"Bosna i Hercegovina se mora uskladiti sa evropskim standardima u svim sektorima privrede, uključujući i sektor emitiranja", ovu rečenicu skoro papagajski ponavlja Visoki predstavnik za međunarodnu zajednicu u BiH Wolfgang Petritsch. I protiv toga niko pametan nema ništa, ali sigurno ima protiv toga što ova zemlja, kao malo koja u svijetu (samo još Mađarska ima tri servisa) ima čak tri javna radio-televizijska servisa. I sam broj ne bi ni bio toliko sporan da je kvalitet programa tih radio-televizijskih servisa makar i do nožnog prsta javnim servisima u Evropi. Recimo, Britancima je javni radio-televizijski servis BBC, Italijanima je to RAI, Nijemcima ARD i ZDF, sve sami hramovi profesionalizma, sve sami sajmovi informacija, novosti, inovacija… A nama? Nama su javni radio-televizijski servisi Durakovićeva FTV, paljanski SRT i ono što se od nekidan odaziva na ime BHTV.

U Evropi, na koju se poziva Visoki predstavnik, javni emiteri imaju zadatak da raznovrsnim i vjerodostojnim informacijama istinito informiraju javnost, da podstiču demokratske procese, promoviraju kulturu, obrazovanje i osiguraju program najvišeg kvaliteta. Sad svi stavite ruku na srce i kažite da li FTV i SRT ispunjavaju ove zadatke?

Ispunjavaju, ali samo u slučaju da im se u zadatke umjesto istine pika neistina, umjesto kulture nekulutra, umjesto demokratskog procesa anarhijski progres, a umjesto najvišeg - najniži kvalitet.

Iako su takvi, naši javni emiteri bi uskoro još mogli biti i nagrađeni. I to legalno i legitimno, ako se usvoji Nacrt zakona o osnovama funkcioniranja javnog radio-televizijskog sistema i javnom radio-televizijskom servisu BiH, nastao u Petritschevom uredu.

PBS iznad svega Istina je da se ovim "zakonom" nastoji FTV i RTS utjerati u suru; od njih se traži da poštuju i podstiču pluralizam političkih i religijskih ideja, da izvještavaju nepristrasno o ekonomskim, obrazovnim, političkim, religijskim… pitanjima, poštuju opće kulturne i ine standarde, ali je istina i to da su oni, zajedno sa tzv. državnim javnim servisom, dignuti na pijadastal sa kojeg ne da ih ne može spustiti nikakva ovozemaljska sila, već to ne može uraditi ni, kada su drugi mediji u pitanju svemoćna, CRA (Regulatorna agencija za komunikacije).

Dakle, nacrt rečenog zakona koji ova tri servisa nastoji spojiti u sistem, stvara takvu podlogu da se oni ne moraju, kao ostali elektronski mediji u BiH, za frekvenciju i licencu za rad boriti kvalitetom programa, brzinom, aktuelnošću, finansijskom potkovanošću. Oni se zapravo ne moraju plašiti da će im, kad šta zabrljaju, CRA uraditi ono što često radi Kulenovićevoj NTV 99. Doduše, može im se naplatiti kakva kazna, ali do oduzimanja licence ili frekvencije, sigurno nikada neće doći. I to nije sve, CRA-u je naređeno da novom, državnom javnom servisu obezbijedi kvalitetne frekvencije kojima će pokrivati što veći teritorij, i to besplatno. Kako besplatno? Fino, kaže Chris Riley, šef Odjela za razvoj medija u OHR-u, "takva je praksa svugdje u svijetu" i tačka.

Hajde dobro što ne plaćaju licencu, ali što ovom "svetom trojstvu" trebaju čak tri izvora finansiranja? Doduše, u nacrtu zakona stoji da će se finansirati iz RTV pretplate i putem emitiranja komercijalnog programa, ali svi znamo da se oni oduvijek finansiraju i iz budžeta (entitetskih i državnog).

Radna grupa za osmišljavanje zakona, a koju je predvodio OHR, javnim servisima je dala i mogućnost redistribucije reklamnih poruka u tzv. primetimeu, odnosno u vrijeme kada je gledanost najveća. To znači da će oni, ako zakon prođe, moći čak osam minuta komercijalnog programa emitirati u toku jednog sata, u vremenu između 17,30 i 22,30. A to opet znači da će, s obzirom da javni servisi imaju i najveću teritorijalnu pokrivenost, imati apsolutni monopol nad reklamama. Jer, zašto bi sad neka firma dala pare za reklamu, recimo, Hayatu, koji može dobaciti tek do Visokog, kada već ima PBS koji njegov proizvod može pokazati jednako i u Kladnju, i u Jajcu, i u Zvorniku? I naravno da će, ako ovaj zakon prođe, najviše stradati tzv. komercijalne radio i TV stanice, jer su reklame u većini slučajeva njihov osnovni finansijski izvor. Istina je da BiH ima možda i više radio i TV stanica nego što su njene potrebe, ali takva inflacija liječi se "stavljanjem na kušnju kvaliteta", a nikako zakonom.

