Wolfgang Petritsch, sad već bivši Visoki predstavnik, u Sarajevu je 23. maja, dakle uoči odlaska, donio Odluku o donošenju Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću na nivou BiH, ali i na nivou entiteta. Dok je za ovaj zakon na državnom nivou našao uporište u Dejtonskom sporazumu i Ustavu BiH, za entitetske je prethodno morao izmijeniti ustave Federacije i Republike Srpske amandmanima koji se odnose na način, izbor i imenovanje sudija. Neki ove odluke Visokog predstavnika zovu revolucionarnim jer su prethodnica neophodne reforme pravosuđa u BiH i korak ka uspostavljanju državnih institucija, dok skeptici (ili dobri poznavaoci prilika) tvrde da je sve samo najnoviji eksperiment međunarodne zajednice.

Odlukama o donošenju entitetskih zakona o visokim sudskim i tužilačkim vijećima, osim izmjena amandmana, prethodi i Uputa Visokog predstavnika premijeru FBiH i predsjedniku Vlade RS-a da"sačine nacrt prijedloga za pregovore u roku od 30 dana (što je u skladu sa Ustavom BiH) sa namjerom da se na državne institucije BiH prenesu sveukupne nadležnosti u oblasti pravosuđa kako bi se omogućilo da jedno Visoko sudsko i tužilačko vijeće za BiH, koje se uspostavlja na nivou države, bude u potpunosti nadležno u oblasti pravosuđa".

Novi zakoni Mada se ove izmjene ustava i doneseni zakoni u OHR-u još uvijek tretiraju kao strogo povjerljivi, a onima koji su ih dobili sugerirano je da ih ne objavljuju, samo četiri dana kasnije upravo o njima se oglasio nekadašnji republički tužilac RS-a Vojislav Dimitrijević: "Za one manje upućene valja reći da se ovom odlukom na direktan i potpuno nedvosmislen način prekraja ne samo Ustav RS-a već i sam Dejtonski mirovni sporazum, odnosno Ustav BiH. Sudska vlast, kao jedan od tri stuba državne vlasti, trga se iz nadležnosti entiteta i daje direktno u ruke međunarodne zajednice. Dakle, ova vlast se ne prenosi čak ni na nivo BiH, jer presudnu riječ će imati visoki sudski i tužilački savjet na nivou BiH, čije će lokalne i međunarodne članove nominovati Visoki predstavnik. Ne treba više imati iluzija i građanima treba jasno i otvoreno reći da je ovom odlukom RS definitivno svedena na nivo administrativne teritorije jedinice lokalne samouprave, koja ne samo da se po svojim nadležnostima ne može mjeriti sa položajem bivših republika u Jugoslaviji, nego je čak na nižem nivou od opština u tom periodu koje su dugi niz godina same birale svoje sudije."

Obrazlažući dalje zašto je toliko značajno ko će i na koji način imenovati sudije i tužioce, Dimitrijević kaže: "Nije teško pretpostaviti kako će takvi sudovi odlučivati u slučaju sukoba nadležnosti između entiteta i države. Sada su vrata za stvaranje jedinstvene vojske, poreza i obrazovanja na nivou BiH širom otvorena i ne postoji način da se ona zatvore." Za promjene Dimitrijević optužuje premijera Mladena Ivanića, koji je još prošle godine tražio od Visokog predstavnika intervenciju u oblasti pravosuđa jer premijer i Vlada RS-a nemaju nikakvog uticaja na sudije i tužioce, te ministre koji su se u međuvremenu bavili "potkazivanjem sudova i javnih tužilaca Kancelariji visokog predstavnika".

