olio bih da je Ptolomej bio u pravu i da je Zemlja stvarno ravna ploča. Tada ne bi bilo vremenskih zona i mi Evropljani ne bismo morali poput ilegalaca napuštati toplo tijelo žene kako bi u tri sata iza ponoći uživali u veličanstvenoj kreaciji majstora košarke, tamo preko bare. A vrijedilo je ustajati ovaj play off. I vrijedit će ustajati na finalnu seriju. Uprkos vremenskom teroru ove eliptične planete. Los Angeles Lakers - New Jersey Nets. Phill Jackson vs. Bayron Scott.

Bivšem igraču Lakersa koji tako umješno sa klupe vodi Netse ne daju se nikakve šanse u sudaru sa jezerčanima. Kako uopće pobijediti ekipu koja samelje Portland i San Antonio? Kako uopće igrati protiv tima koji u finalnoj seriji zapadne konferencije dobije Sacramento, momčad za čiju izvedbu nema druge ocjene od bolje ne može. Kada Kingsi sa svemirskom košarkom nisu uspjeli poraziti kažnjeničku bojnu sa Zapadne obale, kako će to Netsi, koji imaju Kidda, ali najbolji all-round igrač ovogodišnjeg izdanja NBA iako može sve, ne može čuvati Shaqa, ne može odjednom narasti. I naravno, nema pored sebe loptom opsjednutu dvicu koju bi hranio narandžama, a dvica tražila još, još, još… I pogađala brzo, precizno, nezaustavljivo. Najbolje u Netsima do Kiddovog dolaska. Jason nema Dražena.

Kobe i Shaq imaju deset discipliniranih specijalaca koji iz utakmice u utakmicu prave fortifikacijske prepreke kako bi "osovina zla" isporučila svojih sedamdeset--osamdeset koševa. I to je ta prednost; dok drugi kopaju za njih dvojicu, Jason kopa za ostalih jedanaest.

I zato danas, kao parafraza, važi ona Linekerova koja se u zlatno doba njemačkog fudbala odnosila na germanski strojorad: NBA košarka je zaista jedna divna igra u kojoj na kraju uvijek pobjeđuju Lakersi. Tog mišljenja je i moj sugovornik, vrsni poznavalac NBA basketa, trener Krke iz Novog Mesta i selektor hrvatske reprezentacije, koja je prije nekoliko mjeseci, sa tridesetak razlike, ponizila našu selekciju u prepunoj i primitivizmom nabijenoj Zetri. Neven Spahija.

DANI: Gospodine Spahija, iza nas su dva velika konferencijska finala NBA lige. Vaš komentar?

SPAHIJA: Pa, pobjednici su ipak bili predvidivi. Bez obzira što je Sacramento iznenadio dobrom igrom, jer su finale Zapada uglavnom igrali bez Stojakovića, bilo je za pretpostaviti da će Lakersi ići dalje. U istočnoj konferenciji Boston je ozbiljno prijetio, ali uloga favorita ipak je bila na strani Netsa. Znači, možemo kazati da su finalisti očekivani, ali je način na koji su došli do finala bio neočekivan. Naime, i Kingsi i Boston su tu finalnu seriju odigrali fenomenalno, pružili su sjajne partije i samo su dijelići djelili i jednu i drugu ekipu od ulaska u finale.

DANI: Slažete li se da je Sacramento, u ukupnom srazu, bio bliži pobjedi od Lakersa?

SPAHIJA: Ne, ne… ja sam kroz karijeru naučen da velike momčadi uvijek imaju neki osigurač u zraku koji ih spasi. Nagledao sam se završnica u korist velikih momčadi kao što je bila četvrta u seriji odigrana u Los Angelesu koju su Lakersi dobili Horryjevom tricom u zadnjoj sekundi i to je bilo jedino vodstvo Lakersa u svih 48 minuta igre. Sve utakmice tih dviju ekipa pratili su slični detalji i uvijek su završeni u korist Lakersa.

DANI: U ovogodišnjim konferencijskim finalima igrali su Boston i Sacramento, dvije šuterske ekipe, timovi koji preferiraju vanjsku igru i "šut od zapisničkog stola". Je li se to NBA definitivno mijenja?

