 "U
ljubavi", "Unikati Lejla", "Txeng Yue
Internat", "Xin Jue Hua", "Smouk",
"Shahbaz trading", "RTV Granada", "Reakcija",
"Propaganda", "Moment", "Okuka exp
imp", "Miraz", "Ferari trans", "Alpe
Jadran", "World Business Supplies", "Grenland",
"Zbijeg", "Ganga net ug", "Bezdan",
"Bonaparta", "Kleopatra", "Sabur",
"Hodža", "Promaja", "Zelena gora"…
Ovo je samo mali, najinteresantniji
djelić spiska od 600 tzv. "fiktivnih firmi", čiji
vlasnici i odgovorna lica nisu samo eksperti za bizarna imena
preduzeća, nego i za izbjegavanje poreskih organa, a najčešće
i policije i bilo koga ko bi ih priupitao nešto o njihovom
fiktivnom poslovanju u kojem se obrću stvarne pare. Vjerovali
ili ne, oko milijardu maraka (podsjećanja radi, to izgleda
ovako: 1.000.000.000 KM) prometa i preko 210 miliona maraka
utajenog poreza na promet, samo u posljednje dvije godine.
Šta su zapravo fiktivne
firme? Jedan od mogućih odgovora jeste da su to firme osnovane
sa namjerom da se neka, najčešće visokotarifna roba (nafta,
alkohol, cigarete…) kupi i proda a da se ne plati porez
na promet. Utaja poreza kao osnovna namjena osnivanja ovakih
firmi određuje i način njihovog osnivanja. Fiktivne ili nepostojeće
firme se registriraju na sudu kao "društvo ograničene
odgovornosti", ali bez potrebnih odobrenja i informiranja
općinskih ili kantonalnih organa i Poreske uprave. Osim toga,
firma može biti formalno registrovana na sudu, ali tako što
se registracija izvrši na umrlog čovjeka, ili na osnovu ukradene
ili falsifikovane lične karte. U ovom slučaju, nemoguće je
ući u trag pravoj adresi na kojoj se mogu pronaći vlasnici
ili ovlaštena lica iz ovih firmi. Fiktivne firme se osnivaju
i tako što se falsifikuju dokumenta o registraciji. Na taj
način firma nije registrovana niti u sudu niti u poreskoj
administraciji.
Međutim, u federalnom tužilaštvu
kažu kako je sam termin "fiktivne firme" neadekvatan.
Strogo formulisano, to su zakonito upisane firme u sudski
registar koje su danom upisa stekle pravni subjektivitet i
od toga dana kao firme i postoje. Fiktivne su jer lice koje
se pojavljuje kao osnivač, ili faktički ne postoji ili se
poslužilo identitetom i podacima lica koje ustvari nije ni
imalo namjeru osnovati firmu, ali je uz određenu nadoknadu
dalo ličnu kartu kako bi se na njegovo ime osnovala takva
firma.
Firma
u vazduhu Da bi se pojasnio mehanizam nastajanja i
poslovanja fiktivnih firmi, potrebno je vratiti se unazad
dvije godine, u vrijeme kada se porez na promet obračunavao
i naplaćivao kod uvoznika i prodavaca visokotarifnih roba.
Poreznici su tada mnogo lakše dolazili do podatka ko plaća
tih 20 posto poreza jer se on obračunavao u sjedištu firme.
"Onda su se svi bunili zato što porez ostaje u Sarajevu,
pa se kasnije ovaj propis promijenio i uvedena je odredba
da se porez plaća na adresi prvog kupca. Time se izvršila
disperzija poreza na promet. Onda je MMF nametnuo, a bivša
federalna Vlada nedopustivo dozvolila da se promijeni zakon
i da plaćanje poreza na promet ide u krajnju potrošnju, što
je van pameti. Ispalo je da Poreska uprava tako mora da prekontroliše
15.000 ili 30.000 takvih poreskih obveznika, gdje se u lancu
kupaca, četvrti, deseti ili petnaesti jednostavno ne može
pronaći", kaže Midhat Arifović, direktor Poreske
uprave Federacije BiH. On dodaje da je naglom procvatu fiktivnih
firmi i izbjegavanju plaćanja poreza pogodovala i politička
situacija zbog koje je jako teško kontrolisati "papirnati"
protok robe prema Republici Srpskoj, jer još uvijek nema dovoljno
saradnje između poreskih uprava, finansijske policije i carinskih
uprava entiteta. Tako je nastao jedan opći košmar.