Odluka o donošenju Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH je, zasad, na privremenim osnovama dok Parlamentarna skupština BiH ne usvoji zakon u odgovarajućem obliku bez izmjena i dopuna i postavljanja bilo kakvih uslova. A, po zakonu, vijeće je samostalni organ u BiH koji treba da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno sudstvo, te uspostavu profesionalnog i djelotvornog sudskog sistema i tužilačke funkcije na nivou BiH i Distrikta Brčko, kao i da koordinira primjenu ovih standarda u entitetima. Vijeće se imati dva suca Suda BiH (koji je Visoki predstavnik također nedavno imenovao) koji biraju sve sudije, jednog sudiju kojeg će birati sudije Apelacionog i Osnovnog suda Distrikta Brčko, jednog tužioca ili zamjenika tužioca Distrikta Brčko, kojeg biraju svi tužioci tužilaštva, osobe visokih moralnih vrijednosti i integriteta koju imenuje Predsjedništvo BiH te članove visokih sudskih i tužilačkih vijeća osnovanih u skladu sa ustavima i zakonima FBiH i RS-a. Mandat članova vijeća zakonom je ograničen.

Vijeće ima ovlaštenje da formira komisije i odjele u svrhu ispunjavanja svojih obaveza. Vršit će odabir i imenovanje sudija, uključujući i predsjednike Suda BiH, Apelacionog suda i Osnovnog suda Distrikta Brčko, odabir i imenovanje tužilaca u Distriktu, koordinirat će saradnju između entitetskih vijeća i Pravosudne komisije Distrikta, međunarodno predstavljanje sudstva i tužilaštva BiH ili u bilo kojem njenom dijelu, primat će optužbe protiv sudija i tužilaca, pokretati disciplinske postupke i odlučivati o pritužbama, davati mišljenje o nacrtima zakona, propisima i o važnim pitanjima koja mogu uticati na pravosuđe, te pokretati postupak usvajanja odgovarajućih zakona... Svi sudovi, tužilaštva i vladina tijela u BiH, kao i sudije, tužioci, zamjenici tužilaca, sudije porotnici te službenici sudova i tužilaštava u cijeloj BiH dužni su postupati u skladu sa zahtjevima vijeća u pogledu davanja informacija, dokumenata i drugih materijala u vezi sa određenim provjeravanjem.

Sve je vrlo pošteno Prema Odluci Visokog predstavnika, članovi vijeća na entitetskom nivou bit će: sudija Vrhovnog suda FBiH (RS-a) kojeg biraju sve sudije, tužilac Federalnog tužilaštva kojeg bira federalni tužilac i njegovi zamjenici (javni tužilac Republičkog javnog tužilaštva kojeg bira republički javni tužilac i njegovi zamjenici), jedan sudija kantonalnog ili općinskog suda, kojeg bira Udruženje sudija FBiH (jedan sudija okružnog ili osnovnog suda kojeg bira Udruženje sudija i tužilaca RS-a), jedan tužilac ili zamjenik tužioca iz kantonalnog ili općinskog tužilaštva kojeg bira Udruženje tužilaca FBiH (jedan javni tužilac ili zamjenik javnog tužioca iz okružnog ili osnovnog javnog tužilaštva kojeg bira Udruženje sudija i tužilaca RS-a), advokat kojeg bira Advokatska komora FBiH (RS-a), osoba visokih moralnih vrijednosti i integriteta koju imenuje predsjednik Federacije (predsjednik RS-a) i članovi Visokog sudskog i tužilačkog vijeća osnovanog u skladu sa Ustavom i zakonom RS-a (FBiH).

Nadležnosti i ovlasti entitetskih vijeća su identične: pored ostalog, vršit će odabir i imenovanje sudija, sudija porotnika, rezervnih sudija, tužilaca i zamjenika tužilaca, imenovanje predsjednika sudova, predlaganje kandidata za imenovanje u Ustavni sud FBiH (RS-a), nadziranje i utvrđivanje stručnog usavršavanja sudija i tužilaca, odlučivat će o pitanju njihovog imuniteta, primat će pritužbe na rad sudija i tužilaca, pokretat će i voditi disciplinske postupke protiv njih, odlučivati o prispjelim pritužbama, predlagati Parlamentu Federacije (Narodnoj skupštini RS-a) broj sudija, tužilaca i zamjenika tužilaca za određeni sud ili tužilaštvo nakon što zatraži mišljenje ili na inicijativu predsjednika suda ili tužioca, a nakon konsultiranja odgovarajućeg tijela nadležnog za budžet, prikupljat će informacije i voditi dokumentaciju o profesionalnom statusu sudija, tužilaca i zamjenika tužilaca, uključujući i datum njihovog imenovanja i prestanka funkcije, kao i statističke podatke koji se odnose na njihove radne rezultate. Vijeće u Federaciji će imati nadležnost za Vrhovni sud, kantonalne, općinske i sudove za prekršaje, federalno, kantonalna i općinska tužilaštva, dok će vijeće u RS-u imati nadležnost nad Vrhovnim sudom, okružnim, osnovnim i sudovima za prekršaje, te republičkom, okružnim i osnovnim javnim tužilaštvima.

