aš u vrijeme dok novi Visoki predstavnik Paddy Ashdown u državnom parlamentu najavljuje bespoštedni rat protiv bezakonja i kriminala, istaknuti SDS-ov aktivista Pero Radić postavljao je temelje za novu "srpsku" stambenu zgradu na otetoj bošnjačkoj zemlji u centru zvorničkog naselja Kozluk. Pored osobnog finansijskog, Radić ovim projektom ostvaruje i "viši" nacionalni interes - posrbljavanje Kozluka, a time i ozbiljnu opstrukciju zahuktalog povratka Bošnjaka u ovo mjesto.

Nema efikasnijeg načina da se to napravi od planiranog smještaja stotinu frustriranih porodica invalida i poginulih boraca srpske vojske u središtu bošnjačke varošice. Zbog toga je pet stotina ogorčenih Bošnjaka, koliko ih se do sada vratilo u Kozluk, potpisalo peticiju kojom traže hitnu obustavu započetih radova i suspenziju sporne urbanističke i građevinske dozvole.

Savjet iz OHR-a Kozlučani su čvrsto riješeni da onemoguće repriziranje sudbine Bošnjaka Kotroskog, na čijoj zemlji je, uz pomoć kompromiserske i dokone Petritscheve administracije, niklo novo srpsko naselje. Ono što kozlučku priču čini bolnijom i čudnijom jeste podatak da je pomenutom Peri Radiću dozvolu za gradnju, pod krajnje sumnjivim okolnostima, izdao bošnjački funkcioner Nurudin Muhamedbegović, novi načelnik Odjeljenja za urbanizam Općine Zvornik, poznat kao bespogovorni poslušnik potpredsjednika SDA BiH Elmira Jahića i njegovog "političkog oca" Sulejmana Tihića. Stoga je ovaj slučaj dobar povod da se još jednom osvijetle katastrofalni učinci SDA-ove političke amputacije Podrinja, ali i očita nezainteresiranost SDP-ovog vrha da spriječi dokrajčavanje tog projekta.

No, najprije treba obrazložiti sam povod: prije 18 godina država je oduzela zemljište od nekoliko bošnjačkih porodica, u srcu Kozluka, da bi preduzeću Agroprom omogućila gradnju velikog tržnog centra. Međutim, kako su tadašnji centri odlučivanja već pripremljeni novac preusmjerili prema "ustaničkim" Šekovićima, Kozluk je ostao bez robne kuće. S obzirom da oduzeto zemljište u predviđenom roku nije "privedeno namjeni", pomenute porodice povele su sudski postupak za povrat imovine. Dobre izglede da se to i dogodi spriječio je rat.

A poslije rata, kada su entiteti pristupili etnički čistim procesima privatizacije, kada još nije bio započet povratak Bošnjaka u Kozluk, Agroprom je raskrčmio svo državno zemljište sličnog porijekla. Ostao je još samo plac nesuđene robne kuće.

Kada je prošle godine tu lokaciju Pero Radić počeo pripremati za gradnju svoga stambenog kompleksa, prvi povratnici u Kozluk su energično protestirali kod nadležnih domaćih i međunarodnih institucija, pa su radovi na spornom placu do daljnjeg obustavljeni. Međutim, prethodno osiljen blagodatima moći svog političko-finansijskog kruga, Pero Radić nije odustajao, pa su timovi stručnjaka na sve načine pokušavali da iskopaju zakonsko pokriće za njegovu namjeru. Na kraju su ga, navodno, i našli u jednom dopisu OHR-ovog zvaničnika za imovinsko-pravne poslove, a zapravo se radi o njihovoj prevarantskoj zamjeni teza.

Naime, oni su od OHR-ovog ureda u Sarajevu tražili odgovor na pitanje da li je pomenuti plac u Kozluku obuhvaćen odlukom kojom je svojevremeno Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch osporio legalizaciju oko dvije hiljade "na divlje" sagrađenih kuća za srpske izbjeglice u zvorničkoj općini? Iz OHR-a su odgovorili da je u konkretnom slučaju za izdavanje dozvole nadležna Općina, ali i upozorili da "ostaje nejasno da se kao vlasnici navedenog zemljišta u zemljišnim knjigama još uvijek vode fizička lica, što je vidljivo iz izjave vještaka geodetske struke od 1.10.2002. godine. Također je nejasno zašto predmetna eksproprijacija nije bila provedena od 1994. godine - kako je navedeno u dopisu Osnovnog suda u Zvorniku, kada je navodno ovaj slučaj pravosnažno okončan tako što je žaliocu udovoljeno - do sada".

Obrnuti odnos snaga Umjesto da u citiranom navodu OHR-a prepozna upozorenje da se u ovom slučaju radi o neraščišćenim imovinskim odnosima i da treba izbjegavati ishitrena rješenja, novoimenovani načelnik Odjeljenja za urbanizam Općine Zvornik Nurudin Muhamedbegović, inače predsjednik općinskog povjereništva SDA, našao je u njemu pravno uporište da izda tražene dozvole i time zada najteži udarac povratku Bošnjaka o Kozluk. Pero Radić je istog trenutka započeo udarničku gradnju.

