Senad Šepić, Sarajevo

(Olimpijada jednog lica,
Dani 254, 26. april
2002)

Olimpijada nije dernek na Vlašiću

Poštovani gospodine Imamoviću,

Vaš me osvrt na mogućnost i kandidiranje Sarajeva za ZOI 2010 "natjerao" na razmišljanje i pregledavanje službenih web-stranica oko toga. Nije teško zaključiti da u startu ne ide kako treba i da će ovakav pristup biti katastrofalan. Kako ste Vi rekli ili citirali nekoga: "A šta ako dobijemo"!

Ukratko, kada se sve ovo analizira, dolazi se do zaključka da ovi ljudi razmišljaju više o svome osobnom interesu, te mi se čini da je netko tek tako "opalio" po kandidaturi. Ono s Organizacijskim odborom i drugim tijelima jasno ukazuje da tamo nije sazrela atmosfera i da u tim tijelima sjedi dobar broj "sumnjivih lica", koji niti na jedan način nisu pokazali da su sposobni niti dostojni da budu u tim strukturama.

Jedna od strahovitih grešaka jest njihova politička pripadnost ili funkcija koju (još uvijek) obavljaju. Razumijem da je tu nekoliko gradonačelnika ili ministara, ali da takvi budu svi od reda - bez "struke i nauke" i sa nekakvim skorojevićima-biznismenima na web-siteu - to je smiješno. Inače, web-stranica je na nivou osnovne škole.

Lakrdija je da jedan privatnik, koji se, eto, poredi s pravnom osobom-poduzećem, sponzorira ovakav projekat i još se "ponosno" vrti na web-siteu. U modernom svijetu to se zove privilegija i pripada koncernima koji će izvući stvar do kraja, a ne nekakvim mesarima, kamenorescima i sličnima, tipovima čija je poslovna karijera ili funkcija proizišla iz netom završenog rata!

Drago mi je da ste determinirali ovu stvar, njima možda treba otvoriti oči, jer kandidatura za OI podrazumijeva "stanje duha nacije i ekonomije". Vi znate da je glavna tačka razmatranja - javno mnijenje. Odnosno ono što nacija misli. Prema ovome što ja vidim, daleko je od toga. To rezultira u više aspekata, počev od sigurnosnih kriterija (o čemu nema ni spomena), naučnih i umjetničkih (o čemu se ni ne razmišlja; niti jedan stručnjak, umjetnik ili vrhunski zlatni sportista nije u Odboru), a da i ne govorimo o investicionom programu. To što par poduzetnika i poneki ratni profiter stoji iza toga… pa to nije dernek na Vlašiću, to je ozbiljna stvar.

Zašto se ustvari javljam! Sa mnom u Upravnom odboru kompanije Palm Springs International Development Group, Inc, sjedi i prijateljuje gospodin Earl Brown, čovjek koji je za OI '84. u Los Angelesu uradio scensku i muzičku obradu. S obzirom da smo nešto investirali u Dalmaciji, rekoh mu, hajde da pokušamo nešto u Sarajevu. On me gledao onako sa strane, poprijeko, ali sam mu, ipak, rekao da ću službeno kontaktirati sa Sarajevom, jer ova kompanija može i više u pogledu investiranja i marketinga. Mislio sam da ovo ljeto dogovorimo posjet Sarajevu, ali kada vidim sve ovo, ne pada mi više na pamet. A u Seattleu, gdje smo u prolazu sreli BH delegaciju, nije mi ni palo na pamet da se upoznamo. Tamo su ti ljudi zaista zalutali.

Kao Bosancu bi mi zaista bilo drago da izvučemo ponovo te Igre, ali mislim da ovo nije put niti način da se dođe do toga. Oni bi morali biti oštroumniji i odrediti se prema izgradnji, te onda renoviranju kapaciteta, jer sada razmišljaju - sirotinjski i totalno pogrešno. Jer ako dobiješ Igre, dobio si i pare, pa to je jasno i malom djetetu.

Pozdrav,

Mustafa M. Đonlagić

(Moj jezik bosanski, Dani
253, 19. april 2002)

Ispolitizirani tekst o jeziku

Cijenjeni gosp. Lovrenoviću,

Tačno je da je potpisivanje Povelje o bosanskom jeziku inicirano negiranjem naziva bosanskoga jezika u tzv. RS-u, ali i, što je za građanstvo očevidnije, kroatiziranjem FTV-a. Ne mudruju o nazivima jezika polupismeno samo poslanici srpskih stranaka u RS već i mnogi drugi, pa i Vi, koji guraju nos u lingvistiku, koja im nije uža specijalnost.

Sami govorite o potrebi za znanstvenim utemeljenjima, što se u Vašem ispolitiziranom tekstu ne može ni nazrijeti. Bosanski jezik se ne rezervira samo za Bošnjake - preskočili ste pročitati prvi stav Povelje, u kojemu se kaže da bosanski jezik jeste jezik Bošnjaka i svih onih koji ga pod tim imenom osjećaju svojim.

