Super je to što federalni premijer štiti državne interese i državni kapital u Fabrici duhana Sarajevo. Međutim, šta je sa Brajkovićevim "Aluminijem"? Istu onu Finansijsku policiju koja je pospremila Fabriku duhana, Mijo Brajković je izmrškao i išutirao kada je došla po istom zadatku i po nalogu Alije Behmena. Još prije nekoliko mjeseci premijer je najavio blokadu bankovnih računa "Aluminija", koja se sprovodi baš kao i svi ostali nalozi federalne Vlade i zakoni koje niko ne krši tako drsko kao Brajković. To sve nije bilo razlog da šef Finansijske policije održi konferenciju za novinare i da Vlada upozna javnost sa svojim stavovima oko "Aluminija". Obim kriminala i značaj "Aluminija" za Federaciju je toliki da kompetentnost i učinkovitost čitave Alijanse i njene vlasti treba cijeniti prema rezultatima sprečavanja Brajkovićevog gangsteraja. Kada se na jedan tas vage stavi sve što je Vlada Federacije do sada uradila, a na drugi ono što nije učinila, a morala je, povodom "Aluminija", drugi tas ubjedljivo preteže. Po onome što je do sada urađeno na ovom planu, Alija Behmen i njegova vlada zaslužuju čistu nulu. Tragičnim bi se moglo pokazati za Bosnu i Hercegovinu da je jedina razlika između Edhema Bičakčića i Alije Behmena u tome što je prvi omogućio Brajkoviću da kriminalno privatizira "Aluminij", a drugi nije učinio ništa da taj kriminal sankcionira.

Nekoliko dana prije svog, hvala Bogu definitivnog, odlaska iz Bosne i Hercegovine, Visoki predstavnik se potrudio da u pogon pusti Televiziju Bosne i Hercegovine, kao posljednji spomenik njegovog, po opstojnost države katastrofalnog mandata. Nakon legitimiranja Brajkovićeve pljačke u "Aluminiju", betoniranja Karadžićevog modela Republike Srpske kroz svoju odluku o amandmanima na entitetske ustave, pola sata programa nečega što svaka normalna država na svijetu ima kao javnu televiziju najočitiji je dokaz definitivnog kastriranja države Bosne i Hercegovine. Rezultat je to dvije okolnosti: Petritschevog pristanka na kompromis sa nacionalistima koji svaki atribut državnosti Bosne i Hercegovine doživljavaju kao "crvenu krpu"; i drugo, činjenice da se transformacijom javnih medija već godinama, uzimajući pritom za sebe milione dolara novca koji se računa kao pomoć Bosni i Hercegovini, bave medijski diletanti a la Haselock, Riley, Shearer… Ova zemlja je, nažalost, jedna od rijetkih na svijetu u kojoj svaka oficirska šuša britanske vojske može glumiti medijskog eksperta. Naravno, u čitavoj priči ne treba zaboraviti ni na domaće vazelinske kadrove a la Jasmin Duraković, čiji je provincijalizam i spremnost na saradnju sa najboljim učenicima škole Smiljka Šagolja upotpunio postojeći medijski očaj u Bosni i Hercegovini.

Krivična prijava koju su bivšem premijeru složile aktuelne vlasti RS-a "zbog osnovane sumnje", stavlja na pojaka pleća nezavisnog socijaldemokrate teret "oštećenja RS-a za 1.617.000 KM nezakonitim raspolaganjem sredstvima budžeta". I šta može uraditi pošteni socijaldemokratski domaćin i menadžer suočen s tako bezobzirnim i podlim udarcima nove vlasti? Pribjeći narodnom srpskom lijeku, patriotizmu na granici šovinizma, miks u recepturi poznatog travara s Romanije, izvjesnog Radovana K: malo dušmanskog zuluma, malo vlastitog čojstva. Lijepo poručiti (srpskom) glasačkom tijelu da je iz budžetskih sredstava "dao određenu sumu novca jednom Bošnjaku koji je otkrio gdje se nalazi masovna grobnica Srba". No, epski "gospodar šleperova" je (razumljivo) prikrio identitet "nagrađenog" Bošnjaka, ali i iznos kojim je, navodno, plaćao duševni mir ojađenih porodica srpskih stradalnika. Što bi bilo u redu kad bi rekao barem o kojoj se masovnoj grobnici radi. "Spreman odgovarati ako je zbog toga kriv", Dodik u maniru svih "nacionalističkih" presipača tuđeg novca u razne džepove udara na žicu ljudske boli i nacionalne solidarnosti. Međutim, na Ivanićevoj je vladi da temeljito provjeri da li je Bošnjak koji je, u što nije teško povjerovati, od Dodika primao pare, pokazivao stratišta ili samo put šleperima do najbliže pijace. Bez akcize, naravno.

M Ministar pravde Zvonko Mijan objavljuje: "U Krivičnom zakonu FBiH djelomice se redefiniralo krivično djelo poznato pod imenom neovlašteno fotografiranje maloljetnika. Naime, dodat je još jedan stav koji se odnosi na to da onaj ko dijete ili maloljetnu osobu snimi za izradu fotografija pornografskog sadržaja ili ih iskoristi za izradu audio-vizuelnog pornografskog sadržaja čini krivično djelo za koje je predviđena kazna zatvora od jedne do pet godina." Hrabar iskorak federalnog zakonodavstva je i uključivanje plasiranja sličnih stvari na internetu: području koje jeste teško kontrolirati i(li) sankcionirati. Dosadašnje kazne u Krivičnom zakoniku FBiH čak i za silovanje maloljetnih osoba bile su prilično niske u odnosu na stvarnu moralnu težinu takvih djela. Vrijeme je i bilo da se poradi na reviziji stavki KZ-a koje se odnose na tu problematiku. Mijan kaže da je došlo i do proširenja dijela KZ-a koji tretira krivična djela protiv dostojanstva osobe i morala: "Sada se krivičnim djelom smatra i trgovina ljudima radi vršenja prostitucije. A u okviru tog djela predviđena je kazna zatvora od tri do petnaest godina ukoliko se trguje djecom i maloljetnim." Koliko će novi zakon promijeniti stvar, ostaje da se vidi. No, to što smo protektorat u "trećem svijetu" ne bi smjelo značiti da nužno postajemo i pornowood za zabavu perverznjaka ili tranzitna stanica trgovine "moldavskim mesom". Ljudskim i živim.