SPAHIJA: Da, NBA se u tom segmentu vanjskog šuta strašno pomakla naprijed. Dugo je to bila liga fizikalaca i atletski jakih momaka. Međutim, kad se u takvoj skupini igrača nađu još i oni koji su tehnički superiorni, naravno da će takvi prevladati. Nekad se za NBA mislilo da je to samo liga u kojoj se skače i zakucava, ali ne zaboravite da baš u NBA-u imate šutere koji su šut doveli do perfekcionizma. I ta šuterska igra je već neko vrijeme itekako prisutna u NBA ligi, samo što je možda u ovom play offu došla više do izražaja. Nemojmo zaboraviti da je u vrijeme dominacije Chicago Bullsa puno velikih utakmica riješio Steve Kerr. Danas svaka ekipa ima jednog do dva takva igrača.

DANI: Da li je Phil Jackson daleko ispred ostalih trenera u shvaćanju i poimanju košarkaške igre?

SPAHIJA: Ma, čujte, budimo realni: trener koji ima takvu karijeru, kojega zadesi Michael Jordan, koji je, dakle, trenirao jedan veliki klub, po domino sistemu, mora opet dobiti veliki klub. On poznaje psihologiju velikih igrača, što je veoma bitno za pobjedničke timove, i zato su ga Lakersi i uzeli. Međutim, NBA ima puno drugih, dobrih i jakih trenera. Za mene trener godine u NBA ligi jeste coach Detroita Rick Carlisle. Sjajan posao napravio je i trener New Jersey Netsa Bayron Scott. Phil Jackson jeste vrhunski trener i o tome ne treba govoriti, ali istina je i to da takvi treneri dobiju prije šansu da osvoje titulu jer dolaze u velike timove. Ne bih se mogao složiti da je on sam, u zasebnom razredu, jer upravo Jackson potvrđuje da nema velikih rezultata bez velikih igrača. Onoga momenta kada je Jordan istupio iz Chicaga, oni više nisu imali ni približan rezultat kao s njim, a kada se vratio, Bullsi su opet bili najbolji. Isto tako, bez učinka Kobea Bryanta i Shaqilla O'Neala Lakersi zapravo ne postoje, i meni se osobno puno manje sviđa košarka koju igraju Lakersi od one koju igra Sacramento Kings.

DANI: Uz nužne ograde, ovogodišnja sjajna igra kraljeva u velikoj mjeri je naslonjena na evropsku školu košarke. Šta nam to govori?

SPAHIJA: Pa dobro, sada su i Amerikanci definitivno priznali znanje evropskih trenera, o čemu sam vam svojedobno nešto i govorio. Evropljani su naučili zanat i sada to prodaju Amerikancima. Najbolji evropski igrači sada su među najboljim NBA igračima; ne više kao nekada - da samo igraju u NBA. Ovo što pružaju Stojaković, Turkoglu, Nowitzki, Divac, Gasol, Parker… zar njihove igre nisu dovoljna i sjajna argumentacija u prilog kvalitetu euro-košarke.

DANI: Među nabrojanim igračima čak trojica su u Kingsima, koje trenira Rick Adelman. On je bio trener Portlanda kada je u tom timu igrao i Dražen Petrović. Kako objašnjavate očigledni paradoks: Adelman upravo forsira šutersku i dalekometnu košarku a da najbolji Evropljanin u toj dimenziji igre, i, naravno, ne samo toj nego općenito najbolji Evropljanin, kod njega ne dobije šansu?

SPAHIJA: Mislim da je ovo danas neki drugi Rick Adelman. To je, dakle, to: mi Evropljani smo jako dobro znali koga je dobio dok je trenirao Portland, no on je sa priličnom dozom sarkazma i američke prepotencije pristupio Draženu. Danas je on sigurno svjestan svoje velike pogreške i baš zbog toga sada selekcionira tim tako kako ga selekcionira. Ako budu u prilici, mislim da će Adelman prvi izabrati Velša (bek ljubljanske Olimpije, MVP GoodYear lige, op.a.), jer je definitivno skužio da su igrači sa prostora Evrope drugačije odgojeni od američkih igrača, a to prvenstveno znači da imaju racionalniji pristup igri. Da li bi on danas htio priznati svoju grešku spram Dražena, to je drugo pitanje, ali mene osobno nikada nije mogao uvjeriti da su Porter i Drexler razlog Draženova neuspjeha u Portlandu, jer njihova prva zamjena nije bio Dražen, već neki Yung, koji ni tada, a ni danas, nije imao nikakvu košarkašku vrijednost; on uopće ne postoji niti je postojao kao košarkaška relevancija.

