Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 250

29.
Mart
2002.


Arhiva Dani
250


Petar Luković

 


Tako je govorio Josip

Srbija i bosanski Oscar
Kako se Emiru Danis obio o glavu
Opća političko/kulturološka nelagoda: da je Oscara dobio Bosanac i to baš na desetogodišnjicu početka opsade Sarajeva, nikako se ne uklapa u sliku današnje Srbije koja iznova, kao da se ništa nije desilo, širi svoju ksenofobiju. Zato je uspjeh Danisa Tanovića ili prešućen ili je o njemu javljeno kao da čovjek dolazi iz Gvineje. Uz najavu novih medijskih obračuna sa vlasnikom Oscara

ad mi je pre nekoliko nedelja, povodom mog teksta u Danima o srpsko-patriotskim reakcijama glede filma Ničija zemlja, reditelj Danis Tanović lično odgovorio emailom - zahvaljujući se na podršci, uz potpis "tvoj veliki fan" - nisam mogao ni da sanjam da će mi pisati budući "oskarovac", čega sam tek danas, ovog časa, svestan.

Faktografsku geografiju: da živim u Beogradu i još davno pre "oskara" pažljivo pratim happeninge oko Ničije zemlje (između ostalog: optužen sam da film uopšte nisam video i da sam, kao Balija, genetski okrenut ovakvim antisrpskim filmskim delima), nastavio sam u noći dodela nagrada; dečju radost da je pobedio "moj email prijatelj" i da sam bio u pravu kad sam svakom preporučivao da vidi ovaj film - nije umanjila ni suzdržana javnost nebeske Srbije, očigledno iznervirana kako je moguće ono što je izgledalo nemoguće: da Tanović dobije oskara a da "naš" Kusturica godinama unazad gubi, zar je nesrećni Emir uzalud podržavao Miloševića tek da mu se Danis obije u glavu?

Rečju: Srbija nije lako podnela dodelu oskara Danisu & Bosni; eklatantno fašistički Glas javnosti u svojoj ćirilično-štampanoj verziji uspeo je da bude toliko talentovan da iz agencijske vesti izbaci činjenicu da je Ničija zemlja uopće dobila oskara (zanimljivo: internet izdanje istog lista ima vest o Tanovićevom trijumfu).

Beogradski političko-patriotski-tabloid Nacional (koji je pokrenuo najžešću kampanju protiv filma) o dodeli oskara izvestio je preteći: "Što se najboljeg stranog filma, bosanske 'Ničije zemlje' tiče, ona će narednih dana biti predmet brojnih polemika i prepucavanja, pa je naš svaki komentar izlišan osim konstatacije da je Tanović prvi režiser sa ex-yu prostora kome je tako nešto pošlo za rukom." Politika je suho, bez komentara, donela vijest o oskaru; Večernje novosti jednom su rečenicom objasnile tko je pobednik u kategoriji ne-američkih filmova; jedino je Danas u rubrici "Ličnost dana" predstavio Tanovića i na celoj strani doneo priču o holivudskoj ceremoniji.

Ništa bolje nisu bile ovdašnje televizije: BK je vest o Tanoviću smestila u poslednje redove; Studio B emitirao je agencijsku vest, bez komentara; RTS - nacionalna televizija - hladno je priopćila ime filma i režisera, ali ništa osim toga, kao da se film nije prikazivao u Beogradu.

Opća političko/kulturološka nelagoda: da je oskara dobio Bosanac i to - jebi ga - baš na desetogodišnjicu početka opsade Sarajeva, nikako se ne uklapa u sliku današnje Srbije koja iznova, kao da se ništa nije desilo, širi svoju ksenofobiju; otud i pretnja Nacionala da ćemo se o filmu "prepucavati", što valja čitati kao optužbu protiv bahatih Bosanaca koji su se usudili da snime film u kojem Mladić & Karadžić nisu heroji.

Biće zanimljivo pratiti "opsadu protiv Tanovića": ne iz čiste ljubomore ili profesionalne zavisti - već zbog osećanja da istina nikako nije na srpskom dohvatu. A kako bi bila? Ubice Sarajeva kao filmski kritičari ili Radovanovi borci kao humanitarni dio filma?

Tko ih jebe: Ničija zemlja, uprkos svemu, osvojila je oskara. A da je to dio antisrpske zavere - zar moram da vam napišem ćirilicom?
Tako je govorio Josip

Šta se "zbude" sa Sarajlijama koje su nekad "bacale srpsku decu lavovima" kada odu u Beograd, zorno pokazuje nedavno gostovanje direktora Drame sarajevskog Narodnog pozorišta Josipa Pejakovića u Beogradu. Valjalo je opravdati gostovanje sa svojom monodramom, pa je zato odabran najsigurniji i najefikasniji metod - veličanje najistaknutijeg bosanskog kvislinga i najpoznatijeg srpskog reditelja, uz istovremeno minimiziranje uspjeha bivšeg pripadnika Armije BiH koji se zove Danis, a preziva Tanović.

Dakle, drame mono majstor je to činio na sljedeći način: "Za Emira Kusturicu znam da je izabrao da bude u društvu sa Glen Klouz i Majklom Kejnom, umjesto da jede 'deset sa lukom' i bude nacionalni heroj kod kuće", izjavio je Pejaković beogradskom dnevnom listu Nacional.

U intervjuu za Nezavisne novine Pejaković je bio i malo opširniji: "Tanović je potrošio jednu od mogućnosti koje su se ranije pružile Emiru Kusturici, Ademiru Kenoviću, Bati Čengiću... On je došao samo kao kruna te ogromne sfere interesa koji postoje za balkansku priču. Ne treba zaboraviti da je Tanović do sada dobijao nagrade za scenario, a ne za cjelokupni dojam u filmu, što je bitan faktor, a Kusturica je dobijao nagrade za film, što su kruške i jabuke u ovom slučaju. Ovdje se, na neki način, želi zloupotrijebiti Danis Tanović da se baci sjena na Kusturičine uspjehe. Trebaće još dosta vremena da se ponovi uspjeh koji je postigao Emir Kusturica. Ja ovim ne umanjujem Tanovićev uspjeh. Ono što je on postigao je veličanstveno, ali to nije prvi uspjeh bh. kinematografije. Ničija zemlja nije prvi bh. film, Savršeni krug je prvi bosanskohercegovački film koji je snimljen. Pitanje je koliko je Ničija zemlja bh. film, bez obzira što su autor i tema filma odavde..."


Arhiva Dani
250

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh