
rošle srijede (19. decembar 2001) viši zvaničnik izraelske
obavještajne službe stigao je u ured Munira Alibabića,
šefa obavještajnih službi BiH: došao je kako bi saslušao obiman
brifing o islamskom terorizmu u Bosni, inspirisanom Osamom
bin Ladenom. Brifing je također uključivao pregled protivmjera
koje su poduzeli Bosanci uz saradnju i pod pritiskom Amerikanaca,
te Alibabićeva predviđanja za naredne mjesece.
Kao i na većini sastanaka
koje je održao u posljednje vrijeme, Alibabić je Izraelcima
govorio o posebnim problemima Bosne i onome što ju je pretvorilo
u magnet za teroriste. Ovog puta, govorio je također o nužnosti
hitne zapadne pomoći.
Izrael ima ograničen interes
u bosanskim dešavanjima. Izraelske obavještajne službe i posebno
Mosad nemaju namjeru, poput svojih kolega u CIA-i, da vode
globalni rat protiv terorizma i stoga usmjeravaju ograničena
sredstva na ono što može da bude prijetnja Izraelu, Izraelcima
i jevrejskim objektima u inostranstvu. Izraelski gost se sa
svojim domaćinom složio o saradnji između dvije zemlje u ratu
protiv terorizma kroz razmjenu informacija o temama od zajedničkog
interesa. Prije nego što je izraelski gost otišao, Alibabić
ga je informirao o posljednjim otkrivenim informacijama o
velikoj saudijskoj podršci za islamske terorističke mreže
u Bosni. Ove informacije su otkrivene u istrazi nakon upada
u hotel Hollywood.
Sedamnaestog septembra
2001. Amerika i Britanija su zatvorile svoje ambasade u Sarajevu
na tri dana zbog "realne prijetnje" od mogućeg terorističkog
napada. Informacija o takvom napadu dolazila je iz presretenih
e-mail poruka i telefonskih razgovora između osumnjičenih
koji su bili mogući članovi Al Ka'ide u Evropi i Aziji. Svi
tragovi su istražitelje vodili u Bosnu. Informacije koje je
prikupila CIA su pozivale na brzu akciju. Neki od telefonskih
razgovora su napravljeni iz sobe 215 hotela Hollywood, u sarajevskom
naselju Ilidža. Posjetilac se u hotelu suočava sa zidom šutnje.
Strah je i dalje vidljiv na licu N. koja je tog dana bila
recepcioner u malom i mračnom lobiju hotela. "Upozorili
su me da ne kažem ništa", rekla je N. "Rekli
su da će me zatvoriti i isljeđivati ako progovorim."
Dvadeset i petog septembra,
u tri ujutro, jedinica teško naoružanih britanskih SAS snaga,
obučena u crno i pod maskama, ušla je u lobi. Iznenadili su
uspavanu recepcionerku. Jedan je ostao sa njom, ostali su
se uputili stepenicama i izveli iz sobe dvojicu uhapšenih
sa lisicama na rukama. Jedan od njih je bio Abdel Halim
Kaffagiyeh, Egipćanin, a drugi Jihad Ahmed el-Gamala,
Jordanac. Operacija je izvedena bez informisanja bosanskih
vlasti.
Sljedećeg jutra, stotine
vojnika, dio od 20.000 vojnika međunarodnih mirovnih snaga
poznatih kao SFOR, okružilo je urede Saudijskog komiteta za
pomoć u Sarajevu. Provalili su unutra. Veliki kamioni bili
su ispunjeni sadržajem pronađenim u uredu: kompjuterima, dokumentima,
listama, slikama, videotrakama i sa 200.000 dolara u kešu,
nađenih u jednom od sefova. Uhapšena su i dva Bosanca koja
su se ponašala sumnjivo. Ispostavilo se da su oni radnici
Saudijskog komiteta.
Sljedećeg dana, oko 1.000
vojnika okupiralo je Visočki aerodrom, sjeverozapadno od Sarajeva.
Prema informacijama koje je CIA primila, tamo su se nalazili
avioni za zaprašivanje polja puni veoma opasnih bioloških
agensa umjesto pesticida. Postojala je namjera zaprašivanja
baza SFOR-a ovim hemijskim agensima. Pretres nije bio uspješan.
Kapetan Derrell Morel iz mirovnih snaga kaže: "Našli
smo oružje, uključujući pištolje, ručne bombe i puške. Nismo
našli biološko oružje, ali smo našli dva zaštitna odijela
otporna na hemikalije. Sa tog mjesta su uzeti uzorci, a istraga
i dalje traje."
