vropa, Vijeće sigurnosti i Sjedinjene Države dozvoljavaju
genocid. U pitanju je samo ko je žrtva. Izvršilac može biti
ko može. Postoji iskustvo o tome. Nema danas na svijetu naroda
kojem nije dozvoljeno da se brani, osim ovog evropskog, bosanskog,
bosansko-muslimanskog. Tako moćnici postaju saučesnici u zlodjelu.
Genocid je bio uračunat već našim priznanjem za koje smo položili
ispit prema propozicijama toga svijeta koji se sada iščuđava
posljedicama. Stoga je to iščuđavanje licemjerno.
Sve je već bilo jasno od
početka. Rat u Sloveniji izmedu "JNA" i patriotskih
slovenskih snaga bio je bez obostranih emocija, puko fingiranje
"JNA", jer nije znala kako da se povuče u "ram".
Rat u Hrvatskoj bio je s ciljem da se Hrvati kazne za stradanja
Srba u bivšoj NDH, da se uništi hrvatska privreda, turizam
i kultura svjedočanstva hrvatske civilizacijske prednosti;
te da se "ram" zatvori na poznatoj liniji koja se
podudara s linijama turskih osvajanja; pošto su Turci donosioci
pravoslavlja u hrvatske krajeve, donosioci jezika i mentaliteta.
Dakle, uramljuje se ono što su Turci uramili, a što se tiče
civilne Hrvatske, zagrebačka Katedrala je dovoljno visoka
da bi se moglo ocijeniti koliko seže.
Sve u "ramu"
je srpsko, te ako se ova tvrdnja potkrijepi batinom, ko neće
povjerovati? Kao prelazan oblik prema velikoj Srbiji postoji
tzv. SR Jugoslavija, a što je SRJ to će nam Crnogorci ispričati
kad budu mogli, znali i smjeli. Makedonija još visi kao dozrela
kruška, a Bosna se preorava za velikosrpsku sjetvu, makar
onu "zaobilaznu".
Sve je trebalo da se ranije
dogodi, ali taj prokleti Broz živješe dugo i uporno
i bijaše autoritet dorastao svim marifetlucima naučenim u
kominternovskom internatu. Njemu nisu mogli ništa, jer takvi
oblici vladavine traju dok traje vladar, a tada već nestaje
veleljepnog SSSR-a koji je, također, bio "ram",
najveći ram u svijetu, glomazan i krhak, tako da se raspade
bez ispaljenog metka, prema prirodnim zakonima o izumiranju
džinovskih životinjskih vrsta, tipa dinosaurus, pošto majčica
Zemlja ne može više proizvoditi hrane koliko oni mogu pojesti.
I kako dalje? Ta Bosna
jeste prokleta zemlja, jeste da su u njoj uspješno trajali
razni oblici života miješane zajednice, neshvatljive evropskom
iskustvu, ali ako se to ne može spolja razrušiti, može se
razdruzgati iznutra, uvijek ima takvih koji hoće, a onda teško
onome ko neće, i tako redom.
Pet minuta od sarajevskog
aero droma ta muslimanska svjetina umire od gladi, a visoki
oficiri UNPROFOR-a dobijaju laskave pohvale i više činove,
i sve teče uhodano, kao tihi Krematorij, udaljen od očiju
svjetske javnosti. Još koji dan i sve će biti zrelo za izraze
žaljenja i saučešća. Što mi ne pobijemo, Evropa će humanitarno
prihvatiti, upotrijebiti, asimilirati ili protjerati u Anadoliju.
Moglo bi se, sada, ponešto
i izmijeniti u koreografiji ili na vojnom planu, ali Rusija
prijeti svojim ekstremnim krilom pa je probitačnije da ovakav
Jeljcin ostane živ i zdrav nego preostalih 1.800.000
bosanskih Muslimana. Uostalom, ni u OUN-u nema demokracije
ni ravnopravnog uvažavanja. Mogu Evropa i Ujedinjene nacije
tamburati jedno, ako Sjedinjene Države kažu "Ne!",
sve pada u vodu ispod palate na East Riveru. Jedna zemlja,
jedan čovjek, jedna riječ! Gospodin Mitterand ugiba
šiju: Vance-Owenov plan je zaista dobar, ali Amerikanci imaju
nekih primjedbi i plan zaista nije sasvim dobar. Zato se Evropa
čudi što se mi, bijednici, ne prignemo pred njima, kako to
oni čine pred moćnicima.
Jasno je, svijet očekuje
da mi budemo samo kusur u velikoj trgovini. Ako je granica
između istočne i zapadne Evrope istančana, ako nema hladnog
rata, uvijek će biti prijetnji i toploga zaziranja.
Evropa je s tihim čuđenjem
i nelagodom priznavala naše multicivilizacijske prednosti,
ali joj je lakše da u jednom hipu žrtvuje Bosnu i Bosance
nego da se sama mijenja. Uostalom, Evropa to nije bila u stanju
ni u svojoj mladosti, ni danas.
Arhiva Dani
251
|
