irko Banjac vjernički je predan svom poslu. Njegov posao je da u Parla mentu BiH brani interese Republike Srpske. Uvjeren je da srpski narod u njemu ima svog ponajboljeg predstavnika. Teško se složiti s njim, ali od tog neslaganja malo je koristi; Mirko Banjac sve gleda kroz etničku dioptriju, pa, iako ću u razgovoru s njim neočekivano otkriti političara sklonog dijalogu, morao sam se pomiriti sa Banjčevim apriornim stavom: moje opservacije srpstva su za njega irelevantne, jer mu dolazim iz nesrpskog miljea. No, iako zakovan u etničku paradigmu, ovaj bivši SDS-ov generator najgorih političkih ideja u državnom Parlamentu Bosne i Hercegovine relativizirao je svoju opsesivnu opstrukciju transferirajući je u radinu odanost parlamentarnoj proceduri.

Mirko Banjac danas je vjernik procedure i nije malo parlamentaraca koji će kazati da je Banjac odgovorni narodni predstavnik, naročito otkako je napustio SDS i kao nezavisni poslanik počeo prikupljati poene za svoju novu stranku Savez narodnog preporoda. No, sam Banjac nije me uvjerio da su parlamentarnost i sposobnost da čuje drugačije mišljenje a koje nametljivo njeguje, rezultat iskrene predanosti demokratiji; ne, on se politički educirao da bi u sve težim geopolitičkim uslovima za Republiku Srpsku iskoristio parlamentarnu proceduru kao najbolji i najlegitimniji način kojim se sprečava bilo kakvo demontiranje ovog političkog monstruma bosanskohercegovačke države.

Lukavstvo uma Banjac je demonstrirao u "slučaju Belkić", nakon što je ovaj upotrijebio riječ agresija u javnom obraćanju. Evo šta o tome kaže predsjedavajući Predsjedništva BiH Beriz Belkić: "Smiješno je da se ja nekome izvinjavam zato što sam upotrijebio riječ agresija. Ja sam se samo držao vlastitog osjećaja i rezolucija UN-a koje govore isto. Ja razumijem da tako govori neko ko je za vrijeme rata živio na nekom selu i koga su ubijedili da je napadnut, ali da neko poput Banjca, koji dobro zna šta se desilo, kaže nešto tako, to ne mogu razumjeti. Prvo, ja nisam optužio čitav srpski narod i ovdje se manipulira jednom strašnom zamjenom teza. Stvara se takva atmosfera da se od srpskog naroda traži da zauzme radikalan stav. Cinično je od mene tražiti da se nekom izvinjavam, isto kao što bi od mene bilo cinično da tražim od svog komšije-Srbina da mi se izvini za ono što je uradila srpska politika. Ja sam neku noć bio gost na TV Bijeljina i mene su skoro svi gledaoci koji su se javili u program pitali zašto insistiram na tužbi protiv SRJ. Očigledno je da oni ne shvataju da je u srpskom narodu postojala politička opcija koja je podržavala politiku koja je dolazila iz Jugoslavije, isto kao što je u hrvatskom narodu postojala opcija koja je podržavala Tuđmanovu politiku. Predizborne aktivnosti su već počele i to se vidi i po ovome."

Dakle, i Belkiću je jasno da "slučaja Belkić" ustvari nema; proizveo ga je sam Banjac, ne radi Belkića, već radi blokiranja narednih političkih poteza.