Isljeđivanje zatočenih
zajedno sa informacijama koje su došle iz CIA-e otvorile su
novi svijet za antiteroristički tim koji je uspostavljen u
Bosni. Zlatko Miletić, koordinator mješovitog tima,
sastavljenog od Amerikanaca i Britanaca, koji također radi
kao lični asistent bosanskog premijera, otvara veliki sef
u svom uredu i vadi debelu fasciklu. "Jedna od stvari
koja nas najviše zabrinjava", kaže Miletić, "jesu
dokumenti pronađeni u Saudijskom komitetu. Postalo je jasno
da su saudijski izvori zbog rata poslali više od 800 miliona
dolara. Uspjeli smo da razjasnimo šta se desilo sa 700 miliona.
Prema zaplijenjenim dokumentima, ostatak novca je otišao na
ciljeve povezane sa terorizmom." Unutar AID-a dodaju
da pažljiva provjera liste iz Saudijskog komiteta ukazuje
na veze između navodno humanitarnih organizacija i terorističkih
elemenata, među kojima su Bin Ladenovi ljudi u Bosni. Bosanci
istražuju pet islamskih "humanitarnih" organizacija.
Među njima su Visoki saudijski komitet za pomoć, kojeg vodi
princ Salman, koji je također guverner Riyada. Sljedeća
ključna grupa je Aktivna islamska omladina, koju je 1996.
stvorila grupa veterana mudžahedinske jedinice u bosanskoj
vojsci. CIA također sumnja na predstavnika lokalnog Crvenog
polumjeseca u Albaniji, zatim na Koordinacioni odbor islamskih
udruženja, Svjetski islamski savjet, i fondaciju Furqan. Lokalna
policija je izdala potjernice i tražila punu listu imena lidera
ovih organizacija, informacije o njihovim aktivnostima, zemljama
porijekla i posebnim ciljevima svake organizacije. U Bank
of Albania su date instrukcije da se istraže privatne banke
u toj zemlji.
Špijuni
i zgodne žene Neposredno nakon 11. septembra CIA je
definirala Balkan kao najproblematičnije područje na svijetu
nakon Afganistana. Jedan britanski zvaničnik je ove sedmice
rekao da u Sarajevu preovladavaju tri vrste stvorenja: "mačke,
zgodne žene i špijuni". Od napada na New York i Washington
Sarajevo je preplavljeno svim vrstama tajnih agenata. Sve
glave su podignute, a uši slušaju. Čak je i izraelski novinar
u Sarajevu postao metom: praćen je, a sve ostale ambasade
su uskoro bile obaviještene da je on na putu.
Šta čini Balkan, i posebno
Bosnu tako atraktivnom? Neiskusne vlasti, nedostatak javne
sigurnosti, vrlo slabe policijske snage, ekonomska zaostalost,
administrativna korupcija i organizirani kriminal stvaraju
okruženje u kome međunarodne terorističke mreže mogu da sakriju
ljude i novac.
Važnost Balkana kao centralnog
područja u međunarodnom ratu protiv terorizma povećava se
posebno sada, nakon što se za Al Ka'idu može reći sve osim
da je eliminirana. Istina, Bin Laden je u bijegu. Njegov odlazak
mijenja ponešto, ali ne signalizira kraj priče, uopće ne.
CIA je pokušala 1999. da napravi mapu međunarodnog islamskog
terorizma: ko ga podržava, koga podržavaju, ko je komandanat,
a ko su vojnici na terenu. Shvatila je uskoro da je ovaj biznis
daleko složeniji. Novinar Esad Hećimović, bosanski
ekspert o ovom pitanju, kaže da je korištenje naziva Al Ka'ida
za pokret aktivan u bivšoj Jugoslaviji pogrešno: "Oni
nikada sebi nisu davali ime. Sami sebe opisuju kao vojnike
islama ili mudžahedine. Oni sebe vide kao dio globalnog islamskog
pokreta, a ne kao nekoga ko pripada Al Ka'idi ili Bin Ladenu."
Prema optužnicama protiv
počinilaca napada na američke ambasade u Africi 1998. godine,
Al Ka'ida služi kao kišobran za dugu listu organizacija sa
kojima je u kontaktu i od kojih prima pomoć. Kakogod, uprkos
slici o sličnim ciljevima i podudarnim metodama operacija,
jednostavno nije tačno da postoji nekakav teroristički savjet
negdje u Kandaharu koji, sa Bin Ladenom na čelu, izdaje naredbe
svim islamskim fundamentalistima na svijetu.
