Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 259

31.
Maj
2002.


Arhiva Dani
259



Esad Hećimović
hecimovic@bhdani.com

 


Strah od zatvora


Federaciji fali "Sokolac"

 

Slučaj osuđenika 811/01
Pad u kukavičije gnijezdo
"Službena posada hoće da me prikaže kao paranoičara ili psihički poremećenu osobu. Ovdje se ništa ne događa da službeno osoblje ne zna. Zatvorenici vrše silovanja u saradnji sa službenim licima." Ovo je samo dio svjedočanstva osuđenika 811/01 koje je prodrlo kroz debele zidove zatvora u Zenici. Šta se dešava iza zatvorenih vrata ove kazneno-popravne ustanove? Da li su priče o psiho-fizičkom maltretiranju osuđenika izmišljotina umno poremećene osobe ili greška sistema koji tolerira nasilje nad zatvorenicima?

etrdeset i sedam godina star osuđenik u Kazneno-popravnom zavodu "Zenica" zamolio je 15. maja ujutro zatvorske stražare za kratak telefonski razgovor. Nadzornik straže je odobrio njegov razgovor sa službenog telefona, jer je osuđenik 811/01 "slabog imovinskog stanja i ne posjeduje telefonsku karticu za javnu govornicu u zatvoru". Nazvao je sestru u Tuzli i rekao joj da uzme papir i olovku kako bi zapisala imena dvojice stražara. "Meni se ovdje zlo priprema. Ako mi se nešto dogodi, oni su službeno odgovorni za moj život", rekao je sestri. "Razgovor je trajao kratko, svega oko dvije minute", zapisao je stražar koji je kontrolisao telefonski razgovor.

Žilet uz grlo Dva jutra kasnije, dvojica stražara su otvorila zatvorsku sobu broj 3. prvog paviljona zeničke kaznione: osuđenik 811/01 je čučao u ćošku, držeći u desnoj ruci žilet prislonjen o vrat. "Pokušali smo da ga spriječimo, ali je ustao i žiletom parnuo po grudima i obje strane vrata. Krenuo je prema nama vičući: 'Ne prilazite mi, isjeću vas!' Uhvatili smo ga za ruku i oduzeli mu žilet. Odveden je pod pratnjom u Kantonalnu bolnicu u Zenici", napisali su stražari u prijavi. Iz bolnice je vraćen u zatvorski stacionar. Sutradan, 18. maja, oko 14 sati, osuđenik 811/01 je ponovo imao žilet u rukama: "Izvršio je samopovređivanje tako što se žiletom porezao po stomaku. Medicinski tehničar mu je pružio prvu pomoć", rekli su stražari. Odveden je ponovo u bolnicu.

Sestre su stigle u posjetu u ponedjeljak 20. maja. "Svojim sestrama osuđenik je pričao o svom boravku u samici. Rekao je da više ne smije zaspati, jer su ga silovali drugi osuđenici koje je straža puštala u sobu tokom noći. Uz obostrani plač osuđenika i njegovih sestara, naglasio je da ovakve stvari više neće dozvoliti po cijenu života. Jedna sestra mu je sve povjerovala - bolesnija je od njega. Pisala je zabilješke i obećala bratu da će pokrenuti IPTF, OHR, Ministarstvo i medije. Osuđenik je to i tražio, tvrdeći da ako mediji budu znali šta mu se dešava, straža će odustati od njegovog ubistva. Druga sestra je tražila konkretne dokaze o seksualnom zlostavljanju i maltretiranju od strane straže i komande. Na njenim grimasama sam primijetio da ova sestra pomalo sumnja u njegovo psihičko stanje", opisali su ovaj razgovor zatvorski stražari.

