ladni rat je završen, to je poruka upućena sa specijalnog samita NATO-a i Rusije, održanog u Rimu, u utorak 28. maja. Ista poruka čula se i 1989. godine, kad je nestalo Berlinskog zida, a nakon čega su uslijedila krvoprolića: balkanska, bliskoistočna, iračka.

Cilj specijalnog samita bio je definiranje nove uloge Rusije u novom svjetskom poretku. Deklaracijom potpisanom na samitu Rusija je postala poseban partner atlantskog vojnog saveza, a kroz novoosnovano Vijeće NATO - Rusija imat će ista prava kao i druge članice, osim veta na odluke saveza. Time su bivši neprijatelji u Rimu postali saveznici u zajedničkoj borbi protiv novih globalnih opasnosti, terorizma, nuklearnog i biološkog naoružanja, itd. Rimski sporazum kojim se Rusiji daje specijalno članstvo u NATO-u uslijedio je nakon američko-ruskog sporazuma o smanjivanju arsenala nuklearnog naoružanja, potpisanog nekoliko dana ranije u Moskvi.

Vrli, novi svijet Ovi historijski događaji, po izjavama europske, ruske i američke vojne i političke elite, konačno ukidaju sve hladnoratovske strahove od globalne katastrofe nuklearnog ratovanja. Međunarodni mediji posvetili su tome svoje prve stranice, na kojima se istih dana također moglo čitati da je Pakistan uspješno izveo i treći sukcesivni test svog raketnog naoružanja dalekog i kratkog dometa, predsjednik Musharaf održao govor koji Indija smatra gotovo objavom rata, a kašmirska crta razgraničenja počela ličiti na pravi front, kao i da neke procjene katastrofe eventualnog pakistansko-indijskog nuklearnog rata govore o dvanaest miliona žrtava na početku.

Ipak, lord George Robertson, generalni sekretar NATO-a, iz Rima je poručio svim teroristima svijeta: sporazum NATO - Rusija nije tek jedan od papirnatih protokola, zbog njega će svijet doista biti sigurnije mjesto za život, a teroristi se neće imati gdje skriti. Drugi George, američki predsjednik Bush, klimao je glavom u znak odobravanja. Za njega je rimski samit bio kraj jednog napornog radnog tjedna u kojem je posjetio Berlin, Moskvu i Pariz.

Bushova prošlotjedna europska turneja započela je 23. maja u Berlinu, govorom koji je održao u Bundestagu. Ključne riječi i formulacije iz tog berlinskog govora određuju karakter njegova cijelog putovanja. On je tom prilikom izjavio da novi odnosi između Sjedinjenih Država i Rusije predstavljaju početak gradnje nove kuće slobode i "odbacivanje zadnjih ostataka hladnog rata u novoj zajedničkoj borbi protiv terorizma radi odbrane civilizacije same", te jasno naglasio kako u svijetu neće biti sigurnosti dok traje teroristička prijetnja, "za koju ne znamo odakle i kako će doći, ali za koju moramo biti spremni", naročito "pomnim nadziranjem regionalnih sukoba".

Iako u svom govoru nije dao definiciju civilizacije same, Bush je precizno označio teroriste, koji se "definiraju prema svojim mržnjama: prema demokraciji, slobodi govora, ženama, Židovima, kršćanima i svim muslimanima koji se s njima ne slažu".

Bushov govor u Bundestagu, koji je povukao paralele između Drugog svjetskog rata i današnje terorističke prijetnje, i zatražio spremnost na nove žrtve, izazvao je glasno negodovanje nekoliko njemačkih parlamentaraca tijekom samog govora. Time je u obnovljenu dvoranu posthladnoratovskog Bundestaga doprlo ponešto od protesta koji se istovremeno odvijao na ulicama Berlina, radi kojeg je tog dana bilo angažirano preko deset tisuća njemačkih policajaca.

