estival MESS smo 1993. godine transformisali u Međunarodni teatarski i filmski festival. Do 1996. moja ekipa, koju su sačinjavali Lejla Pašović- -Mustafić, Lejla Hasanbegović, Sead Kreševljaković, Mirsada Bjelak-Škrijelj, Nihad Kreševljaković i Almin Karamehmedović, i ja realizovali smo brojne projekte - teatarske, filmske, televizijske, književne, arhitektonske i likovne. S nama je sarađivao veliki broj kolega među kojima Ognjenka Finci, Nermin Tulić, Mirza Idrizović, Marijela Margeta, Nada Salom, Vladimir Premec, Medmed Drino, Senada Kreso, Aida Čengić, Tanja i Stjepan Roš, Tahir Nikšić, Enes Zlatar i mnogi drugi. Iz inostranstva s nama su bili Annie Leibovitz, Paul Auster, Dragan Klaić, Chris Keulemans, Peter Brook, Peter Schumman, Susan Sontag, Iv Tangy, Damjana Černe, Maria Black Belair, John Fawcett, Bibi Andersson, Anne Marie Bezdrob, Claude Lantzmann, Lebbeus Woods, Ed van Tijn, Massimo Schuster, Johan van der Keuken, Wade Greene i opet mnogi drugi. Podršku festivalu u različitim prilikama dali su Fond Otvoreno društvo BiH; Mott Fondacija, Open Road Sarajevo - Stockholm, kabinet Predsjednika Slovenije Milana Kučana, UNESCO, vlade SAD-a i Nizozemske, De Balie, gradovi Amsterdam i Berlin.

Ovo je podsjećanje na samo neke od projekata MESS-a u vrijeme opsade Sarajeva.

Ines Fančović u Svilenim bubnjevima, bolnica "Koševo", Sarajevo, zima 1992.

HIROSHIMA 45 - SARAJEVO 93: U MESS-u smo 1993. pripremali Euripidovu Alcestis i filmski festival kada su mi Zdravko Grebo i Hrvoje Batinić predložili da MESS i Radio-Zid, na kojem smo sva trojica tada imali svoje emisije, naprave Dan Hiroshime u Sarajevu. Pripremajući ovo obilježavanje, primili smo stotine poruka iz cijelog svijeta. Sljedeće tri poruke su posebno zanimljive.

Stevena Hawkinga smatraju za najvećeg naučnika današnjice i jedinog nasljednika Isaaca Newtona. On je profesor na britanskom Univerzitetu Cambridge na Odsjeku za primijenjenu matematiku i teorijsku fiziku. Napad na Sarajevo uporedio je sa minhenskim sastankom 1938, nakon koga je uslijedio Drugi svjetski rat: "Napad na Sarajevo je okrutnost koja ne smije biti dopuštena u svijetu koji za sebe tvrdi da je civiliziran. Veoma sam razočaran reakcijom zapadnih vlada. Ovo je skoro isto tako loše kao i München. Šaljem svoje najbolje želje i podršku građanima Sarajeva. Steven Hawking. 4.6.1993."

Poruke su također stigle iz New Yorka i Hiroshime: " Kao vodećem svjetskom multietničkom gradu, New Yorku je veoma važan opstanak multietničkog Sarajeva, jer ono što se napada tu upravo je ta ideja da različiti ljudi mogu živjeti zajedno u miru. Ukoliko žrtvujemo principe multietničnosti i raznolikosti te ih zamijenimo 'etničkim čišćenjem' u Bosni danas, mi tada legitimiziramo etnički i vjerski separatizam sa potencijalno katastrofalnim posljedicama za druga nemirna područja u svijetu - a da ne pominjemo mjesta puput New Yorka, gdje 178 različitih grupa uspješno živi i radi zajedno. I zaista, veoma je prikladno da su upravo građani New Yorka na čelu Američkog pokreta za dostavljanje pomoći kao i onog koji poziva da se preduzmu akcije za zaustavljanje agresije na Bosnu.

I tako, u ime osam miliona građana New Yorka, Sarajlijama šaljem ovu poruku solidarnosti na Dan Hiroshime. Molimo vas da se i dalje držite vašeg multietničkog ideala - radi nas kao i radi sebe samih.