Jedna od sestara prepričala je razgovor u pismu Ministarstvu pravde: "Vidjele smo da je u lošem stanju i da ima zavoje oko vrata. Pitala sam ga šta mu se desilo. Odgovorio mi je plačući: 'Nemojte misliti da sam pokušao da se ubijem. Ne, to nikada ne bih uradio.' Tražio je od nas da mu dovedemo ljekara, 'ali ni slučajno zatvorskog', jer ga boli i pecka čmar. Upitala sam ga da li je riječ o pederima, a on mi je odgovorio: 'To, sestro!' Pitala sam ga šta je uradio."

Prema sestrinom pismu, osuđenik je odgovorio: "Kada sam došao da jedem, 12. ili 13. maja, zatekao sam zatvorenika koji servira hranu kako sipa nešto u nju. Starješina mu je govorio da sipa još. Taj zatvorenik je rekao: 'O, hoće večeras dobro spavati i biti izjeban, a sam je tražio samicu.' Shvatio sam da se to radi o meni. Znajući šta se dešava u KPZ-u 'Zenica', tražio sam odmah na početku da budem u samici, kako ne bih imao kontakta ni s kim. Čak nisam izlazio ni u šetnju. Od tada, nisam spavao četiri noći. Čim stražar stavi ključ u bravu, ja se pomaknem i čujem kako govore: 'Nije još zasp'o!' Kada prolaze hodnikom viču i vrište: 'Joj, što me boli! Ubit ću se večeras.' Tada sam uzeo žilet i porezao se ispod vrata. Želio sam da se tako izvučem odatle na neku kliniku. Oni su me odvezli na psihijatriju, među luđake. Tu me je doktorka vještačila samo dvije minute. Pitala me ko sam i odakle sam, i to je sve. Uključila mi je najjaču terapiju i tu sam proveo dvije noći. Ni te dvije noći nisam oka sklopio. Zlostavljali su me pacijenti koji su stalno kvasili plahte, govoreći: 'Hoćemo li ga zadaviti?' Službena posada hoće da me prikaže kao paranoičara ili psihički poremećenu osobu. Ovdje se ništa ne događa da službeno osoblje ne zna. Zatvorenici vrše silovanja u saradnji sa službenim licima."

Zabranjeno za novinare Ministarstvo pravde je zatražilo 24. maja od uprave KPZ-a "Zenica" da se vrlo hitno dostave podaci o osuđeniku 811/01 radi provjere navoda u pismu njegove sestre. Redakcija Dana je 26. maja dobila saglasnost za razgovor sa ovim osuđenikom. Nakon što se novinar Dana obratio direktoru KPZ-a "Zenica" dr. Hidajetu Jabandžiću, direktor je prvo rekao da mora provjeriti da li osuđenik želi da razgovara sa novinarom, objašnjavajući da nije informiran o slučaju ovog osuđenika. Nakon provjere, direktor Jabandžić, ranije psihijatar u ovom zavodu, rekao je da razgovor nije moguć narednih dana jer se "osuđenik nalazi pod jakom terapijom psihofarmaka".

To je bio prvi slučaj da je novinaru onemogućen susret sa nekim osuđenikom nakon što se Ministarstvo pravde saglasilo. Ranije je bio omogućen razgovor i sa jednim osuđenikom koji je bio u teškom psihofizičkom stanju, iscrpljen višemjesečnim odbijanjem hrane. Porodica osuđenika 811/01 je tvrdila da je iste večeri razgovarala sa bratom i da on želi i može da govori za novine. Na ponovljeni zahtjev za razgovor u upravi KPZ-a "Zenica", novinar Dana je obaviješten da je na osnovu ljekarske procjene osuđenik prebačen na psihijatriju zeničke kantonalne bolnice.