Prikupivši neki navodni dokazni materijal o Belkićevom navodnom zločinačkom angažmanu u ratu, Banjac nije gađao jednog od najtolerantnijih bosanskih političara, već je, unaprijed znajući da Parlament neće podržati njegov zahtjev za istragom, ukalkulirao sljedeću politiku, a koju mi je, da li svjesno ili nesvjesno, otkrio tokom intervjua kazavši da, ako Parlament već nije prihvatio utvrđivanje političke odgovornosti gospodina Belkića, "neću ni ja više nikada prihvatiti da nekoga osudimo za slične radnje". Sic! To je, dakle, to. Banjac priprema Parlament i javnost BiH na novu seriju opstrukcije koja će uslijediti ako neko pokrene proceduru za utvrđivanje političke i druge odgovornosti Banjčevih "etničkih prijatelja" sumnjive prošlosti. To je priprema za brisanje prošlosti iz registra pamćenja. No, Banjac očito pokazuje visok stupanj političke kreativnosti i drskosti koja nedostaje najvećem broju parlamentaraca i bosanskim političarima općenito. To što kolege ne čitaju zakone, ovaj zidar destrukcije koristi kao svoju prednost; napadom na Belkića isprovocirao je i ovu temu - agresija ili građanski rat.

Najneodgovornije bi bilo sve to gurnuti pod tepih, jer MI MORAMO SAZNATI KAKVA ĆE BITI BUDUĆNOST NAŠE PROŠLOSTI!

Ako naša zajednička prošlost nema budućnost, ostat ćemo živjeti u prošlosti. Da ne bi ostali u lagumima rata, disonantni, negacionistički i provocirajući glasovi moraju se čuti. Ako ne mogu biti nadvladani silom racionalnih argumenata, onda je nešto zaista truhlo u državi Bosni. Parlament BiH se ovih dana u odnosu prema finansiranju Tužbe nije ponio racionalno i inteligentno. Ta tužba i ne treba se finansirati iz budžeta dejtonske Bosne, već iz "prijateljskih rezervi" Republike BiH kao napadnute države, kao države koja jeste bila predmet agresije.

Evo šta dr. Kasim Trnka, agent BiH u tužbi protiv SRJ pred Međunarodnim sudom u Haagu, iznosi kao argumentaciju agresije: "Mirovni sporazum za BiH zaista nije odredio ni pobjednika ni poraženog, ni žrtvu ni pobjednika. Ali ne treba zaboraviti da postoji više međunarodnopravnih dokumenata koji su preciznije nego Dejtonski sporazum to definirali. Takva je npr. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 752 od 15. maja 1992, kojom je zatraženo od snaga Savezne Republike Jugoslavije i dijelova Hrvatske vojske da se povuku sa teritorija BiH, zatim u još nekoliko dokumenata Vijeća sigurnosti upotrebljava se pojam 'agresivne radnje'. Čist pojam agresija u to doba se izbjegavao u dokumentima UN-a jer bi to impliciralo da se BiH kao njenoj članici i zemlji koja je napadnuta mora uputiti adekvatna pomoć. Pošto u Ujedinjenim narodima u to vrijeme nije postojao konsenzus o primjeni mehanizama, tj. odbrambenih snaga, izbjegavala se formulacija - agresija. Ali u presudama u Haagu, u slučaju 'Blaškić' i 'Tadić', kaže se da se u BiH desio međunarodni sukob, što znači da se ne radi o građanskom ratu, međuvjerskom ili međureligijskom", kaže Trnka i zaključuje: "Jedini ko je kompetentan da utvrdi da li je na BiH izvršena agresija ili nije, jeste Tribunal u Haagu. Sud će svojim presudama utvrditi istinu i tek nakon toga će Mirko Banjac ili neko drugi moći zahtijevati od svojih kolega da ne upotrebljavaju tu ili neku drugu riječ. Možda bi tu nešto mogla uraditi Komisija za istinu pomirenje i svemogući Jakob Finci."

Slabo, neuvjerljivo. BiH je potrebno ekspertnije, provokativnije i oštroumnije zastupanje. Ali, šta ćemo. Tako je to u državi Dejtoniji. Čiji konfuzni politički identitet moj provokativni sugovornik oštroumno koristi za promociju svoje politike. Mirko Banjac, njim samim.