Ogorčeni Kozlučani doživjeli su to kao još jednu izdaju povratka i povratnika od strane bošnjačkih predstavnika u općinskoj vlasti koji su proteklih godina, ne miješajući se u svoj posao, legalizirali krčmljenje javne i bošnjačke imovine u Zvorniku, dajući veliki doprinos njegovom pretvaranju u ekskluzivno srpski grad. Sad je došao red na Kozluk, gdje im posao ne cvjeta, jer njegovi predratni stanovnici, za razliku od mnogih Zvorničana, ni za živu glavu neće da mijenjaju ili prodaju kuće, i gdje je proces povratka u punom zamahu.

Nurudin Muhamedbegović je tipični predstavnik dobro znane SDA-ove podrinjske garniture, čiji je uzor bio i ostao bivši ministar za izbjeglice TK-a Adib Đozić. Ti ljudi su došli do izuzetnih materijalnih i statusnih pozicija, zahvaljujući samo jednom kvalitetu - parazitskom manipuliranju narodom čiju povratničku budućnost nikada nisu ni pomislili da dijele. Sam Muhamedbegović je kao bivši funkcioner Ministarstva za urbanizam u Vladi TK-a uspio da iz humanitarnih izvora napravi kuću u rodnoj Baljakovici, iz istih izvora je adaptirao stan u Zvorniku i pripremio ga za zamjenu, a trenutno se među biračkim tijelom uveliko pokušava odgonetnuti tajna kako je od skromne činovničke plate uspio još sagraditi i veliku kuću u Tuzli.

Međutim, bolji poznavatelji predviđaju da će, ipak, najveće domete ostvariti za svog zvorničkog mandata, zahvaljujući unosnoj funkciji šefa urbanizma i "lahkom potpisu".

Za to vrijeme mnogi Bošnjaci koji traže povrat uzurpirane imovine u Zvorniku, poput Refije Muminović, nemaju Muhamedbegovićevu podršku, baš kao ni bošnjački biznismeni koji pokušavaju ući u Zvornik mimo njegovih partijsko-taldžijskih procedura. Ipak, mora se imati u vidu da je Nurudin Muhamedbegović toliko moćan čovjek zato što iza leđa ima potpredsjednika SDA BiH Elmira Jahića, zvorničkog doktora impresivne ratnopatriotske biografije, ali i nezajažljivih poratnih političko-materijalnih ambicija, građenih na muci i beznađu podrinjskih Bošnjaka.

Poznato je da Jahić u novoj čelnoj garnituri SDA ima ulogu "prvog jastrijeba", a lansirala ga je potreba Sulejmana Tihića za novim-svojim ljudima, s jedne, te grozničavo nastojanje SDA-ovog vrha da, zbog straha od sopstvene odgovornosti za ratne propuste i grijehe u Podrinju, osnaži ljude spremne da tu odgovornost razvodne i odlože do zaborava, s druge strane. Zato će Elmir Jahić stranački biti sve jači što Podrinje bude slabije.

Sličnosti SDP-a i SDA Ista logika nametnula je pravilo da nijedan poslanik, niti bilo koji drugi SDA-ov funkcioner iz Zvornika, Vlasenice, Bratunca, Srebrenice i Bijeljine ne živi niti namjerava živjeti u Podrinju. U tom kontekstu i nepopustljivi stavovi Sulejmana Tihića u vezi sa konstitutivnosti gube vjerodostojnost i dobijaju dnevnopolitički obol. Jer, ko će mu realizirati i najidealniju konstitutivnost ako su sve generacije SDA-ovih političara iz Podrinja "odnjegovane" za život izvan te regije.

Najnovija je informacija i da je predsjednik Skupštine općine Zvornik Šaban Redžić zamijenio svoj stan sa jednom srpskom izbjegličkom porodicom iz Sarajeva, valjda da bi bio što bliže Centrali.

Za to vrijeme ni SDP, koji Podrinje u referatima vazda svrstava među svoje vitalne interese, baš ništa ne čini da opisano stanje promijeni. Sama činjenica da su sva ministarstva za izbjeglice, među kojima je najviše Podrinjaca - državno, federalno i ono u Tuzlanskom kantonu - bjanko prepuštena koalicionim partnerima, dovoljno govori o SDP-ovoj "zabrinutosti" za ovu populaciju. Dok SDA, makar i zbog pomenute "strategije zaborava", dovodi Podrinjca za svog potpredsjednika, dotle SDP nema nikakve podrinjske strategije, a u samom vrhu nijednog Podrinjca, kojem bi, danas Kozlučani, a sutra neki drugi povratnici, došli bar na utjehu

Muhamedbegović bez komentara

Na ured Nurudina Muhamedbegovića u Zvorniku dostavili smo faksom pitanja vezana za pravno-politički i moralni kontekst njegove brzopotezne odluke, ali nam nije stigao nikakav odgovor.

