"Šta će uraditi Haris? Šta æe uraditi Nijaz?" U ova dva pitanja već sedmicama su smještene najveće kadrovske dileme predstojećih izbora u Bosni i Hercegovini. No, nakon višesatnog razgovora, koji su bez prisustva svjedoka u srijedu kasno navečer u Sarajevu imali Haris Silajdžić i Nijaz Duraković, dilema više nema: postignut je čvrst dogovor po kojem će Silajdžić biti kandidat Stranke za Bosnu i Hercegovinu za Predsjedništvo BiH, dok će Duraković predvoditi listu kandidata ove stranke na izborima za državni parlament!

Dobro upućeni izvor Dana, blizak i Silajdžiću i Durakoviću, otkrio nam je da se nije radilo ni o kakvim pregovorima, već o razgovoru koji je ukazao, diplomatskim rječnikom rečeno, "na visoku podudarnost stavova o ključnim pitanjima aktuelne situacije u Bosni i Hercegovini". Prijedlog za ovakav dogovor nije posebno iniciran ni od Silajdžića, ni od Durakovića, već su do njega zajednički došli razmatrajući neophodnost zaustavljanja postojećih političkih trendova pogubnih i po Bosnu i Hercegovinu i po Bošnjake.

Duraković ostaje u SDP-u dok ga Lagumdžija ne izbaci Silajdžićeva odluka o kandidaturi za člana Predsjedništva za dobar dio bh. javnosti je očekivana informacija, što ne važi i za Durakovićevu odluku da se nađe na listi kandidata Stranke za Bosnu i Hercegovinu. Ovo tim prije što je sam Duraković u više javnih istupa naglašavao činjenicu da je on Socijaldemokratskoj partiji Bosne i Hercegovine dao ime, napisao joj prvi Program, bio njen prvi predsjednik i učinio najviše da stranka preživi najteži ratni period. Nije nikakva tajna da je unatoč ovim činjenicama Duraković već dugo meta permanentnog unutarstranačkog šikaniranja i progona od aktuelnog predsjednika partije Zlatka Lagumdžije. Opsjednutost Durakovićevom nepobitnom karizmatičnošću i nespremnošću da prihvati ulogu jednog od njegovih pijuna, Lagumdžija je demonstrirao vještom i, po ocjenama mnogih čelnika SDP-a, sramnom režijom izbora kandidata SDP-a za prošle izbore. Unatoč intimnom protivljenju mnogih članova i Glavnog odbora i Predsjedništva stranke, koji se nisu usuđivali javno se suprotstaviti predsjedniku, Lagumdžiji je pošlo za rukom da Durakovića izbaci sa svih kandidatskih lista za prošle izbore. Šta o toj Lagumdžijinoj odluci misli članstvo SDP-a, pokazao je posljednji Kongres stranke na kojem je Duraković, tajnim glasanjem delegata, više nego premoćno izborio mjesto u Predsjedništvu stranke.

Iako je skoro nonšalantnim prihvatanjem Lagumdžijine odluke o izbacivanju sa svih kandidatskih listi za protekle izbore pokazao da mu nije nimalo stalo do državnih funkcija, Durakovićeva nesumnjivo i s razlogom povrijeđena sujeta je progovorila još prije nego što se i mogao naslutiti ovakav rasplet. "Ovog puta neću dozvoliti Lagumdžiji da on odlučuje hoću li i u koji ću parlament ući", ponavljao je Duraković često u posljednje vrijeme.

Međutim, da Lagumdžija ne odustaje od ponavljanja scenarija uoči proteklih izbora, kada je nemilosrdno "sahranio" Durakovića, svjedoče informacije o dosadašnjem toku evidentiranja kandidata u općinskim organizacijama i podmlatku SDP-a. Naime, nakon što su prve četiri općinske organizacije koje su se do sada izjasnile na prvo mjesto svojih kandidata stavile upravo Durakovića, Lagumdžijini pijuni u Predsjedništvu SDP-a su pokrenuli "podzemnu" aktivnost da se liste prijedloga ovih organizacija promijene i da sa njih nestane - Duraković. Osim ovih, postoje informacije do kojih je izvjesno došao i Duraković, i one su vjerovatno kapi koje su prelile čašu Durakovićevog strpljenja, da se slične aktivnosti odvijaju i u Forumu mladih SDP-a.

Nijaz Duraković svoju odluku o kandidiranju na listi Stranke za BiH, pored "žive" svoje partije čiji je najprepoznatljiviji simbol, obrazlaže sa četiri razloga.

Prvi je nezadovoljstvo neispunjenim obećanjima svog nasljednika Lagumdžije, koje je ovaj izrekao prilikom preuzimanja funkcije predsjednika SDP-a.

Drugi je Durakovićevo uvjerenje, za koje mu je Lagumdžijin manir upravljanja partijom dao obilje povoda, prema kojem od socijaldemokratskih principa u unutarnjim odnosima u stranci nije ostalo ništa: umjesto njih je reinkarniran komunistički "demokratski centralizam", sa ključnim kriterijem podobnosti koji se mjeri odanosti Vođi, što u Durakovićevoj više puta javno ponovljenoj interpretaciji, ukazuje na staljinizam.

Treći razlog su katastrofalni rezultati SDP-a u jačanju države i borbi protiv kriminala, gdje Duraković posebno u učincima vlade SDP-ovog premijera Alije Behmena vidi tek kontinuitet rezultata vladanja njegovog prethodnika Edhema Bičakčića, pri čemu je mirenje sa kriminalom u mostarskom "Aluminiju" tek najznačajnija ilustracija.