Tokom posljednja tri mjeseca,
američki i britanski avioni su bombardovali samo šest kampova
Al Ka'ide za koje se vjeruje da je u njima vršena obuka terorista
iz cijelog svijeta. Izvor u britanskom Ministarstvu odbrane
je za Yedioth Ahronoth rekao da je većina ovih kampova,
koji su se nalazili u širokom području, potpuno napuštena.
Prema obavještajnim informacijama, koje su prikupljene na
Zapadu posljednjih godina, oko 30 hiljada ljudi je obučavano
u ovim kapovima tokom posljednje decenije. Većina nije ostala
u Afganistanu. Oni su se raširili svijetom i danas predstavljaju
dobro obučenu, visoko motiviranu i iskusnu mrežu terorista.
Ako se vratimo na početak
devedesetih godina, lako je identifikovati korijene problema
na Balkanu kao bazi za islamski terorizam. Daniel Kursky,
Jevrej iz Danske, koji je diplomirao u Centru za međunarodne
odnose Univerziteta u Cambridgeu, sada radi kao istraživač
za NGO pod imenom "The International Crisis Regions Group.
Kursky je nedavno napisao izvještaj o terorizmu na Balkanu:
"Danas nikome u svijetu nije drago, a posebno Sjedinjenim
Američkim Državama da ih se podsjeća na okolnosti pod kojima
je BiH tokom rata postala ovisna o arapskoj darežljivosti
i iranskom oružju. Ostavljaju se po strani razlozi zbog čega
je tri hiljade muslimanskih dobrovoljaca tako rado bilo prihvaćeno
u ovdašnju vojsku, jer nije bilo drugog spasioca."
Iskustvo etničkog čišćenja
Muslimana, građanski rat, Miloševićeva intervencija u borbi
i indiferentnost Zapada bili su razlog za mnoge u arapskom
svijetu da se dobrovoljno jave u borbu za odbranu muslimanske
manjine. Do danas, tačan broj dobrovoljaca je ostao nepoznat.
Procjene se kreću od jedne do tri hiljade obučenih i motiviranih
boraca. Strani borci su imali značajan vojni i moralni doprinos
za bosansku vojsku. Bili su obučeni, disciplinirani i uspijevali
su udahnuti duh entuzijazma među lokalne vojnike. Uspostavili
su različite programe za obuku bosanskih vojnika, koji su
uključivali, uz vojne lekcije, puno religijske indoktrinacije.
U Miletićevom sefu se nalazi videosnimak kampa za obuku mudžahedina.
Slike veoma podsjećaju na Bin Ladenove kampove za obuku. Prikazuju
se i bitke, zlostavljanja srpskih vojnika, a dio je posvećen
"mučenicima", uključujući i njihove fotografije
dok su još bili živi.
Kritična godina za širenje
Bin Ladenove filijale na Balkanu bila je devedeset i četvrta.
Zločin genocida i etničkog čišćenja "izazvao je 1994.
bijes u islamskom svijetu", tvrdi advokat David Ronca,
koji zastupa optužene za napade na američke ambasade u Tanzaniji
i Keniji. Bin Laden je te godine napisao jedan članak kazavši
između ostalog: "Svijet je svjedok svemu, i ne samo
da ne odgovara na takvo zlo, nego čak sprečava bespomoćne
ljude da se sami odbrane. Ovo je javna zavjera SAD-a i njegovih
saveznika, koju brane u nevjerničkim Ujedinjenim nacijama."
Esad Hećimović piše u liberalnom
sedmičnom listu Dani, kojeg danas novinari smatraju
vodećim magazinom u Bosni, ako ni zbog čega drugog onda upravo
zbog izvještavanja o mudžahedinima: "Moguće je da
su, kada se gleda iz izraelske perspektive, svi mudžahedini
izašli ispod iste kape. Nesumnjivo, svi oni otvoreno govore
o nužnosti uništenja Izraela. Ali iz moje perspektive, postoje
razlike među njima, i nisu svi podređeni Bin Ladenu."
Veoma brzo, ovi mudžahedini
su postali borci sa prvih linija bosanske vojske. Zadivili
su lokalne borce svojim sposobnostima da prodru u neprijateljsku
teritoriju. Kako bi oslobodio 13 mudžahedina koje je zarobila
hrvatska vojska, Abu Maali, emir mudžahedina, poslao
je svoje ljude da otmu jednog hrvatskog komandanta. Komandant
je otet, a tjelohranitelji eliminirani. "Uza svo dužno
poštovanje, bilo mi je od početka jasno da oni ne cijene ljudski
život. Bili su surovi i opasni."