Ove je odluke Visokog predstavnika Vlado Adamović, sudija Vrhovnog suda FBiH, v.d. zamjenika predsjednika Vrhovnog suda FBiH, v.d. predsjednika Federalne komisije za izbor i imenovanje sudaca i predsjednik Udruženja sudija u FBiH, za Dane ovako prokometirao: "Uvođenje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća je prava stvar. Samo, to je ukradena ideja domaćih stručnjaka od prije nekoliko godina, kada, očito, nisu postojali uslovi za promjene ustava. A da bi kompletna reforma pravosuđa uspjela, neophodno je da se paralelno radi na reorganizaciji sudova, kao i na izradi i dopuni zakona." Amir Jaganjac, predsjednik kantonalnog suda u Sarajevu, ne želeći komentirati izmjene ustava, o uspostavi sudskih vijeća kaže: "Mislim da je sve vrlo pošteno. Jedino mi je žao što ovo nije urađeno i prije dvije godine." I on naglašava da je ovo samo dio reforme pravosuđa koju moraju pratiti i ostali segmenti.

Iz Ureda visokog predstavnika je još prije nekoliko mjeseci najavljena generalna reforma kompletnog pravosuđa u BiH zbog, kako je rečeno, samo jednog razloga: nefunkcionalnog pravosuđa. Tome je svakako uveliko doprinijela činjenica da je BiH država podijeljena na dva entiteta, jedan autonomni distrikt i 10 kantona, koja uz to ima i tri u potpunosti odvojena zakonodavstva. Zakoni su najčešće naslijeđeni iz bivše Jugoslavije, zastarjeli i nedosljedni, a njih primjenjuju, prema ekspertima međunarodne zajednice, "sudovi koji su isuviše brojni, isuviše skupi, isuviše neefikasni i isuviše izloženi političkim uticajima". Sve ovo, uz "nacionalnu diskriminaciju i etnički obojenu pravdu", doprinosi da "šverceri, reketaši, oni koji se bave utajom poreza, švercom oružja, trgovinom drogom i bijelim robljem i njihovi zaštitnici i dalje slobodno 'rade'".

Najavljena reforma će ići u tri pravca: dopuna postojećih i izgradnja novih zakona, reorganizacija postojećih sudova i tužiteljstava te provjera svih sudija i tužilaca. Međutim, ovo nije prvi put da je Visoki predstavnik odlučio da promijeni situaciju u pravosuđu. Da podsjetimo: njegovom Odlukom 17. maja 2000. godine stupa na snagu Zakon o sudačkoj i tužilačkoj funkciji, u kome su navedene opće odredbe, principi ostvarivanja sudačke i tužiteljske funkcije, uspostavljanje komisija za izbor i imenovanje sudija i tužilaca na federalnom i kantonalnim nivoima, njihov način rada, izbor i imenovanje sudija i tužilaca, njihovo smjenjivanje, disciplinska odgovornost, razrješenje sa dužnosti... Naredne godine slijedi nova odluka Visokog predstavnika zahvaljujući kojoj je 13. maja 2001. godine formirana Nezavisna pravosudna komisija (IJC), koja je trebalo da doprinese unapređenju vladavine zakona i reformi pravosuđa u BiH. A onda je, četvrtog aprila 2002. godine, Visoki predstavnik donio Odluku o obustavljanju postupka imenovanja i produženja mandata sucima i tužiteljima do reorganizacije pravosuđa u BiH, što je i počelo posljednjom odlukom od 23. maja.