Prema Članu 22. Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetanjama, moguć je prisilni smještaj i prisilno zadržavanje u bolnici "osoba sa težim duševnim smetnjama koja usljed svoje duševne smetnje ozbiljno i direktno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje i sigurnost". Prema propisanoj zakonskoj proceduri za ove osjetljive slučaje, doktor medicine koji traži prisilni smještaj takve osobe u neku zdravstvenu ustanovu ne smije biti zaposlen u toj ustanovi. O prisilnom smještaju odlučuje sud, koji traži mišljenje vještaka koji nije zaposlen u zdravstvenoj ustanovi u kojoj se nalazi prisilno zadržana osoba. U ovom slučaju, isti psihijatar je, praktično, bio zadužen za mentalno zdravlje osuđenika u zatvoru i primio ga na bolnički odjel psihijatrije. Dvojica medicinskih stručnjaka koje je konsultovao novinar Dana, tvrde da se u ovom slučaju osuđenik našao u središtu zatvorenog kruga. "Psihijatri Muhamed Šestić, Emira Ejubović i Hidajet Jabandžić su zatvorili krug između sudnice, kaznione i bolnice. Dr. Šestić je penzionisan u bolnici i sada je sudski vještak. Kao penzioner vodi zatvorsko odjeljenje za sprovođenje sudske mjere bezbjednosti psihijatrijskog liječenja i čuvanja. Doktorica Ejubović je istovremeno zaposlena kao načelnik psihijatrije u bolnici, a honorarno radi kao sudski vještak i zatvorski psihijatar. Doktor Jabandžić je bivši zatvorski psihijatar koji je honorarno radio u bolnici, a sada je direktor Kazneno-popravnog zavoda. U Zenici ima dovoljno psihijatara za sve ove različite i nužno razdvojene poslove, ali ni oni ne mogu da prodru u ovaj krug", objašnjavaju ovi medicinski stručnjaci.

Kada je novinar Dana posjetio upravu KPZ-a "Zenica" radi razgovora sa direktorom i drugim službenim licima KPZ-a, tamo je bila i dr. Ejubović. Doktor Jabandžić je takav susret tumačio kao slučajan. Rekao je da je "ona prisutna sticajem okolnosti, pošto smo kolege iz struke, i došla je radi razmjene informacija". Dr. Jabandžić je potvrdio da je dr. Ejubović primila osuđenika na psihijatriju, u podrumu bolnice. Zatvorski i bolnički izvori, međutim, tvrde da je dr. Ejubović istovremeno i honorarni zatvorski psihijatar.


Hidajet Jabandžić, direktor KPZ-a "Zenica": "Razgovor sa osuđenikom nije moguć jer se nalazi pod jakom terapijom psihofarmaka"

Da li je bilo silovanja? "Neposredno pred moj polazak iz bolnice zvala je jedna od sestara i tražila načelnika službe. Ja sam se javila i rekla da sam danas primila njenog brata. Ona je rekla da je njen brat sve do javljanja 15. maja bio normalan i usklađen. Ovaj osuđenik je pokušao prvo samopovređivanje 17. maja. Nakon hirurške pomoći, proslijeđen je psihijatru. Pošto sam ja načelnik službe, onda su ga proslijedili meni. Njegova priča se svodila na to da mu prijeti opasnost od neka tri nepoznata muškarca, koji su homoseksualci. Rekao mi je da se boji seksualnog zlostavljanja. Vratili smo ga u stacionar KPZ-a. Tamo je bio pod terapijom, ali je sutradan napravio još veće samopovređivanje, koje je išlo bukvalno do mokraćne bešike. Kolegi Milanu Potrebiću, koji je također s njim razgovarao, ponovo je pominjao neke ljude koji ga hoće seksualno zlostavljati. I on je ocijenio da nešto s njim nije u redu. Pred polazak iz bolnice, pošto on odbija terapiju, odredila sam prisilnu terapiju, jer cijenim da je on bolestan, da je njegovo razmišljanje bolesno. Moj klinički utisak je da se radi o paranoidnom stanju", rekla je dr. Ejubović. Psihijatri Ejubović i Jabandžić misle da je "okidač" za pogoršanje njegovog duševnog stanja mogla da bude trauma ponovnog dolaska u zatvor. Doktorica Ejubović je najavila da će, na molbu njegove sestre, tokom boravka u bolnici biti izvršen i specijalistički pregled proktologa kako bi se provjerile njegove tvrdnje o silovanju.
Strah od zatvora

