Arhiva Dani 255 LIČNOST U FOKUSU RIJEČ U FOKUSU FBI na dokazima iz BiH optužila direktora BIF-a Haag: Zaboravljena "lista Činjenica" Novo otkriće AID-ovog biltena Ko je popušio privatizaciju Tiražni Radovan

---

LIČNOST U FOKUSU
Milorad Dodik

"Ako je sav problem kriminala u RS-u sveden na kupovinu odijela za nekih par desetina hiljada maraka, onda smo najsređenija i najpoštenija država." Tako se vajka bivši a pomalo i sadašnji Alfa Romeo, Opel Omega i Audi "od tri metra maraka" manjeg nam entiteta. Primalac krivične prijave pred nadležnim pravosudnim organom. Bespotrebno pitanje glasi: da li Mile lajkovačkom prugom ide ka protivdejtonskom šupljiranju na karadžićevskoj jednadžbi "republika=država", ili je ipak logička zvrčka iskaza u tome da u Federaciji kriminala, kao, nema. Zanimljivi su uslovni refleksi bivšeg premijera. Kao i trzaji u propagandnim udovima njegovog političkog tijela koje je pad s vlasti u RS-u ipak samo ošamutio, ali ne i razbio: pripremio se čovjek u vakat da ima odgovore i na takva pitanja kakva mu se u posljednje vrijeme sve češće postavljaju. Pa da zna je l' ga ta afera "Belo Odelo" iznenadila nakon što je "prije samo sedam dana postojala atmosfera jednog svenacionalnog i svepartijskog jedinstva u RS-u".

I zaista, kako je uopće da od političkog povratnika i "supobjednika" Obračuna kod OHR Coralla, preko noći opet ustane u pidžami s ličnom kartom na ime Mile Ronhill Marlboro Rothmans Lucky Strike? Da li je riječ o ozbiljnom i rutiniranom početku raščišćavanja serije afera koje su pratile Dodika k'o carinik šleper? Dodik tvrdi da je u pitanju tek predizborna igrica aktuelnog premijera Ivanića koji "iskazuje frustracije": "On (Ivanić) želi da zajedno i isključivo sa Lagumdžijom ostane na političkoj sceni, da kreira situaciju u kojoj će eliminisati u republici SDS i Milorada Dodika i na taj način obezbijediti svoju političku dugoročnost." Dodik mirne duše banalizuje suštinu sudskih procedura koje mu prijete: "Praviti se blesav i organizirati opštu hajku vezanu za službenike bivše vlade to zaista ne može proći. Bez obzira što to dolazi od Ivanića, previše je."

Ma, na koga tako umilno podsjećaju sva Dodikova domišljanja? Nije li gotovo identično zapomagao i njegov federalni pandan Bičakčić, čiju krivicu (zajedno sa Čovićem) federalno tužiteljstvo procesuira sve ganjajući njegove paralelne račune dok on institucionalizirano zapomaže tražeći poštivanje njegovih ličnih političkih prava proisteklih iz velikih nacionalnih zasluga. Istina, tek u jednom se Dodik i Bičakčić podobro razlikuju: iako su i jedan i drugi nacionalne interese veličali i gurali ispred svega ostalog, ovom posljednjem država BiH nije mrska. Štaviše. Što se Dodika tiče, on lijepo objašnjava kako mu je svaka BiH pod moranje.

---

RIJEČ U FOKUSU
Karanfil
Piše: Mile Stojić

Ovih dana dobio sam od drage prijateljice e-mail poruku sljedećeg sadržaja:

"Nemoj, molim te, opet u povodu Prvog maja pisati o nezavidnom položaju radnika, historijskim nepravdama i vječno prisutnome balkanskom prkosu. Naslušali smo se tih priča. Hajde, ako možeš, nešto napiši o karanfilu, tom cvijetu nad cvjetovima u doba socijalizma. Zašto se onda za praznik rada nitko nije kitio orhidejama, gerberima, ružama, đurđicama, tulipanima i maćuhicama, već isključivo crvenim karanfilima?"

