 
doba kada smo, puni ponosa i bez zazora, uživali
u Šibinom "Das ist Valter!", u naš grad, koji jeste
Valter, u okviru neke kulturne posjete, došao je neki "značajan"
kulturnjak Meksikanac. Prema kazivanju Tvrtka Kulenovića,
čovjek je bio klasično smiješan, malen, neukusno obučen, pun
bezrazložne energije i potpuno usamljen. Jednostavno, gost
nije znao niti jedan svjetski jezik, a oni koji su ga službeno
primili nisu znali španjolski. Na zvaničnoj večeri, na kojoj
su naši pričali između sebe, Meksikanac je bio potpuno zaboravljen;
u jednom momentu to je primijetio Šiba pa mu se glasno, izvan
svih protokola, obratio preko stola: "Meksikanac! Jebeš
li ti šta?" Svi su prasnuli u smijeh. Smijao se i Meksikanac.
Pred sami kraj filma Valter
brani Sarajevo, dobri "razvaljuju" loše momke,
naši njihove; puna je sala, sada razorenog, kina Arena, a
dvojica dječaka, koji su na predstavu došli sa svojom Osnovnom
školom "Bratstvo i jedinstvo" sa Grbavice, od oduševljenja
aplaudiraju nogama. Grbavica je sada u rukama loših, a Hajrudin
Krvavac Šiba već dvije godine počiva "kod Lava".
To je Sarajevo danas.
Ove dvije priče očigledno
povezuju visprenost, duh, šarm, ljubav i briga za drugog.
"Das ist Šiba." Šiba je veliki reditelj, pa je stoga
sasvim normalno da se njegova briga za drugog, što je iz ovih
anegdota bjelodano, ogleda u sposobnosti uprizorenja. Kako
u životu, tako i u umjetnosti. A prizor je namijenjen gledaocu.
Hajrudin Krvavac je režijom
počeo da se bavi poslije onog rata, i o tom vremenu i o svom
opredjeljenju govorio je ovako: "...ja sam imao tu,
možda, sreću ili nesreću... ne znam kako da nazovem... u svakom
slučaju sreću, je li... da sam živio u jedno poetsko vrijeme
i baš da su našim ionako emfatičnim očima gledani događaji,
da smo mi neke događaje iz svakodnevnog života tog mog vremena
gledali poetskim očima. Svi smo mi bili pod jednom temperaturom..."
(Sineast, 19)
Tačno je da su tada mnogi
bili "pod temperaturom", kao i danas, ali samo je
Šibi pošlo za rukom da tu temperaturu u svojim filmovima sačuva
i načini dijelom baštine ovog grada i podneblja. Ukratko,
Šibine filmove gledala je i voljela cijela bivša Jugoslavija,
pa i Kina, ali ih je ispoštovala i prema njima se ponaša časno
i brani ih samo BiH. Rijetki su borci naše Armije koji u svojim
sjećanjima i ljubavi za grad i pravdu ne nose matrice koje
im je Šiba usadio. Istovremeno, svi sada znamo da ratovanje
nema ama baš nikakvog dodira sa Šibinom filmskom "Taktikom".
Znamo da se gine za svaku stopu zemlje, da nema omjera hiljadu
loših za jednog dobrog, ali, i pored svega, i danas sa Šibinim
filmovima dijelimo ono što je u njima neprolazno; odbljesak
ljudske veličine i snagu ljubavi. Samo nadobudni mogu procjenjivati
Šibu sa stanovišta životnog verizma, i predbacivati mu da
ne poznaje život. Hajrudin Krvavac je kao mladić proveo godinu
dana na Golom otoku, ali nikada nije pričao o tome. Šibu je
kroz život i umjetnost nosila temperatura, ali je iz života
izašao kao potpuni realista, naslonjen na svoje djelo.
O čemu se radi? U filmu
Most, graditelj mosta ide sa diverzantskom grupom koja
treba da razori njegovo životno djelo kako bi spasila živote
hiljada boraca i zaustavila neprijateljsku armiju. Graditelj
ide sa grupom i sve vrijeme govori kako neće srušiti svoj
most. Međutim, zanos i uvjerenje koje imaju njegovi pratioci
vremenom prelazi i na njega. Kada su stigli do mosta, jedan
od diverzanata mu predbacuje kako je kukavica i da se plaši
da sa njime bude na mostu, na šta mu umjetnik odgovara: "Ja
nisam rekao da neću biti na mostu, ja samo kažem da neću da
učestvujem u njegovom rušenju."
I pored brojnih poziva
koje je imao da napusti grad, Hajrudin Krvavac je ostao u
Sarajevu. Nije htio da ga napusti ni kao kulturni poslanik,
da bi se tamo negdje borio za svoja uvjerenja, ali je zanimljivo
da nije davao ni puno izjava. Držao se po strani. Romantik
po opredjeljenju, profesionalac u struci, realista u životnim
procjenama, Šiba je znao šta ga kao srčanog bolesnika i teškog
šećeraša čeka u opsjednutom gradu. On je svoj izbor napravio.
Od svog grada oprostio se riječima: "Nedavno sam govorio
sa prijateljima ovdje da priželjkujem da se kao iz magnovenja
javi neki pokret obnove Sarajeva i Bosne i Hercegovine, jer
njegovi ljudi su uvijek znali da naprave čuda. I ne sumnjam
ni jednog trenutka da se čuda napraviti neće i da će se sve
rane Sarajeva na najljepši način zaliječiti i da će Sarajevo
po onom svom starom istorijskom običaju uvijek izaći novije
i ljepše."
Tako je govorio veliki
gospodin i Sarajlija Hajrudin Krvavac Šiba. U njegove sudove,
sasvim sigurno, ne treba sumnjati. Kao stepen njihove istinitosti
stoje Šibini filmovi. U školi "Bratstvo i jedinstvo"
danas je četnički štab. Bata Živojinović postao je
lažni Valter. Srušen je Stari most. Dva dječaka iz priče sa
aplaudiranjem nogama, sasvim normalno, bore se za svoj grad.
Dobri momci. Šiba je ostao isti. Nešto ide svojim tokom. Sprema
se oluja.
Arhiva Dani
251
|