"Bez Kobeovog i Shaqovog učinka, Lakersi zapravo ne postoje. I, ako baš hoćete, meni se osobno puno manje sviđa košarka koju igraju Lakersi od one koju igra Sacramento Kings"

DANI: Zašto američki novinari redovno zaobilaze Kobea Bryanta u izboru za MVP-a, a riječ je o, možda, najboljem igraču današnjice?

SPAHIJA: Amerika je prilično dokumentarna u tom pristupu; tako se bira i dream team, tako se u pravilu sve bira u Americi, dosta se ide na stare zasluge. Recimo, ove godine su možda nepravedno preskočili Jasona Kidda i dali su trofej za najkorisnijeg igrača lige centru mamuza Timu Duncanu. No, može se desiti da Kidd, ako sljedeću sezonu odigra ovako dobro ili čak i nešto slabije, na konto ovogodišnjih zasluga, bez obzira ko mu bude konkurencija, bude izabran za MVP-a.

DANI: Jeste li možda detaljnije analizirali Kiddovu igru? Njegova statistika fascinira…

SPAHIJA: On godinama ukazuje na sebe, samo što svake godine ide sve bolje i bolje. I ono što je veoma bitno za njega, kao što je bilo i za Dražena kada je prelazio u Netse, da je pogodio chemistry ekipe u koju dolazi. Kada se to desi, onda igrač daje svoj maksimum. To je veoma bitno. Sjećate se kada je Tracy Mcgrady odlazio iz Toronta, on je svima poručio da je bolji igrač od Vincea Cartera i da on u toj ekipi jednostavno ne može pružiti sve ono što zna, a da u nekoj drugoj može. I čovjek je pogodio sve od riječi do riječi.

DANI: Ali, zar je moguće da u NBA ligi igra nekog tima toliko ovisi o jednom igraču? Pa Netsi su samo napravili trade Marbury - Kidd i od gubitničke ekipe došli do prve pozicije Istoka. A Marbury uopće nije loš igrač. Naprotiv.

SPAHIJA: Pa, zbog toga su Amerikanci i izmislili taj termin chemistry, koji u radu sa ljudima ne bi trebao imati nekakav značaj, ali očito je da ta hemija među igračima postoji, i kada imate rezultat, onda mi treneri kažemo da ta ekipa ima dobar chemistry. To je strašno važno. Zato se i dijele titule za najboljeg povratnika, za igrača koji je najviše napredovao u toku jedne sezone…, a taj napredak obično je vezan za promjenu tima.

DANI: Prognoza za veliko finale?

SPAHIJA: Ma, dobro, to je pobjeda Lakersa. Netsi su odlični, odlično su vođeni, međutim, mislim da ta karizma i sve to skupa što u ovom momentu ima Phil Jakcson sa svojim timom, sa svim tim Hollywoodom, sa Jackom Nicholsonom u prvom redu, mislim da će sve to biti prevaga. Znate da i sreća prati hrabre i velike; oni pogađaju u zadnjim sekundama, a i sporna odluka će biti na njihovu stranu…

DANI: I na kraju, najbolji igrač ove sezone?

SPAHIJA: Pa, meni je na to vrlo teško ukazati, jer gledam u kom timu igrač igra, koliko je doprinio napretku igre svoje ekipe i sl. Možda najbolji igrač Klippersa ima bolju statistiku od Kidda, ali onaj ko odvede svoju ekipu do kraja, taj je najbolji. Znači, Jason Kidd, Kobe Bryant i Shaq O'Neal su jedina tri igrača koja mogu konkurirati za najboljeg igrača lige.

Arhiva Dani
260