Novi predsjedavajući Vijeća ministara je, u inat svima koji sumnjaju u njegovu kompetentnost, iskazao visoku patriotsku svijest i prefinjen osjećaj za probleme koji se dotiču građana BiH. Zaista, nakon što je pozdravio preuzimanje graničnog prijelaza u Gradiški od strane DGS-a, Mikerević je učinio i nešto vrlo konkretno: potpisao je odluku kojom se zabranjuje "uvoz i prevoz preko teritorije BiH živih svinja i proizvoda od svinjskog mesa iz Slovenije". Odluka će, naravno, odozgo biti upućena entitetima i Distriktu Brčko. Neko bi, doduše, mogao prigovoriti da je riječ o tihom provlačenju poljoprivrednog protekcionizma na mala vrata, no Vijeće ministara se eksplicitno poziva na zahtjev Ureda za veterinarstvo BiH. Slovenački ministar Franci But tvrdi da se ova odluka "ne provodi" ni u FBiH ni u RS-u, u što ga je uvjeravala ministrica poljoprivrede Behija Hadžihajdarević. Međutim, iz ureda za veterinarstvo stiže pojašnjenje: "Tražili smo donošenje odluke zbog pojave svinjske kuge u određenim državama i područjima… izuzeti su termički obrađeni proizvodi". Koliki je doprinos ove odluke uspostavljanju ravnopravnijeg trgovinskog bilansa između Slovenije i BiH, presudit će historija. A svinjogojstvo u BiH će, nadajmo se, zaobići pošast kuge kao i pošast nelojalne konkurencije odličnih slovenačkih proizvoda.

"Smrt Židovima i Bin Ladenu", glasi najupečatljivija od parola koje su, naškrabane sprejem, na sam praznik rada "uresile" zidove u centru grada, propraćene kukastim križevima, nacističkim znakovljem. Nakon izvršenog uviđaja, komisija MUP-a KS i IPTF-a došla je do "inventivnog" rješenja: prefarbavanja grafita. Što stoji u policijskom izvještaju? "Jedno ili više nepoznatih lica zelenom bojom nacrtalo je kukaste krstove u Dalmatinskoj ulici, na zidu Centralne banke, naspram robne kuće Zema, zatim u Kulovićevoj ulici prekoputa kafića Buena Vista, kao i kod njemačke ambasade… na zidu bazena na Bentbaši." Zašto cijeli grad dobija minus? Naprosto, par dana nakon toga su antifašističke demonstracije pred francuskom ambasadom povodom Le Penovog uspona morali organizirati Evropljani na humanitarnom radu u BiH, a Bosanaca je bilo taman toliko koliko je trebalo i za ispisivanje grafita (šačica), zato što su slične antisemitske poruke prije svega nekoliko sedmica jednako tako šutke prekrečene u jednom gradu susjedne nam zemlje, čiji su fašisti poput Le Penovog prijatelja Šešelja ovom istom gradu nanijeli taman toliko zla i boli koliko bi trebalo da se gnuša svake pomisli na fašizam. Zato što je žvrljotine nastale pod okriljem noći bez svjedoka tek oko 19.20 h otkrio policajac na dužnosti, a pored njih u p'o bijela dana prošlo na hiljade ljudi. Sarajlija.

Da je strijela odapeta, prepoznali su mnogi - čak i u samom Predsjedništvu SDP-a BiH: uostalom, sve je već viđeno uoči prošlih izbora. No, od najvišeg organa vodeće stranke Alijanse očekivalo se barem da održi svoj najavljeni sastanak od sedmog maja i raspravi ozbiljnu tačku dnevnog reda: sloboda mišljenja u SDP-u. Da, zaista, krajnje je vrijeme da se ozbiljno razmotri i naglas kaže koliko je dr. Nijaz Duraković kriv što ne pristaje da razmišlja Lagumdžijinom, već tvrdoglavo hoće da misli svojom glavom? To što se svako drugo razmišljanje koje nije Lagumdžijino zove deliktom mišljenja, već je odavno mnogo ozbiljniji problem negoli to, recimo, Slobodan Popović i priznati hoće. No, da i svemislećem predsjedniku gotovo svega u BiH ponestaje hrabrosti za verbalni obračun sa bivšim mu šefom partije, i ne pokazuje toliko nepristojno odgađanje sjednice bez objašnjenja koliko materijali pripremljeni za Glavni odbor SDP-a BiH, koji treba da se sastane samo dan kasnije. Naravno, na Glavnom odboru je ozbiljnije od svih ozbiljnih tema upravo kandidiranje za naredne izbore: agilni čitači pripremljenih materijala zbunjeni su klauzulom ubačenom u propozicije koja objašnjava moguću neobjašnjivu situaciju: dakle, ako bude neusaglašenosti - odlučit će predsjednik sam?! Što nije prakticirao ni drug Josip, ali, istine radi - jeste drug Josif.