Iako najviše uživa kada ističe svoje navodno poznanstvo sa "socijaldemokratskim prijateljima" Blairom i Schröderom, ovaj dubler Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH sve više liči na prvog balkanskog makijavelistu Zorana Đinđića. Baš kao i njegov srbijanski kolega, i Lagumdžija je spreman boriti se za proklamovane interese onih koje zastupa samo do mjere u kojoj se oni poklapaju sa njegovim ličnim. Ovo znači da on u principu jeste protiv zadržavanja etničke diskriminacije u Republici Srpskoj, ali ako Petritsch kaže da nije bitno to što će i nakon ustavnih promjena himna Republike Srpske i dalje biti Bože pravde, i ako mu je za to neophodna Lagumdžijina pomoć, ovaj će dati od sebe i više nego što se od njega traži, pa makar i prekršio manire pristojnog ponašanja, poput poštivanja odredbe o zabrani pušenja u prostorijama OHR-a. Majstor šuplje retorike - "temelji države", "urbanistička saglasnost", "građevinska dozvola", "vlasništvo u gruntu", "promjena paradigme", "brod, kurs i automatski pilot" (dio retoričkih akrobacija prezentiranih na konferenciji za novinare sa Petritschem) - svojom je glavnom ulogom u pregovorima o ustavnim promjenama sebi osigurao pozivnicu za sljedeće okretanje vola na ražnju.

Ima nekog vraga u tome što ovaj bivši hadezeovac ni sa razgoropađenim Tuđmanom iznad glave svojevremeno nije pristao potpisati Mirovni sporazum kojim je od Bosne i Hercegovine napravljen ustavni Frankenstein. Šteta je što najprincipijelnije ponašanje tokom pregovora u OHR-u nije krunisano na isti način kao i u Daytonu. No, Zubaka za potpis ne treba kriviti: ako su svoje parafe na Sporazum stavili Lagumdžija i Halilović, kojima su usta prepuna Bosne, e pa nije ni njegovo da bude "veći katolik od pape". Tim prije što je pregovaračkim umijećem uspio za svoju stranku u Sporazum uglaviti važnu a nelogičnu odredbu po kojoj se članovi Vijeća naroda u Republici Srpskoj ne biraju na direktnim izborima u općinama, već ih biraju klubovi delegata u Narodnoj skupštini. Šteta, velika šteta za Bosnu i Hercegovinu što Zubakov doprinos nije rezultirao mogućim ishodom.

Ako dokazani kriminalac, višestruki "povratnik", ne uzme učešća u jednom masovnom iživljavanju nad bespomoćnom žrtvom, iako unaprijed zna da bi zbog uglednih saučesnika u zločinu mogao biti amnestiran, on zaslužuje pohvale i to bez obzira na motive neočekivane apstinencije. Jasno je da je HDZ u propasti pregovora vidio šansu za nametanje neizbježnosti svog glavnog cilja - formiranja trećeg entiteta - ali sve dok se barem verbalno zalagao za simetričnost ustavnih rješenja, ovom prilikom nema mjesta osudi Jelavićeve mafije. U poziciji poklonjenoj HDZ-u najbolje se odslikava apsurdnost Lagumdžijinog i Halilovićevog potpisa: komediji samo još nedostaje oglašavanje poznatih boraca za "multietničku BiH", poput biskupa Perića, u kome će optužiti SDP i Stranku za BiH za miniranje mogućnosti stvaranja ustavnih pretpostavki za zaživljavanje istinske multietničnosti. Još od vremena Edhema Bičakčića, HDZ nije dobio bolji poklon.