Ne znam, odista, zašto je upravo crveni znak karanfila bio neobilazan ukras svih komunističkih proslava i inicijacija - od prijema u pionirsku organizaciju, proslave dana škole, dana republike, pa sve do primanja u partiju i obilježavanja Međunarodnog praznika rada. A istina je - nosili smo ga u zapučku i na reveru prilikom prvomajskih bakljada, dvadesetdevetonovembarskih parada, stavljali na biste socijalističkih boraca i heroja. Sjećam se jedne zgode iz mog blaženog socijalističkog djetinjstva kad smo satima stajali u špaliru i cijele bukete crvenih karanfila bacali na glavnu ulicu kuda je trebao proći mercedes duga Tita.

Gaženi su bili pred našim očima ti nježni cvjetovi okrutnim točkovima, sve uz pjesmu: drugarice, posadimo cvijeće... Krleža u svojim Baladama piše o pokolju cvjetova kao o smaku svijeta. Reformirani komunisti crveni su karanfil zamijenili crvenom ružom i oni sad svojim gospođama poklanjaju ruže. U naše vrijeme nije bilo gospođa, gospoština je bila zabranjena, pa smo mi naše ljubavi zvali drugaricama. Ovu riječ nije pregazilo vrijeme i ona i danas u sebi skriva miris duboke vjernosti i neke prostodušne otmjenosti, baš kao i cvjetovi karanfila koje smo im poklanjali ...

Karanfil (tur. karanfil, iz grč. karyofylloon) mirisna je biljka koju u nas zovu još i klinčac, katmer. Cvijet pripada biljnoj porodici prostolatičnih dvostupnica Cariophillacea u kojoj ima 85 rodova sa više od 2.000 vrsta. To su zeljaste biljke s linealnim nasuprotnim listovima i peteročlanim, rjeđe četveročlanim mirisavim cvjetovima različitih boja. Rasprostranjeni su pretežno u području Mediterana, gdje rastu najljepši njihovi primjerci, a neki endemi (var. pseudopetraeus) rastu i cvjetaju samo na Velebitu. U zoologiji se tim imenom naziva jedna vrst crvenih koralja, tzv. morski karanfili.

U zapadnome kršćanstvu crveni je karanfil znak čiste i nesebične ljubavi. Po flamanskom običaju nevjesta bi na dan vjenčanja u svoje svečane odore sakrila jedan cvijet crvenoga karanfila, a mladoženja bi ju morao pretresti uzduž i poprijeko i pronaći taj skriveni cvijet. Kakva je to lijepa premetačina bila! Iz tog običaja nastala je simbolika po kojoj je crveni karanfil znak i slika vjenčanja. Na portretnim slikama iz 15. i 16. stoljeća mladenci se često prikazuju sa karanfilom u ruci, a ako ga drži djevojka, to je pouzdan znak da je zaručena.

U bosanskoj narodnoj predaji karanfil (sinonimi i tur. katmer, alkatmer) također je, znak vatrene ljubavi, o čemu svjedoče i brojne sevdalinke. Usp. K. Hörmann: "Dragi mi je karanfil donio", "Karanfile, cvijeće moje, još da mi je sjeme tvoje, ja bih znala gdje bih cvala, mome dragom pod pendžerom", "S kara bojom obojeno, karanfilom zakićeno", "Karanfil se na put sprema i pjeva", "Bolestan legoh kraj vatre, osta mi katmer kraj vode" itd.

Sve ovo govori da komunisti, kao i obično, nisu bili nimalo naivni kad su upravo cvijet karanfila proglasili jednim od svojih omiljenih simbola.

