem obaveza "druge strane", te potpisivanje ugovora u kojima će FTV, zajedno sa nezavisnim producentskim kućama ili agencijama, biti koproducent programa za BHTV 1, kuću koja će u tom slučaju dobijati nove emisije, ali ne i pravo na prodaju reklamnog prostora.

Ono što cijelu stvar dodatno komplicira jeste apsolutni nedostatak strategije međunarodnih TV protektora, svjesnih da je stvaranje još jednog servisa od dva postojeća koji već imaju finansijske, tehničke i kadrovske probleme bilo greška bez popravnog ispita, te jednako toliko nepoznavanje televizijskog mehanizma većine domaćih ljudi u čelništvu PBS-a.

Ja, monstrum

Zvali su ga Monstrum."Zarić (Simo, op.a.) je predložio da Izet Izetbegović nazove Aliju iz moje kancelarije i intervenira kod njega da muslimansko-hrvatske snage puste 3.500 Srba koje su zarobili u Odžaku." Stevan Todorović bio je načelnik policije u Bosanskom Šamcu ljeta 1992. Među prvima koje je tad dao uhapsiti bio je Izet Izetbegović, rođak tadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića. Koji mu, međutim, nije mogao pomoći: na njegov zahtjev odgovorio je da nema kontrolu nad tim područjem. "Oni tamo slušaju Zagreb, ne slušaju oni mene." Nedugo potom, Monstrum je imao još jedan važan telefonski razgovor. Iz Beograda ga je zvao izvjesni pukovnik Jeremić iz uprave za RV i PVO JNA i zatražio da mu preda Izetbegovićevog rođaka kako bi ga zamijenio za neke od 200 kadeta JNA iz kasarne u Rajlovcu. Izet Izetbegović u maju je helikopterom prebačen na Pale i, uistinu, razmijenjen. S njim je prevezeno i tijelo Aleksandra Vukovića, jednog od pripadnika "Sivih vukova", srbijanske paravojne jedinice koja je sredinom aprila odigrala ključnu ulogu u okupaciji Bosanskog Šamca. Stevan Todorović prošlog četvrtka ponovo je stigao u Haag, kao svjedok u procesu Blagoju Simiću, Miroslavu Tadiću i Simi Zariću, s kojima je svojevremeno bio na optuženičkoj klupi. Nakon dva dana vijećanja na zatvorenoj sjednici, sudsko vijeće u ovom predmetu prošle sedmice je odlučilo "u interesu pravde" izdvojiti postupak protiv četvrtog optuženog, Milana Simića. Izvor blizak vijeću kaže da je u pitanju nova pogodba, odnosno da će i on priznati krivicu; drugi dio pogodbe je taj da ona ostane u tajnosti izvjesno vrijeme da se "svjedoci ne bi uznemiravali". Naime, Simić je uz Todorovića, prema do sada predočenim dokazima, bio najkrvožedniji među optuženima. Tužiteljstvo se, izgleda, nagodilo sa "dvojicom najgorih", kaže sugovornik Dana. Da makar malo ublaži taj utisak, tužiteljstvo je pred Todorovićevo svjedočenje zatražilo pune zaštitne mjere. Suci su zahtjev odbili, ali već drugog dana u sudnici on je opet tražio da nastavi svjedočenje u zatvorenoj sjednici, navodno uplašen za sebe i za familiju. Mada mu familija sve protekle godine živi u Gornjoj Slatini kod Bosanskog Šamca, uglavnom u miru (dvije sestre rade u gradu), ovaj zahtjev je prihvaćen. U ševeningenskom pritvoru su mu, inače prijetili Esad Landžo, odranije u lošim odnosima s njim, i Slobodan Milošević, koji ga je prezrivo, prilikom jednog od kratkih susreta, upitao: "Šta ti to svjedočiš?" Prijetnje koje teško da su mogle kosnuti Monstruma, olakšale su posao tužiteljstvu, koje unakrsno ispitivanje nije željelo dočekati na otvorenoj sjednici.

Utoliko više što je tokom glavnog ispitivanja dosljedno umanjivalo njegovu ulogu u zločinima počinjenim u Šamcu. On sam je hladnokrvno krivicu svaljivao na ostalu trojicu. Todorović je svoju krvavu karijeru započeo u aprilu 1992, kao pomoćnik komandanta za obavještajno-bezbjednosne poslove u Prvom odredu, jednom od četiri formacije u okviru 17. Taktičke grupe JNA. U Batkušu, jednom od šamačkih sela, u kojem je bilo sjedište odreda, 11. aprila sletio je helikopter JNA sa pedesetak vojnika. Njih 30 bili su iz Srbije, uglavnom iz okoline Kragujevca, drugih dvadeset bili su srpski mladići iz Šamca koji su bili na obuci u kampu u Šarengradu, u blizini Iloka. Todorović je bio jedan od ljudi koji su ih poslali na obuku, posjetio ih tokom obuke, i dočekao na povratku. Nakon što je na sjednici "skupštine srpskog naroda" 28. februara postavljen na mjesto načelnika "srpskog MUP-a", on je sredinom marta otputovao u Srbiju da bi kupio plave beretke za policajce koji još nisu bili pod njegovom komandom, ali je bilo izvjesno da će biti. Miloš Bogdanović, tadašnji načelnik općinskog odjeljenja Ministarstva odbrane, rekao mu je da usput posjeti mladiće koji su na obuci, i usto mu dao ime kontakt-osobe u srbijanskom MUP-u. Prodanić, kako se kontakt predstavio, Todoroviću je u holu zgrade ministarstva rekao da samo prati auto do Šarengrada. "U autu koje sam pratio bio je Frenki. Kasnije sam saznao da je njegovo prezime Simatović ili Stamatović, ali je bio poznat kao Frenki." Franko Simatović, zapovjednik srbijanske specijalne policije i jedan od Miloševićevih povjerljivih ljudi; onaj koji je organizirao obuku za pripadnike raznih paravojski koje su krstarile BiH. Sutradan se Todorović sreo sa Draganom Đorđevićem, zapovjednikom te jedinice, koju je regrutirala Srpska radikalna stranka. Sa Blagojem Simićem i zapovjednikom 17. Taktičke grupe, pukovnikom Stevanom Nikolićem, pričao je o pristiglim pojačanjima. "Pukovnik Nikolić je rekao da su ti ljudi koji su stigli helikopterom, od tog trenutka, pod njegovom komandom. On će se pobrinuti za smještaj, municiju, oružje i te stvari." Četiri dana kasnije, Bosanski Šamac je napadnut.