"Zar je sud kriv za sve?" Komentirajući kritike na rad sudija izrečene u posljednje vrijeme od strane međunarodne zajednice, ali i domaćih političara, Adamović ističe: "U predizbornoj godini treba nekoga optužiti za nerad. Zar je sud kriv za sve što se dešava u društvu?" Domaće sudije su svjesne da u pravosuđu ima nedostataka, suglasan je i Adamović, no - gdje se pogriješilo u dosadašnjim reformama? Slično misli i Jaganjac: "Nažalost, i prije tri godine, i prije godinu i po, i danas govorimo o istim problemima. Sem nekih malih pomaka, manje-više formalne prirode, ne vidim stvarne pomake u onome što se pokušava definisati kao reforma pravosuđa." Jedan od osnovnih problema je, po Jaganjcu, organizacija pravosuđa u Federaciji, u kojoj svaki kanton ima i općinski i kantonalni sud - goraždanski, naprimjer, iako ima samo 40.000 stanovnika, ili pak Hercegovina, koja je cijela prije rata imala drugostepeni sud u Mostaru, a sada ima četiri: Trebinje, Mostar, Široki Brijeg i Livno. Pravo je pitanje: ko to sve plaća?

Samo za ovu godinu iz budžeta Kantona Sarajevo izdvojeno je petnaestak miliona maraka za troškove triju sudova: Osnovnog suda I i II i Kantonalnog, u kojima su 534 uposlenika. A u tužilaštvima, koja su organizirana kao i sudovi, građani Kantona Sarajevo će za 93 zaposlena izdvojiti oko tri i po miliona maraka. I ostali kantoni proporcionalno broju zaposlenih u pravosuđu izdvajaju (ili bi trebalo) iz svojih budžeta. Dešava se da poslanici u nekim kantonima odbijaju izglasati odobravanje sredstava za njihove plaće. Tako je u Zeničko-dobojskom kantonu traženo smanjenje plaća sudija i tužilaca kao odgovor na njihov loš rad, a u Unsko-sanskom kantonu svi sudovi i tužilaštva su ostali početkom ove godine bez telefona zbog neplaćenih računa. Ni plaća nije bila odobrena pa su sudovi obustavili suđenja u predmetima gdje nije predviđena kazna zatvorom. Ipak, do promjene zakona i smanjenja plaća sudijama i tužiocima nikad i nigdje nije došlo.

Pored ovih izdvajanja na kantonalnom nivou, iz federalnog budžeta samo u 2002. godini za Ustavni sud, koji ima 22 radnika, izdvojeno je 909.000 KM, Vrhovni sud je za 88 uposlenih dobio 3.733.140 KM, Sud za ljudska prava, na kome je četvero zaposlenih, ima za troškove 259.300 KM i Sudska policija, koja opslužuje sudove u Federaciji, a u kojoj je 351 policajac, ima odobrena sredstva u iznosu od 8.952.844 KM.

Uporedbe radi: prije rata, na području BiH bilo je 69 sudova, od toga 61 općinski, sedam okružnih (Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Zenica, Doboj, Tuzla i Bihać) i jedan vrhovni. Danas rade 104 suda sa 1.500 sudija: u Federaciji je 580 sudija, zaposlenih u 57 općinskih, 10 kantonalnih, te na Vrhovnom i Ustavnom sudu, plus 180 tužilaca; u RS-u ima 200 sudija i 80 tužilaca raspoređenih u 35 sudova na općinskim, okružnim, Vrhovnom i Ustavnom sudu, te 32 tužioca. Na ovo sve treba dodati i pravosuđe u Brčkom: 17 sudija i sedam tužilaca. Ali ne treba zaboraviti ni Ustavni sud na nivou države, Državni sud koji je Visoki predstavnik nedavno uspostavio, Dom za ljudska prava, kojem mandat ističe 2002. i koji će, prema nekim prijedlozima, najvjerovatnije biti pripojen Ustavnom sudu, te ombudsmani, koji se, u širem kontekstu, mogu posmatrati kao dio pravosudnog aparata, a koji imaju dva entitetska i jedan državni ured.

