Bosni se čuda ne dešavaju često, ali su ipak moguća. Posljednje je vezano za uspješan oporavak najvećeg bosanskohercegovačkog hotela: sarajevski Holiday Inn, unatoč svim zakonitostima bh. privatizacije, u čekanju novog vlasnika ne propada, nego umnogostručuje svoju vrijednost!

Zašto je Holiday Inn u posljednjih godinu dana postao jedinstven, svijetao primjer otužne prakse bh. privatizacije? Zato što Upravni odbor hotela i njegov direktor nisu postupili i ne postupaju onako kako to čine ostali upravni odbori i menadžmenti preduzeća koja prodaje država. Dakle, agilni Upravni odbor, na čelu sa predsjednikom dr. Besimom Ćulahovićem, te članovima Tvrtkom Nevjestićem, Ninetom Pilipovićem, Mirsadom Hasanovićem i Fahrudinom Tafrom, uz odličnu saradnju sa generalnim direktorom hotela Senadinom Fetahagićem, nisu za prioritet svog angažmana odabrali primanje naknade za članstvo u Upravnom odboru, odnosno čerupanje državnog vlasništva, već su odlučili da se prema državnom vlasništvu odnose domaćinski odgovorno. Umiješali su se u svoj posao, a o njihovom radu i angažmanu najbolje svjedoče sljedeći pokazatelji:

- u prvih pet mjeseci ove godine zabilježeno je povećanje broja noćenja za 50,3% u odnosu na isti period u 2000, odnosno 57,9% u 2001. godini;

- ostvareni mjesečni prihod po zaposlenom radniku povećan je u prvih pet mjeseci ove godine za 31,9% (3.227 KM) u odnosu na isti period u 2000, odnosno 64,4% (2.360 KM) u 2001. godini i sada iznosi 3.720 KM;

- vanpansionski prihod u hotelu je povećan sa 42% u 2000. i 36% u 2001. godini na 53% u prvih pet mjeseci 2002. godine;

- ukupni efekti poslovanja u poređenju sa prvih pet mjeseci prošle i ove godine bilježe rast od 1130%.

Preporod ovog posrnulog hotela počeo je nakon što je okončana njegova višegodišnja poslijeratna agonija, koja je kulminirala poništenom prodajom hotela preduzećima sarajevskog biznismena Nedima Čauševića. Kako su se tadašnje vlasti odnosile prema državnom dobru svjedoči sljedeći podatak: prihvaćena je ponuda za prodaju po cijeni nešto većoj od četiri miliona maraka u kešu, plus brdo beskorisnih certifikata. Da nije bilo nekoliko upornih sarajevskih novinara i tadašnjeg američkog ambasadora Thomasa Millera, novi vlasnik je mogao zadovoljno trljati ruke zbog uspješno okončanog "posla stoljeća": naime, za nešto više od četiri miliona maraka dobijao je većinsko vlasništvo nad hotelom, preko tri miliona maraka utuživog duga prema hotelu od strane državnih, entitetskih i kantonalnih organa i institucija, koji je sa pripadajućim kamatama već narastao na preko osam miliona maraka, plus više od tri miliona maraka na računu Holiday Inna!

Kantonalna vlada u Sarajevu vjerovatno nije donijela bolju odluku od one kojom je u Upravni odbor hotela imenovala pobrojane članove, na čelu sa dr. Ćulahovićem. Skladni tim iskusnih privrednika i ekonomista svojski se latio posla, napravivši odličan izbor imenovanjem vrijednog Fetahagića za generalnog direktora.

Zadatak im nije bio nimalo lak. Valjalo se uhvatiti ukoštac sa katastrofalnim naslijeđem, koje je uključivalo izuzetno nizak postotak iskorištenosti soba (često samo jedan gost u 365 soba), zatvorene noćni klub, diskoteku, kasino, bazen i saunu, neiskorištene i zatvorene prodavnice, prazne ili zatvorene restorane, promašenu investiciju od preko milion i po maraka u Grand Hotel Bristol, visok stepen nenaplaćenih dugovanja... Istovremeno su naišli i na nemarno i nezainteresirano osoblje, bez kontakta sa gostima, narušene odnose sa menadžmentom lanca marke Holiday Inn - Bass&Resorts... Poseban problem predstavljali su veoma loš imidž skupog, aferaškog hotela u kojem spavaju samo stranci i domaći funkcioneri, odrođenost od Grada i lokalnih gostiju...

