svom hroničnom povijesnom nadahnuću, guverner Tuzlanskog kantona Selim Bešlagić je odvrtanjem ventila na cjevovodu i puštanjem slane vode s revira Kukalo-Trnovac u okna Jame "Tušanj", 12. marta 2002. godine označio početak potapanja tuzlanskog Rudnika soli.

Ovaj jedinstveni slučaj rudnika u gradu, odnosno pod gradom, jedan je od najboljih pokazatelja statusa BiH u bivšoj Jugoslaviji. Naime, velika "radna pobjeda" zajedničke države počela se pretvarati u grobnicu za Tuzlu, jer je fenomen slijeganja tla, koji je pratio eksploataciju soli, vremenom pomeo hiljade stambenih, poslovnih i infrastrukturnih objekata i to u užem gradskom jezgru.

Četiri puta po 10 dana Međutim, prestanak proizvodnje soli u Rudniku "Tušanj" nipošto ne znači i definitivan kraj opasnosti, pa je prenaglašavanje značaja ovoga čina od strane čelnika Tuzlanskog kantona, ovdašnje čaršijsko mnijenje prepoznalo više kao politički negoli povijesni poduhvat. Doduše, za podizanje "temperature" pobrinuo se i predsjednik općinske organizacije Stranke za BiH i vijećnik u Općinskom vijeću Tuzla, geolog Fikret Jahić. On je apokaliptično najavio da bi način na koji se pristupilo potapanju mogao kroz nekoliko godina dovesti do iznenadnih poremećaja tla i u jednom trenutku "progutati" ostatak tuzlanske stare čaršije. Uz to je Jahić dao komentar da se radi o političkom zatvaranju "Tušnja" i otvaranju novog rudnika "Tetima". "Ovo je četvrti put da se 'Tetima' svečano pušta u probni rad. Posljednji put je to uradio Bičakčić, a rudnik je stao nakon 10 dana. Bojim se da će se i ovaj put dogoditi nešto slično."

Sasvim jasno je bilo da funkcioner Stranke za BiH političko profitiranje na nesreći grada pripisuje koalicionim partnerima iz SDP-a: guverneru Selimu Bešlagiću, resornom ministru Refiku Ahmedinoviću i njihovim saradnicima. Naravno, nije se dugo čekalo na uzvratni udarac druge strane. Sa vanredne sjednice svoga kolegija načelnik općine Tuzla Jasmin Imamović poručio je Jahiću, njegovoj stranci i javnosti: "Ovakvim izjavama, kojima se žele dobiti neki politički poeni, najviše se uzbuđuju i ispaštaju građani. Ovo stanje do kojeg je došlo nekontrolisanom eksploatacijom rudnika 'Tušanj', neko želi zataškati, kao i činjenicu ko je tome doprinio. Skretanje pažnje sa svega ovoga, kao i neophodnosti potapanja rudnika nisu stvari koje možemo prihvatiti."

Tuzlaci su šokirani paradoksom da se uz istovremeno zatvaranje rudnika soli, zbog brige za sigurnost grada i građana, baš na lokalitetu najintenzivnijeg tonjenja uništava park zbog gradnje luksuzne građevine

Na istoj sjednici za umirujuću, stručnu odbranu sigurnosnih aspekata potapanja "Tušnja" slanom vodom bio je zadužen resorni kantonalni ministar Refik Ahmedinović. On je svakako poznat kao najglasniji zagovornik zatvaranja ovog rudnika, oko čega je vođen veliki rat sa političkim lobijem koji je predvodio vječiti direktor Ibro Imamović, inače okorjeli esdeaovac.

U čitav slučaj se aktivno uključuje Televizija TK-a, povlačeći najnormalniji i najprofesionalniji potez, što je baš nije krasilo prethodnih godina. Organiziran je TV-dvoboj Ahmedinović - Jahić, koji završava remijem, a to znači produženjem košmara građana Tuzle zbog neizvjesne sudbine njih i njihovog grada. S obzirom da je ova polemika u javnosti doživljena i kao ozbiljan sukob SDP-a i Stranke za BiH, najlogičnije je bilo da se u tom interesu građana i digniteta koalicione vlasti, u rješavanju ovog osjetljivog pitanja uključe i stranačke centrale te najveći domaći i međunarodni stručni autoriteti koji bi otklonili bolne nedoumice.