DANI: Gospodine Banjac, da li je u BiH moguć konsenzus o budućnosti bez konsenzusa o prošlosti?

BANJAC: To je dobro pitanje, to je prvi put da mi novinar postavi takvo pitanje. Mislim da nije moguće napraviti konsenzus o budućnosti bez konsenzusa o prošlosti.

DANI: A je li moguć konsenzus o prošlosti?

BANJAC: Jeste, jer, na kraju krajeva, da bismo svi zajedno dobili, svi moraju nešto izgubiti i na toj paradigmi treba da se bazira konsenzus o prošlosti.

DANI: Možete li biti malo konkretniji - šta bismo to svi trebali izgubiti?

BANJAC: Upravo ću vam to pojasniti. Mislim da bismo morali prije svega isključiti emocije kad je u pitanju taj nesrećni rat koji smo preživjeli, a neki su, nažalost, u vječnost otišli. U sagledavanju kako početka, tako toka i posljedica rata, moramo svi zajedno prihvatiti jednu činjenicu - da je bilo velikih i nerealnih ambicija sa svih strana. Sad, gdje su bile ambicije veće a gdje manje, nije moje danas da na tu temu govorim, ali smatram da su svi u BiH imali nerealne ambicije. Ta nerealnost odvela nas je u propast, i ja bih htio kao čovjek, ovo vam najiskrenije kažem, da sjednemo i da vidimo gdje su to bile nerealnosti koje su nas dovele do tragedije i da jednostavno kroz to sagledavanje postignemo konsenzus o prošlosti.

DANI: Ako ste tako konstruktivni, zašto niste glasali za formiranje komisije koja će ustanoviti odgovornost za žrtve rata u Bosni i Hercegovini?

BANJAC: I u Titovom režimu bilo je - kad hoćeš da zezneš stvar, onda formiraš komisiju. To nije stvar komisije, a posebno nekompetentne komisije. Ja bih više bio za formiranje ekspertskog tima na državnom i entitetskim nivoima koji bi na paritetnoj nacionalnoj osnovi, uz striktno poštivanje naučnih metoda, došao do istine. I, evo, bjanko potpisujem, kakva god ta istina bila, u potpunosti ću je ispoštovati.

DANI: Pa što ne predložite taj zakon?

BANJAC: Ma, da vam kažem, vrlo bih rado to predložio, a bio bih srećniji kad bismo našli još dva čovjeka iz dva konstitutivna naroda po jedan pa da nas trojica napravimo to i predložimo. Ja želim biti jedan od tih predlagača, ali ne bih želio da budem sam iz jednog prostog razloga što bi opet neko htio da poveže to sa mojom etničkom pripadnošću, da se samo time rukovodim kod eventualnog podnošenja takvog prijedloga.

DANI: Jeste li Vi samo za dejtonsku BiH i nijednu drugu?

BANJAC: Pazite, tu moramo da raščistimo dvije stvari. Dejtonska BiH je plod kompromisa koji je zaustavio rat i ja je kao takvu prihvatam. Za mene nisu niti protivnici niti neprijatelji oni koji žele predlagati neka nova rješenja, ali hoću da kažem ta nova rješenja ne mogu biti prihvaćena bez konsenzusa. Znači, moramo otvoriti demokratski i argumentovan proces koji će proći proceduru kao svugdje drugdje u svijetu, a ne u procesu traženja novih rješenja za BiH, kreirati politiku podvala i prevara kao jedinu politiku. Od toga nema ništa.

DANI: Mislite li da je interes srpskog naroda u BiH da u euroatlantske integracije prvo uđe SR Jugoslavija, pa tek onda BiH?

BANJAC: Da odmah razjasnimo: mene interesuje BiH i nemojte, molim vas, ne dam nikome to pravo, da svojatate BiH više od mene. Pa svi moji preci rođeni su ovdje i nigdje drugo, i ja nemam nigdje drugo da živim izuzev u BiH. Otkud pravo nekom da meni kaže da ja više volim neku drugu zemlju! To su floskule i jednostavno na tu temu neću da razgovaram. To me vrijeđa.

