DANI: Gospodine Tihiću, kako ocjenjujete Sporazum koji su prezentirali Petritsch i Lagumdžija?

TIHIĆ: Ovaj dokument predstavlja političku pobjedu Srba. Rješenja koja su utvrđena različita su po entitetima i ne garantuju ravnopravnost naroda. Nabrojat ću samo nekoliko segmenata: u Federaciji imamo Dom naroda u punom kapacitetu, a u RS-u vijeće u reduciranom, sa otprilike 10 posto nadležnosti; u RS-u imamo predsjednika Republike Srpske sa svim ingerencijama tipično predsjedničkog sistema, i uz njega dva potpredsjednika koji su bez ikakvih ovlaštenja; istovremeno, u Federaciji imamo predsjednika i dva potpredsjednika koji se rotiraju i koji ravnopravno, konsenzusom donose odluke; dalje, prema ovom sporazumu, u RS-u iz jednog naroda može biti predsjednik entiteta, premijer Vlade i predsjednik Narodne skupštine; u Federaciji to nije moguće; zatim, sudovi su u Federaciji sastavljeni po paritetu, a u RS-u nisu; Sporazum ne tretira pitanje bosanskog jezika, koji se osporava u RS-u; sadržaj vitalnog nacionalnog interesa u RS-u je do kraja reduciran na četiri-pet pitanja, a mogućnost proširenja tih pitanja postoji samo teoretski, a praktično ne - jer da bi se neko pitanje uvrstilo kao vitalni interes van spiska, potrebne su dvije trećine poslanika iz jednog naroda i potrebno je da dvije trećine sudija Vijeća Ustavnog suda kažu da je to vitalni interes; kompozicija Suda to praktično onemogućava... Mogao bih još nabrajati, ali je i iz ovog vidljivo da su ovdje srpski predstavnici bili daleko bolje koordinirani, imali su jaču podršku i oni su stvarni pobjednici.

DANI: Kako sada, nakon predočavanja Sporazuma, gledate na vlastitu odluku da napustite pregovore?

TIHIĆ: Hvala Bogu da sam ja to uradio, da sam napustio pregovore i da se nisam vratio. Posebno nakon svih ovih pritisaka koji su bili prema meni. Bilo bi me stid, bilo bi me sram da se moje ime spomenulo ispod jednog takvog dokumenta.

DANI: Kako komentirate današnje optužbe na Vaš račun od strane gospodina Lagumdžije?

TIHIĆ: Pa, gospodin Lagumdžija je udario drugi pečat Republici Srpskoj. Bojim se da je to upravo onaj zadnji koji im je nedostajao, čime im je dao legalitet i ovdje i u Evropi. On sada dezinformacijama, da ne kažem to na grublji način, pokušava da umanji svoju odgovornost. No, on me i ne čudi. Meni je posebno nerazumljivo da ovi iz Stranke za BiH, koji su se borili za Bosnu bez entiteta, sad udariše drugi pečat ovom entitetu, za čije su se ukidanje do jučer zalagali.

DANI: Jeste li Vi bili iznenađeni Petritschevom demagogijom?

TIHIĆ: Oni diplomatski pričaju. U stvarnosti on, kao, pokušava da bude neki medijator. Ali se povremeno iskazuje šta misli. Naprimjer, kad smo utvrđivali sadržaj vitalnog nacionalnog interesa, stoji: u Federaciji ima 18 tačaka, od Ustava do ekologije, ne znam šta više nije vitalni interes. A ovdje, u RS-u su naveli nekih pet-šest fraza: jednakopravnost, obrazovanje, religija, kulturno naslijeđe... Dakle, prava koja pripadaju i nacionalnim manjinama. Ja sam rekao da insistiram da tu stoji i odlučivanje o raspisivanju referenduma. Srbi, naravno, neće. Onda me Petritsch pita zašto ja na tome insistiram. Odgovorio sam mu: "Hoću da Srbi shvate da ne mogu nikad iz Bosne, da ne mogu dio Bosne izmjestiti u Veliku Srbiju." Naravno, oni su se opet pobunili. I šta je na ovo Petritscheva reakcija? On javno ništa ne kaže, ali kad njegov službenik prezentira papir sa zaključcima tog dijela pregovora, jednostavno nema ni slova o referendumu. Ili, naprimjer, kada je došlo znakovlje entiteta - znači, himna, grb, zastava, opet on mene pita zašto ja insistiram da to bude vitalni interes? Rekao sam mu: "Ambasadore, ja sam pet godina tamo poslanik. Kad god je zasvirala ta muzika, mi smo napustili salu ili nismo ni ušli da slušamo Bože pravde. Ne može to biti moja ili himna Bošnjaka, kao što ne može ni Nemanjića grb biti grb Bošnjaka. Molim Vas…" Ali, ne daju mi ni progovoriti. A kad dođe papir, opet nema znakovlja entiteta na njemu.

DANI: I u tom je slučaju, znači, Petritsch za očuvanje postojeće prirode Republike Srpske, na strani SDS-a.

TIHIĆ: Znate kako to ide? Razgovori o nekoj temi traju oko dva sata, to su sukobi mišljenja. I onda Petritsch napravi pauzu u kojoj njegovo osoblje stavi na papir sadržaj razgovora. U njima on uvijek naginje na srpsku stranu, trudi se da zadovolji njih. Onda se sve to skupi i praktično počne s tom asimetrijom. Ja u tome više neću da učestvujem. A problem je što se jedno vrijeme tako potrefilo da je Zlatko pošao u Iran, pa u Grčku, pa u Strasbourg, i onda nas njegov Ivo Komšić ubjeđuje da mi moramo priznati asimetrična rješenja, moramo jer "vidiš da Srbi to neće". Na pauzi mu kažem: "Ivo, nema govora." Kada sam ja protestovao i htio napustiti sastanak, i on se uključi, kao da meni nešto objašnjava. Rekao sam mu: "Nemoj, bogati!"

DANI: Meni se ključnim problemom čini odbijanje srpskih lidera da prihvate neminovnost po kojoj Srbi u Republici Srpskoj jednostavno ne mogu imati više prava od Bošnjaka i Hrvata. Sve ovo o čemu Vi govorite čini mi se posljedicom ove činjenice.

TIHIĆ: Reći ću vam kako razgovor teče. U razgovoru se predloži nekoliko rješenja jednog pitanja. Onda Kalinić, ili Ivanić, ili Dodik, ili sva trojica, kažu: "Mi ćemo vam dati" ili "Mi vam ne damo". Kao da postoji njihov grunt iz kojeg slijedi "mi ćemo vam dati" ili "ne damo". To je takva priča. Jako su sinhronizovani, oni imaju sa sobom profesora Lukića, koji je tu da se ne bi dogodila neka greška, da se ne bi ustavno sankcionirala ravnopravnost Bošnjaka i Hrvata. On ne priča, ali je on tu. Svjesni su da moraju popustiti, ali znaju dokle mogu ići a da ne ugroze postojeći karakter RS-a. Njima je bitno sačuvati dominaciju Srba. Pustit će oni negdje i "četu Bošnjaka". Oni se igraju brojevima, to uopće nije bitno. Šta je njima važno? Njima je bitno zadržati instituciju predsjednika, da ona ne bude okrnjena. Koliko znam, imali smo informacije o jučerašnjim pregovorima, da ta institucija nije dirana. A to je jaka politička institucija, u njenoj nadležnosti su odbrana, sigurnost, obavještajne službe... Ovlasti predsjednika su i predlaganja sudija Ustavnog suda, predlaganje premijera... Republika Srpska je ustrojena po jednom predsjedničkom modelu. Ima li išta logičnije od zahtjeva da i ta funkcija bude ustrojena simetrično kao u Federaciji: da uz predsjednika postoje i dva potpredsjednika i da oni zajednički rade i odlučuju.

DANI: Da li je tačan utisak da je Petritsch u pregovore ušao sa pripremljenim rješenjima koja ne bi podrazumijevala institucionalnu i sadržajnu simetričnost mehanizama za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa?