Međutim, to se nije dogodilo, a brojni pokušaji autora ovoga teksta da dođe do nekih neutralnih i kompetentnih sagovornika o ovoj temi u Tuzli bila su neuspješni. Stiče se dojam da su dva razloga ovoj apstinenciji: prvo, radi se zaista o nezahvalnoj temi, jer je potapanje tuzlanskog Rudnika soli pomenutom metodom svjetski presedan; i drugo, totalno ispolitizirani mahalski milje Tuzle ne priznaje i ne oprašta neutralna mišljenja i argumente.

Na kraju smo se morali zadovoljiti jednim uopćenim i anonimnim komentarom: "Potapanje Tušnja je nužno za budućnost Tuzle, a usisavanje slane vode je za naše pojmove jedina prihvatljiva metoda, jer su druge basnoslovno skupe. Međutim, ono što brine jeste činjenica da se u to ušlo bez kompleksne studije koja bi preciznije obuhvatila sve elemente i procjene okolnosti, a to pretpostavlja daleko ozbiljnija geološka istraživanja. Ipak je sve ovo jedna velika nepoznanica i plašim se ne toliko za samu lokaciju rudnika, koliko za dijelove grada koji su zahvaćeni procesom tonjenja. Medijsko-polemički publicitet zna ponekad naškoditi nekim stručnim projektima, ali podizanje prašine u ovom slučaju smatram korisnim jer je to korisno upozorenje da se čitav ovaj postupak najozbiljnije prati i da se, čim prije, preduzmu potrebni koraci. Bojim se bilo čijeg privatiziranja ovog slučaja, odnosno nametanja monopola na istinu i pamet."

Kanton-eksperiment Ambijent u kojem je ovaj proces započet na političkoj ravni, ozbiljno upozorava na krhkost vladajuće koalicije u TK-u, već ranije ispoljenu kroz razmimoilaženja oko zakona u MUP-u, gradnje autoputa Tuzla -Sava, izbora direktora Televizije Tuzlanskog kantona, itd. S tim u vezi oponenti svemoćnog Bešlagićevog lobija u Kantonalnom odboru SDP-a ističu pogrešnu procjenu predsjednika SDP-a Zlatka Lagumdžije, koji je bezrezervnu podršku aktuelnom guverneru TK-a pružao čak i kad je postalo jasno da SDP-ov ugled u Tuzli ozbiljno pada zbog neuspjeha ovdašnje vlasti, i navodno obrazlagao strahom od ozbiljnih indicija da Bešlagić sa svojim saradnicima napusti SDP i napravi novu koaliciju sa Strankom za BiH.

Po mišljenju SDP-ovih nezadovoljnika, tu poziciju centrala Stranke za BiH perfidno koristi tako što Tuzlanski kanton tretira kao eksperimentalni poligon za testiranje stepena izdržljivosti glavnog koalicionog partnera. I mora se priznati da su u tome postigli zavidne rezultate, jer sa 10 posto svoga glasačkog tijela, Stranka za BiH u TK-u kontroliše ministarstvo financija, zdravstva, školstva, obnove i povratka, što znači da gazduju sa preko 80 posto budžeta. I pored toga, glavni krivci za budžetski deficit i druge neuspjehe za javnost uvjerljivo ostaju guverner Bešlagić, premijer Šaković i SDP u cjelini.

Neke međunarodne ankete, čiji se rezultati u predvečerje izbora brižljivo kriju, svjedoče o katastrofalnom rejtingu SDP-a u Tuzli kao svojoj dugogodišnjoj prijestolnici. A da će taj trend potrajati, svjedoče najnovije ogorčene reakcije na početak gradnje ekskluzivnog poslovnog centra u centralnom gradskom parku. Tuzlaci su šokirani paradoksom da se uz istovremeno zatvaranje rudnika soli, zbog brige za sigurnost grada i građana, baš na lokalitetu najintenzivnijeg tonjenja uništava park zbog gradnje luksuzne građevine. S obzirom da su novosagrađeni slični objekti, udaljeni samo tridesetak metara od tek započetog, već ozbiljno zahvaćeni tonjenjem, na sve strane pljušte optužbe da je ovaj novi "Skadar na Bojani" još jedan prljavi tal vlasti i privatnih građevinskih firmi.

