FRANCUSKA: Niko ne priča o ovoj grupi jer svi govore o Francuzima. Za Francuze je bitna ta prva utakmica protiv Senegala. Mislim da će ih tu dobiti na autoritet jer je Senegal frankofonska država, selektor je Francuz, većina igrača igra u francuskim timovima, poznaju taj mentalitet, to je slična škola.

SENEGAL: Ipak, treba se pripaziti Senegala, bez obzira što su prvi put tu. Senegalci su inače poznati kao nacija izraslih, lijepih ljudi, vidi se to i po njihovim manekenkama. Igrači su im dosta visoki i taktički mogu biti dosta neugodni.

DANSKA: Danci su ponovo napravili jedan dobar tim, samo kod Danaca problem nastaje kada ih neko izbaci iz njihovog toka, iz te njihove sheme. Oni imaju tu svoju klasiku, igraju 4-4-2 i dobro to interpretiraju, a imaju i dosta mladih igrača pa se to pretvara i u 4-3-3. Njihova prednost je u tome što sve to izgleda vrlo jednostavno i vrlo efikasno. A samo jedan igrač, i to rezervni golman, po spisku koji ja imam, igra u Danskoj.

URUGVAJ: I Urugvajcima cijeli tim igra u Evropi, oni tamo nisu bezveze i mora ih se dobro pripaziti. Poznati su kao tvrda ekipa, mogu i "šornuti" ako treba, ali imaju vrlo kvalitetnih igrača i ne vidim da ima iko ko će se usuditi da kaže kako će ih pobijediti.

ŠPANIJA: Španci su sigurno favoriti u grupi, oni se uvijek kvalifikuju, dođu i kad ih proglase favoritima, onda ne znaju šta će!? Previše se očekuje od njih. Ali mislim da oni u grupi ne bi trebali imati problema.

SLOVENIJA: Slovenci imaju šansu zbog one stare priče: najbolju šansu imaju oni koji nemaju šansi. Nemaju šta izgubiti. Oni sami sebi naprave takvu atmosferu, tako su je i prije pravili, pa su kod prethodnih selektora bili sretni da izgube sa što manje razlike, ali samo da pokažu da su tu. Kod Srečka (Kataneca, selektora Slovenije, op.a.) slično je u vezi sa vanjskim utiskom, da svi kažu da su oni slučajno nešto postigli i njima odgovara takva klima. Interno, među sobom, oni sasvim drugačije razmišljaju. Puno respektuju protivnika, ali i sebe cijene. Imaju dobru procjenu protivnika i dobru dozu motivacije, tako da ne pretjeruju. A to je najveće majstorstvo. Da cijeniš druge i da znaš gdje su bolji i da pokušaš da to eliminišeš. Ja sumnjam da će se oni potrošiti u toj prvoj utakmici sa Špancima i više će se koncentrisati na druga dva protivnika.

JUŽNA AFRIKA: Oni su prije dvije-tri godine djelovali kao moderan i interesantan tim. Pogotovo zbog tog miješanja kultura, bijelaca i crnaca, razmišljanja na englesko-holandski način, temperamenta koji mijenja u toj evropskoj proračunatosti... Ali sad ih nema, pogubili su se, moj utisak je da nisu ubjedljivi, da se muče.

PARAGVAJ: Oni imaju dosta dobrih, iskusnih igrača, imaju golmana koji vodi, motiviše, poznati su po tome što mogu vrlo tvrdo da igraju, poput Urugvaja. Kod njih nema nekog spektakla, ali teško ih je dobiti. U startu su svi poletjeli da proglase favorite, ali kad se bolje izanalizira, pitam se zašto bi Španci pobijedili Paragvajce? Isti je to jezik, isti način razmišljanja, Paragvajci su malo "prljaviji", nemaju šta izgubiti...

BRAZIL: Kad ih gledaš po imenima, oni bi trebali biti prvaci svijeta. Ne stavljaju ih među prve favorite na osnovu ovog južnoameričkog prvenstva jer su se oni toliko mučili da je to sramota. Imali su problema, puno igrača igra vani, pa kad dođu dolje, onda je tu pritisak i na selektora. Za Brazilce bi ovo trebao biti veći izazov što se tiče patriotske strane, mada je patriotizam teško upoređivati. Vjerovatno su i oni opterećeni jer većina igra u teškim prvenstvima, u Italiji, Španiji, Engleskoj, Njemačkoj. Onda, pitanje je koliko se Ronaldo povratio od povrede, i to je problem. Tu je i Rivaldo, koji je također načet i teško je reći šta on sa svojim načinom igre može, gdje privatizuje svaku loptu i pokušava, pa kad mu pođe, onda to izgleda izuzetno lijepo, ali ako ne pođe, ako ga zaustave, šta onda. Svi znaju da on prvo pomišlja da dribla i da zamahuje pa tek onda da dodaje, mada može izuzetno dodati. Tu dvojicu igrača ne možeš kompenzirati, mada oni imaju supersastav i toliko igrača da će njihov selektor imati veći problem kako sve njih strpati na klupu. Koga god da stavi, imaš osjećaj da su oni koji sjede na klupi bolji! A nema toliko vremena da proba da uhoda jedan tim. Hoće li igrati 4-4-2, 3-5-2, 4-4-3, to je druga stvar. Ali, da ima makar osam-devet standardnih igrača.