TIHIĆ: To je stav Visokog predstavnika od početka implementacije - ja to znam kroz rad Ustavne komisije. Njegov predstavnik nam je, naprimjer, uvijek govorio da rješenja ne moraju biti ista. Oni koriste one fraze o "simetriji u osnovi", a to je velika podvala. To je najveća podvala! Mi smo prvo svi načeli neku priču o simetriji. Pa su, onda, oni to spustili na priču o "simetriji u osnovi". Pa, onda, neka "konzistentna rješenja"...

DANI: Da, zatim je došla "kreativna", pa "inteligentna", pa "supstancijalna" simetrija...

TIHIĆ: To je podvala. Na taj način se želi sačuvati srpski ekskluzivitet i sva priča na ovim pregovorima lidera stranaka je o tome kako Bošnjaci i Hrvati mogu ostvariti prava u Republici Srpskoj. Srbi su dobili sve.

DANI: Gdje je onda tih 80 posto saglasnosti o kojima govori Petritsch?

TIHIĆ: Nema ih, jer ne postoje. Nikad nije bilo 80 procenata saglasnosti, nego je ta priča onako, više za javnost, i treba da posluži kao dobar osnov Visokom predstavniku da na kraju nametne rješenje, da kaže: Evo, političke stranke su prihvatile 80 posto rješenja i ja sam ga tek djelimično izbrusio. Na taj način će on to njegovo i srpsko rješenje predstaviti kao zajedničko rješenje svih koji su učestvovali u razgovorima. Petritschu ovi pregovori trebaju samo kao paravan za nametanje njegove odluke. U stvarnosti, njegovog će biti 80 posto, a ovog drugog 20 posto, ako se i dotle dobaci.

DANI: Da li je onda tačan utisak da je Dom naroda u Republici Srpskoj, ipak, glavna prepreka postizanju sporazuma?

TIHIĆ: To je najvažnija stvar. Za ravnopravnost naroda je najvažniji Dom naroda. Najvažniji su sadržaj definicije vitalnog nacionalnog interesa i Dom naroda, u paketu. Evo, za ilustraciju, šta su sve Srbi predložili i šta je u jednom trenutku pregovora bilo prihvaćeno: ako neki prijedlog u Skupštini RS-a po ocjeni dvije trećine Bošnjaka bude pitanje koje zadire u vitalni nacionalni interes, ono ide na to Vijeće naroda. Ako tamo ne prođe, vraća se na Narodnu skupštinu Republike Srpske i sa dvije trećine glasova taj zakon se ipak može donijeti. Što znači, otprilike, da je naš veto bio samo kao neki protočni bojler. To je prošlo kroz njega, pa će se onda ponovo samo vratiti na srpsku četveropetinsku većinu. Znači, u tom mehanizmu je dovoljno da samo jedna kopča ne bude dobro napisana… Mi smo tražili da u odlučivanju u Skupštini u većini koja donosi odluke od vitalnog nacionalnog interesa budu te dvije trećine glasova onog naroda koji se poziva na vitalni nacionalni interes. Nisu dali ni to. Onda smo tražili većinu, pa nisu dali ni to.

DANI: Kako su se ponašali srpski lideri tokom pregovora? Može li se govoriti o njihovom jedinstvenom nastupu ili između Kalinića, Ivanića i Dodika ipak postoje bitnije razlike?

TIHIĆ: Oni su uglavnom nastupali zajedno. Ako su se nekada među njima i pojavila male razlike, to je više bila gluma i predstava. Mislim i da je napuštanje Milorada Dodika bilo jedan politički trik. Oni su bili jedinstveni, samo se na različit način izražavaju. Ivanić kada govori, govori u demokratskoj formi, demokratskim rječnikom; Kalinić kada govori, čini to jezikom navodne brige za nacionalne interese, jednostavnije. Ali, ipak, bez obzira ko se javio za riječ, da li Dodik, da li oni, sa srpske strane imate jedinstven stav. Naprimjer, kada Petritsch u pauzama zovne Ivanića, Zubaka, Lagumdžiju, Halilovića, mi sjedimo i pijemo kafu. I, završen je sastanak, ide Ivanić i sa stepenica kaže: "Iz Republike Srpske - za mnom!" Onda, ja, više šale radi, kažem: "Evo i mene, Mladene." A on kaže: "Suljo, ti nemoj!" Ili: izlazi sa tih sastanaka sa Petritschem Zubak, povuče hadezeovce i odoše tamo u avliju OHR-a. Zlatko i Halilović stoje, a ja im dobacim: "Hoće li mene ko ovdje zvati? Čiji sam ja?" A oni ništa, šute. A kada su pauze, obavezno se tako izdvoje i razgovaraju. Nas trojica, Zlatko, Halilović i ja, nikad nismo sjeli zajedno, ni za vrijeme tih sastanaka, ni prije, ni poslije. Ja sam to tražio, da sjednemo, da se dogovorimo, ali nikad nismo sjeli.