Iako ni u kojoj javnoj prilici izrijekom ne želite "službeno" imenovati svoj jezik, iz stavova spram Povelji očevidno je koji atribut najtočnije odgovara imenu Vašega jezika - atribut "bosanski" ili "hrvatski".

(Globalni terorizam i(li)
čaršijska osveta, Dani
253, 19. april 2002)

Stara garda

Toliko godina poslije, "državne strukture" nisu utvrdile istinu o pravim svrhama upotrebe jedne vikendice u okolini Fojnice. U napisu o nekakvom kampu "Pogorelica" s velikim zadovoljstvom konstatirao sam zaključak vaših analitičara da je "tokom rata u BiH, Vlada RBiH zadržala socijalističku odbrambenu koncepciju 'naoružanog naroda' i stare socijalističke strukture sigurnosti".

Pretpostavljam, pošto istraživačko-žurnalistički autori kompletnog materijala nisu naveli premise takvog zaključka, da su imali u vidu i podatke iz CV jednog od osumnjičenih, nekadašnjeg prvog funkcionera u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Kao profesor općenarodne obrane i društvene samozaštite, te kao operativac Službe državne sigurnosti, prvi osumnjičeni je upravo garantirao izvršavanje koncepcije o kojoj govorite, te je prema međustranačkom dogovoru iz siječnja 1991, jedini mogao kandidirati, te krajem ožujka 1992. i svečanao biti ustoličen za načelnika CSB Sarajevo. Drugarice i drugovi, svaka vam čast.

Još jedan promašaj Asima Kurjaka

Pročitala sam tekst o Kurjaku. Sa istim sam imala i lično iskustvo, a nakon čitanja ovog teksta pitam se koliko je dotični para zaradio dajući ispravne i pogrešne dijagnoze. Prije nekoliko godina otišla sam u Zagreb na rutinsku kontrolu sa ostalim ženama, radnim koleginicama iz škole, i tamo mi je, nakon pregleda sa color dopplerom, Kurjak rekao da je jedan moj jajnik jako uvećan a da je drugi jako smanjen i da ću imati ozbiljnih poteškoća sa začećem, a i da postoji mogućnost razvoja raka jajnika. Te da moram redovno dolaziti na kontrole aparatom kojim me je pregledao... Ja danas imam dvoje zdrave djece od osam i pet godina, koja su začeta bez ikakvih problema, a rak jajnika me još nije zakačio.

Pozdrav,

(Sjećaš li se Sarajeva?,
Dani 251, 5. april 2002)

Hvala za sjećanje

Poštovana Redakcijo,

Hvala vam mnogo za objavu specijanog broja Dana. Kao i mnogim Sarajlijama koji su vani, ovaj broj me je mnogo dirnuo. Za objavu spiska poginulih boraca i civila, svaka vam čast! Da se ne bi ponovilo, ne smije se zaboraviti! U prošloj godini sam posjetio Sarajevo nakon devet godina. Jako sam bio razočaran sadašnjim Sarajlijama i zaboravljenim proteklim događajima. Svi narodi ili nacije, ili kako već hoćete, na tom području moraju živjeti zajedno jer im druge nema, ne mogu svi vani. Ali, oprostiti je jedno, a zaboraviti nešto drugo. Želio bih da znam da li postoji spisak poginulih civila sa opštine Ilidža, i da li bilo ko ima u planu da taj spisak pravi? Komentar za gospodina Omera Maslića iz Manchestera, SAD, u vezi sa njegovom reakcijom na specijalni broj Dana: U pravu ste kad ste rekli da je taj broj trebao uključiti više događaja iz čitave Bosne i Hercegovine. Nekoliko važnih činjenica ste podigli. Ali Vaš način artikuliranja je bio više nego prost. Prije nego što počnete vrijeđati Sarajlije koje su bile ostale u gradu i branile taj grad, malo bolje pogledajte spiskove poginulih. Kao rođak znane sarajevske porodice Ferhatović, želim samo da napomenem koliko je članova ta porodica izgubila. Svaka čast svim i starim i novim Sarajlijama koji su se borili protiv četničke agresije. A za Vas, gospodine Masliću, mogu samo reći: kad ujedinite Bosance u Manchesteru, gdje sam imao priliku da živim i da vidim kojekakve svađe i tuče, onda imate pravo da govorite o segregaciji Sarajeva od ostatka Bosne i Hercegovine. Što se tiče sarajevske gerile, ona je većinom tek izašla na kraju rata, a da li će se vratiti, pitanje je na koje će trebati čekati odgovor duže vremena.

Puno pozdrava iz Kanade,

Jasmin Mulaosmanović