Komanda mudžahedina je
djelovala iz predgrađa Zenice, ali su mudžahedini bili aktivni
širom zemlje. Uspjeli su da probiju i blokadu Sarajeva, ali
lokalne snage nisu iskoristile njihovo napredovanje. Snimatelji
su uvijek pratili njihove specijalne operacije. Pred kraj
borbi za Vozuću, mudžahedini su počinili seriju užasnih zločina
protiv Srba. Trojici bosanskih komandanata ove jedinice sudi
se za zločine protiv čovječnosti pred Međunarodnim sudom za
ratne zločine u Haagu.
Saudijska Arabija, Iran
i Libija su među onima koji su pozitivno odgovorili na Izetbegovićeve
zahtjeve za finansijskom pomoći i ove zemlje su pomogle da
se zaobiđe embargo koji je sprečavao Bosnu da se legalno naoruža.
Fondovi su osiguravani i poslovi za nabavku oružja su sklapani
u bosanskoj ambasadi u Beču. To je omogućeno brojnim privatnim
vezama, posvećenošću cilju i kapitalom. Izvori u američkoj
ambasadi u Sarajevu i obavještajni izvori u međunarodnim mirovnim
snagama kažu da ove veze vode do vođa Izetbegovićeve partije
i da su oni sprečavali izvođenje potpune istrage o pogodbama
za odbranu Bosne.
Prije mjesec i po, u svom
članku, glavni strateg Pentagona Richard Perle je napisao:
"Saudijci šalju milijarde dolara za uspostavu škola
i kurseva širom svijeta u kojima se sistematski uči protiv
SAD-a i Zapada. Ovaj transfer fondova bi trebalo da bude interpretiran
baš kao što je slučaj sa prebacivanjem fondova za talibane.
Mislili smo da su Saudijci prijatelji, da osjećaju zahvalnost
što smo ih spasili tokom Zaljevskog rata, ali nismo bili u
pravu."
Danas shvatamo da je Perle
zasnovao svoje odgovore, između ostalog, na informacijama
koje povezuju brojne saudijske organizacije, vladine ili poluvladine
organizacije, sa terorističkim aktivistima u organizacijama
kao što su Al Ka'ida i Islamski džihad. Veliki dio ovih informacija
se odnosi na Balkan.
Miletić je stisnuo svoje
prste kako bi pokazao kako je mali dio aktivnosti nekih od
organizacija trenutno pod istragom: "Naš glavni problem
je u tome što osoblje većine ovih organizacija nije u Bosni
i što je naša mogućnost da djelujemo protiv njih ili da dobijemo
informacije o njima veoma ograničena."
Francuska
veza Prema obavještajnim i drugim izvorima, Bin Laden
i njegov zamjenik Zawahiri posjeduju bosanske pasoše.
Bosanska vlada to demantuje. U svakom slučaju, bosanska vlada
ne može demantovati da su, uglavnom na legalan način, osigurali
azil, zaštitu i počasno državljanstvo onima koji danas predstavljaju
najopasnije kadrove međunarodnog terorizma.
Pitanje razoružanja i protjerivanja
mudžahedina iz ove zemlje postalo je kamen spoticanja u odnosima
SAD-a i Bosne. Bosanci su brzo raspustili vojnu jedinicu,
ali nakon toga nisu uradili gotovo ništa, do 11. septembra,
da ih protjeraju iz zemlje. Sa stajališta bosanske vlade,
istjerivanje mudžahedina bi brzo preraslo u politički skandal.
Prvo, zbog zaštite koju imaju prema bosanskom zakonu, svako
ko je učestvovao u ratu dobija, automatski, zajedno sa ženom
i djecom, bosansko državljanstvo. Drugo, zbog duboke zahvalnosti
koju mnogi bosanski građani, posebno oni koji žive u selima
i na planinama, osjećaju prema onima koji su došli izdaleka
da ih spasu od srbijanskog etničkog terorizma. Sve zajedno,
SDA je na ovaj način podijelila 12 hiljada pasoša.
Politički savjetnik u američkoj
ambasadi u Sarajevu kaže da pitanje pasoša veoma zabrinjava
američku administraciju: "Mora se shvatiti, također,
da ne postoji samo jedan tip bosanskog pasoša. Zbog rata,
postoje tri-četiri različite verzije pasoša i to je veoma
teško kontrolisati."