DANI: Da li je Vas Petritsch ikad pozvao na te odvojene sastanke?

TIHIĆ: Nije.

DANI: Kako ocjenjujete stav HDZ-a i Nove hrvatske inicijative?

TIHIĆ: Da nemamo iskustvo njihovog prethodnog političkog rada i djelovanja, sve bismo to mogli podržati. Jer, oni se sada zalažu za potpunu ravnopravnost. Čak su u tom smislu, možda, za koju nijansu uporniji i jači od bošnjačke strane.

DANI: Koliko je na ovakav tok pregovora uticala pasivnost SDP-a i Zlatka Lagumdžije, od kojih je, čini mi se, kliještima trebalo čupati stavove o najspornijim pitanjima pregovora?

TIHIĆ: Prvo, ja sam već rekao da Zlatko Lagumdžija nije bio uvijek na pregovorima zbog službene odsutnosti, tako da se nije imao stav SDP-a. Čak je i Zubak nekoliko puta javno insistirao na tome. Valjda je to njegova pozicija, s obzirom da ima takvu stranku, da uvijek bude u raskoraku između interesa Hrvata, Srba i Bošnjaka, te da su ponekad njegovi stavovi bili nejasni, mada su imali jednu demokratsku formu. Ali, kada se treba konkretno izjasniti, kroz broj, amandman ili nešto slično, onda on nije bio dovoljno jasan. Da li je on izbjegavao to izjašnjavanje ili nije imao konsenzus u stranci, ne znam. Ali, i samo njegovo odsustvo sa pregovora je dosta uticalo.

DANI: Kako ocjenjujete stavove Stranke za BiH tokom pregovora?

TIHIĆ: Stranka za BiH je isto za jedno dosljedno provođenje. Mislim da je ona u okviru Alijanse i vodila ove aktivnosti. Ne volim govoriti o ljudima. Jer, naprimjer, oni imaju dobre stavove. Međutim, ja ako njima šta zamjerim, to je što me nisu podržali u onom momentu kada sam se usprotivio asimetriji. Ja ne bih mogao krenuti tim putem. Oni su isto za simetrična rješenja, za identična rješenja kao i SDA. Nisam ja neki veći Bošnjak ili Bosanac ni od lidera SDP-a, ali, jednostavno, oni nisu odlučno i energično branili principe za koje se zalažu. Jednostavno, da smo svo troje tako odlučno krenuli, ne bi došlo do te situacije. Možda je baš ovo moje napuštanje sada njih uozbiljilo.

DANI: Iz Vaših istupa meni je neshvatljivo da se Vi protivite prijedlogu amandmana na Ustav Federacije koje je pripremila federalna Vlada, prema kojem bi se ukinula postojeća diskriminacija Srba u Federaciji. Zar ne mislite da Srbi u Federaciji treba da imaju ista prava kao Bošnjaci i Hrvati, bez obzira kakva će rješenja na kraju biti nametnuta u Republici Srpskoj?

TIHIĆ: Mislim da se mi ne protivimo promjeni položaja Srba u Federaciji.

DANI: Vi ste ga uslovili. Zar nije sporno Vaše uslovljavanje rješenjem koje će biti u Republici Srpskoj? Moj stav je da, bez obzira na to kako će tamo biti, Federacija mora biti jedan demokratski entitet u kome će sva tri naroda imati ista prava.

TIHIĆ: Mi na određeni način nismo to tako uslovljavali. To uslovljavanje više ima za cilj da se i tamo postignu rješenja. Mi sigurno, kada danas-sutra dođe do glasanja o pravima Srba, mehanizmima zaštite, zastupljenosti, to ćemo podržati. Nego, to je više bilo u funkciji da se ista prava obezbijede gore.