Naličje tog košmara Arifović
objašnjava na primjeru gore spomenute "Zelene gore".
"Mi dobijemo od firme 'Zovko' narudžbenicu da je od
nje neka 'Zelena gora' kupila naftu. Taj kupac preko računa
plati 'Zovki' i prodavac je, kao poreski obveznik, oslobođen
plaćanja poreza. Kad mi hoćemo da pronađemo gdje je ta roba
završila, odemo u 'Zelenu goru' i - ne nađemo je!? Provjerimo
u banci i utvrdimo da je plaćanje faktički izvršeno, ali u
stvarnosti sva roba se prodaje za gotov novac na crnom tržištu,
a onda pojedini ljudi uplaćuju na 10 banaka po 29.000 maraka
kako bi izbjegli provjeru po osnovu uredbe o pranju novca.
Tako neko ima na 10 računa 300.000 maraka i plati 'Zovki'
ili 'Kalenu' gorivo, a naši inspektori su formalno pravno
nemoćni jer za prodavca nema poreske obaveze, a kupca - nema.
Mi pokrećemo krivičnu prijavu, pa ga tužilaštvo traži preko
policije, ali policija ga ne može pronaći jer ga nismo ni
mi pronašli, i tako prođe jedan, dva, deset mjeseci..."
Javna je tajna da promet
visokotarifnih roba, primjerice, cigareta iz Fabrike duhana
Sarajevo, na pijacama kontrolira nekolicina "ovlaštenih"
dilera koji, bukvalno, u džepovima nose pečate fiktivnih firmi
putem kojih se vrši dalja preprodaja. Doslovce milionske svote
poreza, umjesto na računima državnih budžeta, završavaju među
pečatima - u džepovima kriminalaca koji kontroliraju fiktivne
firme. Nije rijedak slučaj da ti maheri za pronalaženje rupa
u zakonu, posebno u gradovima sa naročito teškom egzistencijalnom
situacijom, nađu pedesetak ljudi kojima daju po 100 maraka
i privole ih da registriraju preduzeća na njihova imena. Time
u prevaru uvlače i one kojima tih stotinjak maraka znači produžetak
agonije preživljavanja. Tako nastaje problem kako naplatiti
porez od studenta koji je posudio svoju ličnu kartu nekome
za 100 maraka!? To, naravno, ne znači da neki od njih u procesuiranim
slučajevima neće krivično odgovarati, ali, kako kažu u federalnom
tužilaštvu, sa aspekta zaštite fiskalne politike u Federaciji,
pitanje je koga goniti, a sa aspekta naplate, od koga naplatiti,
jer, u pravilu, te firme na računima nemaju ništa.
Međutim, nekada se zna
desiti da ljudi koji na papiru stoje iza imena fiktivne firme
za nju saznaju tek nakon što ih posjete inspektori Poreske
ili, pak, Carinske uprave. U jednoj fazi provjera koje je
Carinska uprava vršila u prošloj godini, od 18.000 firmi,
čak njih oko 4.000 je fiktivno registrirano! U tim operativnim
aktivnostima, prema riječima Zenita Kelića, savjetnika
u federalnoj Carinskoj upravi, slučajno je otkrivena firma
"Zeta promet" iz Ljubuškog koja se bavila uvozom
sira a bila registrirana na djevojku koja nije imala pojma
šta firma radi!? "Ispostavilo se da su oni uredno
plaćali carinu, ali ne i poreske obaveze. U prevarama se,
također, često zna desiti da se firma registrira na čovjeka
koji seli ili je odselio u inostranstvo", ističe
Kelić.
Prevare
veletrgovaca U lanac utaje poreza putem fiktivnih firmi
uvučeni su često i sami trgovci visokotarifnih roba, velike
firme koje naizgled legalno posluju. Prema nekim izvještajima,
udio prometa ostvaren putem fiktivnih firmi kod veleprodavaca
piva iznosi oko 50 posto, dok se u veleprodaji cigareta učešće
fiktivnih firmi u prometu penje i do 70 posto! Kod prometa
nafte i naftnih derivata, u pojedinim slučajevima, ovaj procenat
je još i veći. Dani su već pisali u slučaju famoznog
mostarskog dilera nafte CROHERC AG d.o.o, koji je najveći
dio nabavljenih naftnih derivata prodavao direktno ili putem
velikih kupaca firmama koje su prijavljene i registrovane
na nepostojećim adresama, a krajnji cilj je bio - izbjegavanje
obračunavanja i plaćanja poreza na promet i naknada za puteve.