Dosadašnji ostvareni rezultati samo su dio vizije koju je Upravni odbor Holiday Inna usvojio. Tako zacrtani ciljevi nalažu menadžmentu da hotel mora učiniti vrijednim, da ga mora "otvoriti" prema Gradu i njegovim stanovnicima, da mora stvoriti uslove za popunjavanje i prodaju "zaspalih" i "uspavanih" kapaciteta, te da mora ostvariti profit. Ideje Upravnog odbora su naišle na odličan prijem kod menadžmenta hotela na čelu sa Fetahagićem, koji je operativno upravljanje hotelom preuzeo prije desetak mjeseci. "Odlučio sam da sa promjenama počnem odmah, ne čekajući privatizaciju i ne tražeći opravdanje za moguće daljnje propadanje hotela u iščekivanju novog vlasnika. Na početku me zaposleni i nisu najozbiljnije shvatali kada sam im govorio da je moj cilj da od Holiday Inna stvorimo prvoklasan hotelski kapacitet, prepoznatljiv u Bosni i Hercegovini i u široj regiji jugoistočne Evrope. No, čini mi se da me danas doživljavaju puno ozbiljnije", sa osmijehom priča Fetahagić, koji je, ne samo po poslovnim rezultatima već i po općoj atmosferi i propulzivnosti svakodnevnih događanja u njemu, preporodio hotel.

Nine Pilipović, Tvrtko Nevjestić, Senadin Fetahagić i Besim Ćulahović

Ono zbog čega bi predstojeća privatizacija ovog hotela mogla biti zanimljiva i građanima i nadležnim državnim organima jeste novi koncept privatizacije koji predlaže Upravni odbor. "Mi smo zaključili da kombinirani način prodaje, certifikati plus gotovina, nije dobar. Smatramo da nije dobra stragija koja u izboru modela privatizacije isključuje saradnju sa Upravnim odborom i menadžmentom. Zbog toga smo spremni Kantonalnoj vladi i Agenciji za privatizaciju predložiti, po našem sudu, najoptimalniji model privatizacije, koji bi mogao biti primjenjiv i u prodaji drugih preduzeća", kaže predsjednik Upravnog odbora dr. Ćulahović. Ideja je sljedeća: hotel treba privatizirati tek kada postigne sigurnu konsolidaciju poslovanja i kada ga razvije do nivoa svjetskih standarda koji će osigurati najmanje 8% dobiti od ukupnog prometa hotela. Rok koji bi trebalo nametnuti menadžmentu bio bi ograničen na devet do dvanaest mjeseci, predlaže Ćulahović, smatrajući ga realnim za postizanje željenih ciljeva. Realnu prodajnu vrijednost hotela sadašnji Upravni odbor procjenjuje na 30 miliona maraka, predlažući prodaju 30.000 dionica građanima Bosne i Hercegovine po cijeni od hiljadu maraka isključivo za keš.

"Ovak'o rješenje ima uporište i u postojećem Zakonu o privatizaciji. Smatramo ga veoma dobrim iz nekoliko razloga", kaže Ćulahović i nabraja: "Građanima Bosne i Hercegovine bi se pružila prilika da ulože vlastiti novac u dionice profitabilnog preduzeća, koje bi im na kraju svake godine donosilo veći prihod nego najviša kamata koju nude banke. Taj novac postoji i to su potvrdili iznosi stranih valuta koje su bh. građani nedavno promijenili u euro. Drugo, spriječilo bi se odlivanje novca naših građana u strane banke, čime bi se izbjegla izvjesna solucija prema kojoj bi stranci, budući kupci hotela, kupovali naše vlasništvo našim parama, pri čemu bi profit zadržavali za sebe i iznosili iz zemlje. Treće, ovo bi bio skromni početak stvaranja bh. srednje klase koja vlastite prihode ostvaruje ulažući svoj novac u svoju zemlju", kaže Ćulahović.

Ono što zabrinjava u čitavom izloženom konceptu jeste dosadašnja potpuna nezainteresiranost Kantonalne agencije za privatizaciju kako za rezultate koje je postigao menadžment i Upravni odbor Holiday Inna, tako i za prezentiranu ideju privatizacijskog koncepta. Ko zna kome sve Ćulahović, Fetahagić i ekipa mrse račune odstupanjem od dosadašnje uobičajene prakse "priprema za privatizaciju"? Sreća je jedino što se na odgovor na ovo pitanje neće dugo čekati.

Arhiva Dani
260