DANI: Da li Vama i stavovima koje sada zastupate problem predstavlja činjenica da Bošnjaci u historiji nikada više nisu stradali kao u periodu u zadnjih deset godina, kada je upravo Vaša stranka sebe predstavila ekskluzivnim zastupnikom bošnjačkih nacionalnih interesa?

TIHIĆ: Mi smatramo da to nije rezultat naših grešaka ili naše politike, nego rezultat svih tih okolnosti koji su doveli do stradanja i agresije koja je izvršena na Bosnu. Koliko naša politika može snositi odgovornost za obim stradanja? Ne znam, mislim da mi tu nismo odgovorni i da smo činili što smo mogli. Zajedno sa drugim, u odbrani BiH od agresije bili smo ta vodeća snaga, pa istina je da je vodeća i odgovornost. Ali, to pitanje stradanja i odgovornosti treba postaviti na drugi način, na onaj koji se sada u Haagu postavljaju Srbija ili Hrvatska. Nama mogu biti opterećenje neke druge, političke greške koje je stranka pravila. Ali, kada su u pitanju stradanja, ne znam da li bi, da je bila na našem mjestu, neka druga stranka mogla više sačuvati narod.

DANI: Nije li sporno to što Vi, koji ste prije rata živjeli u Bosanskom Šamcu, sada interese Bošnjaka u Republici Srpskoj branite živeći u Federaciji, a ne čineći i sami ono na šta pozivate Bošnjake: na povratak u Republiku Srpsku? Ne čini li Vam se da je time kredibilitet Vaših osobnih i stavova SDA poljuljan?

"Ide Ivanić i sa stepenica kaže: 'Iz Republike Srpske - za mnom!" Onda, ja, više šale radi, kažem: "Evo i mene, Mladene." A on kaže: 'Suljo, ti nemoj!" Ili: izlazi sa tih sastanaka sa Petritschem Zubak i on povuče hadezeovce i odoše tamo u avliju OHR-a. Zlatko i Halilović stoje. Onda ja dobacim: 'Hoće li mene ko ovdje zvati? Čiji sam ja?' A oni ništa, šute. A kada su pauze, obavezno se tako izdvoje i razgovaraju. Nas trojica, Zlatko, Halilović i ja, nikad nismo sjeli zajedno, ni za vrijeme tih sastanaka, ni prije, ni poslije. Ja sam to tražio, da sjednemo, da se dogovorimo, ali nikad nismo sjeli"

TIHIĆ: Vraćena mi je imovina i vratio sam se u Bosanski Šamac, tako da sam te objekte koji su bili zapaljeni popravio, kuću sam uredio; sve je bilo devastirano. Ljeti i povremeno vikendom odem u Bosanski Šamac. Ja sam predsjednik Stranke demokratske akcije, odnosno bio sam potpredsjednik, i da sam i u onom vremenu i u ovom vremenu, živio bih u Sarajevu. Ne mogu ja iz Bosanskog Šamca putovati na posao. I djeca mi studiraju ovdje. Ja sam, evo, i svjedok suda u Den Haagu - svjedočio sam na predmetu Duška Tadića. Ali, bez obzira na to, odem u Šamac, spavam, kupam se na Savi. Vjerujte da mi nikad nije palo na pamet da svu imovinu koju imam, prodam ili zamijenim. Ako hoćete pravo, od svih ovih političara, iz svih političkih stranaka, najviše sam u Republici Srpskoj. U prosjeku sam nedjeljno dva dana tamo, ili u Banjoj Luci, ili na nekom drugom području.

DANI: Recite mi kakva su Vaša dosadašnja iskustva u vođenju stranke?

TIHIĆ: Moj prvi cilj je bio da napravim jedan red u stranci. Da stranka funkcionira po horizontali i vertikali, da se zna ko šta radi i za šta odgovara. Da se odluke donose u organima stranke, a ne mimo stranke, na nekim sijelima, halkama...

DANI: Jeste li uspjeli u tome?

