tići ili ostati u Sarajevu donedavno se, uglavnom, smatralo pitanjem patriotizma i časti. Danas su se stvari stubokom preokrenule tako da se nečiji odlazak posmatra, prije svega, kao stvar njegove snalažljivosti i umijeća. Dakle, na prvo mjesto izbio je način, dok su razlozi odlaska potisnuti na drugo mjesto. Stvari glede odlaska iz ovog grada su se toliko promijenile da je ta pojava čak dobila i novo ime - ispaljivanje. Ime je odabrano sasvim brižljivo, njegovo značenje prilagođeno je mjestu i uvjetima u kojima se dešava i apsolutno se poklapa sa načinom ispaljivanja, npr., metka ili granate iz ležišta oružja, odnosno oruđa. Onaj ko se ispaljuje, o tome ne govori nikome, čak ni prijateljima, rodbina tek nešto načuje, ali mora da šuti k'o zalivena; nema kofera i torbi, oproštajnih derneka, pozdravljanja, ljubljenja i drugih ujdurmi koje inače prate ovakva dešavanja. Jednostavno, osoba koja se ispali to uradi iznebuha i za ispaljenje se sazna tek kad rokne daleko odavde.

Generalno gledajući, postoje dvije vrste ispaljivanja - legalna i ilegalna. Prva je beskrajno dosadna, dugotrajna i sa neizvjesnim ishodom, dok je druga nevjerovatno zanimljiva, mistična i, u principu, veoma skupa i rizična. Bh. vlastima trebalo je puno vremena da zakonom reguliraju izlaske iz Grada i Republike. Pa i kada su to učinili, kada su naredbama zabranjivali izlaske, iz Sarajeva se odlazilo. Oni koji su htjeli otići, pronalazili su i takve načine za ispaljivanje koji su ravni filmskim trikovima. Ne upuštajući se u razloge nečijeg odlaska, Dani su pokušali dokučiti neke od načina na koje ovaj grad ostaje bez svojih stanovnika.

Legalni izlazak Vojni obveznik iz Sarajeva može izaći legalno, odnosno dobiti odobrenje za službeno ili privatno putovanje (Zakon o vojnoj obavezi, član 56 a). Službeno zbog: učešća u radu državnih delegacija, obavljanja poslova i zadataka značajnih za odbranu i bezbjednost Republike, izvršavanja neodložnih obaveza po međunarodnim ugovorima, dopremanja humanitarne pomoći, organiziranja i upućivanja ranjenih i bolesnih pripadnika Oružanih snaga na liječenje u inozemstvu i njihovih pratilaca, učešća na međunarodnim sportskim takmičenjima, naučnim, kulturnim i vjerskim manifestacijama kojima se reprezentira BiH.

Odobrenje za privatno putovanje može se dobiti radi liječenja po preporuci nadležne zdravstvene ustanove (ako liječenje nije moguće ovdje), posjete članovima uže porodice te školovanja na nekoj od škola ili univerziteta u inostranstvu a koje su od interesa za Bosnu i Hercegovinu. Za svaki navedeni razlog, vojni obveznik (ovdje se podrazumijevaju vojni obveznici u Oružanim snagama, na radnoj obavezi i u civilnoj zaštiti) dužan je prikupiti dokaznu dokumentaciju i tek na osnovu toga tražiti odobrenje za izlazak. Službeno putovanje, za koje odobrenje izdaje organizaciona jedinica Ministarstva odbrane u općini, može trajati do tri mjeseca, a privatno do 30 dana.

Kompletna obavještenja o tome ko upućuje zahtjeve, ko ih potpisuje, kome se prosljeđuju i ostalo, do u detalje su opisana u Službenom listu broj 4/95. Prikupljanje ovih papira traje mjesecima i mnogi odustaju od ovog načina ispaljivanja. Najgore što se može desiti nekome ko se na ovaj način dokopa odobrenja za izlazak jeste naredba o zabrani izlaska iz zemlje. Takve naredbe obično imaju rok važenja "do daljnjeg" i prva ozbiljnija naredba ove vrste izdata je 20. decembra prošle godine nakon hapšenja dr. Izudina Mačkića. Vijeće petorice Okružnog vojnog suda osudilo je ovog doktora na dvije godine zatvora zbog izdavanja lažnih ljekarskih uvjerenja o vojnoj nesposobnosti i primanja mita.

Studenti i sportisti Uz odobrenje za izlazak (za onog ko se ispaljuje iz BiH), potreban je pasoš. Jedno vrijeme bilo je obustavljeno izdavanje putnih isprava i to se pravdalo nedostatkom knjižica ili materijala za plastifikaciju, a kada je to nabavljeno, pooštreni su kriteriji za izdavanje. Zato, da biste dobili pasoš, prvo vam je potrebno rješenje o odobrenju putovanja, uvjerenje da se protiv vas ne vodi krivični postupak kod Osnovnog i Vojnog suda, prijavnica boravka, 40 njemačkih maraka i 1.500 bh. dinara.