Ko je šef parade? Koliko je neophodno brzo i efikasno provesti organizacijske promjene, Jaganjac ovako objašnjava: "Postoji ogromna mreža neefikasnih sudova. Neophodno je reducirati broj sudova u cijeloj BiH i formirati sudove koji će biti specijalizirani za vođenje sudskih postupaka, krivičnih ili parničnih." Navodeći primjer borbe protiv korupcije, koja zahtijeva posebnu edukaciju, on ističe da je nemoguće očekivati da je baš svaki sudija posjeduje, ali i ocjenjuje da dva suda - recimo, u Mostaru i Sarajevu - mogu obraditi sva krivična djela u Federaciji. Upravo u tom pravcu mora ići reforma pravosuđa, a to opet traži promjenu Ustava. Također je i svjestan da mora doći do smanjenja broja zaposlenih u pravosuđu, ali predlaže da se to uradi postepeno, kroz odlazak starijih u penzije te razmještanjem dijela sudija u druge državne organe.

Nakon reorganizacije, sudovi bi, tvrdi Jaganjac, bili puno efikasniji i puno jeftiniji. Za početak predlaže da se utvrdi broj potrebnih sudija i sudova, a onda precizira šta treba da rade. Potom treba onima za koje ne postoje razlozi da budu razriješeni obezbijediti uslove za rad. Naravno, sudije koje ne ispunjavaju kriterije i ne treba to da budu, ali ni hajka nikom ne treba. Jedan od problema koji se moraju hitno rješavati jeste podjela posla: izvršenje sudskih odluka, naprimjer, u velikom broju zemalja koje se diče efikasnošću svojih sudova, obavljaju tzv. javni servisi koji dobiju nalog od države za naplatu određenih dugovanja i potraživanja. Na nivou države treba utvrditi način koordinacije koji će regulirati odnos entitetskih policija i državnog suda, jer u ovom času toga nema. Jaganjac zaključuje: "Mora se znati ko je šef parade, ko kome naređuje."

"Broj sudija i tužilaca će zavisiti od zakona čija je izrada u toku", kaže za Dane federalni ministar pravde Zvonko Mijan. I za njega je broj sudova puno veći od potrebnog. Ministarstvo pravde, kaže Mijan, voljno je učestvovati u reorganizaciji i baš zbog toga je nedavno održan sastanak u Zenici sa kantonalnim ministrima pravde. Kada je o finansiranju riječ, Mijan kaže: "Volio bih da svi sudovi u Federaciji utvrde koja su sredstva neophodna za njihovo funkcioniranje i da ravnopravno sa Vladom učestvuju na Parlamentu i brane svoje prijedloge. Zakon o sudijskoj i tužilačkoj funkciji to predviđa, ali je u praksi to neizvodljivo." On smatra da ne treba dirati dostignuta prava sudija i tužilaca kada su primanja u pitanju, ali i da se mora uspostaviti ravnoteža između prava i obaveza.