TIHIĆ: Mislim da sam u dobroj mjeri u tome uspio i da nema više nekih centara moći mimo stranke koji donose odluke. Poslanici su u priličnoj mjeri koordinirani sa politikom koju vodi stranka. Imaju svoje stavove, ali po pojedinim pitanjima služe da provode stavove stranke. Sve se odluke donose u njenim institucijama; nema nekih centara moći. Ja to tako nastojim da bude i u kantonima i općinama. Nas je upravo to koštalo. Neki pojedinci u kantonima, u vladama, od Federacije do države i tako dalje, bili su personifikacija stranke. Donosili su odluke, i političke i kadrovske, a da uopće nisu pitali organe stranke. Znate, bilo je slučajeva i da se Vlada imenuje a da to nije prošlo kroz predsjedništvo stranke, kao i postavljenja na čela javnih preduzeća, ustanova... Sad je jedan red napravljen u stranci. Imam sada i jednog zamjenika, imam četiri potpredsjednika, radi se dosta timski. Ali, to nije onaj kolektivni rad gdje se ne zna ko za šta odgovara. Ja sam predsjednik stranke i vjerujte da, bez obzira što ja imam mandat tek četiri-pet mjeseci, mogu provesti svaku odluku stranke, od općinske organizacije u Sarajevu do one u Bosanskoj Dubici u Republici Srpskoj ili bilo gdje drugdje.

DANI: Ima li otpora? Nailazite li na otpore u okviru stranke?

TIHIĆ: Nekima se ne sviđa ni što je Tihić došao na ovo mjesto. Nisam spadao u tu neku kategoriju prvoga safa osnivača stranke. Nisam dio bilo kojega lobija koji je bio u stranci, od onog sarajevskog do drugih regija, ili onih koji su na drugim osnovama zasnovani. Jednostavno, kroz jedan stalni rad, naročito onaj u Republici Srpskoj, za koji se niko nije otimao, ja sam se, na neki način, tu nametnuo kao rješenje. Možda sam nekome poremetio neke njihove planove i kalkulacije. Nastojim da vodim jednu politiku više bosansku nego bošnjačku, više patriotsku nego nacionalnu, da vjera ne bude prisutna u politici, u nekoj javnoj manifestaciji, jer je često puta bila i zloupotrebljavana. Neki predsjednici su željeli da budu muftije, ali su isto tako neke muftije željele da budu predsjednici. Ja to ne dozvoljavam, to se mora potpuno odvojiti od stranke. Otvorio sam stranku, a to su naši kongresi uradili, prema svim Bosancima i Hercegovcima. U prvoj fazi to je vjerovatno prema svim Bošnjacima. Samo, mi tu nećemo gledati da li neko ide ili ne ide u džamiju, da li neko pije ili ne pije. Druga faza, uporedo s ovom, jeste da u stranku uđu i pripadnici drugih naroda. Mislim da određene izjave pojedinaca iz stranke koje su davane o pravim i krivim muslimanima, mješovitim brakovima, to su gluposti koje su nas koštale i devalvirale onu našu politiku zbog koje ja i jesam u stranci. Ja sam ušao u stranku jer sam smatrao da se ova stranka najviše može boriti za Bosnu. Više sam Bosanac nego Bošnjak. Tako mislim i da politiku treba voditi. Nije to samo moje mišljenje. Na ovom kongresu je pobijedila, da tako kažem, jedna bosanska opcija. Više od dvije trećine je novih ljudi. Tako je isto u predsjedništvu. Kada sam predlagao predsjedništvo, tako sam predlagao. Sedam ljudi u predsjedništvu je izabrao Kongres, ali sam ostalih devet ja predložio. Njihov način razmišljanja je otprilike sličan mom. Sada je problem što se stalno moramo dokazivati i što nam uvijek izvlače stare greške. Mi smo skoro imali praksu ograđivanja od izjava nekih naših ljudi. Ne može sada neko, bez obzira da li je bio u rukovodstvu ili ne, ako je iz SDA, pa je poslanik, dati neku izjavu i reći: to je SDA. Ubuduće ćemo se mi ograđivati od takvih pojedinaca. Ali, svjestan sam i toga da imamo hipoteke prošlosti, počev od korupcije i raznih političkih i kriminalnih afera. Računam da SDA ima veće ono pozitivno naslijeđe.