Prema informacijama (doduše nezvaničnim) do kojih smo došli, Odjel za izdavanje putnih isprava u CSB Sarajevo bio je jedno vrijeme naprosto zatrpan lažnim dokumentima za izdavanje pasoša.

Ipak, doći do legalnog odobrenja za putovanje nije uvijek bilo teško. Vojni obveznici najradije i najlakše su izlazili radi "školovanja u inostranstvu". Da bi se na taj način neko ispalio, trebao je samo naći donatora koji će mu obezbijediti stipendiju na nekoj od stranih škola ili univerziteta. Oni koji su imali rodbinu po svijetu dobivali su potvrde o plaćenom školovanju i odlazili. Ne zna se tačno koliko je vojnih obveznika otišlo na ovaj način, ali da ih je bilo puno, i previše, govori to što je 25. februara ove godine izdata dopuna zabrane izlaska iz zemlje sa potpisom gosp. Muhameda Lemeša, zamjenika ministra narodne odbrane. Dopuna se odnosila upravo na izlaske radi školovanja u inostranstvu, a u obrazloženju se kaže: "Na prijedlog naslovnog Ministarstva, Vlada RBiH treba da donese program za školovanje u inostranstvu, te da se do donošenja programa ne mogu izdavati saglasnosti za privatna putovanja u inostranstvo radi školovanja. Zato predlažemo da obustavite izdavanje saglasnosti za izdavanje odobrenja za put u inostranstvo radi školovanja."

Sarajevo je napustilo više sportista i umjetnika nego ih ovaj grad doista ima. Ljudi koji se nikada nisu bavili ni kulturom, ni sportom, na volšeban način stavljani su na spisak reprezentacija i odlazili. Ko im je to omogućio, može se samo nagađati, a zvanično - to je "strogo povjerljiva informacija". Da su na mjesto sarajevskih i drugih bh. novinara na pregovore u Ženevu odlazili sasvim drugi ljudi, koji nemaju apsolutno veze sa novinarstvom, govori činjenica da je sa ovih sastanaka uglavnom izvještavala dopisnica iz Zagreba Nada Al Issa, a na prazno mjesto u avionu na sarajevskom aerodromu sjedao je, najvjerovatnije, neko ko je u bliskim rodbinskim odnosima sa nekim od članova državne delegacije.

Kartice UN-a Jedan od "najbezbolnijih" načina za ispaljivanje jeste onaj sa UNPROFOR-ovom ili UNHCR-ovom karticom. Dakle, potrebno je da ste ili zaposleni u službama ovih organizacija ili da imate press-karticu UN-a. Do ljeta prošle godine press-karticu UNPROFOR-a imali su čak i oni za koje nije sigurno da znaju i kompletnu abecedu. A onda je jedan dužnosnik UN-a uhapšen sa gomilom ovih bjanko kartica koje je pokušao unijeti u Sarajevo i, naravno, prodati. Poslije ovoga, uvedena je stroga kontrola kartica, a redakcijama su postavljeni limiti iza kojih ne mogu tražiti dodatno izdavanje akreditacija. Unproforci su postali toliko strogi da čak redakciji čiji se novinar ispalio a nije vratio karticu ne dozvoljavaju da se na njegovo mjesto izda nova i na drugo ime. A za legalno posjedovanje ove kartice potrebno je prvo imati redakciju koja nije ispunila bonus, zatim pasoš, pismo redakcije na engleskom jeziku (u kojemu vas redakcija hvali i traži od njih da vam izdaju tu karticu) te pet tekstova (ili fotografija za fotoreportera) koji nisu stariji od tri mjeseca. Sa ovom karticom i pasošem svaki dan, kada je otvoren zračni most, možete da letite do Italije ili Hrvatske.

Osim press-kartica, za ispaljivanje je dobra skoro svaka kartica koja na sebi ima pečat UN-a. Falsificiranje kartice lokal-stafa na aerodromu uglavnom su koristili sarajevski Srbi. Kartice su rađene po nalogu četničkih oficira za vezu sa UNPROFOR-om: Milenkom Indžićem, Branom Luledžijom, Draganom Despotovićem, Milidragom Svrdlinom i Slobodanom Mitrovićem. Pored veze na aerodromu, potrebne su još dvije slike - i sve je spremno za "originalnu" karticu sa pečatom UN-a. Takva kartica rastura se do primaoca koji dolazi do zgrade PTT i onda, kao radnik na aerodromu, sjeda u transporter koji ga odvozi na "posao". Na aerodromu presjeda u drugi transporter i odlazi u Lukavicu, Ilidžu... Na ovaj način otišle su desetine Sarajlija, čak i čitave familije, a donekle se ovom poslu stalo ukraj nakon što su se kartice počele izdavati u zagrebačkom sjedištu UN-a.