---

Haag: Zaboravljena "lista Činjenica"

Odbrana Radoslava Brđanina i generala Momira Talića podnijela je sredinom prošle sedmice zahtjev za izuzeće Sudskog vijeća pred kojim se vodi proces - predsjedavajućeg suca Carmela Agiusa, inače Maltežanina, i češke, odnosno japanske sutkinje, Ivane Janu i Chikako Taye. Zahtjev za izuzeće, koji je tokom rasprave pred predsjedavajućim Sudskog vijeća II, Wolfgangom Schomburgom, preinačen u zahtjev za izuzeće glavnog suca uslijedio je nakon što je Sudsko vijeće odbrani i tužiteljstvu u dvanaestoj sedmici suđenja uputilo listu "činjenica oko kojih se treba složiti". Dokument je, naime, sadržavao i navode za koje Brđaninov advokat John Ackerman i Talićeva braniteljica Nataša Ivanović-Fauveau tvrde da ukazuju na pristrasnost sudaca. Između ostalog, tamo se navodi da je general Talić bio član Kriznog štaba Autonomne regije Krajina, iako se njegova odbrana temelji na tome da on uopće nije bio u tom tijelu. Rušenje džamije u Kukavicama, selu pored Sanskog Mosta, zločin koji uopće nije u optužnici protiv Brđanina i Talića, također je dobio mjesto u tom dokumentu. Na dan kada je odbrana podnijela zahtjev, Sudsko vijeće je izjavilo da nema ništa s tim dokumentom i da ga ni jedno od troje sudaca koji vode slučaj nije vidjelo. Na raspravi koja je zakazana za naredni dan, 25. april, ispostavilo se, međutim, da je sudac Agius znao za dokument, ali ne i njegov sadržaj; štaviše, on je listu činjenica oko kojih se treba složiti uputio stranama kao prilog svog pisma, ne pogledavši prethodno šta se na njoj nalazi. "Vijeće nije znalo, i to prihvatam, ali ono za to mora snositi posljedice. Ovaj dokument će proganjati ovo suđenje, neće biti zaboravljen i uvijek će podsjećati optužene da nemaju pravedno suđenje", rekao je Ackerman tokom pretresa. Fauveau je u ime svog branjenika kazala kako lista činjenica koju je odbrana dobila "podrazumijeva znanje o Sanskom Mostu, činjenice do kojih osoba koja je dokument sastavljala nije došla u sudnici".

Joanna Korner, glavni zastupnik tužiteljstva u slučaju Brđanin i Talić, izjavila je da je iznenađena kako odbrana svojim klijentima nije objasnila da to ne podrazumijeva nikakve predrasude, jer je ta lista predata tek "na razmatranje". "Ali, čak i ako se odbrana ne slaže s tim, u čemu je problem s tim da se, učtivo ili neučtivo, kaže da se s prijedlogom činjenica ne slaže", upitala je ona, pokušavajući da spusti tenzije. Sudac Schomburg je dilemu pred kojom se nalazi sažeo: "Može li aljkavost biti temeljem za izuzeće suca?", da bi potom i optužene pustio da govore. Talić nije želio kazati ništa, dok je Brđanin rekao nešto poslije čega je jasno da njegov problem nije ovaj, niti bilo koji drugi dokument, nego to što je uopće optužen. "Ja sam prvi put u životu imao priliku da gledam suđenje kada je počelo moje suđenje. Kada je jučerašnji dokument stigao, rekao sam svom advokatu da moje sumnje (u pravednost suđenja) nisu bile bez osnova. Stekao sam dojam da nije istina ono što sam vidio u filmovima, da je sudu samo istina u interesu. Moj advokat najuren je samo na osnovu prijave jednog svjedoka za kojeg sumnjam da govori istinu, imenovanje drugog istražitelja još nije obavljeno. (…) Volio bih da nisam morao doći do tih zaključaka." Shomburg se nakon toga izvinio advokatima odbrane, pokušavajući da ih privoli da povuku zahtjev, ali i Ackerman i Fauveau su, prihvatajući izvinjenje, ipak ostali pri svom stavu. Izvori bliski odbrani kazali su Danima nakon rasprave kako cijene da će njihov zahtjev biti odbačen. Odluka o tome još uvijek je na sucu Schomburgu.

