va analiza svjesno ostavlja po strani sam naziv zakona koji se odnosi na jednakost spolova i moguće nedoumice koje ovakav zakon može izazvati. Poznato je da se izraz spol koristi kao oznaka za biološko razlikovanje na osnovu kojeg smo muškarci ili žene, pa se podrazumijeva da se u smislu biološkog spolnog razlikovanja nikada ne može uspostaviti jednakost. Nedovoljno upućenim, ili tradicionalnim, patrijarhalnim krugovima društva, ovo može poslužiti kao šlagvort da se ne može zakonski izjednačavati nešto što je prirodno različito, podrazumijevajući pod prirodnim razlikovanjem i sociološki izvedene razlike i na njima zasnovane društvene uloge žena i muškaraca. Na osnovu biološkog spola izvedene su "ženska priroda" i "muška priroda" i njihove prirodne društvene uloge. Kao prirodne osobine, one se smatraju stalnim i nepromjenljivim i nije potreban nikakav zakon da regulira odnos koji je sama priroda odredila stvarajući nas kao muškarce ili žene. Ovakvo razumijevanje je sasvim suprotno tendencijama samog zakona koji teži da, upravo s obzirom na različitost, građanima i građankama Bosne i Hercegovine pruži jednake mogućnosti u oblastima zapošljavanja, obrazovanja, kulture, političke participacije, socijalne zaštite, uključujući i zaštitu od nasilja. Možda bi zato bio sretniji naziv Zakon o ravnopravnosti muškaraca i žena ili Zakon o jednakim mogućnostima muškaraca ili žena. Ali, ime ovog zakona manje je važno od značaja koje njegovo usvajanje može imati u promjeni ukupne društvene i političke fizionomije bosanskohercegovačkog društva.

Mogućnosti žena i muškaraca Argumentiranje važnosti ovog zakona moguće je iz više perspektiva. Može se krenuti od nastojanja Bosne i Hercegovine za uključivanjem u evropske integracije. Već sam prijem ove države u Vijeće Evrope obavezuje na usvajanje i realiziranje strategije i politika uklanjanja svih oblika diskriminacije uključujući i diskriminaciju žena. Zvanična promocija politike jednakosti žena i muškaraca u evropskim zemljama vezuje se za period sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Prethodili su joj prvi i drugi talas feminizma, ženska borba kroz različite nevladine organizacije, ženski angažman u političkim strankama, djelatnost međunarodnih organizacija i organizacija za ljudska prava. Ne treba zaboraviti ni pozitivne impulse koji su stizali iz skandinavskih zemalja koje su stekle imidž "feminističkih država" jer se upravo država javljala kao promotor jednakosti žena i muškaraca preuzimajući socijalni koncept građanstva. To je značilo izgradnju socijalnih servisa - ustanova za skrb nad djecom i starima, pružanje raznih olakšica ženama sa ciljem njihove socijalne i političke participacije kao i punog integriranja u društvo.

Primjera radi, Zakon o jednakosti usvojen je u Finskoj 1987. godine sa ciljem promocije jednakosti žena i muškaraca, preveniranja diskriminacije zasnovane na spolu i promocije statusa žena u oblasti tržišta rada. Zakon također zahtijeva jednake mogućnosti za žene i muškarce u obrazovanju i profesionalnom razvoju, zahtjev za jednakošću se odnosi na vlast na svim nivoima. Norveška je zakon o jednakom statusu usvojila 1979. godine. Osnovna namjera i ovog zakona je sprečavanje diskriminacije u radnoj i ekonomskoj oblasti koja je kasnije proširena na sve oblasti. Francuska je 1983. usvojila Loi Roudy (Zakon Rudijeve) koji prati ostvarivanje jednakosti i mogućnosti žalbe na praksu diskriminacije. Zakon o spolnoj diskriminaciji usvojen je u Velikoj Britaniji 1975. godine, a prethodila mu je kampanja ženskih organizacija koje su radile na promociji politike jednakosti i koje su lobirale za njegovo donošenje. Usvajanje zakona otvorilo je mogućnost za razvoj koherentne strategije za ostvarivanje jednakosti žena i muškaraca u zapošljavanju, profesionalnom obučavanju, pristupu dobrima, socijalnim olakšicama i uslugama.