DANI: Koliko Vam je u obavljanju predsjedničke funkcije u stranci otežavajuća okolnost bila činjenica da nasljeđujete jednu, barem za članstvo stranke, karizmatičnu ličnost kakva je bivši predsjednik Izetbegović?

TIHIĆ: Rekao sam da je to jedna velika odgovornost, a istovremeno i čast. Izetbegovića izuzetno cijenim kao političara i kao čovjeka. Mislim da je dobar čovjek po svim ljudskim osobinama. Za dvije i po godine, koliko sam bio njegov prvi suradnik, dosta sam naučio od njega. Od politike, do načina kako se šta radi, kako se šta može ili ne može… Normalno da niko na svijetu ne može naslijediti Izetbegovićev način vođenja stranke. Čak su bili i neki određeni komentari o Tihiću kao nekoj sivoj ličnosti, njemu će neko drugi da vodi politiku, a on će biti predsjednik... Bogami, to nije tako. To mogu da kažu moji suradnici iz dva razloga: prvo, što ja to nikad ne bih dozvolio. Možda ja jesam tih i nisam napadan i agresivan, ali sam uporan. Idem polako, ali mora se ići naprijed. Druga stvar, Izetbegović nije taj koji će se miješati, koji će sad mene zovnuti telefonom i reći: To ne bi trebalo, to bi moglo ovako ili mora se. Pogotovo ne u formi "mora se". Normalno, ne mogu se porediti sa Izetbegovićem, ali ja sam predsjednik stranke. Izetbegović je tu kao počasni predsjednik, ja ga informišem i povremeno tražim savjete oko određenih pitanja koja su na dnevnom redu.

DANI: Kako gledate na optužbe iz OHR-a i nekih stranaka da je Vaše napuštanje pregovora neodgovorno i da na taj način ne štitite interese vaših birača, članova?

TIHIĆ: Alexandra Stiglmayer štiti! Ona štiti interese Bošnjaka! Kada su u pitanju nacionalni interesi u Republici Srpskoj, Sulejman Tihić i Stranka demokratske akcije su tamo od '96. godine, kada nije bilo ni SDP-a, ni bilo koga drugog, ni u odbornicima, ni u poslanicima. Ja sam lično pisao inicijativu Izetbegoviću za pokretanje postupka ocjene ustavnosti ustava entiteta sa Ustavom BiH. Izetbegović je pokrenuo taj postupak; od devet ovlaštenih predlagača, jedino je on to pokrenuo. Tada je i Zubak bio ovlašteni predlagač, pa nije to pokrenuo. Cijelo vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, rad u komisiji, rad u Skupštini, sve one neprijatnosti koje sam imao u Banjoj Luci i sa kojima se susrećem. Protiv sebe tamo imam čitave timove. To ti je jedan pritisak svega i svačega. I ona, ona ima pravo tako da govori, zato što ima monopol nad medijima, ne odgovara ni za kakvu izjavu ili grešku. Kad bih ja za Visokog predstavnika ili nekog drugog rekao nešto što ne stoji, za to bih imao sankcije. Ona može da govori takve gluposti i bezobrazluke a da za to ne odgovara.

DANI: Jesu li zaista ozbiljne najave o mogućnosti da SDA bojkotuje izbore?

TIHIĆ: Nemamo zvaničan stav o tom pitanju. Ono što je Seada Palavrić na konferenciji izjavila, ona je to rekla uvjetno, da se može desiti, između ostalog, da ne učestvujemo na izborima. Lično mislim da bi bila katastrofa da se izbori održe po pravilima i izborima PIK-a. To bi značilo još četiri godine legaliziranja postojećeg stanja u Republici Srpskoj. Mislim da to nije problem Stranke demokratske akcije; mislim da na takvim izborima ne bi učestvovala nijedna stranka u Federaciji, ni SDP, ni Stranka za BiH. Jer, to bi značilo, maltene, kraj Bosne. Još četiri ovakve godine u Republici Srpskoj, i onda više nema popravnog.

Arhiva Dani
250