Iako se ne može govoriti o utvrđenim standardima kojima se, kada je u pitanju organizacija, rukovode sudovi u svijetu, predstavnici međunarodne zajednice u najavljenim reformama često kao primjer sudovima u BiH navode njemačke, jer su im u nekim segmentima dosta slični. Međutim, upravo Njemačka slovi kao zemlja sa najraširenijom i najskupljom sudskom strukturom u Evropi. U Njemačkoj na svakih 5.125 stanovnika dođe po jedan sudija ili tužilac, dok je u BiH odnos jedan naprema 3.038. Istovremeno, ne može se ni u kom slučaju reći da bh. građani zbog ovoga imaju bolje usluge u pravosuđu. Sljedeća razlika je što su sudovi u BiH podijeljeni po administrativnim jedinicama i predstavnici međunarodne zajednice tvrde da je to zaostavština iz doba Austro-Ugarske, kada su sudovi trebali doći ljudima na noge, dok je u Njemačkoj praksa da ljudi dolaze sudovima. Tako bi, i prema njemačkim standardima, u Federaciji bila sasvim dovoljna dva drugostepena (kantonalna) suda umjesto sadašnjih deset, a RS bi mogao opsluživati jedan takav sud umjesto sadašnjih pet. No, najveća razlika između sudova u BiH i Njemačkoj jeste produktivnost: jedan njemački tužilac obradi 1.800 slučajeva godišnje, a sudija sasluša oko 1.200 slučajeva, dok, prema nekim nezvaničnim procjenama, sudija u BiH sasluša 360 slučajeva godišnje, odnosno 30 mjesečno!?

Amir Jaganjac: "Žao mi je što ovo nije urađeno i prije dvije godine"

Općinski sudovi su zagušeni predmetima deložacija, razvoda, naslijeđa, prodaje imovine... Ilustracije radi: Općinski sud II u Sarajevu trenutno ima oko 110.000 predmeta. Nerijetko se radi o neplaćenim računima za komunalije koji iznose dvadesetak maraka, no sudovi ih moraju procesuirati. Nekada se ovi predmeti pretvore u parnične postupke jer se građani žale kantonalnom sudu kao drugostepenom. Brojnosti nezavršenih predmeta doprinosi i činjenica da drugostepeni sud nerijetko mijenja odluku prvostepenog, pa se često cijeli predmet vraća na ponovno suđenje. Navodno je samo u krivičnim slučajevima postotak ukinutih presuda oko 50 posto. Na Vrhovnom sudu je oko 9.000 predmeta, tuzlanski sudovi imaju pedesetak hiljada... Nedovoljan angažman sudija, neadekvatna tehnička opremljenost, nestručnost kadrova, te nedostatak ili zastarjelost pojedinih zakona doveli su do toga da su svi sudovi, i pored njihove brojnosti, u FBiH (RS-u također) zatrpani desetinama hiljada predmeta.

Znat će se ko je šef parade Prema podacima kojima raspolažu Dani, broj neriješenih istraga koje su pokrenula tužilaštva u Federaciji, 1. septembra 2001. godine bio je 1.191 protiv 3.319 osoba. Ukupan broj optužnica u 2001. godini bio je 8.901 protiv 11.283 osobe. Do 15. februara ove godine broj nedovršenih istraga se enormno povećao na 9.327 optužbi protiv 12.772 lica. Reorganizacija sudova će, prema nekim najavama, ići sa smanjenjem broja sudija i do 25 posto, dok će tužilaštva ove promjene manje osjetiti. S druge strane, veća efikasnost zahtijeva i pravnu reformu, odnosno modernizaciju procesnih, krivičnih, pravničnih, izvršnih... zakona, ali i cijeli set novih. Predviđeno je da bi se sa svim ovim promjenama trebalo završiti u naredne dvije godine.

No, da će to teško ići potvrđuje činjenica da se više od godinu dana radi samo na izradi državnog Zakona o krivičnom postupku. O teškoćama govori i Amir Jaganjac: "Već treću godinu govorimo kako procesni zakoni, krivični, pravnični, izvršni, nisu efikasni. Kako su anahroni, kako onemogućuju sudu da brzo radi, omogućuju dužnicima da koriste prava na štetu povjerilaca, kako je u Krivičnom zakonu omogućeno odugovlačenje postupka. Već treću godinu se dogovara da se nešto izmijeni i ništa nije urađeno. Radi se, ali zakona nema."