David N. Dinkins, gradonačelnik New Yorka, 6.8.1993."

" Svim građanima Sarajeva šaljemo svoje pozdrave iz Hiroshime sjećajući se patnji ovog grada u vrijeme nuklearnog holokausta 6. augusta 1945. Saučestvujemo s vama.

Učesnici Međunarodne konferencije za svijet slobodan od nuklearnog naoružanja, Hiroshima, 5.6.1993."

ČEKAJUĆI GODOTA: O predstavi Čekajući Godota u režiji Susan Sontag se već mnogo zna. Među brojnim tekstovima u domaćem i svjetskom tisku, ovaj tekst je jedinstven:

"Gospođo Susan Sontag… Iskreno se nadam da ćete napraviti lošu predstavu!" (Vlatko Perković, redatelj; "Godot neće doći!", Slobodna Dalmacija, 2.8.1993)

SARAJEVO FILM FESTIVAL "POSLIJE KRAJA SVIJETA": Kada je MESS organizovao prvi Sarajevski filmski festival 1993. godine, to je izazvalo ne samo ogromno interesovanje Sarajlija nego i svih svjetskih medija. Desetine novinara iz cijelog svijeta postavili su mi, bez izuzetka, isto pitanje: "Zašto filmski festival za vrijeme rata?" Ja sam svima odgovarao pitanjem: "Zašto rat za vrijeme filmskog festivala?"

SVILENI BUBNJEVI: Između mnogih uzbudljivih predstava tokom opsade najpotresnija je bila premijera predstave Svileni bubnjevi na Hirurgiji bolnice "Koševo" 10. januara 1994.

NADA SALOM: Posljednje dvije decenije u svijetu se istražuju tradicionalna azijska pozorišta: japansko, kinesko i indijsko. Peter Brook, Bob Wilson i cijele ekipe američkih naučnika se time bave, a kod nas to u ratu čini Pašović. O kakvom se projektu radi?

HARIS PAŠOVIĆ: U decembru prošle godine počeli smo da pripremamo "Svilene bubnjeve" bazirane na tradicionalnom japanskom pozorištu no. Projekat je bio rađen zajedno sa IRC-om u okviru programa zaštite mentalnog zdravlja i namijenjen je i igran u bolnicama i rehabilitacionim centrima. Za mene je to bilo jedno od najuzbudljivijih životnih i teatarskih iskustava u najtežem periodu rata u Sarajevu. Napravili smo predstavu koja na najmoderniji način tretira jednu od najvažnijih i najsloženijih teatarskih tradicija na svijetu, a publika te predstave bili su ljudi koji su preživjeli strašne tragedije. Bilo je neponovljivo i nadam se da će biti neponovljivo - svi gledaoci su bili na štakama. Ta vrsta komunikacije sa publikom je ono po čemu je to jedno od mojih najuzbudljivijih iskustava. Ljudi su voljeli predstavu. A mi smo voljeli publiku u kojoj su bili i ljekari, kojima se najviše divim. (Oslobođenje, 27.5.1994)

Predstavu Svileni bubnjevi igrao je Sarajevski festivalski ansambl u kojem su bili Ines Fančović, Izudin Bajrović, Irena Mulamuhić, Lejla Pašović-Mustafić, Velibor Topić, Mirza Halilović, Mario Marković, Timur Mehmedbašić, Amela Vilić, Osman Arslanagić, Mirjana i Boris Čistopoljski…