Dok se Bush u svome govoru pozivao na svoje prethodnike Ronalda Reagana i Johna Fitzgeralda Kennedyja, na Unter den Linden mogao se vidjeti transparent Du Bist Kein Berliner. Kritike nekih njemačkih parlamentaraca najviše se odnose na Bushov stav prema Iraku, koji je iznio u intervjuu za njemačke medije prije dolaska u Berlin: "Irak treba biti u mislima njemačkog naroda, i u mislima američke nacije, jer iračka vlada je opasna vlada."

Peter Struck, parlamentarni lider Schröderovih socijaldemokrata, i Antje Vollmer, liderica njemačkih zelenih, upozorili su da nema razloga za vojni udar na Irak sve dok se ne dokaže jasna veza između Sadama Huseina i Al-Ka'ide. Njemačke kritike na račun Bushove međunarodne politike izazivaju i njegova upozorenja da europske članice NATO-a moraju povećati novčana izdvajanja za vojne operacije.

Joschka Fischer, njemački ministar vanjskih poslova, izjavio je da bi bilo nerazborito povećavati njemački vojni budžet, jer treba investirati u stabilnost, što je jednako važno kao i borba protiv terorizma. On je izrazio podršku berlinskom protestu, uz molbu učesnicima da ne izazivaju nasilje, a novinarima objasnio da protest nema "antiamerički karakter".

Svi Bushovi kritičari Ovakve vrste protesta pratile su američkog predsjednika i sljedećeg dana u Moskvi, gdje su on i ruski predsjednik Putin 24. maja potpisali sporazum o smanjivanju svojih arsenala nuklearnog naoružanja za dvije trećine tijekom sljedećih deset godina. Ovaj sporazum, iako u medijima prezentiran kao važan historijski dokument i definitivni kraj hladnoratovske ere i globalne nuklearne prijetnje, naišao je na žestoku kritiku iz američkih krugova.

Daryl Kimball, vašingtonski stručnjak za kontrolu naoružanja, smatra da je ovaj sporazum loš nadomjestak za antiraketni ABM sporazum (Anti-Balistic Missile Treaty), koji su Sjedinjene Države odbacile prošle godine, a bivši američki predsjednik Jimmy Carter izjavio je da je Bushov proturaketni odbrambeni plan, zasnovan na napuštanju ABM sporazuma, tehnološki smiješan. Mirovni aktivisti američkog udruženja Peace Action smatraju da je novi sporazum Bush - Putin djelotvoran koliko i "cjedilo za držanje vode", jer, po riječima Kevina Martina, izvršnog direktora Peace Actiona, ne zahtijeva da se nuklearno oružje uništi, već samo spremi u skladišta, gdje može biti meta teroristima i kradljivcima: "Umjesto da likvidira nuklearnu ostavštinu, predsjednik Bush je tek nešto drugačije aranžira."

Međutim, Vladimir Putin može biti vrlo zadovoljan prošlotjednim susretom s američkim predsjednikom. Osim nuklearnog naoružanja i međunarodnih odnosa, tema razgovora bio je i ekonomski status Rusije, s naglaskom na naftom bogatu regiju Kaspijskog jezera i gradnju budućih naftovoda, čime će se omogućiti ulazak američkog kapitala u ruski energetski sektor. Američki analitičari smatraju da ovakvi pregovori prepoznaju Rusiju kao energetsku alternativu problematičnom Bliskom istoku.

Čini se da su bivši hladnoratovski neprijatelji doista postali prijatelji i novi saveznici, i uspjeli pomiriti svoje razlike, koje su se još prošle godine činile nerazrješivim. Tada je Putin optuživao Busha da napuštanjem ABM sporazuma započinje novu utrku u nuklearnom naoružanju, a Bush prijetio Putinu da će budući američko-ruski odnosi ovisiti o tome hoće li "on nastaviti bombardirati nevine žene i djecu u Čečeniji". Ovaj novi, drugačiji George Bush, kako ga opisuju savjetnici u njegovoj administraciji, rezultat je uviđanja "vrijednosti koalicija i prijatelja". Naročito ako se sprema veliki rat za civilizaciju samu.

Arhiva Dani
259