Na ovaj način CROHERC je zaradio, a federalni i kantonalni
budžeti su oštećeni za blizu 28 miliona maraka.
Nakon što bi uvezli i naftu
isporučili fiktivnim firmama, učesnici ove prevare bi prodavali
naftu na crnom tržištu, gotov novac, u svojstvu "fiktivnog
kupca", polagali na račun neke od registriranih firmi
u, najčešće, Hercegovačkoj banci, a ove bi ga istog dana transferirale
na račun CROHERC-a, dok bi javni prihodi, porezi i putarine
isparavali u ovom zatvorenom krugu. Zbog učešća u ovom unosnom
poslu, tužilaštvo u Širokom Brijegu je u periodu od maja do
oktobra prošle godine podnijelo krivične prijave protiv vlasnika
i direktora deset firmi iz Posušja i Gruda.
Za utaju poreza i neplaćanje
putarina u iznosu od 4.540.173 marke osumnjičeni su: Zoran
Bešlić ("B-Tank"), Dijana Alpeza ("Gabrijel"),
Željko Tanja i drugi ("Zeta promet"), Tomislav
Šušnjar ("Elite"), Irena Jurišić ("Sara"),
Toni Radoš ("Forca"), Željko Galić
("Lentini"), Zlatko Gojsilović ("Miraž"),
Mirko Jurišić ("Mobilja") i Marinko Begić
("Drang").
Prema informacijama iz
federalnog tužilaštva, postoje određene indicije da se, kada
je u pitanju registriranje fiktivnih firmi i utaja poreza,
radi o organiziranom kriminalu. Ovo je, u osnovi, novi pojavni
oblik organiziranog kriminala i novi pojavni oblik krivičnog
djela za poreske uprave. Zbog toga se postavljaju gotovo nemoguća,
skoro pa apsurdna pravna pitanja kod istraživanja i krivičnog
gonjenja poreznih utaja fiktivnih firmi. Neke tužioce, očigledno
nenavikle na ovakve marifetluke, zbunjivale su mogućnosti
provedbe federalnog krivičnog zakona u slučajevima utaje poreza
jer je u zakonu predviđeno da se utaja poreza može izvršiti
jedino netačnim prijavljivanjem ili propustom da se prijavi
"zakonito stečeni prihod", dok drugi nisu imali
dilema pa su utaju poreza kroz fiktivne firme podvodili pod
promet nezakonite robe, odnosno nedopuštenu trgovinu!?
Još je kompleksnije pitanje
gdje u kaznenom i postupku naplate poreza smjestiti firme
registrirane na osnovu lažnih, falsifikovanih dokumenata i
ko uopće odgovara za takvu fiktivnu firmu? Naime, registracija
takvih firmi bi se po zakonu trebala proglasiti ništavnom,
ali šta se zbiva sa inim transakcijama i papirima koji su
prošli kroz ruke lažnih "direktora" ili "vlasnika",
čiji pravi identitet nije upisan u sudski registar? Posebna
dilema u vezi sa falsifikovanom dokumentacijom fiktivnih firmi
odnosi se na to da li su prodavci koji posluju sa fiktivnim
firmama zaista prevareni lažnim narudžbenicama, jer se kao
posljedica javlja utaja poreza koju, formalno, čini sam prodavac
koji smatra da nije obavezan prijaviti porez na promet nastao
u takvom biznisu. U konačnici, ovakvi slučajevi nekad za posljedicu
mogu imati to da se, zbog dileme da li je "važnija"
utaja poreza ili prevara, istraga sa poreskih organa prebacuje
na policiju i tako čitav postupak razvodnjava i produžuje.
Frižider
umjesto poreza Najzad, tužioci koji se po prvi put
susreću sa utajom poreza preko fiktivnih firmi, namjerno ili
ne, ne ulaze dublje u problem namjere da se porez ne plati
i da se tako stečeni novac zadrži kod kriminalaca koji stoje
iza fiktivnih firmi. To u praksi znači da se pod utajom poreza
smatra samo nepodnošenje ili lažno prijavljivanje poreza na
promet na godišnjem nivou, zaključno sa 28. februarom naredne
godine, dok se mjesečne prijave poreza, iako pravno jednako
važne, ne tretiraju kao sumnjive!?