Pravna grupa OHR-a "generalni je pokrovitelj" izrade Zakona o krivičnom postupku, a u njegovoj izradi učestvuje Ministarstvo pravde, Ministarstvo za civilne poslove, kao i neki domaći stručnjaci. Prema nezvaničnim informacijama kojima Dani raspolažu, neki od njih su od svega odustali jer se njihovo mišljenje nije uvažavalo. Ministar Mijan također pominje ovaj zakon i kaže da će odmah poslije njega entiteti uskladiti svoje zakone o krivičnom postupku, no dodao je da oni i ne čekaju previše te su do sada već ugradili nekoliko promjena u taj zakon. Zakon o istražnom postupku će također pretrpjeti velike promjene jer će, prema dosadašnjim najavama, tužilac na sebe preuzeti čitavu istragu, bit će šef parade (što bio rekao Jaganjac) i na osnovu njegovih dokaza sudija će pokretati postupak. No, to otvara i brojne dileme. Sarajevska advokatica Senka Nožica pita da li će to onda značiti da će ona kao advokat u slučaj biti uključena tek kod sudije koji će joj odobriti određeni period da pripremi odbranu, što bi cijeli slučaj dodatno razvuklo?

Federalni tužilac Marinko Jurčević, koji aktivno učestvuje u promjenama nekih zakona, za Dane kaže: "Neosporno je da će se promijeniti uloga tužioca, jer će on nositi cijelu istragu. Dosad su istrage radili policajci, carinici, finansijski inspektori, i često se dešavalo da tužioci vraćaju njihove prijave na doradu. Tužiocima će to svakako biti više posla, ali bi efikasnost trebala biti veća. Odbrana će od početka biti uključena u istragu, a postoji mogućnost da se i nagodba, koja dosad nije postojala u našim zakonima, ugradi kao jedna od stavki. Također, radi se na unapređenju istražnih tehnika i usavršavanju. Osnova na kojoj se gradi Zakon o krivičnom postupku je Konvencija o zaštiti ljudskih prava, a iz njega će se izbaciti sve odredbe koje su do sada usporavale rad."

Prema najavama iz OHR-a, trebalo bi usvojiti od 50 do 60 novih zakona koji bi omogućili moderno i efikasno pravosuđe. Predsjednik Suda Kantona Sarajevo naglašava da je jedno od bitnih pitanja koja će se morati rješavati zakonima problem zaštite svjedoka i objašnjava: "Ne možeš poslati čovjeka iz Goražda u Bihać i reći 'zaštićen je'. To će se vjerovatno morati riješiti sa nekim drugim zemljama. Pored svih problema koje znam, taj je za mene najteže rješiv. Sa sadašnjim zakonom koji to reguliše već imamo problema, a, koliko znam, i on je imao već dvije izmjene. Mi sada imamo putovanje spisa iz raznoraznih formalnih razloga. To treba prekinuti. Onda, mislim da veliki broj predmeta koji ne treba da budu u nadležnosti suda dolaze sudu. Recimo, ima čitav niz upravnih postupaka koji se vode čak pred Vrhovnim sudom a koji po složenosti pravnih situacija ne bi trebalo da su na Vrhovnom sudu. To se može rasporediti na kantonalne sudove. U nekim segmentima je preveliko pravo na ostvarivanje sudske zaštite. Neke građevinske dozvole rješava Vrhovni sud Federacije, što je stvarno smiješno... Zatim bi trebalo odgovoriti na pitanja na koji način da pokrivamo kriminal koji se izvrši u Banjoj Luci, Brčkom i Sarajevu? Nema koordinacije. Vode se, u najmanju ruku, tri postupka. Kad nešto iz Banje Luke tražimo, to još uvijek ima karakter međunarodne pravne pomoći. Ja bih bio najsretniji da na nivou države postoji državni sud za neka bar najteža krivična djela i da postoji državni tužilac. Ali za to mora postojati politička volja."

I napokon provjere!? Iako je predviđeno da se reforma u pravosuđu završi za naredne dvije godine, a novi Visoki predstavnik Paddy Ashdown najavio da će mu učvršćivanje vladavine prava biti osnovni zadatak u BiH, za sve promjene koje su najavljene i očito neophodne, teško da će dvije godine biti dostatan period. Osim ako Visoki predstavnik ne iskoristi svoje pravo i ne nametne sve potrebne zakone u rekordnom roku, a Visoki sudski komitet ne bude radio ekspresno.

