Posjeta Sjedinjenim Američkim
Državama i susret sa predstavnicima zvanične politike te zemlje,
sa predstavnicima međudržavnih organizacija tipa Ujedinjenih
nacija, te razgovori sa aktivistima nevladinih organizacija
prilika je da se otklone sve dileme i iluzije oko američke
politike prema Bosni i Hercegovini i regionu Jugoistočne Evrope.
Iako je dugo bila glavna tema u tamošnjim medijima, u političkim
krugovima i u javnom mnijenju, ova regija je sve manje predmet
interesovanja i spremnosti da se u nju ulaže.
Posve je nebitno da li
je ovaj suštinski preokret izazvan događajima od 11. septembra
prošle godine ili je došlo do zamora ovim regionom zbog sporog
ili nikakvog napretka u normalizaciji stanja u BiH i regionu.
Nema dileme da ovo opadanje interesa nosi dvije eksplicitne
poruke: jedna je da su i Bosna i Hercegovina i region prepušteni
Evropljanima, odnosno evropskim integracijama, Evropskoj uniji
prije svega; druga poruka je da se konačno moramo početi oslanjati
na sebe i svoje potencijale i odustati od loše navike da očekujemo
da sva rješenja naših malih i velikih problema dođu s onu
stranu Atlantika.
Terminološki, novi odnos
prema BiH varira između "smanjenog interesa", preko
formulacije da za nas "ne postoji veći strateški interes"
do definisanja regiona kao prostora koji "nije od vitalnog
interesa za SAD". Pažnja je sada usredsređena na Aziju,
na svjetski terorizam, a Balkan ostaje interesantan u mjeri
u kojoj on može postati "raj za teroriste". Amerikanci
užurbano rade na povlačenju svog vojnog potencijala iz regiona
u namjeri da ga premjeste tamo gdje su njihovi interesi izraženiji.
Prepuštajući Balkan Evropljanima, Amerikanci nisu uvjereni
da oni imaju prava rješenja za probleme regiona. No, pošto
je to cijena izlaska sa Balkana, spremni su podržati nepouzdanu
Evropsku uniju kako bi se riješili vrućeg krompira.
Pored terorizma koji predstavlja
prioritet broj jedan, Amerikance, kada je region u pitanju,
interesuje izručenje osumnjičenih za ratne zločine Tribunalu
u Haagu, te budućnost Kosova. U posljednje vrijeme je prisutna
i tema korupcije, za čije je iskorjenjivanje također zainteresovan
zvanični Washington uz napomenu da na tom poslu opet treba
da prednjače susjedi sa Starog kontinenta.
Na ekonomskom planu, američko
dezangažovanje znači i redukovanje pomoći ovom dijelu svijeta:
ubuduće, najveća ekonomska sila svijeta će izdvajati svega
15 posto od pomoći koju svijet namjerava ovdje usmjeriti.
Šok koji je Amerika doživjela
11. septembra još nije prestao da odzvanja svijetom. Odlučnost
da se stane u kraj nepredvidivom i podlom terorizmu očigledno
je uvjetovala znatno redukovanu i kratkoročnu spoljnu politiku
u mnogim segmentima i na velikom dijelu zemaljske kugle. Američka
spoljna politika je u povlačenju i svedena je, s jedne strane,
na kratkoročne poteze bez strateških ciljeva, a s druge strane
oslanja se na vojnu intervenciju, što ne može da bude odgovor
kompleksnosti međunarodnih odnosa i prirodi kriznih žarišta.
Za Bosnu i Hercegovinu
je sada vrijeme preusmjeravanja. Od američkog satelita ka
ozbiljnom i pouzdanom evropskom partneru. |