Jednake mogućnosti žena i muškaraca bile su važna tačka evropskog političkog dnevnog reda u 1988. i u svim kasnijim godinama. Strategija politike jednakosti ima za cilj da integrira jednake mogućnosti žena i muškaraca u sve političke odluke i akcije. To se postiže kombiniranjem praćenja glavnog toka u svim oblicima politike sa akcijama specifično usmjerenim na žene. Fokusne tačke su: glavni tokovi jednakih mogućnosti (praćenje strategijskih oblasti kao što su obrazovanje i istraživanje ) nove strategije za zapošljavanje i jednakost (postala glavni vodič za zapošljavanje prihvaćen od država članica 1999. godine), promocija spolnog balansa u procesu donošenja odluka (ukazuje se na minimum od 30% žena kao kritične mase potrebne za utjecaj na kvalitet odluka, kao minimalan procenat koji otvara mogućnost zastupanja potreba i interesa žena i muškaraca), donošenje zakona o jednakosti i postavljanje zahtjeva u pogledu jednakosti žena i muškaraca pred zemlje koje apliciraju za prijem u članstvo Evropske unije.

Kao što se vidi, Bosna i Hercegovina ima sve razloge da usvoji ovakav zakon koji je približava i evropskim standardima u pogledu garantiranja jednakih mogućnosti svojim građanima i građankama, ali i evropskim integracijama koje za zemlje aplikante postavljaju precizne uslove od kojih je jedan postojanje zakona o jednakosti. S obzirom da u svim navedenim, demokratskim zemljama postoje ustavne ili zakonske odredbe o zabrani diskriminacije, očito je da je zakon dodatni pravni instrument za konkretiziranje pojma jednakosti i sankcioniranje diskriminacije.

Tradicionalni ideal ženstvenosti U Ustavu Bosne i Hercegovine također postoje ustavne odredbe o ljudskim pravima i garantiranje njihovog uživanja bez ikakve diskriminacije a naročito s obzirom na rasu, boju kože, etničku pripadnost i spol. Sastavni dio našeg ustava, pored ostalih, čini i Konvencija o zabrani svih oblika diskriminacije žena koja podrazumijeva ostvarivanje jednakosti ili zabranu diskriminacije u oblasti obrazovanja, zapošljavanja, političke participacije, socijalne zaštite, i u svim ostalim domenima ljudskih prava. Također, naša država je potpisnica Pekinške deklaracije i Platforme za akciju, u kojoj se obavezala na donošenje svih političkih mjera, uključujući zakonske mjere, sa ciljem uklanjanja bilo kojih oblika diskriminacije žena i stvaranja pretpostavki za unapređenje statusa žena u društvu.

Cinična primjedba mogla bi se zasnovati na činjenici da su od 1945. godine i pobjede socijalističke revolucije na ovim prostorima žene bile zakonski izjednačene sa muškarcima i da nisu imale zakonskih barijera za angažiranje, u mjeri svih interesovanja i ambicija u svim oblastima života, od kulture i ekonomije pa do politike, pa ako nisu ravnomjerno zastupljene, to govori ne o zakonima, nego o njima samima. Pri tome se zaboravljaju stvarne društvene barijere nametnute uglavnom patrijarhalnom tradicijom koja je nastavila postojati i u kojoj su podijeljene društvene uloge.

U skladu sa tom tradicijom i na njoj izgrađenim idealom "ženstvenosti", primarno mjesto žene je u porodici, bez obzira da li je zaposlena ili ne, i ona se uvijek dokazuje kao domaćica, supruga i majka, a muškarcu pripada javna i politička sfera života u kojoj se dokazuje samostalnošću i sposobnošću donošenja odluka. Po inerciji, koje mnogi nisu bili ni svjesni smatrajući je "prirodnom", prednost je davana muškarcima u zapošljavanju (za žene se vezivao izostanak sa posla, bolovanja, nemogućnost odsustvovanja iz kuće izvan radnog vremena, odustajanje od profesionalnih ambicija stupanjem u brak), u političkom životu (žene nisu zainteresirane za politiku, nemaju vremena od kućnih poslova, muškarci su naučili da odlučuju, muškarci imaju razvijen smisao za odgovornost i preuzimanje rizika, politika je muški posao, politika je vrhunska djelatnost i zahtijeva kompletnog čovjeka, a žene imaju kućne obaveze i slično), u kulturi (naslijeđe kulture kafane kao mjesta muškog okupljanja i muških razgovora pa se zadržalo do mjere da se političari javno ne pojavljuju sa svojim suprugama čak ni na prijemima). Na rukovodećim pozicijama u ekonomiji, kulturi i politici uvijek su bili muškarci, ne zato što su sposobniji i pametniji, nego prosto što su se podrazumijevali, jer je tako "prirodno" i "normalno". Ženama niko nije branio, ali, eto, nije ih bilo, neke što nisu htjele, ali neke i što nisu kao manjina mogle savladati društvene prepreke. Nije rijetkost da i same žene kažu kako nema diskriminacije i da svi mogu sve, da same nikada nisu bile diskriminirane potvrđujući svoju sposobnost da, ako nisu muško, budu sposobne kao muškarci i da uspiju i dokažu se kao muškarci. Time pojedinačni uspjeh dobiva na težini. Ali ih treba posmatrati kao izuzetke koji potvrđuju pravilo, jer da je pravilo drugačije, izuzeci bi bile one koje izaberu drugačiji život.