TURSKA: Po našoj, bosanskoj logici, već smo ih proglasili favoritima. Bili su možda i bolji prije godinu-dvije dana. Sada su i oni malo prohodali po Evropi, vidjeli šta se dešava, i to bi im trebala biti prednost utoliko da su naučili nešto. Imaju nekoliko igrača koji već imaju evropsko iskustvo, ali problem će biti njihov mentalitet: "zašto igra ovaj, a ne ovaj". Oni se brzo razočaraju, a sumnjam da će išta kalkulisati... Kad ih čovjek malo bolje poznaje, mogao bi napraviti izuzetan tim ukoliko bi se, recimo, oslonio na način igre Galatasaraya, koja je uspjela u Evropi. Sada ima pet-šest igrača Galate, plus ovih nekoliko koji su odatle otišli vani. Da uzmeš samo njih, to je već kompaktna cjelina.

KINA: Kinezi ne bi trebali imati neki kompleks, bez obzira što su tu prvi put. To je velika nacija, oni su vaspitavani, na određeni način imaju jako razvijenu notu dokazivanja, patriotizma, mada je time teško manipulisati. Oni su nepoznanica. Ali ukoliko ih Boro (Milutinović, selektor Kine, op.a.) uspije postaviti kako treba, oni mogu vrlo disciplinovano odigrati: predisponirani su za fudbal kakav treba biti narednih godina, pokretljivi, fanatično borbeni... Možda će im problem biti jer nemaju jakih individualaca pošto je kod njih puno toga kolektivno u životu.

KOSTARIKA: Nijednu ekipu iz Južne ili Srednje Amerike sa španskog govornog područja ne bi trebalo zaboraviti. Oni mogu pokvariti plasman nekim drugima, znaju igrati vrlo tvrdo, znaju se zatvoriti, čekati, mučiti protivnika...

PORTUGAL: Polako im prolazi vrijeme, mada su se oni u kvalifikacijama bolje dodavali od Francuza i Brazilaca. To im je veliki kvalitet i kada bi neko uspio da ih razbije po sredini, onda dolaze u tešku situaciju, jer pozadi nisu baš najjači. Osim dvojice-trojice, ostali imaju preko trideset i to je praktično najiskusniji tim. U pitanju je način njihovog igranja: da li oni mogu svaka tri-četiri dana ponavljati igru koja košta puno snage jer igraju toliko pokretljivo, direktno kolektivno i tu cijela ekipa stalno mora da se kreće. Doduše, imaju Figa ili Rui Costu, koji i individualno mogu nešto riješiti ali igraju dosta daleko od gola. Oni su za mene, što se tiče igre, možda i korak dalje od Francuza, samo što Francuzi već imaju neku karizmu i opasniji su i brži naprijed.

REPUBLIKA KOREJA: Oni igraju vrlo lijepo, opasni su, kombinuju dobro, samo nisu efikasni. Oni su organizatori, imali su olimpijadu i ponosni su na to, imat će publiku iza sebe, pokretljivi i fanatični su, a ima tu nešto i od ovih političkih razloga, jer je zemlja podijeljena pa će se dokazivati.

POLJSKA: Napravili su dosta mlad tim, imaju dosta igrača po Njemačkoj, mada su oni uvijek bolovali od toga da pozadi imaju dva-tri visoka, "rustikalna", teška igrača. Dosta je to klasični sistem i trebali bi malo da se oslobode toga i da idu na neki rizik sa pokretnijim igračima. Ne znam koliko će uspjeti da kompenziraju raskorak sa tom sporom odbranom. Mislim da bi logično trebalo biti da prođu, ali se tu eventualno može i Koreja umiješati.

SAD: Amerikanci su, po meni, veći autsajderi od Kostarike. Mada njih nikad ne smiješ potcijeniti jer ih dosta igra u Evropi, neće oni gubiti visoko, ali jedino što ostaje jeste to što su Amerikanci i što svi razmišljaju kolika je to zemlja, a ne kako oni igraju.