Brojanje televizora Nataša Tešanović, direktorica Alternativne TV iz Banje Luke, kaže da će predloženi zakon, ako se usvoji, zapravo trasirati put za opstanak tri javna servisa, a ostale će ugušiti. "Njima je sve dato na tacni. U nacrtu stoji da će CRA obezbijediti frekvencije i dodijeliti ih na trajno korištenje bez nadoknade, te da one moraju biti visokokvalitetne kako bi se osigurala što veća pokrivenost, a televizije kao što je ATV moraju se za to boriti svojim kvalitetom i još mnogo čime. Na kraju će građani biti zakinuti. Oni će plaćati pretplatu a neće biti u mogućnosti da gledaju i druge TV stanice, jer one neće imati od čega da se finansiraju i ugasit će se."

Adnan Osmanagić, direktor Radija Stari Grad iz Sarajeva, kaže da nimalo nije iznenađen ovim "zakonom" jer im je još prije dva mjeseca iz Evropske komisije rečeno da oni više neće podupirati privatne radiostanice, već će svoja sredstva usmjeriti na PBS. Osim toga, veli, "s obzirom na to da će se PBS finansirati i iz pretplate i iz budžeta, novac od reklama njima ne treba da poprave saldo, već da ukinu konkurenciju". "Čuo sam da novinarima nude nerealno visoke plate i svašta pričaju samo kako bi iz privatnih stanica odveli dobre novinare, kojih oni nemaju, i to je jedna nefer igra", kaže Osmanagić.

Direktor NTV Hayat i predsjednik Asocijacije elektronskih medija Elvir Švakić ističe još jednu veoma interesantnu stvar koja stoji u Nacrtu zakona. Naime, tamo piše da će RTV pretplatu plaćati svako domaćinstvo na jedan TV prijemnik, dok su sve pravne osobe dužne plaćati RTV pretplatu za svaki prijemnik koji posjedjuju: "Zamislite sad taj apsurd, mi u TV Hayat imamo 20 televizora i ako uzmemo da će pretplata ostati ista - 6 KM, to znači da našim direktnim konkurentima moramo mjesečno dati 120 maraka."

Ali ni to nije sve. Zakonom je predviđeno da "javni emiteri" imaju pravo da vrše kontrolu posjedovanja radio i TV prijemnika od strane pravnih i fizičkih lica. "To znači da će njihovi kontrolori upadati u kuće i firme, brojat će nam TV i radio prijemnike i niko im neće moći ništa jer 'radit će po zakonu'", sebi od čuda ne može doći Elvir Švrakić.

Ali ni američkom ambasadoru Cliffordu Bondu nije u vezi sa ovim zakonom baš sve jasno. On je stoga Vijeću ministara, odnosno predsjedavajućem Draganu Mikereviću poslao pismo u kojem mu je skrenuo pažnju na "sporna područja" u Nacrtu. Tako je Bond upozorio Mikerevića da nije baš lijepo da javni servisi, s obzirom da će već imati od čega živjeti, još imaju i maksimalnu minutažu emitiranja reklama u primetimeu, da PBS neće biti podvrgnut mjerama CRA kao druge radio i TV stanice, pa ma kako radili, da nije preciziran minimum obrazovnog programa kao i drugog programa od javnog interesa… Međutim, Vijeću ministara ovo pismo nije puno značilo. Milan Lovrić, zamjenik ministra za civilne komunikacije BiH, veli da je Vijeće već unijelo neke izmjene "čisto tehničke prirode", poput onih da nije reklama, nego marketing. Doduše, pravilno je Vijeće ministara zamijetilo da u Nacrtu piše kako će javni servisi u svojim programskim shemama imati najmanje 40 posto domaćeg programa, a ne i to na kakav se program precizno misli: "To znači da PBS može napraviti samo zabavne emisije. A, po nama, trebalo je reći da to, primjerice, trebaju biti edukativne, informativne ili dokumentarne emisije."