Ovdje leže i razlozi što se minimizira značaj ovog zakona, što se u medijima nalazi na margini interesa jer su sve druge stvari daleko važnije za sudbinu ove zemlje od zakona o jednakosti. Pored Bošnjaka, Srba, Hrvata, ostalih, entiteta, politike, žene i pitanje jednakosti uopće nisu "ozbiljna" tema. Pažnja u medijima uglavnom se usmjerava na žene kada je u pitanju incident, odstupanje od pravila ili u specijalnim emisijama koje sponzorira međunarodna zajednica. Istina, ove specijalizirane emisije imale su edukativni značaj i približavanje ove teme slušateljstvu i senzibiliziranje javnosti za ovaj problem. Najčešće, žene se nađu u centru pažnje kao ljubavnice poznatih muškaraca, kao izbjeglice, kao izvršiteljke nekog delikta, kao humanitarne radnice i slično. U medijima često izostaje ozbiljna analiza koja se odnosi na ekonomsku, socijalnu, političku poziciju žene kao i na njenu poziciju u društvu.

Politika i estetika Najbolja ilustracija kulturnog okvira u kojem se vodi rasprava o zakonu su dva plakata. Nedavno je organizirana javna rasprava potaknuta ženskim protestima povodom džambo plakata koji je reklamirao automobilsku gumu predstavljajući polugolu djevojku u položaju gimnastički zvanom špaga sa porukom "Prilagodljiva svakoj podlozi". Rasprava je pokazala odsustvo senzibiliteta za problem, jer je bila usmjerena na golo žensko tijelo, na pristanak modela i slično, ali poenta nije bila u ženskom tijelu kao takvom, ni u pristanku modela da se fotografija upotrijebi u reklamne svrhe, nego u spoju automobilske gume, ženskog tijela u položaju špage i poruke da je prilagodljiva svakoj podlozi. Asocijacija je toliko direktna da joj ne treba dodatni komentar, ona vrijeđa porukom i kontekstom u koji je dovedeno golo žensko tijelo. Nije riječ o estetici, nego upravo o politici.

Sljedeći je aktuelni plakat ispred Tržnog centra VF - Koreja. Slika podijeljena napola, na jednoj polovini je prikazana djevojka u crnoj prozirnoj bluzi sa zavodničkim pogledom, na drugoj polovini oguljena kokoš u položaju direktne asocijacije na ženski spolni organ. Ako je neko izbjegao nekim slučajem asocijaciju, tu je tekst da ga podsjeti kako je za našeg čovjeka dobra koka. Reklama je za pečene piliće koji se prodaju u Tržnom centru. Gađenje na koje vulgarnost reklame navodi potrebno je javno izraziti jer i ova reklama ima političku poruku.

U Bosni i Hercegovini preko 40 nevladinih organizacija i pojedinaca čine Koaliciju za jednakost, također postoji ženska mreža kojoj je jednakost žena i muškaraca jedan od ciljeva djelovanja i, zahvaljujući njihovom pojedinačnom ili kolektivnom angažiranju, teme status žena i ženska ljudska prava stekle su društveni legitimitet. Njihovo postojanje je istovremeno odgovor da žene koriste postojeće mehanizme i mogućnosti kako bi izvršile utjecaj na društvo i političku vlast. Jedan od postojećih kanala su i uspostavljeni Gender centri u FBiH i RS-u. Nacrt zakona je rezultat zajedničkih napora vlade (Ministarstvo za ljudska prava BiH, Ministarstvo za evropske integracije), Gender centra, predstavnica nevladinih organizacija i eksperata u ovoj oblasti. Ovo je prvi put da je demokratiziran zakonodavni proces i da su u izradi Nacrta zakona učestvovali "vanjski članovi" sa ciljem pronalaženja najboljih mogućih rješenja. Istovremeno to znači da Nacrt zakona uživa maksimalnu podršku velikog dijela populacije koja ga doživljava kao svoj zakon.

Zakon promovira jednakost, zabranjuje diskriminaciju u oblasti rada i zapošljavanja, obrazovanja, političke participacije, kulture i sporta kao i u socijalnoj oblasti. Zakon također tretira problematiku spolno zasnovanog nasilja, seksualnog uznemiravanja. Monitoring nad sprovođenjem zakona ima Agencija za gender jednakost na državnom nivou, a odredbama je data sudska zaštita. Zakon predviđa i prekršajne kazne za institucije koje sprovode diskriminaciju. Zakon o jednakosti spolova treba biti državni zakon.

Rasprava u parlamentu i podrška koju dobije ovaj zakon pokazat će da li našim ljudima trebaju dobre koke ili partnerice u svim oblastima života.

Arhiva Dani
260