---

Novo otkriće AID-ovog biltena

U svom posljednjem broju, najtiražniji bilten jedne obavještajne službe na prostoru bivše Jugoslavije, "Slobaidna Bosna", objavio je "informaciju" po kojoj se glavna i odgovorna urednica Dana Vildana Selimbegović sastala sa visokim dužnosnikom AID-a Asimom Dautbašićem, koji ju je "satima i satima" uvjeravao i uspio uvjeriti da je trojka Alispahić, Ljevaković, Mujezinović, optužena za terorizam, ustvari nevina.

U svom već godinama prepoznatljivom stilu, rukopisom svog urednika, direktora AID-a Munira Alibabića, "Slobaidna Bosna" je još jednom demonstrirala vrhunski profesionalizam u prezentiranju "otkrića" do kojih dolazi nadaleko, sve do Izraela čuveni direktor AID-a. "Kolegama" iz "Slobaidne Bosne" sve čestitke za još jedno pregalačko dostignuće, a Parlamentarnoj komisiji za nadzor rada službi sigurnosti prijedlog da se na jednom od narednih sjednica okupe u funkciji Izdavačkog savjeta AID-ovog biltena.

---

Ko je popušio privatizaciju

Rašomonijada u slučaju vlasništva nad Fabrikom duhana Sarajevo (FDS) dogurala je i do Vrhovnog suda Federacije. Nakon što su se Uprava FDS-a i predstavnici dioničara žalili Ministarstvu finansija zbog nalaza Finansijske policije FBiH i postupaka poduzetih u toku kontrole privatizacije ovog preduzeća, a ovo ministarstvo razmatralo moralnu i zakonsku opravdanost da ministar finansija Nikola Grabovac odlučuje u slučaju FDS-a, Uprava FDS-a i predstavnici dioničara su podnijeli tužbu Vrhovnom sudu Federacije protiv Glavnog inspektorata Finansijske policije FBiH tražeći pobijanje rješenja koja su proistekla iz kontrole privatizacije FDS-a okončane početkom januara ove godine.

Privatizacija firme koja ovih dana proslavlja 122 godine postojanja, zapošljava oko 500 radnika i proizvodi 4.000 tona cigareta godišnje, sporna je, kao što je poznato, od septembra prošle godine, kada je federalni premijer Alija Behmen izdao nalog Finansijskoj policiji da izvrši kontrolu do tada izvršene vlasničke transformacije FDS-a. Puna tri mjeseca inspektori Finansijske policije istraživali su okolnosti koje su navele Kantonalnu agenciju za privatizaciju na zaključak da je 60 posto kapitala kompanije - čija je ukupna vrijednost 31. decembra 2000. godine bila 113.981.489 KM - dionički kapital u vlasništvu radnika FDS-a proizašao iz internog upisa dionica. Po završetku kontrole utvrđeno je da FDS uopće nije mogla biti registrirana kao dioničarsko društvo jer sav kapital FDS-a u cijelosti pripada - državi! Ovaj zaključak izazvao je pravu bunu među radnicima i u Upravi FDS-a, predvođenoj vječitim direktorom Šefikom Lojom. Zbunjeni su ostali i potencijalni kupci FDS-a, od kojih je najozbiljniji bio duhanski gigant iz Rovinja, navodni favorit direktora Loje, te predstavnici British American Tobacca.

Po nalazima inspektora Finansijske policije, sa pravnog i finansijsko-računovodstvenog aspekta, transformacija vlasništva FDS-a provedena je nepravilno i nezakonito. Osim toga, utvrđeno je da je FDS neobjektivno i nevjerodostojno iskazala knjigovodstvenu vrijednost i vlasničku strukturu kapitala u poslovnim knjigama. Naime, Finansijska policija je utvrdila kako je FDS, na osnovu primjene interventnog Zakona o isplati ličnih dohodaka, u periodu od juna 1990. do decembra 1991. godine, dio sredstava bruto ličnog dohotka izdvajala na poseban konto kao dionički kapital, bez pojedinačnog obračuna po radnicima, pa zaposleni radnici nisu mogli biti ni upoznati sa iznosima "pojedinačno izdvojenih sredstava u interne dionice".