DANI: Nisu to floskule. Iz političkih poteza nekih srpskih predstavnika u bosanskohercegovačkoj vlasti može se steći dojam da se baš čeka politički, ekonomski i sigurnosni prodor SR Jugoslavije u Evropu kao uslov da se BiH politički otkoči? Prilično iracionalno, ali Vi i drugi predstavnici srpske desnice baš ste se tako ponašali.

BANJAC: Mogu da shvatim da tako rade oni koji imaju svoju bazu u Jugoslaviji i tamo imaju svoju imovinu ili nešto drugo. Možda ti tako to rade, ja to ne sporim, ali ja tako ne radim. Mene interesuje BiH, ali vam isto tako kažem jednu drugu stvar koja je evidentna: u BiH većina, kako međunarodnih predstavnika, tako i domaće javnosti, želi nekakvu unitarizaciju, a u Jugoslaviji je obrnut proces. Tamo je u toku razjedinjavanje, formiranje nekakve lokalne samouprave i mnogi kažu da je to dobro, da je to demokratija, a ovdje kažu da je dobro suprotno, odnosno da je unitarizacija demokratija.

DANI: Kakva unitarizacija u najdecentraliziranijoj zemlji svijeta? To je apsolutno nemoguće.

BANJAC: Moguće je, ali hoću da vam kažem nešto vrlo eksplicitno: Uvijek ću zagovarati BiH kao jednu zemlju čiji narodi na nivou države moraju biti povezani u svim segmentima života. Tu nemam dilema. Ali, recite, da li je svagdje potreban zakon? Nije. Ja znam da se negdje problem može riješiti sporazumom, negdje može dogovorom, negdje mora zakonom, jer neke stvari moraju biti riješene zakonom, ali ne sve. Ako se u svakoj prilici insistira na državnim zakonima, onda se vraćamo unazad i proizvodimo najgoru moguću situaciju u BiH: situaciju sumnje. Te sumnje o dobrim namjerama i s jedne i s druge i s treće strane, to uvjerenje da nema dobrih namjera dovodi nas u ovu situaciju.

DANI: U koju situaciju?

BANJAC: Mi smo, dragi moj gospodine, u jednoj totalno jalovoj političkoj situaciji, gdje se nadmudrujemo, gdje gubimo vrijeme, a država propada. Država apsolutno propada.

DANI: Baš kao da je to nečiji cilj. Recimo, Vaš?

BANJAC: A kud' ću ja, kuda ja da idem. Bio sam u Hrvatskoj jedno vrijeme, otud sam protjeran. Sad trebam da budem protjeran iz zemlje koja je moja.

DANI: Pa što se ne vratite u Hrvatsku?

BANJAC: Aha. Pa dobijte vi stanarsko pravo u Hrvatskoj. No, dobro, mene ne interesuje Hrvatska, ja sam rođen u BiH, odrastao sam ovdje i svega sam osam godina živio u Hrvatskoj.

DANI: Zašto ste zatražili odgovornost predsjedavajućeg Predsjedništva zemlje koja je Vaša nakon što je za govornicom državnog parlamenta upotrijebio riječ agresija? Mislite da je gospodin Belkić imao loše namjere?

BANJAC: Ja hoću da vam kažem da javnost BiH zna nešto što izričito želim da zna, a to je: ja sam pokrenuo pitanje Belkićeve odgovornosti zbog toga što se nalazi na jednoj čelnoj državnoj funkciji i lično mislim da niko ne može praviti novu budućnost BiH ko nosi teret prošlosti. Da li tog tereta ima kod Belkića ili nema, ja nisam sudija, nisam pravnik, pa, prema tome, ja lično neću suditi nikome.