:Kada sljedeći put Haris Silajdžić započne svoju mantru o Republici Srpskoj kao genocidnoj tvorevini, treba mu opaliti šamar ili mu barem začepiti usta OHR-ovim sporazumom sa Halilovićevim potpisom. Da su se sa toliko istrajnosti borili za ono čime njihov guru godinama davi i domaću i međunarodnu javnost kao što su sa uspjehom osvojili nove sarajevske stanove za svoje probrane kadrove, možda bi pregovori o ustavnim promjenama imali i sasvim drugačiji epilog. Ovi Silajdžićevi Guliveri riječi i Liliputi djela pokazali su se pravim diletantima u isforsiranim pregovorima kojim su majstorski upravljali Petritsch, Lagumdžija i čuvari Karadžićeve ostavštine. "Ti spavaš! Ti spavaš" - hipnotisali su lidera Stranke za BiH Petritsch i Lagumdžija, uzeli mu ruku u koju su prethodno stavili olovku, nažvrljali njegov potpis i tako je Halilovićeva stranka ostala bez drugog dijela svog imena. Kada se on prvi naredni put predstavi kao lider "Stranke za BiH", treba pozvati Tomislava Limova, kazati mu da su Amerikanci rekli da se radi o opasnom zločinu lažnog predstavljanja i pustiti mu da radi ono što najbolje zna.

U situacijama kada čovjek razmišlja treba li preuzeti rizik donošenja neočekivane odluke, vjerovatno je najuputnije razmišljati o posljedicama po vlastiti obraz. Očito je da je neopravdano potcijenjeni novi predsjednik Stranke demokratske akcije vodio računa o svom obrazu i uvjerljivosti stavova koje zastupa u ime stranke na čijem je čelu, te je iz tih razloga donio hrabru odluku o neučestvovanju u farsi od pregovora u OHR-u. Bolju potvrdu ispravnosti svoje odluke i bolju ličnu satisfakciju od sadržaja Sporazuma koji su potpisali Lagumdžija, Halilović i Zubak, Tihić jednostavno nije mogao dobiti. Ovim potezom on je na velika vrata ponovo u igru uveo već grogiranu Stranku demokratske akcije na koju do jučer kao na vlastiti izbor ni u primisli nisu mogli računati oni koji će morati da naprave bolan izbor: da li da vjeruju svojim očima ili Lagumdžijinim i Silajdžićevim riječima.

Sveprisutni aktivista svojim angažmanom pobija jedan od ključnih zakona fizike, po kojem se nijedno tijelo ne može istovremeno nalaziti na više mjesta. Istovremeno, svojim stavovima on potvrđuje Teoriju relativiteta, po kojoj gledišta branjena u jednoj funkciji tek relativno obavezuju kada se radi o stajalištima o istim pitanjima ali u drugoj funkciji. Tako je i elokventni Finci svoja stajališta o logičnosti asimetričnih ustavnih rješenja u dva entiteta kao Petritschev zastupnik sve do zadnjeg dana uporno branio u funkciji predsjednika Ustavne komisije Federacije, čime se našao na strani suprotnoj od svih ostalih članova Komisije. No, to mu nije smetalo da istovremeno u funkciji predsjednika Asocijacije nezavisnih intelektualaca "Krug 99" potpisuje saopćenja kojim se od Petritscha zahtijeva puna simetričnost rješenja i u Federaciji i u Republici Srpskoj. No, s obzirom na stavove svog "Ostalog" kolege u srpskom entitetu Miroslava Mikeša, kojem je falila samo kokarda pa da njegov "appearance" bude u skladu sa stavovima, omiljeni Jakica je - zlatan.

Ma, bravo, majstori! Razvalili ste protivničku ekipu sjajnom taktikom, kolektivnom igrom, disciplinovanim presingom i pokazali dušmanima šta znači naša sveta izreka "Samo sloga Srbina spasava"! Jesam li vam sve vrijeme govorio da samo hrabri i jaki mogu računati na sudijsku naklonost. Doduše, ona nam i nije bila potrebna protiv napuhanih federalnih zvijezda. Sa velikim zadovoljstvom sam pratio vaš nastup, uživao i osjećao se kao Čiča. Ali, ne samo onaj na kojeg vi mislite već i kao Miljan Miljanić: ti si mi, Mladene, ličio na stamenog Kuleta Aćimovića; ti, Mile, na Piksija, a ti, Dragane, na pouzdanog čuvara naših vrata Diku Stojanovića! Nije meni teško biti dirigent orkestra sa takvim majstorima! Sad sam se uvjerio da ste sazreli i da vam više i nisam neophodan. Zato, još jednom, sve moje čestitke! Vaš Radovan!