Stoga je i utvrđeno kako efektivnih otplata internih dionica od strane zaposlenih i bivših radnika te penzionera nije bilo, iako je odlukom o izdavanju internih dionica bilo regulisano da će se ta otplata vršiti mjesečno u 120 jednakih rata. Uz to, utvrđeno je da FDS nikada nije izdala, odnosno štampala interne dionice koje bi važile kao isprave o vlasništvu nad sredstvima preduzeća, pa tako ni zaposleni ni bivši radnici ni penzioneri ne posjeduju nikakav vjerodostojan dokaz o pojedinačno izdvojenim sredstvima za dionice.

Inspekcija je konstatirala da FDS ne raspolaže nikakvim pouzdanim podacima o licima za koje je vršeno izdvajanje bruto sredstava za dionice, već je naknadno sačinjena "lista dioničara" i "spisak dioničara" koji se međusobno razlikuju po broju lica za koje je vršeno izdvajanje, pojedinačnim iznosima i procentualnom učešću u dioničkom kapitalu. Konačno, utvrđeno je da dionička knjiga uopće ne postoji jer ne postoji vjerodostojna dokumentacija na osnovu koje bi se mogla sačiniti.

FDS, prema zaključku Finansijske policije, u svojim obaveznim godišnjim popisima stvarnog stanja sredstava, potraživanja i obaveza, nije iskazala stanje hartija od vrijednosti (internih-privremenih dionica), pa je struktura kapitala u računovodstvenim iskazima za period od 1990. do 2000. godine iskazana neobjektivno i nevjerodostojno. Također, konstatirano je da su revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije od strane Zavoda za računovodstvo i reviziju iz 1996. godine te revizorske firme "Revik" iz 1998. godine, a na koje se Uprava FDS-a poziva, vršene na osnovu drugačijih podataka od onih koji su prezentirani inspektorima Finansijske policije.

Na zapisnik o kontroli, Uprava FDS-a je podnijela prigovor u kojem je pokušala opovrgnuti navode inspektora Finansijske policije, ali i njen legitimitet, tvrdeći da je ona izvršila nelegalnu i nezakonitu inspekcijsku kontrolu. Ovaj prigovor je odbijen od strane Finansijske policije, nakon čega su Uprava FDS-a i dioničari zastupani od strane Saliha Hajrića, Šemse Hadžića i Mirsada Turkovića uputili prigovor/žalbu, a glavni inspektor Finansijske policije donio rješenje kojim se ta žalba odbacuje kao nedopuštena. Konačno, kada je glavni inspektor Zufer Dervišević 20. februara 2002. donio rješenje kojim je FDS-u naloženo da uskladi knjigovodstvenu vrijednost i strukturu kapitala sa činjenicama koje je Finansijska policija pronašla tokom kontrole, iz FDS-a je upućena nova žalba na adresu Vlade Federacije i Ministarstva finansija.

U žalbi koja je poslana prije nepuna dva mjeseca, 6. marta, ponavljaju se zahtjevi da se sva rješenja, zaključci i zapisnici Finansijske policije ponište kao nezakoniti, da se izuzeta dokumentacija vrati u posjed FDS-a i da se naloži Finansijskoj policiji da se suzdrži od preduzimanja bilo kakvih pravnih i fizičkih radnji protiv FDS-a i njegovih dioničara. Obrazlažući žalbu, direktor Lojo i predstavnici dioničara žale se jer zapisnik FP-a "nije sačinjen na licu mjesta", jer o prigovoru na zapisnik "odlučuje načelnik odjeljenja kao potpuno neovlašteno lice", jer se "po prigovoru rješava u formi zaključka"… Iz FDS-a postavljaju i pitanje da li su svi organi koji su svojim pravosnažnim aktima potvrdili legalnost izvršene prethodne vlasničke transformacije radili nelegalno i nezakonito. U žalbi se tvrdi kako FDS od 31.12.1991. godine, nekim svojim radnjama, nije vršila nikakve dodatne transakcije u vezi sa vlasničkim stanjem kapitala.