DANI: Taj Vaš stav o ljudima sa teretom prošlosti implicira da je za BiH najbolje da njome upravljaju oni njeni građani koji su je tokom rata napustili?

BANJAC: Ne implicira. Ja sam bio čitavo vrijeme rata u ovoj zemlji, bio sam učesnik rata i tvrdim da preda mnom niko nije bio masakriran, niko nije zlostavljan i ja to lično nisam činio. A časno je bilo u ovom nesretnom ratu da svaki patriota bude sa svojim narodom, ali taj časni patriota nije morao da masakrira niti da ubija svezane ljude niti da ih zlostavlja na bilo koji način, jer postoje običaji rata koji se ne smiju kršiti. Ako je Mirko Banjac napravio i jednu jedinu destrukciju, neka se ta destrukcija dogodi i mojoj djeci. Na svim stranama je bilo izuzetno puno časnih boraca, ali oni koji su sebe namjestili na funkcije za vrijeme rata, ako su činili nedjela, moraju odgovarati. Iako ja cijenim gospodina Belkića - i, odmah da znate da ovo nije upereno protiv njega i meni je žao što se to tako prezentuje, ali moramo znati da li je on taj čovjek koji je izvršavao naredbe i da li je njegovom greškom dolazilo do toga do čega je dolazilo. Ako nije kriv, njemu je mjesto tamo gdje jeste, apsolutno mislim da mu je mjesto. Ali, ne možemo, gospodine, ljude sa teretom prošlosti u smislu bilo kakvih destrukcija imati ni među poslanicima, a kamoli na višim nivoima. Ja nisam za to i nikad neću biti za to. Nemam ništa protiv da se dobro pregleda lista moje nove stranke i bit ću sretan da neko kaže "ne može ti ovaj biti na listi", ali ja neću ni dati da dođe takav da ga neko može skinuti.

DANI: Znate šta, gospodine Banjac, Vi ste tipični predstavnik destrukcije koju prodajete kao konstrukciju?

BANJAC: Kako, molim?

DANI: Pa tako što za odbranu svojih političkih stavova upotrebljavate jedan prihvatljivi demokratski vokabular, a, ustvari, iza tog vokabulara, u njegovoj, da tako kažem, metaravni, čista je destrukcija.

BANJAC: Po čemu?

DANI: Po stepenu, kvalitetu i intenzitetu opstrukcije. Po majstorskom odugovlačenju donošenja zakona na državnoj razini.

BANJAC: Da vam kažem: vi niste naveli niti jednu činjenicu koja bi potvrdila da sam ja, kako me zovu, majstor opstrukcije. Niti jednu jedinu riječ niste naveli. Evo, recimo, danas (29. maj, op. a.) imamo raspravu o budžetu na državnom parlamentu. Ja imam amandman koji je sinoć odbijen na parlamentarnoj komisiji a kojim tražim da se novac namijenjen za finansiranje agenta u Haagu za tužbu protiv SRJ da Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica i da se upotrijebi za podršku povratka. Dragi moj prijatelju, ako mi hoćemo ovdje da gradimo zajedničku budućnost na bazi prihvati me onakvog kakav sam da bih ja prihvatio tebe takav kakav si, ili obrnuto, onda moramo da kažemo da li je ovo što se hoće napraviti sa tom stavkom destrukcija ili je demokratija, to vi meni sad odgovorite. Ispada da je to najvažnija stavka u BiH, da važnije nema, a hoćemo zajedništvo, hoćemo neku novu budućnost, hoćemo prosperitet, masu toga hoćemo… Ne, gospodine, ja nisam destruktivac!

DANI: Mislite li da je dobro za srpski narod u BiH što njegovi politički predstavnici kontinuirano bježe od suočenja sa istinom?

BANJAC: Ko bježi od suočenja sa istinom? Vi kažete da je ovdje osnovni problem agresija. Pa, molim lijepo, je li vam poznato da je dvije godine vođen rat unutar muslimanskog naroda. Ko je tu agresor?