Na kraju, četvrti razlog za Durakovićevu odluku predstavlja njegovo veliko razočarenje zbog uloge koju je SDP imao u nedavnim ustavnim promjenama koje je nametnuo Wolfgang Petritsch. Naime, Duraković smatra da su i Bošnjaci i Hrvati ovim promjenama dovedeni u neravnopravan položaj, a obzirom na učinke SDP-ove vlasti u Federaciji, ukupni trenutni položaj Bošnjaka se može ocijeniti ponižavajućim.

Zanimljivo je da je Duraković pri sklapanju dogovora sa Silajdžićem o kandidaturi na listi imao samo jedan uslov: da neće postati član Stranke za BiH, već će se na njoj naći kao nezavisni kandidat - socijaldemokrata. On svoju čudnu poziciju objašnjava privrženošću idejama socijaldemokratije, za koje se namjerava i dalje politički boriti. Pritom Duraković ne namjerava napuštati SDP i osjećat će se članom stranke "sve dok ga Lagumdžija iz nje i formalno ne izbaci". Međutim, Duraković ostavlja mogućnost i da ovaj njegov gest dovede do otvaranja temeljnih rasprava unutar SDP-a o Lagumdžijinim metodama vođenja stranke, koje bi, s obzirom na nagomilano nezadovoljstvo mnogih istaknutih esdepeovaca i najšireg članstva stranke, moglo dovesti i do plebiscitarnog izjašnjavanja protiv Lagumdžijinog upravljanja partijom.

Silajdžićevi motivi Obznanjivanjem svoje odluke o prihvatanju kandidature za člana Predsjedništva BiH, Haris Silajdžić prekida višemjesečnu farsu u kojoj je glumio "tajnog Visokog predstavnika" u svojoj partiji. Da je Silajdžićev presudni autoritet u njoj neupitan, nikada nije bilo dileme, a kao potvrda stižu i informacije da se on nije nimalo obazirao na tihe demonstracije nezadovoljstva pojedinih čelnika Stranke za BiH povodom sklapanja angažmana sa Durakovićem.

Silajdžić tvrdi da je jedna od najvećih koristi njegovih čestih višemjesečnih izbivanja iz Bosne i Hercegovine bilo izbjegavanje neumitnog sukoba sa Lagumdžijinom politikom, poput nastavka toleriranja Brajkovićevog kriminala u "Aluminiju". Osim toga, Silajdžić navodi i razočaranost učincima šestorice kadrova svoje stranke koji se nalaze na visokim državnim funkcijama i koje će natjerati na odstupanje. Povrh svega, tu je i njegova šokiranost općom atmosferom straha i ugroženosti, kako od djelovanja tajnih službi tako i široko rasprostranjenog osjećaja ekonomske beznadežnosti.

Odlukom o prihvatanju kandidature Silajdžić je demantirao postojanje navodno efikasnih pritisaka iz međunarodnih krugova, koji su od njega tražili apstiniranje od aktivnog učešća u bh. politici. Često navođeni argument da njegovi istupi imaju mobilizirajući učinak za glasače srpskih i hrvatskih nacionalističkih stranaka, Silajdžić će pokušati amortizirati svojim prevashodnim angažmanom na privlačenju stranih investicija u BiH.

Izazov za Lagumdžiju i SDP Nema sumnje da će dogovor Silajdžića i Durakovića imati velikog uticaja na opredjeljenja birača prije svega u bošnjačkom nacionalnom korpusu. Imajući u vidu upravo široko rasprostranjeni osjećaj poniženosti Lagumdžijinom politikom, tandem Silajdžić-Duraković dođe kao idealno rješenje: i za one Bošnjake koji nisu ili vjeruju da nisu nacionalisti; i za one Bosance koji ne sumnjaju u Durakovićevu nepokolebljivu općebosansku opredjeljenost; i za one koji bi glasali za Durakovića, ali zbog Lagumdžije neće i za SDP. Doda li se njima i stabilno glasačko tijelo koje će Silajdžiću skoro izvjesno donijeti mjesto u Predsjedništvu, akcije Stranke za BiH vrtoglavo rastu.

Šta će uraditi Lagumdžija? Izađe li na megdan Silajdžiću i Sulejmanu Tihiću, tek će tada moći da se uvjeri koliku "podršku" on osobno uživa među Bošnjacima. Ne bude li, pak, on protukandidat, vjerodostojnost vodeće stranke Alijanse će biti poljuljana još prije izbora. Kako god odgovori na ovu "nasrudinhodžinsku dilemu", zbog posljedica te odluke Lagumdžija će biti u zasluženoj prilici da se suoči sa rezultatima svoje vlasti. No, ni jednog trenutka ne treba sumnjati da će njemu vlastiti biti puno važniji od interesa SDP-a. Da je ikada i bilo obrnuto, i da je njegova narcisoidnost dozvoljavala prije svega unutarstranačku demokratičnost, Nijaz Duraković nikada ne bi bio prinuđen da "pod stare dane" traži okrilje druge partije. Istovremeno, očajanje zbog Lagumdžijinih manira i odluka ne bi dovodilo do neodlučnosti pri pomisli na glasačku kutiju brojne mase "prirodnih glasača" SDP-a.

S obzirom da bi upravo ovi glasači mogli odlučiti ishod predstojećih izbora u Federaciji, neočekivani sporazum Silajdžića i Durakovića izborne rezultate već sada čini puno predvidljivijim.

Arhiva Dani
260