Evropa kontra Amerike Svoje zamjerke je ambasador Bond poslao u pismu i Wolfgangu Petritschu, međutim Visoki predstavnik ih je našao neutemeljenim. Zapravo, u razgovoru sa Chrisom Rileyom shvatili smo da se OHR po pitanju medija uopće ne slaže sa Amerikancima. "Američka vlada podupire taj stav kako ovdje mora biti nekakva konkurencija, a mi smo za to da se ova zemlja uključi u evropske tokove i da kao i druge države ima javni sistem informiranja. Amerika je ta koja je podržavala televizije koje su stvorile ovdašnje vlasti, ona je davala pare za njih, a ne mi (Evropa, op. aut). I mi sad od njih hoćemo da stvorimo koliko-toliko normalne radio i TV stanice", rekao je Riley.

Američki ambasador i jedan nekad visoki dužnosnik CRA jako su zamjerili OHR-u i na tome što je CRA izostavio iz kreiranja "zakona". Međutim, sadašnje rukovodstvo ove agencije, preko svoje glasnogovornice Amele Odobašić, odgovorilo je da uloga Regulatorne agencije za komunikacije i nije "izrada zakona".

Ali, OHR-u i saučesnicima iz Vijeća ministara ne bi kruna s glave pala da su pozvali ili bar konsultirali CRA, ili da su na konsultacije pozvali predstavnike komercijalnih radio i TV stanica. Umjesto direktnog kontakta, OHR je radije koristio "dokumente CRA i drugih relevantnih evropskih organizacija".

A na molbu Asocijacije elektronskih medija da ih se pozove na javnu raspravu o Nacrtu zakona, odazvao se samo, kako smo doznali od naših izvora u Vijeću ministara, Rasim Kadić, zamjenik ministra za evropske integracije BiH, te obećao "sakupiti primjedbe Asocijacije i proslijediti ih Vijeću ministara". Međutim, iz onoga što smo saznali, teško da će se neko tamo htjeti boriti za interese komercijalnih radio i TV stanica i samo zbog njih tražiti izmjene u Nacrtu. Ali da će u Nacrtu biti izmjena prije nego bude pretočen u zakon, to je već sad izvjesno. Jer, Dani iz svojih izvora saznaju kako u Vijeću ministara, pogotovo u "srpskom OUR-u", ima onih koji su već sada radi unijeti izmjene u ovaj Petritschev projekat. Naime, kako se zakonom, što je jedna od rijetkih dobrih stvari u ovom nacrtu, RTRS i FTV zajedno sa BHTV nastoje smjestiti u jedinstven sistem i tako ih osloboditi političkih, državnih, stranačkih, nacionalističkih…. uticaja, tako se premijer RS-a Mladen Ivanić lavovski bori da čitav odjeljak koji govori o tome (Odjeljak prvi - Javni radio-televizijski sistem u BiH) jednostavno izbaci. Zapravo, Ivanić se zalaže za javni servis emitiranja, ali ne i za javni sistem emitiranja. Ivanić bi jednostavno, tvrdi naš izvor, najradije za RTRS zadržao ime javnog servisa, prije svega zbog finansijskih sredstava, ali bi i dalje volio da mu on diktira šta će i kako raditi.

Ivanić je toliko uporan u svojoj nakani da pod svojim skutima zadrži RTRS, da je čak preko svog stranačkog kolege, a predsjedavajućeg Vijećem ministara Dragana Mikerevića, odgodio raspravu o Nacrtu zakona, koja je bila zakazana za ovaj četvrtak. "Mikerević na dnevni red nije stavio razmatranje Nacrta zakona o PBS-u, iako smo se na prošlom sastanku dogovorili da to uradi. On to nije uradio iako je znao da poslije Vijeća Nacrt mora ići i u parlamentarnu raspravu, a sve to govori da on zapravo pomaže Ivaniću u nakani da zadrži RTRS pod svojom kontrolom", rekao je izvor Dana.

Dobro je da Bosna i Hercegovina ima jedinstven javni radio-televizijski servis, jer jedinstven informativni prostor skoro da je jednako važan kao i jedinstven teritorij, jedinstvena vojska, jedinstven monetarni sistem…, ali nema smisla da se on gradi preko leđa drugih. Pogotovo ne preko leđa onih čiji su nas kakvi-takvi programi spasili da ne poludimo od programa onih koji se sada nazivaju javnim servisom.

EBU primetime

Prema propisima EBU-a (The European Broadcasting Union), javni radio-televizijski servisi trebali bi emitovati što je moguće manje komercijalnog programa kako bi se komercijalnim stanicama obezbijedio sistem finansiranja. Tako je pet zemalja od ukupno 31 članice EBU-a (Belgija, Grčka, Norveška, Švedska i Velika Britanija) potpuno zabranilo javnim servisima emitiranje reklama. Dvadeset i dvije zemlje su to dozvolile uz izvjesne restrikcije, a Njemačka je potpuno zabranila emitiranje reklama vikendom i praznikom, te poslije osam uvečer.

Arhiva Dani
256