DANI: Gospodine, agresija nije vezana za narod, nego za državu. To što Vi potencirate jeste "unutrašnja agresija" kao naknadni eho zbiljske agresije vanjskog tipa.

BANJAC: Čekajte, čekajte, vođen je rat i na relaciji Hrvatska - BiH. Regularne hrvatske jedinice su bile ovdje, vi to dobro znate kao i ja… Mi znamo da su ovdje bili i predstavnici drugih naroda i drugih država na strani bošnjačkog naroda. Da li su oni ovdje došli kao agresori ili su ovdje došli kao borci? Moramo sve razjasniti. Ja nemam ništa protiv da sve one koji su iz drugih država ušli u BiH po bilo kom osnovu nazivamo agresorima. Ako ćemo se držati tog termina, onda prihvatimo formulaciju po kojoj su agresori svi koji su ušli u BiH kao strani državljani i ratovali su u BiH. žAjde da se jednom dogovorimo kao ljudi šta je to što će nas umiriti o tom jadnom bijednom ratu koji nikom nije trebao. Ja garantujem da nema takve budale, oprostite na izrazu, koja želi da vraća i raspiruje mržnju. Evo, mogu vam reći da će moja stranka biti predlagač rezolucije o zaštiti i unapređenju mira i razvoja u BiH. I ako mi ne budemo htjeli to potpisati, bit će to znak da ćemo se na sjednicama nastaviti gložiti - ko je koga…

DANI: Vi tvrdite da niste nikoga?

BANJAC: Možete vi misliti šta hoćete, ali haj'mo da djela svjedoče. Može li neko da stavi mrlju na moju prošlost? Ako može, neka je stavi, stavite je vi. Druga stvar: ja sam čovjek koji je nazvan izdajnikom unutar vlastite bivše stranke (SDS, op.a.), a vi kažete da sam okorjeli nacionalista. Šta je u pitanju? Očito je da ovdje ne boravi istina. Da je to tačno, svjedoči baš odnos prema meni: jedni kažu da sam ja izdajnik srpstva i tzv. borac za srpska prava, a, s druge strane, u bošnjačkom narodu me mnogi predstavljaju kao okorjelog nacionalistu. To su ludosti.

DANI: Znate šta, mene u ovom trenutku ne zanima Vaš nacionalizam ako Vi ne sprečavate funkcioniranje države.

BANJAC: Tačno, ali funkcioniranje države sprečavaju oni koji zaobilaze Ustav.

DANI: Ja mislim da to upravo Vi radite, jer je većina Vaših amandmana polučila stajanje u mjestu i onda je Visoki predstavnik morao nametati državne zakone?

BANJAC: Nije tačno, nemojte vi smatrati donošenje zakona na državnom nivou a koji nisu u nadležnosti države doprinosom funkcioniranju države.

DANI: Opet opstrukcija?

BANJAC: Ne. Na tu temu moramo razgovarati. Moj stav je sljedeći: jedni kažu da im ne valja Ustav BiH jer ne omogućava razvoj države; drugi kažu ovo je dobro, ali šteti entitetu tom i tom… Svima poručujem: idite u redovnu proceduru i izmijenite Ustav. Neće niko dobiti moj glas na nijednom zakonu koji nije ustavno utemeljen. Ja sam čovjek procedure i čovjek zakonitosti.

DANI: Žestoko branite Ustav donesen van granica BiH?

BANJAC: Ne. I vama i svima kažem: izvolite, gospodo, u proceduru, mijenjajte Ustav demokratskim, legalnim putem. Onaj koji hoće da izvan ustavnih rješenja nametne zakone, vodi BiH u novu katastrofu.

DANI: Vi sad k'o Karadžić?