Psihijatri dr. Jabandžić i dr. Šestić tumače odbojnost većine građana na slobodi prema zatvoru podsvjesnim strahom od gubitka slobode. Osuđenik 811/01 je imao posebne razloge za strah od zatvora. U nepunih pet decenija života, prema podacima iz zatvorskog dosjea, bio je osuđivan na 11 godina i šest mjeseci zatvora. U zeničkom zavodu odslužio je zatvorsku kaznu od devet godina zbog ubistva. Posljednji put osuđen je na godinu i po zatvora. Izdržavanje kazne je započeo 8. novembra prošle godine. U prijemnom odjelu zadržao se duže od uobičajenih tri sedmice. Vaspitači su pokušali da saznaju razloge zbog kojih odbija bilo kakav kontakt sa drugim osuđenicima. "Bio je gotovo dva mjeseca na prijemnom odjelu. Pokušali smo da ga uvjerimo da izdržava kaznu sa ostalim osuđenicima. On je to odbijao tvrdeći da će u tom slučaju ubiti tog, za nas nepoznatog zatvorenika, koji mu je rekao da je peder. Rekao je da on to ne može da podnese i da će ga ubiti. Nije htio da kaže koji je to zatvorenik", kaže Slavko Marić, načelnik službe za tretmane KPZ-a.

Avdo Gutošić je kao vaspitač osuđenika 811/01 pokušavao mjesecima da ga razuvjeri ili sazna stvarni razlog zbog kojeg odbija da izdržava kaznu sa ostalim osuđenicima. Zatvorski izvori vjeruju da je u ovom slučaju napravljena greška što tokom samog prijema nije uočeno pogoršanje duševnog zdravlja osuđenika-povratnika. Sagovornici u upravi Zavoda kažu da je moguće postojanje homoseksualnosti u zatvoru, ali da nema niti je bilo slučajeva silovanja. "Nama nije poznato da li postoji homoseksualizam u Zavodu, ali sigurni smo da silovanja nema", kažu sagovornici u upravi Zavoda, ponavljajući da su "sve tvrdnje osuđenika 811/01 o silovanjima potpuno neosnovane." U KPZ-u "Zenica" sada kaznu izdržava oko 600 zatvorenika, od kojih su 85 posto Bošnjaci, 10 posto Hrvati i pet posto ostali.


Federaciji fali "Sokolac"
Ombudsmani su u dva posebna izvještaja upozorili na kritično stanje u zatvorskim ustanovama za duševno bolesne osuđenike. "Stanje u tom odjelu KPZ-a 'Zenica' je zabrinjavajuće, kako zbog loših uvjeta, tako i zbog nemogućnosti primjene odgovarajućih liječničkih terapija", napisali su. "Poznato je da se ova mjera sigurnosti prije rata izvršavala u za to specijaliziranoj i namjenski predviđenoj Psihijatrijskoj bolnici Sokolac (Republika Srpska), tako da je teritorij Federacije BiH od rata naovamo ostao bez zdravstvene ustanove ovoga tipa. Tijekom 1996. godine ustrojen je ovaj odjel u okviru KPZ-a 'Zenica'. Riječ je o čistoj improvizaciji, jer ovaj odjel ne ispunjava ni minimalne uvjete za ovu vrst štićenika, kojima prvenstveno treba osigurati liječenje. Odjel je smješten u posebnom manjem paviljonu sa samo tri prostorije za štićenike i nekoliko prostorija za liječenje i zdravstveno osoblje. Kapacitet ovoga odjela je 40 štićenika. Na dan 03.10.2000. godine bilo ih je 56, od čega je 50 Bošnjaka, 2 Srbina i 4 Hrvata. Prijem većega broja štićenika od predviđenih kapaciteta je ionako loše uslove smještaja još više pogoršao", tvrdili su ombudsmani, čiju pomoć je zatražila porodica osuđenika 811/01.


Arhiva Dani
259

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh