Oni su najveći favoriti. Selektor Roger Lemerre ima na raspola ganju 23 igrača koji igraju u najboljim evropskim klubovima, pobjednici su prošlog Svjetskog prvenstva 1998. i imaju evropsku titulu od 2000. godine. Manjkavost ekipe superstarova koju u sredini predvodi Zizou Zidane, a tačku na i u napadu uglavnom stavlja "leteći" Arsenalov napadač Thierry Henry, mogla bi biti u tome da je Laurent Blanc, nekadašnji središnji igrač odbrane, otišao sa reprezentativne scene. Mogu li njegov suigrač iz Man. Uniteda Mikaael Silvestre i pomalo vremešni kapiten Marcel Desailly sačuvati gol koji će braniti Barthez, u posljednje vrijeme nekako predodređen da prima lijepe golove. Ipak, tu je zlatna rezerva Trezeguet, pa Vieira (koji je rođen u Dakaru, pa su ga, vala, i mogli "ostaviti" Senegalu), pa Wiltord, pa "mali" Djibril Cissé, najveća nada domaće lige, pa Dugarry… Sve ispod polufinala bila bi katastrofa za ekipu koju predsjednički kandidat neonacist Le Pen nije "svojom zvao", jer ih je natpolovična većina porijeklom s Crnog kontinenta.

Svi su očekivali da će na Mundijal iz njihove grupe prije otići Maroko, ili, možda, Egipat. Senegal je primio samo dva gola u osam utakmica kvalifikacija i prvi put u historiji ušao u završnicu. Radi se o solidnoj ekipi koju vodi Francuz Bruno Metsu i koja je na fudbalskom planu ono što je nekad bila na političkom - kolonija. Dosta tih igrača nikada nije moglo ni sanjati da će igrati na Mundijalu (poput, recimo, Metsuova pomoćnika Bokandea), ali su se spremno odazvali. Golman Sylva je u Monacu, Khalilou Fadiga u Auxerreu, Salif Diao u Sedanu, El Hadji Diouf, igrač godine u Africi, s nadimkom "Serijski Ubojica", igra u Lensu. Afrički kup nacija su nesretno izgubili protiv Kameruna u finalu, a, uza sav respekt, čini se da je maksimum da "namuče" nekog u grupi. Sve ostalo bilo bi ravno čudu.

Lako je Francuskoj biti nogometna velesila kad ima više od 60 miliona stanovnika. Kako je njima koji su to nekad bili, a danas ih je samo 3,3 "milona". Šalu na stranu: Celesta, kako je nadimak ekipe koju je u kvalifikacije poveo nekadašnji argentinski kapiten Daniel Passarella, među poznavateljima fudbala je uvijek važila kao neko ko može izvrgnuti ruglu svjetskog prvaka i izgubiti od pacera. Sadašnji selektor Victor Pua (Passarella je nejasno odstupio na pola kvalifikacija) mogao bi imati iste probleme, kao i mnogi prije njega. Juventusovi Montero i Carini su pouzdani, Sorondo i Gonzalo su vrlo dobri u Interu i Valenciji, ali dvojica najboljih - "Neptun iz Malage" Dario Silva i superstar Alvaro Recoba su umjetnici koji se vole igrati. Kako svojom, tako i tuđim sudbinama. Najvjerovatnije će ih biti lijepo gledati, a bilo bi dobro da vrate nešto od starog sjaja: 1930. i 1950. bili su svjetski prvaci.

Oni su u posljednjih dvadeset godina uvijek "tu negdje" - blizu samom evropskom vrhu i bez obzira na to da li vam se dopada koncepcija koju igraju u posljednje vrijeme. Na golu su jaki: Soerensen će dostojno naslijediti legendarnog Schmeichela, čvrsta odbrana je zasnovana na iskusnim Helvegu i Heintzeu, sredinom bi trebao carovati Jesper Gronkiaer, sve cjenjeniji Chelseajev igrač, a "gore" su kao viking snažni Ebbe Sand iz Schalkea (najbolji strijelac pretprošle sezone u Bundesligi) i Jon Dahl Tomasson iz Feyenoorda, koji je u kvalifikacijama zabijao odlučujuće golove. Na klupi su selektor Morten Olsen i pomoćnik Michael Laudrup, dvojica iz njihove ponajbolje generacije u historiji, one koja je bila "samo" četvrta na Evropskom prvenstvu u Francuskoj 1984. Bili su i prvaci Evrope, a nikome, pa ni Francuzima neće biti lako s njima jer snaga Danske je (uvijek bila) u kolektivu.