BANJAC: Pustite Karadžića, on je završena priča. A ja nisam sretan niti ću biti sretan ako je bošnjački narod nesretan u BiH. Tada nema moje sreće, ali neka zapamte i Bošnjaci da nema njihove sreće ako su Srbi nesretni ili Hrvati. Mi moramo naučiti da je pismo Ive Andrića iz 1920. ustvari najbolji udžbenik istorije BiH.

DANI: Kada to kažu predstavnici srpske nacionalističke desnice, to znači samo jedno: generiranje mržnje?

BANJAC: Ne, to je realnost BiH.

DANI: Ne, to je uvezena realnost.

BANJAC: A zašto je uvozimo? Je li i danas uvozimo realnost?

DANI: Bojim se da je uvozimo.

BANJAC: Tako je. Vidite, kad bismo sjeli i vi i ja, bez obzira što smo politički neistomišljenici, imam i ja šta od vas naučiti, imate i vi od mene. Najopasniji je uvijek onaj ko misli kao i vi. Od njega nemate šta naučiti.

DANI: Ako povijesni razvoj ide ka tome da se BiH uredi kao decentralizirana država, recimo, bez entiteta, biste li Vi to podržali?

BANJAC: Samo ako to prihvata narod. Tri naroda neka se dogovore i nema nikakve šanse da ja to ne prihvatim.

DANI: Kvadratura kruga?

"Da odmah razjasnimo: mene interesuje BiH i nemojte, molim vas, ne dam nikome to pravo, da svojatate BiH više od mene. Pa svi moji preci rođeni su ovdje i nigdje drugo, i ja nemam nigdje drugo da živim izuzev u BiH. Otkud pravo nekom da meni kaže da ja više volim neku drugu zemlju!"

BANJAC: Gospodine, u BiH Hrvati su najmanje brojan narod. Bošnjaci su najbrojniji, pa Srbi, pa Hrvati. Nikad neću pristati da preglasam Hrvate. Neću, gospodine, nikada prihvatiti da preglasam Bošnjake, zajedno sa Hrvatima. Neću, gospodine, nikakvu priču na temu da neko nekoga preglasa.

DANI: Postaje mi dosadno to naše mi. Kada ćemo, gospodine, izići iz našeg mi u naše ja?

BANJAC: Mi smo već u našem ja.

DANI: Ma nismo, uglavnom smo u mi.

BANJAC: Shvatite da se BiH nikako ne može naći u ulozi Hrvatske. Hrvatska je etnički čista država i Bosna i Hercegovina ne može biti država tipa Hrvatske. Hrvati su tamo čisti i mogu da rade kao većinski šta hoće, a mi smo ovdje država tri ravnopravna naroda i, vjerujte, nema druge nego dogovoriti se. Mi možemo ovdje samo propadati, neće biti ni privrede, niti školstva, ni ničega dok se mi nadmudrujemo hoće li biti unitarna država ili sa entitetima. BiH je trenutno takva kakva je dogovorena u Daytonu i takva će ostati dok se ne dogovorimo za drugačije, dok jedni druge ne uvjerimo šta je bolje.

DANI: Znate gdje ja smatram da Vi griješite? Što svaki pokušaj promjene konstitucije države odmah proglašavate unitarizmom, a ova država je u svijetu država najudaljenija od unitarizma.

BANJAC: Otkud pravo bošnjačkom narodu da su oni glavni zaštitnici BiH?

DANI: Možda me niste dobro razumjeli: ja samo hoću da živim u uređenoj zemlji.

BANJAC: Tako je. I ja hoću to isto. Eto, vi ste Bošnjak, a ja Srbin, neko treći je Hrvat, i hoću da je BiH jednako nas trojica. Ne dam nikome drugačije. Nemojte vi mene uvjeravati šta je meni bolje, niti ću ja vas uvjeravati šta je vama bolje. Nema tu logike. Ja prihvatam da je vama bolje ono što vi prihvatite.

DANI: A šta ćemo, ovo je hipotetički, ako ja ne prihvatam da je Vama bolje ono što Vi prihvatate?