Oko 1.000 mudžahedina je
ostalo u Bosni nakon rata. Naselili su se u gradovima i selima,
pa čak i uspostavili vlastita sela, u kojima su živjeli u
kršćanskim kućama, poput Bočinje, koja je više podsjećala
na talibansko nego na moderno evropsko selo 21. stoljeća.
Izvori bliski francuskom
istražnom sudiji Jean-Louisu Brugiereu, koji je odgovoran
za francuski rat protiv terorizma, rekli su ove sedmice za
Yedioth Ahronoth da francuska obavještajna služba posjeduje
informacije o najmanje šest francuskih državljana povezanih
sa Bin Ladenom i alžirskim podzemljem, koji su očito u Bosni.
Šestorica su opisani kao "najopasniji".
Duga
lista traženih Američke obavještajne službe traže danas
još 40 vlasnika bosanskih pasoša, od kojih većina ima veoma
visoku vojnu obučenost i koji su se vjerovatno pridružili
Al Ka'idi u Afganistanu. Ako ne budu identifikovani među poginulim
ili u zarobljeničkim kampovima, oni će povećati brige zbog
sve duže liste terorista koje traži CIA. Miletić kaže: "U
svakom slučaju, veoma je važno biti pažljiv. Mreže ekstremističkog
islama su daleko više razvijene u Britaniji ili Francuskoj,
i stvarnost proteklih godina, uključujući istrage posljednjih
napada, to samo potvrđuje."
(Preveo i priredio:
Esad Hećimović)
|
Kako je
Srna falsifikovala Bergmana
|
Ljiljan
je nasjeo Srni i (ne)svjesno producirao prljavu laž
|
| Objavljivanje ovog teksta 21. decembra
2001. u Yedioth Ahronothu, vodećem izraelskom dnevniku
na hebrejskom jeziku, spremno su dočekali TANJUG i SRNA.
U svojoj prvoj informaciji, TANJUG je izvijestio da je
novinar Ronen Bergman, viši istraživački reporter i ekspert
za obavještajne službe, putovao u pratnji Mosadovog zvaničnika
tokom njegove posjete Sarajevu. U razgovoru za Dane,
Bergman je potvrdio da je neposredno prije njegovog dolaska
u Sarajevu zaista boravio jedan zvaničnik Mosada. "Međutim,
ja nisam bio u Sarajevu u isto vrijeme kada i taj zvaničnik
Mosada. Svako povezivanje moje novinarske posjete i boravka
zvaničnika Mosada je neosnovano", izjavio je
Bergman za Dane 15. marta ove godine. Samo deset
dana kasnije, SRNA objavljuje izvještaj da je Bergman
napisao kako su bosanski muslimani dali 12 hiljada pasoša
mudžahedinima. Zamoljen da potvrdi da li je zaista napisao
ovaj članak na koji se poziva SRNA, Bergman je odgovorio
novinaru Dana: "This is all bullshit. Nikada
nisam napisao ništa poput ovoga." Engleska riječ
bullshit se prevodi između ostalog i kao glupost,
smeće, smiješna, lažna izjava, ali i kao nečija namjera
da govori kroz nekog drugog. U ovom slučaju se radilo
očito o tome da je SRNA odlučila da govori kroz navodni
Bergmanov tekst. Ovaj metod medijske manipulacije je veoma
poznat i mediji kao što su SRNA i TANJUG ga koriste dugo,
selektivno birajući i prepravljajući stvarne izvještaje
iz strane štampe kako bi odgovarali njihovim propagandnim
potrebama. Riječ je o medijima kojima ne treba ugled,
nego teže propagandnim potrebama vlasti. Falsifikat je
ostao neprimijećen dok ga nije preuzeo sarajevski tjednik
Ljiljan i na njemu zasnovao članak o početku "obavještajno-medijskog
uništavanja dr. Harisa Silajdžića". Silajdžiću
se ovim člankom sugerira da je Alibabić svojim susretom
sa Mosadom počeo njegovo "obavještajno-medijsko uništavanje".
Postoje različite spekulacije o tome da je zaista počela
predizborna utrka za Silajdžića, kako bi se uvjerio da
se svrsta na ovu ili onu stranu ili pak da se ne kandiduje
na predstojećim izborima. Jedno su spekulacije, a drugo
činjenice. |
Arhiva Dani
257
|