NJEMAČKA: Šta ćemo sa Nijemcima, svi ih ruže, a oni su uvijek tu!? Sad su u problemima, izgubili su neke igrače koji su im mogli obogatiti igru. Otpao je Scholl, a i Dhaisler, i pitanje je može li, recimo, Balack odigrati tu ulogu. Oni neće imati problema sa disciplinom, ali nemaju ovih koji unose duh u igru. Što se tiče grupe, tu ne bi trebalo biti problema, ali se trebaju čuvati dalje, recimo, Hrvata i ekipa koje znaju da igraju. Istina, oni mogu dominirati, mogu napraviti tim da najmanji igrač bude visok 1,85 ili 1,90. Iza njihovog imena je veliki upitnik i mora se uvijek najozbiljnije računati.

REPUBLIKA IRSKA: Irska je vrlo sličan sistem kao i Njemačka. Vrlo su ponosni, imaju ovu dvojicu Keaneova, borbeni su do fanatizma. Imaju taj duh, i, što se kaže, nisu oni džaba uspjeli u Americi. Malo se pate sa idejama, ali to je engleska škola, sve pojednostavljeno i efikasno. Ne rade ništa za ništa, ne driblaju, oni kad krenu prema golu, to ti je kao kad voziš biciklo, pa vidiš ogradu a ne možeš zaokrenuti da se "ubiješ".

SAUDIJSKA ARABIJA: Nisu bili baš ubjedljivi u ovim kvalifikacijama. Puno je tu para u igri i oni će vjerovatno u tri utakmice promijeniti dva selektora. Ali ako oni nešto naprave, bit će potop u Japanu.

KAMERUN: Oni po kvalitetu moraju biti tu, i njima će, recimo, Nijemci biti veliki izazov. Njihovi igrači igraju u superklubovima, selektor je Nijemac, ali imaju problema sa svojom urođenom prepotencijom jer igraju po Evropi i to im je veliki hendikep. S druge strane, više se nemaju kome prodavati, pa da se dokazuju pojedinačno, i ako uspiju da to suzbiju, onda će biti vrlo neugodni. Oni su čudan spoj kultura, južni dio je francuski, sjeverni engleski, odbrambeni igrači dolaze iz tog gornjeg dijela gdje je disciplina, tvrdoća, malo su i sporiji, a ovi donji, "Francuzi", oni imaju ideja, tako da je to ekipa koja, ako ne napravi nešto, svijet se neće začuditi, a ako prođu dalje, svi će opet reći "znali smo".

ARGENTINA: Sa pravom su ih proglasili najvećim favoritima. Jer, oni su sami sebi najveći protivnik. To je ista stvar kao i kod Brazilaca: previše dobrih igrača da bi čovjek mogao da odabere baš pravi tim. Kad vidiš sastav na terenu, a onda pogledaš klupu, odmah moraš pitati: šta ovi rade ovdje? Jer, evo, recimo, u vezi ima Aimara, ima Verona, ima Riquelmea, kojeg će gurati da se proda, pa će Almeida i Simeone morati imati dva defanzivna mjesta da bi igrali Aimar i Riquelme, a Veron mora igrati, pa ti sad vidi. A ko će za njih sve stići trčati?

ENGLESKA: Oni će se patiti sa idejama. Izgubili su Beckhama, a ni Scholles, ni Butt, ni Gerard nisu od neke velike ideje, mada su izuzetni igrači. Kod njih nije teško izabrati prvih jedanaest, imaju tu kulturu i niko neće ništa reći i ako sjedi na klupi. Imaš pomiješane Manchester i Liverpool, Arsenalovih igrača praktično i nema, osim Campbella i Keowna, kojeg i ne računam. Mogu kombinovati 4-4-2 ili 3-4-3, trčanje nije u pitanju, ponos nije u pitanju...

NIGERIJA: Nigerijci imaju taj problem što kad izgube utakmicu, onda igrači ne znaju smiju li više doći u Nigeriju. I za njih vrijedi to da su najveći protivnici sami sebi. U svakom slučaju, imaju dobar tim, to su već imena, pa tako ispada da su pored njih Švedi najveći autsajderi u grupi.

ŠVEDSKA: Oni su pametni i kažu da će taj vrući kesten favorita prepustiti nekom drugom. Imaju solidan tim sa nekoliko jakih individualaca kao što su Larsson, Ljungberg, ovaj naš Ibrahimović, i možda će imati hendikep radi hitrine u odbrani jer će stavljati ove iskusnije, ali starije, poput Anderssona ili Kamarka. To je engleski sistem, zato ih i uzimaju u Englesku jer nemaju problem ni sa kulturom ponašanja ni sa taktikom, mogu da igraju sve sisteme. Sve u svemu, ne bi me čudilo da oni prođu dalje i "izrade" nekog od ovih favorita.