BANJAC: E, to je započinjanje priče da nešto mora biti ovako i samo ovako po svaku cijenu. Ako Vi bolje od mene znate šta je za mene bolje, počet će nove nesreće, počet će nova distanciranja. Nemojte da to radimo. Život će napraviti BiH. Možda će ona biti bez naših zakona unitarna za dvije godine, možda će to što mi sad zovemo entiteti život nadići, ali ne možemo to silom uraditi. Ako ja sad vama kažem da 99,99 posto Srba ne želi da se ukine RS, onda ni vi nemojte to željeti. To nema veze sa mojom partijom, to je takvo stanje svijesti. Moramo to dopustiti, mora to proći.

DANI: A ogromna birokratska mašina žderat će i dalje ovu zemlju.

BANJAC: Tu se slažem, mada nije tačno da je BiH administrativno usitnjena na svim svojim dijelovima. Treba vidjeti u kojoj mjeri trebaju kantoni. Ja sam, recimo, čuo od nekih Bošnjaka da nipošto ne bi dali kantone, oni su jednostavno zadovoljni što ih imaju jer tu mogu efikasnije da ostvaruju svoje interese. Ipak, ostaju pitanja trebaju li kantoni imati ministre, u kojoj mjeri treba smanjiti općinske strukture ako imamo kantonalne, itd. Što se tiče RS-a kao entiteta i Federacije kao entiteta, moramo se dogovoriti trebaju li nam dupla ministarstva. Ako imamo ministarstvo na državnom nivou, onda nam ne treba na entitetskom, jer mi moramo na entitetskom pokriti samo ono što nemamo na državnom…

DANI: Prosipate demagogiju?

BANJAC: Gospodine, to je za vas demagogija, a ja ću vam reći da ja znam napraviti taj model koji funkcioniše. Ja vam garantujem da to znam napraviti, samo je problem što bi mnoge stolice ostale prazne.

DANI: Pa, najveći protivnik ovako ustrojene države su upravo oni koji u toj državi obnašaju vlast, jer ni u jednoj drugoj ne bi mogli biti, naprimjer, ministri ili poslanici.

BANJAC: Naravno, vidite kako se tu slažemo, ja isto tako mislim.

DANI: Jedno je misliti, a drugo djelovati.

BANJAC: Dajte, molim vas, recite mi gdje sam ja zaobišao Ustav? Ako nađete i na jednom mjestu da sam zaobišao Ustav, ja ću se objesiti, vi ćete mi naći drvo i ja ću se objesiti u Sarajevu. Neće sa mnom niko da se igra. Ja sam, gospodine, intelektualac, ja dolazim na svaku sjednicu pripremljen, a malo je takvih poslanika, čitam sve, ja neću da razgovaram sa nekim laikom koji dođe na sjednicu i hoće da priča o nekom zakonu o kojem veze nema, ni pročitao nije, niti je koga konsultovao a hoće da priča; neka priča sa nekim drugim, sa mnom ne može!

DANI: Gospodine Banjac, prije nekog vremena, iniciran Vašom opstrukcijom u Parlamentu, napisao sam da je Mirko Banjac đavo koji je izašao iz pakla da bi postao autor nestanka jedne zemlje. Je li đavo još uvijek radi?

BANJAC: Dragi moj gospodine, nemate vi pravo da to kažete. A zašto nemate pravo? Nemate pravo jer onda govorite o Mirku Banjcu kao da je neprijatelj vlastite djece. Ako razvalimo ovu Bosnu i Hercegovinu, kuda da ja idem? Nemam nigdje mjesta. Ako je napravimo nakaradno, onda ne možemo u njoj opstati. Hajdemo zato praviti BiH u kojoj neće biti drva namočenih u benzin, hajdemo napraviti BiH takvu da više nikom ne damo da potpali vatru.

Arhiva Dani
259