Ipak, federalni ministar
pravde Zvonko Mijan smatra da ključno pitanje nije
funkcioniranje sudova i tužilaštava, nego zajednička aktivnost
Poreske uprave, Finansijske policije i MUP-a na suzbijanju
ovakvih prevara. On priznaje da je bilo sastanaka na kojima
se govorilo o dopunama zakonske regulative kod registracije
preduzeća, ali ističe da će do toga teško doći jer je uredba
napravljena na osnovu zakona čije se izmjene moraju prihvatiti
na Vladi, pa onda pustiti u parlamentarnu proceduru, a da,
istovremeno, nema usklađenog mišljenja oko toga šta se uopće
može konkretno promijeniti.
Lista problema sa pravnim
aspektima istrage i kažnjavanja utaje poreza ovim se ne završava.
Jer čak i kada se kupci robe koja se preprodaje na ovaj način
pronađu i kada je poznat njihov identitet, skoro je nemoguće
naplatiti porez na promet jer takve firme obično nemaju nikakvu
imovinu, pa ih u žargonu zovu "kofer" firmama. Zbog
toga je u novi Zakon o poreznoj upravi, usvojen prije nekoliko
dana u Parlamentu Federacije, ubačena stavka da vlasnik firme
odgovara svojom ličnom imovinom za propuste koje je napravila
njegova "kofer" firma. "Čuju se komentari
da je to nedopustivo da se odgovara ličnom imovinom. Ali zašto?
Ako ja kao vlasnik samostalne ugostiteljske radnje imam dug
od 5.000 maraka, a iznajmio sam prostor i inventar, onda poreski
organ meni dođe kući, popisuje stare kauče i frižidere i njihovom
pljenidbom i prodajom namiri dug. Protivnici takvog rješenja
hoće da ja odgovaram samo kao pravno lice i da mogu istovremeno
da ne plaćam porez i da imam dva 'mercedesa'", ističe
direktor Porezne uprave Arifović.
Iako je novi Zakon o poreznoj
upravi izazvao dosta kontroverznih reakcija, prije svega zbog
znatnog proširenja ovlasti institucije, teško se ne složiti
sa mišljenjem da u ovako siromašnoj državi, u kojoj se preko
nepostojećih firmi može napraviti promet od milijardu maraka,
postoji ikakav drugačiji odgovor osim najstrožijih represivnih
mjera koje uključuju i dugogodišnju kaznu zatvora i pljenidbu
imovine. Nema sumnje da će samo rigorozne sankcije protiv
onih koji krše zakon i smišljeno vrše utaju poreza stimulisati
poduzetnike koji zakonito rade i plaćaju porez. Jedino tako
ima smisla ponavljati poštapalicu koja vrijedi za uređene
države bez rupa u zakonima - da se mora samo umrijeti i platiti
porez.
Kako
oprati 689 miliona maraka! |
Da
postojanje fiktivnih firmi veže lanac kriminalnih djela
- od krivotvorenja isprava preko prevara i utaja poreza
do pranja novca - svjedoče i najnovija saznanja antikorupcionih
istražitelja do kojih se došlo kontrolom nekoliko poslovnih
banaka na području Zapadnohercegovačkog kantona. U poslovnicama
"Hypo Alpe Adria Bank", "Raiffeisen Bank
HPB" i "Zagrebačke banke BH" u Posušju,
Širokom Brijegu, Grudama i Ljubuškom blokirani su računi
149 firmi čija su sjedišta širom BiH i Republike Hrvatske.
Na računima se nalazi 689.578.412,67 KM za koje se sumnja
da su ih vlasnici pomenutih, najčešće "fantomskih"
firmi stekli na nezakonit način, a potom ubacili u platni
promet pomoću ovlaštenih lica banaka. Da su sumnje u
pokušaj pranja novca opravdane dokaz je i činjenica
da se, nakon blokade, nijedan od vlasnika ili ovlaštenih
lica iz ovih firmi nije obratio finansijskim organima
Federacije BiH zbog blokade računa, nego su neki od
njih otvorili nove račune kod banaka u drugim kantonima!?