Monstrum rasvjetljava mehanizam na čijem se udaru našla BiH: srbijanski MUP organizira obuku paravojnih formacija; JNA ih prebacuje u BiH, pruža im logističku podršku i stavlja pod svoju komandu; oni obavljaju najteži i najkrvaviji dio posla za domaće Srbe. Možda Milošević stvarno ima razloga da prijeti Todoroviću. A možda on stvarno ima razloga da se plaši.

Opasna kupovina kod "Sabekomerca"

Edina Mujadžić je preživjela dva infarkta, u prošli utorak zamalo nije doživjela i treći. Istekao je 15. dan koji su iz Policijske uprave Zenica odredili kao krajnji rok da njen sin Deniz vrati saobraćajnu dozvolu i registarske tablice vozila Fiat Tipo. Bez ovog vozila Mujadžići, koji su u Zenicu stigli 1994. kao izbjeglice iz Bosanske Gradiške, ne mogu da snabdijevaju prodavnicu STR "Dina", koju vode u naselju Drivuša kod Zenice. Edina kaže da su kola kupili kod svog komšije "Sabekomerca" za 5,5 hiljada maraka. "Rekao nam je da je u toj cijeni sve do registracije - dakle, i carina i porezi", objašnjava Edina Mujadžić, dodajući da je ubrzo otkrila prevaru. "Pisalo je da je vozilo '94. godište, a uskoro sam otkrila da je najmanje tri godine starije. Prvog dana vožnje pukao je blok motora. Ukupno smo u njega morali da uložimo još oko 2.000 maraka. 'Sabekomerc' nam nije priznao nikakvu štetu", kaže Edina. Sada je policija oglasila ništavnom registraciju vozila jer 'nije carinjeno shodno carinskim propisima', a carinska isprava nije izdata od Carinske ispostave Zenica. "Kako je moguće da je auto registrovano a nije carinjeno?", pita Edina, angažirajući advokata Ramu Ajkića da je zastupa u sporu sa "Sabekomercom". Auto, bez tablica, ostavila je u dvorištu "Sabekomerca". Iako se u gradu govori o stotinama uvezenih auta bez carinjenja, neslužbeno se navodi da je PU Zenica do sada oduzela 12 saobraćajnih dozvola i tablica auta kupljenih u "Sabekomercu". Policija je podnijela krivičnu prijavu protiv dva lica. "Mi ćemo se boriti za naše savjesne kupce. Sporno je da navodno nije u redu nešto sa carinskom dokumentacijom za 12 auta. Problem je nastao između 'Sabekomerca' i posrednika sa špedicijom i carinom, tako da je i 'Sabekomerc' žrtva nesavjesnog posrednika. Sada se krivična prijava teško instrumentalizira i zloupotrebljava. Policija i carina savjesne kupce dovode u tešku situaciju a da nisu razjasnile da li je dokumentacija krivotvorena, niti su utvrdili ko ju je krivotvorio", kaže Ragib Hadžić, advokat prijavljenog Sahiba Huseinspahića, direktora i vlasnika "Sabekomerca". Krivična prijava je stigla u Općinsko tužilaštvo u Zenici, koje je sada na potezu.

Hajde, budi mi drug

Magičan dan je subota, 15. juni: riječ je o cjelodnevnoj manifestaciji koja će se na više mjesta u Sarajevu održati pod parolom "Hajde, budi mi drug!". Organizatori - Savez udruženja za pomoć mentalno retardiranim osobama u Federaciji BiH i Modna agencija Nova maS - hoće da magičan dan bude upravo to: dan za sjećanje, drugačiji od drugih, dan za ljubav, dan za druženje, dan za darivanje, dan koji će pokazati da mentalno retardirane osobe nisu diskriminirane. Uostalom, nijedno dijete nije rođeno svojom voljom i upravo zato pokušajmo im pomoći zajedno! Ovaj svoj moto organizatori će promovirati i konkretnim djelima: prvo u Katedrali, gdje će najmlađe Sarajlije primiti Dar za tebe i mene, a već u 12 sati bit će otvorena prodajna izložba Moj suvenir u Domu policije. Radovi nastali u zavodima namijenjenim za smještaj mentalno retardiranih i lica sa invaliditetom - "Drin", "Pazarić", "Bakovići", "Mjedenica" i Centru "Vladimir Nazor", puna tri sata bit će ponuđeni na prodaju. Sat kasnije, također u Domu policije, istovremeno će početi dječiji koktel CinCin i humanitarna modna zabava Hajde, budi mi drug, na kojoj će uz modnu reviju posjetitelji vidjeti i plesne grupe, breakdance, ritmiku, pjesme i igrokaz - sve za 10 KM, koje su ujedno donatorski prilog za pomoć retardiranim i osobama sa invaliditetom.

	Sadržaj Arhiva Pretplata Biblioteka DANI Marketing Galerija Impresum	DANI br. 261 14. Juni 2002.