Od dosad provedenih reformi ima malo učinaka. Pokazalo se da su sve bile neuspjeli eksperimenti. Djelimično se doprinijelo neovisnosti pravosuđa jer sudije i tužioci priznaju da više ne osjete nikakav pritisak od domaćih političara. Ali sada su izloženi pritiscima međunarodne zajednice?! Podsjećaju da je svako nevin dok mu se ne dokaže da je kriv, a kad su oni u pitanju, proces je drugačiji: svi su proglašeni korumpiranim i svoju ispravnost će morati dokazivati. Pri donošenju odluka svjesni su da njihovu presudu svako ima pravo vagati i da upravo zbog nje mogu završiti na ulici. Nedavno se na jednom sudu pronio glas da je antikorupcioni tim OHR-a izuzeo neke spise. Među sudijama je doslovno zavladala panika. Tužioci također nisu u puno boljoj situaciji, a iz OHR-a je najavljeno da će i advokati biti na provjeri. U svakom slučaju, iako mnogi smatraju da se i prema sadašnjim zakonima moglo puno bolje raditi, valja se nadati da će novi zakoni omogućiti da pravosuđe u BiH bude zaista moderno i puno efikasnije.

"Sudimo u hodniku"

Od 15. juna 2000. do 20. marta 2002, Federalna komisija za izbor i imenovanje sudaca, prema podacima kojima Dani raspolažu, za 595 sudaca dobila je 924 pritužbe, od toga je pokrenuto 20 disciplinskih postupaka, data jedna preporuka za smjenjivanje, osam sudaca je samo podnijelo ostavke, a ostalo je 48 dosjea u postupku. Federalna komisija za imenovanje tužitelja radila je od 22. juna 2000. do 20. marta 2002. i to na provjeri 102 pritužbe na rad 179 tužitelja. Ostalo je nedovršeno 17 dosjea. Nije data nijedna preporuka za smjenjivanje niti pokretanje disciplinskog postupka, a dva tužioca su podnijela ostavke. U Republici Srpskoj visoki sudski savjet je u periodu od 18. jula 2000. do 20. marta 2002. dobio 657 pritužbi na rad 297 sudija. Pokrenuto je 11 disciplinskih postupaka, date su četiri preporuke za smjenjivanje, 14 sudaca je podnijelo ostavke, a u provjeri su ostala 54 dosjea. Visoki tužilački savjet koji je radio od 22. augusta 2000. do 20. marta 2002. godine u RS-u primio je 34 žalbe za rad 74 tužioca. Data je jedna preporuka za smjenjivanje, dvije za pokretanje disciplinskog postupka, u provjeri je ostalo nedovršeno sedam ličnih dosjea i podneseno je osam ostavki od strane tužilaca. "Sad svi odjednom kažu: niste dobro uradili svoj posao. Ako smo mi krivi što provjera nije uspješno provedena, krivi su i predstavnici međunarodne zajednice, ali i predstavnici vlasti", tvrdi Vlado Adamović i dodaje da i država mora biti uključena u provođenje reforme, "a to mora obuhvatiti sve segmente, ne samo vanrednu kontrolu svih sudija". Priznaje da sudije imaju velike plate, ali "one su nam izašle na nos", jer sve što sudije rade, otkako su im primanja povećana, Adamović kaže da se posmatra samo sa aspekta plaća. Istovremeno: "Sudovi u BiH imaju jedan ili dva kompjutera, pola sudija nema zakone, nego posuđuju jedni od drugih, Vrhovni sud nema sudnicu, već sude u konferencijskoj sali i pregrađenom hodniku pored lifta, gdje okrivljeni sjede u istom redu sa tužiocima i odbranom, broj administracije u odnosu na druge institucije je sveden na minimum... Vrhovni sud trenutno ima devet hiljada predmeta na 30 sudija, od kojih trenutno radi samo 16."

Arhiva Dani
259