Pri tome se ponovo aktueliziraju priče o najvećem do sada sagrađenom zanatsko-poslovnom centru na Brčanskoj malti, čiji su akteri nekadašnji šef tuzlanske Direkcije za izgradnju, a sada federalni ministar Hasan Bećirović, zatim vlasnik građevinske firme "Gromex" Omer Konjić i smijenjeni šef Financijske policije u Tuzli Mustafa Šahović. Najprije je taj posao "Gromex" od općine Tuzla dobio po krajnje sumnjivim okolnostima, da bi zatim inspektori MUP-a i Financijske policije ustanovili da su sa istog gradilišta radnici ovog preduzeća odvozili materijal i gradili kuće za Mustafu Šakovića i Hasana Bećirovića vrijedne stotine hiljada KM. Inače, Šahovićev dio posla je bio zaštita vlasnika "Gromexa" od financijskih revizija i tužilaca.

Pojedinosti oko pomenutih kuća za funkcionere i drugih Konjićevih malverzacija, vezanih za višegodišnju pljačku sopstvenih radnika te neprikazivanja blizu milion KM naplaćenih za gradnju tuzlanske džamije - bit će poznato kroz epilog sudskog procesa protiv vlasnika "Gromexa" koji se razvlači već godinu i po.

Između živih vatri "Združena lista" SDP-ovih političkih protivnika, kako saznajemo, priprema obiman kompromitirajući dosje o neimarskim poduhvatima tuzlanske vlasti, a leci koji već kruže gradom najavljuju od sada najoštriju predizbornu kampanju.

U svakom slučaju, SDP-u u Tuzli i Tuzlanskom kantonu, opterećenom napadima konsolidovanog SDA i osokoljenog Mirnesa Ajanovića, s jedne strane, te hazarderski nepopustljivom Strankom za BiH i ozbiljnim unutarstranačkim razdorima, s druge, predstoje izuzetno teški mjeseci. Sve i da započeti proces potapanja Rudnika soli, daj Bože, ne rezultira nekim ozbiljnim potresima tla, vladajuća stranka ima velike izglede da postane njegova prva žrtva. Uz već usijane socijalne frustracije, ovdašnja javnost će zaista teško moći da podnese dvije kontradiktorne priče aktuelne vlasti: jednu o prioritetnoj brizi za zaustavljanje procesa tonjenja, zarad sigurnosti grada i građana, i drugu o ulaganjima u luksuzne građevine baš na lokalitetima najintenzivnijeg tonjenja.

Fikret Jahić, vijećnik u Vijeću općine Tuzla

Moguća je kataklizma

"Tuzla nije spremno dočekala zatvaranje Rudnika soli. Podizanje nivoa podzemnih voda neminovno će dovesti do slijeganja terena, a moguća su i horizontalna pomjeranja blokova, pogotovo u strogom centru grada. U rudnik Tušanj doticat će prirodna voda i slanica sa nedovoljnom količinom soli. To će dovesti do otapanja kamene soli i taj proces se neće moći kontrolirati. Sve to može dovesti do pojava tzv. proloma, gdje će bukvalno pojedini dijelovi grada u samo jednom trenutku propadati u zemlju i po nekoliko desetina metara. Moguća katastrofa mogla bi se spriječiti ili ublažiti tako što bi se napravilo nekoliko bušotina i ispitalo gdje se nalaze šupljine. Nakon toga bi se prazan prostor ispod zemlje popunjavao čvrstim materijalima. To jeste skup proces, ali ukoliko se općinske i kantonalne vlasti ozbiljno ne okrenu rješavanju ovog problema, situacija će vrlo brzo izmaći kontroli."

Refik Ahmedinović, ministar za rudarstvo i energetiku TK-a

Sve je pod kontrolom

U izjavi za lokalni Front slobode, resorni kantonalni ministar Refik Ahmedinović ističe: "Operacija potapanja jame Rudnika 'Tušanj', započeta je prema projektu koji su izradili stručnjaci rudarsko--geološkog fakulteta. U jamu je puštena slana voda sa sonih bunara, kao i višak slane vode koji je proizveden i preostao zbog nerada Fabrike sode Lukavac. Što se tiče kvaliteta slane vode koja je upuštena u jamu 'Tušanj', on je neupitan i ima sadržaj oko 300 grama po litri natriumhlorida i po 20 grama po litri natriumsulfata. Prema tome, nema ničega što može bilo čime ugroziti sadašnju stabilnost rudnika 'Tušanj'."

Arhiva Dani
249