Ismet Jatić, član Savjeta MZ Kozluk

Neće se ponoviti Kotorsko

"Ti izdajnici i bošnjačkog naroda i države rasprodali su po Zvorniku sve bošnjačko, pa bi sada da u Kozluku prebace preko norme. Dok nas, podrinjske borce, po Federaciji šutiraju na ulicu, pa smo prinuđeni da se ovamo vraćamo i živimo u nemogućim uvjetima, ti naši tobožnji predstavnici su u Tuzli i Sarajevu napravili palate, iako su tamo, kao i mi, došli sa kesama. Ali, znajte, mi nećemo kao oni u Kotorskom čekati mjesecima da se neko smiluje i zaustavi gradnju. Ne budu li odmah obustavljeni radovi, idemo kod Ashdowna svi i nećemo se vratiti dok on ne poništi odluku o gradnji srpskog kvarta u centru Kozluka i ne pokažnjava one koji su do ovoga doveli. Tu prije svega mislim na Muhamedbegovića i druge Bošnjake koji su kapital stekli trgujući interesima i imanjima svog naroda. Mi drugog izlaza nemamo, jer prođe li ovaj kriminal, onda je jasno da za nas života u Republici Srpskoj nema, pa neka i nas Ashdown otpremi na neko ostrvo. Za dvije godine povratka u Kozluk mnogo toga smo prešutjeli i progutali, ali sada je zaista kraj. Mi iz rukovodstva mjesne zajednice šokirani smo nemarom međunarodnog ureda u Zvorniku, čiji uposlenici za svoje ogromne platurine ništa ne rade, izuzev što stalno sastanče i pričaju prazne priče, omogućujući kriminalcima da završe svoje poslove i dovedu nas pred svršen čin."

Fadil Banjanović Bracika, povratnički lider

Nudili su mi pedeset hiljada maraka

"Ovo nije samo jedna zgrada, jer ubrzo bi došla druga, pa treća. Radi se o krupnom finansijskom i političkom projektu. Meni je ponuđeno pedeset hiljada maraka da samo malo 'zažmirim', da se ne bunim protiv toga. Uopće me ne zanima kakve će ko zaključke iz te informacije izvući, ali tako je bilo. Nisam svetac, ali oko nekih stvari jednostavno nema pogađanja. Danas u Kozluku već živi moja majka, a djeca stižu čim mi kuća bude osposobljena. Pitao sam Nurudina Muhamedbegovića kako se usudio tako olahko da sruši naš skoro dvogodišnji trud na osporavanju gradnje ove zgrade? Rekao mi je da nije zatekao nikakvu dokumentaciju o našem protivljenju. Pa nema on u svojoj nadležnosti hiljadu Kozluka, niti Kozluk ima stotinu svojih centara. To je srce našeg mjesta i ono se jednom gubi zauvijek, a on se nije ni našalio da čuje naša mišljenja. Neshvatljivo je da treći dan svog šefovanja u službi urbanizma donese tako krupnu odluku ne konsultirajući se ni s kim. Moram reći da je i prethodni načelnik općine Zvornik Boško Milić bio svjestan kakvu bi ranu ta gradnja donijela Kozluku, pa je bio za to da se taj slučaj odgodi dok se ne sagledaju svi zakonski aspekti. Istog je mišljenja i sadašnja načelnica općine Dragica Lazić, koja je bez ikakvog oklijevanja tražila od Muhamedbegovića da privremeno obustavi primjenu svoje odluke. To podržavaju i mnogi drugi srpski funkcioneri u općini. Bez obzira na sve, većina ljudi je za to da se sa Zvornika skine etiketa nekog tamnog, nacionalističkog vilajeta. Mi možemo imati različito mišljenje o raznim temama, ali ja moram istaći da je Jovan Mitrović sa Zvornikom prvi fleksibilno pristupio masovnom povratku Bošnjaka i da ova sredina prednjači po mnogim pozitivnim stvarima. Zvornik ne treba vječito biti talac nekog svog tvrdokornog imidža iz '96. godine. Taj plac u Kozluku se u zemljišnim knjigama vodi kao vlasništvo nekoliko kozlučkih porodica, o tome svjedoče i dopisi iz OHR-a i bilo kakve papirološke akrobacije oko promjene tog stanja su nedopustive. Nastavi li se gradnja sporne zgrade u Kozluku, bit će srušeno mnogo toga u čitavom procesu povratka, ali i u perspektivi zvorničke općine i znatno šire. Ne samo povratnici nego i hiljade naših ljudi iz dijaspore stalno pitaju kada ćemo na proteste u Sarajevo. Ja se, ipak, nadam da nećemo biti prinuđeni na neke krajnje mjere."

Arhiva Dani
260