Od onih koji se kriju
iza 92 firme čije je sjedište na području Federacije,
pod najvećom lupom bio je hrvatski državljanin Željko
Jagečić, vlasnik firmi "Tiffany" i "Žacc"
čije je sjedište u Ljubuškom, a koga je federalni MUP
uhapsio prošle sedmice u Čitluku. Samo na računima ovih
dviju firmi blokirano je preko 48 miliona maraka. Pored
njega, apsolutni rekorderi po ostvarenom a blokiranom
prometu na računima su firme "Vidović" iz
Posušja, vlasnika (ili ovlaštenog lica) Damira Vidovića,
sa ukupno preko 26 miliona KM; NAV iz Mostara, Darije
Brnica, sa preko 23 miliona KM; "Capy"
iz Novog Travnika, Nevenke Čurak, sa preko 19
miliona KM; "Vedeta" iz Posušja, Tonija
Radoša, sa preko 17 miliona KM; "Uzor"
iz Posušja, Ljubice Ivanković, sa preko 16 miliona
KM; "Zelena gora" iz Travnika, Lucije Barišić,
i "Savio" iz Novog Travnika, Vjekoslava
Sliškovića, sa po preko 15 miliona KM; "Alfex"
iz Posušja, Slavka Petrača, i "Grenland"
iz Novog Travnika, Leona Božića, sa po preko
12 miliona KM; "Promaja" iz Tomislavgrada,
Ilije Filipovića, "Okuka" iz Travnika,
Perice Sučića, i "Grgi" iz Mostara,
Ivanke Grgić, sa po preko 11 miliona KM...
Ovaj spisak upotpunjavaju
i firme iz Republike Srpske, od kojih najdeblji računi
pripadaju dvjema bijeljinskim firmama: "Nedži komerc"
i "Alox impex" vlasnika/ovlaštenog lica Marinka
Čekića - ukupno preko 13 miliona KM. "Inex
export" iz Banje Luke, vlasnika Zvonka Budića,
raspolaže sa preko 12 miliona KM; "GS 84"
iz Laktaša, Siniše Trninića, sa preko 10 miliona
KM, a banjalučke firme "Transport kom" Dragana
Radića, "Iva Agrex" Stanka Škrebe,
"Golub limited" Darka Goluba, "Bosančić
com" Željka Bosančića, te "Trans ko"
iz Bijeljine, vlasnika Milana Gajića,
sa po preko pet miliona KM...
U ovom kao i u drugim
slučajevima gdje se sumnja na pranje novca uz pomoć
fiktivnih firmi postavlja se pitanje uloge banaka i
njihovih službenika. Naime, iako banke štite svoje komitente,
istražni organi mogu tražiti dostavu podataka uz pomoć
sudskog naloga, ali je veći problem sakrivanje tragova
novca uz pomoć nekoliko računa u nekoliko banaka jer
je samo jedan od njih prijavljen prilikom upisa firme
u sudski registar.
Iskustva predmeta
koji su dosad obrađivani u Federalnom tužilaštvu ukazuju
da je transakcija novca nekih fiktivnih firmi rađena,
najblaže rečeno, uz pomoć bankarskih činovnika. Istraživanjem
se pokazalo da se ovakve transakcije najčešće obavljaju
preko pet banaka u Federaciji. Formulari uplata tih
firmi su popunjeni nečitko, nepotpuno i protiv svih
bankarskih pravila. Zbog nesavjesnog poslovanja vjerovatno
će i pojedini bankarski činovnici snositi dio odgovornosti
za prevare koje su uradile i rade fiktivne firme. Poznato
je da bankarski činovnici imaju vrlo precizirane obaveze
i upadljivo je da su nalozi o transakciji novca određenih
komitenata koji su uredne platiše svih obaveza popunjeni
čitko, uredno i potpuno, za razliku od nekih drugih
kod kojih se za novčane transakcije čak nije tražila
ni lična karta.
