Osnovni cilj reprezentacije Republike Koreje je prva pobjeda na Svjetskom prvenstvu, odnosno ono što nisu uspjeli ostvariti od Meksika 1986, u posljednja četiri uzastopna nastupa. Ovaj niski nivo aspiracije otprilike je u skladu sa kvalitetom tima kojeg predvodi Holanđanin Guus Hiddink, čovjek koji je u Francuskoj nacionalni tim svoje zemlje doveo do četvrtog mjesta. Umjesto zvijezda evropskog nogometa, Hiddink četiri godine kasnije na raspolaganju ima, uglavnom, igrače sa malo ili nimalo međunarodnog iskustva. Zato je najveća prednost Republike Koreje, naravno, to što će iza sebe imati dvanaestog igrača - publiku, i što su igrači naviknuti na terene. Šansu za prvu pobjedu mogu tražiti eventualno u susretu protiv reprezentacije SAD-a. Sve iznad toga bilo bi više od čuda.

Portugalci igraju, vjerovatno, najatraktivniji fudbal u Evropi i uvijek plaćaju cijenu te atraktivnosti jer je krajnji rezultat daleko ispod njihovih mogućnosti. Ako vam je važnije probaciti protivniku loptu kroz noge nego zabiti gol, a uz to niste Brazil iz njegovih najslavnijih dana, onda i ne možete završiti drugačije nego sa četvrtfinalom Evropskog prvenstva kao najvećim uspjehom generacije Luisa Figa i Ruia Coste. Upravo njih dvojica, uz napadače Pauletu i Nunu Gomesa i trenerski genij Antonija Oliveire, trebali bi odvesti Portugal dalje nego ikada. Makar radi spašavanja duše svjetskog fudbala.

Amerikanci su se ozbiljno počeli interesirati za šutiranje lopte nogom tek nakon što su bili domaćini Svjetskog prvenstva 1994. godine. S druge strane, još davne 1930. bili su u polufinalu SP-a, a od Italije 1990. stalni su putnici na najveću smotru svjetskog fudbala. Bruce Arena, selektor ove nefudbalske nacije, u timu će imati igrače Tottenhama, Metza, Fulhama, Sunderlanda, ali i Chicaga i Washingtona. Ova američko-evropska kombinacija je i do sada bila dovoljna da reprezentaciji SAD-a osigura rejting tima sa kojim se niko ne može poigravati. Ipak, ovo je tipično "domaća" momčad koja najviše daje kod kuće, dok im svaki prelazak "preko bare" stvara poteškoće, o kojima svjedoče i pripremni "evropski" porazi od Irske, Njemačke i Italije. Sreća vedete tima Claudia Reyne i njegovih saigrača je u ne toliko snažnim protivnicima u grupi, pa neće biti nemoguće da se SAD, uz Portugal, i domognu drugog kruga.

Kad se spomene Poljska, nogometni znalci kao iz topa ispale dva imena: Grzegorz Lato i Zbigniew Boniek. Njih dvojica su simboli dviju generacija poljskog fudbala koje su dosegle sjaj zvijezda okitivši se trećim mjestom na svjetskim prvenstvima u Njemačkoj 1974. i Španiji 1982. Punih 16 godina Poljska nije imala ni priliku da zaigra na SP-u, a za to vrijeme se desilo ono o čemu Lato i Boniek nisu mogli ni sanjati: njihovo mjesto zauzeo je tamnoputi naturalizirani Nigerijac Emmanuel Olisadebe. Preporod poljskog reprezentativnog fudbala i činjenicu da je to prva ekipa iz Evrope koja je ovjerila kartu za Koreju treba upisati u zasluge selektora Jerzyja Engela. Osim na Liverpoolovog standardnog golmana Jerzyja Dudeka, on može računati i na nekoliko odličnih prvotimaca klubova Bundeslige, pa prognozeri Poljskoj daju velike šanse za drugo mjesto u skupini D.