ITALIJA: Ne znam kakav će im biti raspored ako prođu grupu, imaju dobar, školovan tim koji će najviše problema imati sa taktikom. Previše su ukalupljeni, pa su i oni koji imaju ideja predisciplinovani. Pošto je strahovito puno para u jednoj zemlji koja nije baš bogata, onda je i odgovornost velika, pa su igrači dovedeni u situaciju da ovise o igri bez rizika. Iako bi trebali imati više duha jer izrastaju iz takve, "veselije" kulture, njih opterećuje igra u ligi, gdje se svaka greška skupo plaća, pa tako igraju i u reprezentaciji. Jednostavno, previše discipline, ne smiju da se razmašu koliko bi mogli, a imaju kvaliteta. Meni malo smeta ta taktika gdje ti protivniku ne daš da igra, ali i ti zaboraviš da treba da igraš.

HRVATSKA: Njima je najveća smetnja to treće mjesto sa prošlog prvenstva. Kada bi imali ulogu kakvu su imali u Francuskoj... ali, toga više nema, a nemaju tim koji su imali. Morat će prije svega raskrstiti sami sa sobom šta hoće jer će im to treće mjesto i teret Ćire teško padati. Veći dio igrača im je prešao onu granicu godina kada bi mogli ponoviti nešto, a ovi mlađi se još traže i nemaju, pošteno govoreći, neku visoku klasu koju su ovi u Francuskoj imali. Mogu napraviti, recimo, odbranu sa Tudorom, Šimićem, Kovačem, ali su mahom igrači koji nemaju baš nekih ideja, a danas igra počinje upravo tu. Ipak, po onoj našoj "merhametskoj", Hrvati bi morali proći, i oni sami vjeruju u to da će biti drugi.

MEKSIKO: Sa njima se ne možeš nadigravati, i ako ti ne pođe odmah, onda upadneš "u mašinu", počinje nervoza, i protiv njih vrlo mudro moraš igrati. Moraš biti efikasan i dovesti ih u situaciju da počnu riskirati, jer oni se mogu dodavati do beskraja, pa ne znaš jesu li golovi pravo ili "poprijeko".

EKVADOR: Kažu da su autsajderi zato što ih malo poznaju, ali oni znaju igrati, to je slično što vrijedi i za Meksikance.

RUSIJA: Ako su im glavni igrači Karpin i Mostovoi, onda teško. Lijepo što imaju iskustvo, igrački je to u redu, puno je tu dodavanja, oni zaborave kad izgube loptu, jer kod njih ko god je bio malo individualac, išao je u Sibir. Ali što se tiče ritma i trke, tu su slabi.

JAPAN: Japan bi mogao proći. Malo na domaćinstvo, malo na ubitačni, "kamikaza" ritam, i ne vjerujem da će potpasti pod uticaj te atmosfere da im se "svežu noge".

BELGIJA: Njihovu igru niko ne voli, ali oni su ekipa koja ima karizmu, igraju u dobrim timovima, u tom su regionu gdje se igra dobar fudbal, ali najveći problem su, opet, ideje. Sve drugo je u redu, taktički su uhodani, disciplinovani, puno trče, imaju puno ovih visokih, i slični su Dancima jer ne djeluju elegantno ali su efikasni.

TUNIS: Oni se nemaju za šta uhvatiti, mada se kaže da su svi ovi Mediteranci, što "žive od ribe", lukavi i mogu te prevariti na neki dribling i to je ono što oni znaju. Ali to nije duga vijeka i ne prolazi ako čitav tim ne odigra utakmicu u jednom ritmu.

Kolektivna duhovitost

Na pitanje o reprezentacijama koje bi, po njegovom mišljenju, trebale dobiti epitet favorita, Osim je nabrojao šest timova: "To su Francuzi, Argentinci, volio bih reći Portugal jer bi to bilo lijepo za fudbal, Brazil, Njemačka i Italija. Englezi bi bili tu negdje iza jer ne vjerujem da oni mogu nešto, nemaju nekog velikog iznenađenja, kako počnu, tako završe." Govoreći o prevazi između individualnog nadahnuća i kolektivne igre, šef stručnog štaba Sturma dao je sljedeći komentar: "Vidiš da ove velike ekipe, kao Real, kupuju jake individualce, ali ih ne kupuju da bi igrali sami. Od jakih individualaca treba napraviti tim koji zna da se dodaje, a to znači da protivnik takvih ekipa nikad ne zna šta će se desiti jer je svako toliko jak da nikad ne možeš kontrolisati sve. Kod onih koji samo driblaju, kod njih znaš da će uvijek to raditi, oni su predvidljivi. Figo tu već ima problema jer hoće stalno sam, kao i Rivaldo, Zidane nešto manje. Znači, u igri treba biti neke kolektivne duhovitosti, kombinacije, ne dvojice, nego četiri- -pet igrača, koje onda ne možeš uhvatiti."

Arhiva Dani
259