U međuvremenu, Finansijska policija je zatražila od Ministarstva finansija da ne rješava navedenu žalbu dok se ne riješi zahtjev za izuzeće ministra Nikole Grabovca iz postupka rješavanja ove žalbe. Naime, Grabovac je kao član Upravnog odbora Kantonalne agencije za privatizaciju učestvovao u postupku usvajanja programa privatizacije i početnog bilansa FDS-a, pa je na svojoj prošloj sjednici Vlada Federacije prihvatila izuzeće Grabovca i ovlastila njegovu zamjenicu Šefiku Hafizović da odluči po pitanju žalbe FDS-a. Kako je nezvanično najavljeno da bi se Vlada FBiH trebala narednih dana konačno odrediti spram nalaza Finansijske policije i žalbi iz FDS-a, nema sumnje da će slučaj ovog superprofitabilnog preduzeća dobiti novi zaplet i prije nego Vrhovni sud stigne o njemu uopće raspravljati.

---

Tiražni Radovan

Radovan Karadžić ne troši, ali zarađuje sasvim lijepo. Ovakav zaključak mogao bi da se izvuče iz djelovanja beogradskog Odbora za istinu o Karadžiću i novog stvaralačkog zaleta nekadašnjeg predsjednika Republike Srpske. Naime, Miroslav Toholj, nekada sarajevski pisac, u međuvremenu Karadžićev ministar informacija, a danas sekretar i medijski najeksponiraniji čovjek Karadžićevog Odbora, tvrdi da troškove Radovanovog skrivanja ne plaća niko jer troškova - nema.

Naime, reći će Toholj, šumski Radovan ne plaća struju i vodu, ne treba mu mobilni. Tek da se nađe neka konvertibilna marka da napuni pero i da na nekom panju napiše Sitovaciju, šaljivu jednočinku, vjerovatno najnetalentovanije sočinjenije koje se u oštroj konkurenciji na srpskom i ostalim južnoslavenskim jezicima pojavilo posljednjih godina. To, međutim, nije smetalo da se Sitovacija prodaje sasvim dobro i da je na svojim policama požele uglavnom oni koji su tradicionalno skloniji usmenoj nego pismenoj književnosti. Tek, u odsustvu Radovana ni čitanje nije tako teško.

Priča o Sitovaciji, međutim, nije nimalo šaljiva, a ne može se ni strpati u jedan čin. Karadžić kao marketinški proizvod u Srbiji doživljava svoj procvat. Glumac Danilo Lazović, također član Odbora, najavljuje premijeru jednočinke u beogradskom Narodnom pozorištu (laže), sam Karadžić preko Nedeljnog telegrafa piše pisma srpskoj javnosti, u kojima nagovještava da njegovo vrijeme nije prošlo, nego da tek dolazi, dok Kosta Čavoški, predsjednik Odbora, najavljuje da se Karadžić možda krije u Sarajevu. "Ja lično mislim da je čovjek koga svi traže najsigurniji u što većem gradu. Nije isključeno da se Karadžić nalazi usred Sarajeva", podjebava Čavoški.

Nije u svemu tome najveći problem što Karadžićev odbor postoji u Srbiji, kao ni to što je podržavanje bivšeg predsjednika legitimna politička opcija u Beogradu. Problem je što je Karadžić kao marketinški proizvod duboko vrijeđanje svake žrtve rata u Bosni i što se Odbor, koji valjda vjeruje u Karadžićevu nevinost, potrudio da izda i promoviše njegovu besmislenu jednočinku, ali ne i da se potrudi i da, ako već u nju vjeruje, tu istu Karadžićevu nevinost i dokaže.

Osim ako nije cilj objavljivanja Sitovacije dokaz da neko ko je tako očajan pisac ne može istovremeno biti i tako očajan političar.

---