REKONSTRUKCIJA BIBLIOTEKE HAMDIJE KREŠEVLJAKOVIĆA: U ljeto 1994. MESS i FAMA International Suade Kapić su realizovali projekat "Beba Univerzum", nazvan tako po teoriji Stevena Hawkinga da se iz svemirskih crnih rupa rađaju novi svemiri. Jedan od programa je bila i rekonstrukcija radne sobe i najveće privatne biblioteke o Bosni, legendarnog historičara Hamdije Kreševljakovića. Lejla Pašović-Mustafić, Nihad Kreševljaković, Sead Kreševljaković i Lejla Hasanbegović vjerno su rekonstruisali historičarevu sobu u kojoj su nastajala njegova najveća djela i iznijeli iz podruma i katalogizirali knjige. Tog ljeta u Kreševljakovićevoj avliji, iz koje se kroz ruže penjačice mogu jednim pogledom vidjeti sinagoga, pravoslavna crkva, katolička katedrala i džamija, gostovali su naučnici i umjetnici među kojima su bili Hajrudin Numić, Vanesa Redgrave, Robert Donya i Nedžad Kurto. Među posjetiocima bili su Boro Kontić, Alma Lazarevska, Greta Ferušić, Azra Begić, Nermina Kurspahić, Senada Kreso, Boris Nilević, Ibrahim Tepić, Amra Zulfikarpašić, Behija Zlatar, Senad Pećanin, Tomislav Išek, Velid Spaho…

PRAVEDNI GNJEV: "Pored holokausta u Bosni i Hercegovini, famozni evropski duh na kraju dvadesetog stoljeća žalosno pozira u svojoj bespomoćnosti, ali se ne pomjera ni za centimetar iz svog samoljubivog, neosjetljivog egocentrizma koji je koliko bespomoćan toliko i zao. Korupcija i hipokrizija ni ne pokušavaju da se sakriju, a individualizam se preobratio u malograđanski narcizam. Faustovski mit nastao u zaparloženim evropskim kancelarijama je korisno pokriće za posljednje ostatke savjesti koji mogu biti iritantni kao muhe zunzare. Faustovska žeđ za 'znanjem' se najbolje utažuje nacionalizmom. Godine 1993. nova ključna riječ je ušla u evropske salone: Sarajevo! Sarajevo je dovoljno užasno, dovoljno misteriozno i dovoljno blizu da uzbudi i da potakne osjećanje milosrđa. Sarajevo je postalo idealan digestiv za evropsku glupost koja sasvim ozbiljno sebe naziva evropska inteligencija."

(Haris Pašović, iz teksta "Opstanak kulture" objavljenog na engleskom jeziku u FAMA Newsletter, ljeto 1994)

GRETA: U Sarajevu, Auschwitzu, Parizu i Jerusalemu 1996. godine snimili smo film o Greti Ferušić, jedinoj osobi na svijetu koja je preživjela logor smrti Auschwitz i četverogodišnju opsadu Sarajeva.

MODUL MEMORIJE: Godine 1996. smo radili projekat "Modul memorije". Potrebu da radimo jedan takav projekat sažeo sam u jednom intervjuu magazinu Dani : "Kad god pogledam Trebević, ja znam šta je bilo gore. Kad god prođem pored Markala, ja se sjetim onoga. Ja shvatam da život ide dalje, ali dio tog života mora da bude jedna svijest, jedno znanje, istina, jedna memorija. Nama zaborav ulazi kroz usta. I tu vidim ulazak najstrašnijeg, najopasnijeg kapitalizma. Kapitalizam ima i svoje ljudskosti. Mogli bismo da idemo dalje gradeći 'kapitalizam sa ljudskim likom'."

Godine 1996. vođstvo MESS-a preuzeo je Dino Mustafić. Danas je MESS najveći teatarski festival u istočnoj Evropi i jedan od značajnih evropskih teatarskih događaja. U poslijeratnom periodu na MESS-u su gostovali najveći teatarski umjetnici današnjice: Anne-Marie Keesmaker, Thomas Ostermeir, Eimuntas Nekrosius, Frank Castrof, Oskaros Korsunovas, Christopher Marthaler…. Igrane su predstave iz Njemačke, Bugarske, Slovenije, Francuske, SAD-a, Južne Afrike, Italije, Makedonije, Litvanije, Poljske, Srbije i Crne Gore, Hrvatske, Mađarske, Rumunije, Gruzije, Japana…. Sarajevo Film Festival postao je samostalna institucija. Mnogi mladi ljudi stekli su svoje najvažnije profesionalno iskustvo u MESS-u. Danas su oni izvrsni profesionalci koji rade od Sarajeva do Londona, Atlante, Barcelone, Miamija…

Arhiva Dani
251