| |
Čujem da sam dobio Šestoaprilsku
nagradu. Koju, nažalost, ne mogu primiti.
Prvo. Dodjela Šestoaprilske
je pokušaj da se potkrijepe glasine o meni kao janjičaru!
Glasine koje su nekad u meni budile gnjev, jer janjičari su
pojav svojstven srpskoj, a ne crnogorskoj istoriji. Tvrdnje
da sam janjičar bile su prećutno tvrdnje da sam Srbin. Zato
sam se jedva susprezao da svakom Srbu, koji me nazvao janjičarem,
ne uzvratim: "E, šuti, tursko kopile!" Sad mislim
drukčije: što ne bi od mene počela loza crnogorskih janjičara?
Onih što za svoje vojevanje ne traže platu, jer im je merak,
s kojim rade Srbima o glavi, draži od svih zemnih blaga! Stoga
se ne treba čuditi što osnivač crnogorskih janjičara-idealista
odbija sve nagrade.
Drugo. Šestoaprilska je
partizanska nagrada, a ja sam četnik. Nije bitno je li mi
oduvijek "sve bilo i ostalo četničko", ili sam se
u ratnim tekstovima "toliko uživljavao u četničku psihologiju
da mi se desilo što i psihijatru koji izludi od uživljavanja
u bolesnike". Nije isključeno ni da sam se "pokajao
što sam u ratu stao na stranu žrtve" i da je nakon rata
iz mene provalila "mržnja prema muslimanima". Što
potvrđuje i moj rad na fakultetu: komisijski je utvrđeno da
su moja predavanja zarazna i da "moje studente treba
cijepiti protiv bjesnila". Četničkog, kojeg bi drugo?
Kako god bilo, jedno je sigurno: četnik i Šestoaprilska se
isključuju. Šestoaprilske počinju tamo gdje prestaju četnici,
i obrnuto: četnici počinju tamo gdje prestaju šestoaprilske.
Treće. Šestoaprilska nagrada
je bosanska, a ja sam "strani pisac", kako je kazano
na meritornom mjestu. Stoga, ako je ovom gradu stalo da mi
oda priznanje, nek ustanovi godišnju nagradu za najboljeg
stranog pisca. Koju ću rado primiti. Ovako, može se desiti
da mi Šestoaprilsku, zbog lažnog predstavljanja, naknadno
oduzmu, kao što su Safetu Sijariću, zbog lažnog predstavljanja,
oduzeli Soroševu nagradu!
Četvrto. Utvrđeno je, na
nekolika takođe mjerodavna mjesta, da sam antisemit koji je
"pokušao zavaditi Jevreje i Bošnjake, dva naroda koji
su imali sličnu sudbinu". Kao utemeljitelj antisemitizma
("od čijih natruha ovi prostori su bili čisti" prije
mog dolaska) - ne smijem rizikovati da primanjem Šestoaprilske
skrenem na sebe pažnju istražiteljske kancelarije Simona Vizentala.
Peto. Ja sam, kako je rečeno
takođe na mjerodavnom mjestu, Vlah koga stotine strana napisanih
u odbranu Bosne i protiv paljanskih razbojnika nije "moglo
oprati od njegovoga vlahaluka" pa neće ni Šestoaprilska.
Neće, jer se ponosim što sam Vlah. I stoga gordo odbijam muslimanske
nagrade.
Šesto. Šestoaprilska se
daje moralno neupitnim osobama, a ja sam jedan od ubica Maka
Dizdara i vatren učesnik u hajci na Muhsina Rizvića.
Pošto ne spadam u osobe, danas brojne, koje se energično ograđuju
od grijehova iz svoje prošlosti, smatram nedopustivim da se
takav čovjek okiti Šestoaprilskom. Ili je možda ta nagrada
neka vrsta papske oproštajnice? Nevolja je u tome što nisam
u stanju nagovoriti i Marka Darinkina da pomenute grijehove
sam sebi oprosti.
Uz objektivne, postoje
i subjektivni razlozi za odbijanje nagrade. Pokušaj da me
proizvedu u šestoaprilca zapravo je pokušaj da beskućniku
uprljaju njegovu pošteno zarađenu Nulu! Radi se o Crnogorcu
koji živi u Sarajevu 38 i po godina, i nije stekao ni stan,
ni vikendicu, ni pare na banci, ni auto, i kad bi ga sjutra
kucnuo drugi infarkt, dijete bi mu ostalo na ulici. Ovu moju
ništicu, časno izborenu i čistu kao suza, neko je htio da
Šestoaprilskom oskrnavi. Stoga je radosno odbijam, i uzgred
napominjem da se grad ne bi iskompromitovao ako bi pare, koje
idu uz nagradu, poslao Divjaku, to jest njegovom udruženju
za pomaganje i školovanje siročadi.
|
|