Banke, prema mišljenju
iz federalnog tužilaštva, ne bi smjele primiti nijednu
gotovinsku uplatu a da ne upišu ime, prezime, broj lične
karte, matični broj i adresu onoga ko uplaćuje, kao
i punomoć lica za koje uplaćuje, te objašnjenje u kakvom
su oni svojstvu. No u praksi stvari stoje potpuno drugačije:
kada "obični građani" žele uzeti kredit od
3.000 maraka, od njega se traži da ima žirante i sijaset
drugih garancija, ali kad neko drugi - počesto lica
povezana sa sumnjivim transakcijama fiktivnih firmi
- u banku donese uplatu od 20.000 maraka, činovnici
se ne potrude ni da mu zatraže ličnu kartu.
|
| Amir
Jaganjac, predsjednik kantonalnog suda u Sarajevu |
Kriminalcima
odgovara brisanje firmi |
 U
sarajevskom Kantonalnom sudu trenutno se vodi postupak
protiv devet firmi zbog poreskih prevara i sumnji da
su radile fiktivno. Radi se o firmama "Pam nam",
"Stankov trade", "Dem nap", "Sigun
komerc", "Jabolci kompani", "Vrela
komerc", "Tiket promet", "Moranka
komerc" i "Hobit trade". Predsjednik
ovog kantonalnog suda Amir Jaganjac, govoreći
o problemima sa kojima se susreće pravosudni sistem
u dodiru sa fiktivnim firmama ili "nepoznatim poreskim
obveznicima" (NPO), ističe kako je Zakon o upisu
u sudski registar takav da "kao da je pravljen
da vara državu, a ne da je štiti".
Navodeći moguće načine
borbe protiv fiktivnih firmi, Jaganjac kaže da se može
djelovati preventivno, kontrolno i represivno. "Kod
preventivnih metoda, predlagano je da sud vrši rigorozniju
provjeru lica prije upisa njihovih firmi u registar.
Međutim, to bi dovelo do dodatnog odugovlačenja registracije,
a što se kosi sa zahtjevima da ona bude još kraća i
da se vrši preko interneta, odnosno opunomoćenika. To
bi direktno uticalo i na slobodu formiranja firmi. Zatim,
tu postoji i drugi problem: ako bi se na taj način uredili
zakoni u Federaciji a ne i drugdje, onda bi svi išli
registrirati svoje firme u Republici Srpskoj i Distriktu
Brčko."
Kada se radi o kontroli
ovih firmi, po mišljenju sudije Jaganjca, Poreska uprava
bi trebala imati najveću ulogu. "Iako nas zakon
na to ne obavezuje, mi već tri godine svake sedmice
na disketi šaljemo podatke Poreskoj upravi o upisu novih
firmi i izmjenama u postojećim. Razmjena informacija
u borbi protiv fiktivnih firmi i prevara koje se preko
njih rade je najbitnija."
Pitanje nekih represivnih
mjera, međutim, još uvijek je sporno, a najbolji primjer
je brisanje fiktivnih firmi iz registra. Prema Zakonu
o postupku upisa u sudski registar, Član 48, "osoba
koja ima pravni interes može podnijeti registarskom
sudu zahtjev za brisanje neosnovanog konačnog upisa
iz sudskog registra... najkasnije u roku od 30 dana
od dana izvršenog upisa". U sljedećem članu kaže
se da i "Registarski sud može pokrenuti postupak
za brisanje neosnovano izvršenog upisa najkasnije u
roku od jedne godine...", a nakon jedne godine
firma može raditi regularno.
Ako je upis u sudski
registar izvršen na osnovu lažne isprave ili ako su
podaci na ispravi neistiniti ili ako je isprava izdata
nezakonito ili ako je nezakonito provedena radnja u
kojoj se podaci upisuju u sudski registar, može se tužbom
tražiti da se utvrdi da je upis ništavan. Tužbu može
podnijeti osoba koja ima pravni interes da se utvrdi
ništavnost spisa i podnosi se u roku od 15 dana od dana
kad je podnosilac saznao za razloge ništavnosti, ali
se ne može podnijeti poslije isteka roka od dvije godine
od dana izvršenog upisa. No, u većini slučajeva, mora
se ići na stečaj ili likvidaciju, a postoji i treći
način. Naime, prema Zakonu o privrednim društvima, sud
po službenoj dužnosti može donijeti odluku o prestanku
rada preduzeća ukoliko ono nije izvršilo usklađivanje
statusa sa odredbama ovog zakona.
"Međutim,
brisanjem fiktivnih firmi iz registra kriminalci dobijaju
jer onda nema pravnog subjekta koji se može tužiti za
nadoknadu štete kako prema državi, tako i prema povjeriocima,
i veliko je pitanje da li je u njihovom interesu da
se ove firme gase", zaključuje Jaganjac. |
Arhiva Dani
260
|
