arajevo, koje je decenijama važilo za jedan od "ugostiteljskih centara" Jugoslavije, svoje se tradicije nije htjelo odreći ni u ratu. Nije trebalo proći mnogo, ne više od prve ratne godine, pa da kafanski život Sarajeva zaživi do mjere koja je razbješnjivala borce, zbunjivala strane novinare, ushićivala lokalne šminkere i profitere, ignorisala gradsku vlast, a na licima vlasnika kafana ili poker aparata izvlačila osmijehe srazmjerne debljini njihovih novčanika što su samo stranu valutu poznavali. I tako se ponovo došlo do situacije slične onoj kakva je vladala do rata, a kafanski se život grada zaglavio na pola puta između najunosnijeg posla i ključnog argumenta o "nepobjedivoj opstojnosti sarajevskog duha".

No, nedavna odluka gradskih vlasti - koja zabranjuje ne samo rad mnogim kafanama već ukida točenje alkohola (u šta nije uračunata nenadmašiva Sarajevska piva), stavlja embargo na glasno puštanje muzike i iz javnih prostora protjeruje živu muziku - gore pomenutu situaciju teško da će bitnije promijeniti. S jedne strane, takva odluka stiže prekasno. Nova gradska elita obogaćena kafanskim zanatom već se mudro prebacuje na unosnije stvari kao što su hrana i obimniji šverc svega onog što se do sada tek slučajno moglo naći na uličnim tezgama. Istovremeno, sama zabrana je u tolikoj mjeri drastično decidirana da se čini kao da želi zagušiti opušteniji život Sarajlija recipročan trenutačnoj situaciji koja im po prvi put u posljednje dvije godine svojom varljivošću daje bar mjestimičnu priliku za takvo nešto.

Kanalisanje svijesti Oni naoštreniji "analitičari" u gradu, a još više oni van njega, ishitreno su ovakve odluke gradskih vlasti pripisali "islamizaciji" Sarajeva. No prije se čini da je to samo pokušaj da se pod kontrolu stavi obrt ogromnih sredstava, zakasnio koliko i nepraktičan. Činjenica da je u formulaciji odluke ostavljena dovoljna rupa, govori o tome da je kanalisanje kapitala ovdje mnogo bitnije nego njegova stvarna kontrola koja se jednostavnije i praktičnije mogla provesti preko pooštravanja poreskog sistema i pažljivijeg izdavanja dozvola za rad vlasnicima kafana i poker aparata.

No, ako kao nespornu prihvatimo zabranu točenja alkohola, prikladnu glavnom gradu države koja je u odbrambenom ratu, dio odluke koji se odnosi na muziku, bilo onu "uživo" ili koja trešti sa razglasa, ima mnogo opasnije konotacije koje se mogu sagledati i kao želja za ukazivanjem na ozbiljnost situacije, ali i kao opasan pokušaj kanalisanja građanske svijesti onim što će izmicati takvoj zabrani. Koja će to i kakva kategorija muzike biti, ne treba mnogo nagađati. Ukoliko građani Sarajeva za dvije godine nisu zbilja shvatili svu ozbiljnost onoga što se Bosni dešava, a dobar dio nije, malo je vjerovatno da će im u tome pomoći bilo koja zabrana čija momentalna nelogičnost može imati samo suprotan efekat dodatne letargije i beznađa u kojoj se Sarajlije nalaze nakon prestanka aktivnog granatiranja grada.

Između neshvatljivih krajnosti kojima u protekle dvije godine kreće rad gradskih vlasti, ova odluka nalazi mjesto kao poželjan korak, ali ne na ovakav način i uz ovakvu nepromišljenost koja ekonomske relacije unutar grada ponovo gura u anarhiju privremenosti umjesto u organizovanu strukturu gdje bi trebalo biti mjesta za zakonski ispoštovan rad kafana, ali i takvu poresku politiku koja bi sredstva pićem i poker aparatima izmužena od onih koji nemaju pametnijeg načina da ih utroše, usmjerila onima koji ovaj grad i državu brane, njihovim porodicama i invalidima.

Vlasnici sarajevskih kafana o zabrani točenja alkohola

Paco ("Paco"): Prestali smo točiti alkohol, ali ga ima za raju. Ja sam protiv toga, to je žalosno. Treba pustiti ljude da se opuste. Sead Buturević ("Coctail"): Prestali smo točiti alkohol, sada točimo pivo. I ja sam protiv točenja alkohola, šta će nam, svakako raja nema para. Možda poslije. Munib Muharemović ("Foaje"): Ja lično nisam ni prije točio alkohol, ali sam protiv svake zabrane koja je protiv slobodne volje ljudi. Žile ("Obala"): Ja ne znam otkud im potreba da donose drugu odluku kada je već jedna na snazi. Čim je proglašeno ratno stanje, proglašena je i zabrana točenja alkohola: znači, ta je odluka već na snazi. Mi trenutno točimo alkohol jer nemamo nikakvih zvaničnih podataka. Ono, ko hoće - nađe se za njega.

Anketa

Telefonskom metodom slučajnog uzorka koju je proveo istraživački tim Dana, od sto četiri telefonska pretplatnika u Sarajevu, na pitanje "Da li ste za ili protiv odluke da se zabrani točenje alkohola na javnim mjestima?", dobijeni su sljedeći odgovori: Za 67,3%    Protiv 32,7%

Arhiva Dani
251