Konvoji i zastupnici Jedno vrijeme bili su popularni tzv. jevrejski konvoji, a onda makedonski, slovenački... U Sarajevu se, skoro preko noći, nakupio toliki broj Jevreja, Makedonaca i Slovenaca koji su, ni krivi ni dužni što su se usred rata našli u "tuđoj zemlji", morali biti evakuirani. Tako su dvije sestre Bošnjakinje, od kojih je jedna sada "Jevrejka", iz Izraela poslale očajničko pismo svojim roditeljima. Starija, koja je u Izrael otišla prije rata, dakle kada nije morala mijenjati ime i vjeru, nije mogla dobiti starateljstvo nad svojom maloljetnom sestrom, jer jednostavno one "nisu u rodu". Djevojčica je zadržana u nekom izraelskom internatu do punoljetstva.

Iz Sarajeva se može izaći i tako što ćete čekati sjednicu Skupštine Federacije RBiH i pažljivo gledati na TV ekranu kako su odjeveni zastupnici. To je vrlo bitno ukoliko neko hoće da se ispali sa zastupnicima koji dolaze sa slobodnih teritorija. Jedan mladi sarajevski profesor (28 godina, vojni obveznik) dobio je šifrovanu poruku: "Ispit počinje u pola tri", obukao je crno odijelo, stavio kravatu i otišao na autobus koji ga je, zajedno sa zastupnicima Skupštine Federacije RBiH, odvezao u tzv. Herceg-Bosnu. Profesor je tamo dobio domovnicu i otišao za Zagreb, odakle se sa hrvatskim pasošem uputio u Njemačku. Njemačke vlasti su ga vratile sa granice jer su već bile donijele odluku da otkazuju gostoprimstvo izbjeglicama iz Hrvatske. Profesor je ponovo u Hrvatskoj, odakle ga oni tjeraju u "njegovu" Bosnu.

Jedno vrijeme je veoma popularno bilo ispaljivanje "hrvatskom vezom". Preko ove veze mogli ste, bez obzira na nacionalnost, dobiti krsni list, domovnicu ili putovnicu i, naravno, sve dobro platiti. U najveće neuspjehe sarajevskih Hrvata, kada se radi o kolektivnom ispaljivanju, svakako spada pokušaj izvlačenja veće grupe katoličke mladeži pod izgovorom da idu u posjetu Međugorju. Bh. vlasti su na vrijeme prokužile o čemu se radi i ekskurzija je onemogućena. Ali sigurno će se dugo pamtiti odlazak bojovnika brigade "Kralj Tvrtko", koja je u sastavu Prvog korpusa Armije BiH, na položaj kod Kiseljaka. Naime, u noći između 21. i 22. septembra prošle godine, na kontrolnom punktu HVO-a u Kiseljaku, dezertirala su 63 bojovnika ove brigade. Očevici tvrde da je sve urađeno vrlo elegantno. Patrola HVO-a zaustavila je autobus i jednostavno im ponudila "gostoprimstvo".

Interesantan je i primjer vojnika jedne sarajevske brigade koji je prvo otišao na liniju van grada a onda se "sjetio" da mora natrag u Sarajevo jer, navodno, ima zakazano snimanje glave. Pošto je uspio da se vrati u grad i napravi snimak glave, ponovo je dobio odobrenje za povratak na liniju i krenuo, ali samo do Butmira. Iz Butmira je promijenio smjer svoga puta, noseći rendgenski snimak glave koji mu je služio kao izgovor da ide na liječenje.

Primjeri se mogu redati do unedogled, mnogi od njih vjerovatno i ne odgovaraju istini i veoma je teško dokučiti kroz šta su sve, zaista, prošli oni koji su se ispalili. Jedan od njih raji je poslao ovakvu poruku: "Možete o meni misliti šta hoćete, ali ovo nije bilo nimalo lahko i ni za živu glavu to ne bih ponovio."

Turističko ispaljivanje

Ako ipak uspijete dobiti dozvolu za izlazak, onda vam na raspolaganju stoji nekoliko turističkih agencija koje voze za Split, Zagreb, a neke i dalje, npr. u Frankfurt na Majni. Najpoznatije agencije u Sarajevu su ZEBA TRANS, BOSNIA TOURS i CENTROTRANS. Da bi se, primjerice, u "Bosnia Toursu" kupila karta, rezervacija se mora izvršiti nekoliko dana ranije. Pored toga, bar 48 sati ranije potrebno je predati ovjereno rješenje za izlazak koje vam je izdao Sekretarijat za narodnu obranu i ovjerenu fotokopiju lične karte. Agencija ove dokumente predaje u CSB na provjeru. Potom dokumenti idu na provjeru u Prvi korpus i tek tada ispunjavate uvjete za kupovinu karte. "Bosnia Tours" ima tri stalne linije: do Zagreba i Splita srijedom i do Tuzle subotom. Svaki autobus ima stjuarta, a putnicima je obezbijeđen i jedan obrok i dva topla napitka.

Arhiva Dani
251