a nam Otvoreno društvo (Open Society) u ratu nije pravilo društvo, ko zna dokle bismo mogli pružati kulturni otpor. Ko zna koliko bi knjiga ostalo nenapisanih, koliko napisanih bi ostalo zaboravljenih, koliko slika nikad ne bi vidjele oči izvan grada, koliko istine bi ostalo sakriveno…

Sarajevo je imalo strašnu volju da u ratu stvara, međutim, prazna nikad nije pucala.

U normalnim zemljama, pa čak i u nenormalnim vremenima, naučne, umjetničke, kulturne… projekte finansiraju i podupiru ministarstva kulture, obrazovanja, informiranja…

I Sarajevo je u ratu imalo ova ministarstva, ali njima je preče bilo da se bave zabranom emitiranja pjesama Riblje čorbe, Galije, Olivera Mandića...

I sve ono što su trebala uraditi resorna ministarstva, a nisu, uradilo je Otvoreno društvo, ili, kako smo ga tada zvali po prezimenu njegovog osnivača i donatora, Soros, a koje je u novembru 1992. u Sarajevu otvorilo svoj OUR.

Ratna soroščad su tako, što rekao jedan kolega, postali skoro svi mediji, slikari, muzičari, povjesničari, biblioteke, folklorna društva, studenti, đaci… U svoja tri programa - obrazovanje, humanitarni rad i mediji, Otvoreno društvo obezbjeđivalo je stipendije i za studente u BiH i za bh. studente koji su studirali u Hrvatskoj, osnovalo školu kompjutera i školu stranih jezika, organiziralo konferencije i putovanja, bavilo se izdavaštvom, u opremi i novcu podržavalo medije, bolnice, domove zdravlja, lokalne ambulante, nabavljalo hranu, materijal za popravku uništenih kuća, stanova…

Otvoreno društvo jednako je pomagalo i Muslimanski glas i Oslobođenje, i zeničku Našu riječ i tuzlanski Front slobode, i Slobodnu Bosnu i Dane, i Šubi dubi novine i Slobodno Brčko, i Avaz i Stećak, i Radio "Vrhbosna", i NTV "Hayat" i štampanje skripti i udžbenika iz tehnologije, biologije, medicine, sociologije, religije…

Zahvaljujući ovoj fondaciji, bilo je moguće da Affan Ramić smogne snage, stvori nova djela i otvori izložbu, da "Trio" predstavi svoje postere "Pozdrav iz Sarajeva", da Alma Suljević napravi kentaure i postavi ih na tramvajske šine, da stvaraju i svoja djela predstave: Edin Numankadić, Milan Vasiljević, Mehmed Zaimović, Nada Pivac, Enis Selimović, Petar Vidić, Irfan Hozo, Nenad Radanović, Tošo Miteševski, Nesim Tahirović, Nedim Tahmiščić, Zlatko Sarajlija…

Samo je valjda Otvoreno društvo moglo snove pretvoriti u javu onima koji su pravili Svilene bubnjeve, Tetoviranu ružu, Kosu, Bolero… ili onima koji su pisali: Nikad više zajedno (Vlado Mrkić), Zločin, laž i mržnja (Ivan Kordić), Hijatus (Nermina Kurspahić), Pasijans (Alma Lazarevska), Most (Jasmina Musabegović), Mađioničar (Damir Uzunović), Kulin (Zlatko Topčić)… Da, i to je istina - Soros je finansirao Karićev prijevod Kur'ana, Antologiju bh. ratne priče, filmski magazin Sineast, Zbirku radova Islamskog teološkog fakulteta…

Hvala mu što nam je pomogao da u zatvorenom gradu stalno držimo oči i srca otvorenim.

Arhiva Dani
251