ako su crnogorski predsjednik Milo Đukanović i premijer Filip Vujanović svojim potpisima na sporazum o preuređenju odnosa Crne Gore i Srbije stavili tačku na dugotraj ni period iščekivanja, ovdje je tek sad sve neizvjesno. Dakako, njihovi potpisi na beogradski dokument, s izuzetkom prosrpskog bloka stranaka, čiji se san o zajedničkoj državi obistinio, u Crnoj Gori je dočekan s nevjericom i ogorčenjem. Premda se lideri opozicione koalicije "Zajedno za Jugoslaviju" već raduju ispraćaju "odnarođenog režima", crnogorski predsjednik, kao što se već pokazuje, najveće neprilike ima upravo s koalicionim partnerima.

Vladajuća Socijaldemokratska partija prva se izjasnila. Uz prigovor da Đukanović nije imao njen mandat za taj potpis, te da on znači "klasičnu zloupotrebu povjerenja i akt prevare crnogorskih građana", socijaldemokrati su najavili izlazak iz i inače manjinske Vlade, samo dobije li beogradski papir verifikaciju u parlamentu.

Nakon susreta s Đukanovićem, činilo se da je vrh SDP-a spreman na popuštanje. "Rekli smo šta mislimo o sporazumu, ali treba tražiti izlaz. Dok god smo zajedno, ima neke šanse. Kad ne budemo, otvaramo prostor onima koji žele ukinuti Crnu Goru", kazao je nakon sastanka s Đukanovićem predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić.

Ljutnja za nezavisnost A onda je Glavni odbor Đukanovićeve Demokratske partije socijalista prihvatio beogradski sporazum, kao "odlučujući iskorak ka obnovi državnosti Crne Gore", bez ijednog glasa protiv. Bio je to povod SDP-u da se vrati na svoju prvu poziciju.

"Za nas je ovo već bivša Vlada i mi u njoj nemamo više šta da tražimo", kategorički su poručili. "Jednostranim, samovoljnim i autoritarnim potezima, DPS je prekršio koalicioni sporazum s SDP-om i sporazum s Liberalnim savezom o podršci manjinskoj Vladi. Beogradski sporazum štetan je i opasan za Crnu Goru. Taj sporazum znači predaju Crne Gore bez dostojne političke borbe. To je pristanak da se izgubi utakmica za nezavisnost prije nego što je i zaigrana. Tim sporazumom predviđena je modifikovana federacija između Crne Gore i Srbije", potvrdio je najavu izlaska iz Vlade glasnogovornik SDP-a Novak Adžić, uz nagovještaj da će SDP ipak sačekati zasjedanje Skupštine Crne Gore na kojem će se glasati za taj papir.

"Želim samo da DPS-u skrenem pažnju da dobro razmisli s kim će u parlamentu podržati ovakav 'projekat nezavisnosti'. Beogradski sporazum za nas je u cijelosti neprihvatljiv i nema potrebe više ništa da se kaže", ocijenio je predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić.

Liberalni savez, koji je nakon posljednjih izbora dao podršku manjinskoj Vladi pod jednim jedinim uslovom - da proces obnove crnogorske državnosti dovede do kraja - još je, kako su kazali, u velikom šoku. Vodeći liberali već dva puta su odbili susret s Đukanovićem, a stranka je, otkako je stigao glas o svečanom činu u Palači federacije, u neprekidnom zasjedanju. Iako su predviđali da tajni pregovori pod Solaninim pokroviteljstvom mogu rezultirati "izdajom crnogorskih nacionalnih i državnih interesa", ono što je beogradskim sporazumom nametnuto Crnoj Gori, kako je rekao politički lider liberala Miodrag Živković, prevazilazi njihova najcrnja očekivanja. Konačna odluka o uskraćivanju podrške manjinskoj Vladi biće donesena ovih dana.

"Očekivali smo da će makar neko iz DPS-a podnijeti ostavku, pobuniti se protiv tog nečuvenog čina koji nema poređenja u novijoj evropskoj istoriji. Vlast koja je prevarila na tako beskrupulozan način, sada pokušava da svoju političku i svaku drugu podlost pretvori u pobjedu", rekao je glasnogovornik Liberalnog saveza Slavko Perović.

Rizik dostojan predsjednika Solanin proslavljeni "diplomatski podvig", jasno je, u Skupštini Crne Gore može dobiti prolaz i bez koalicionih partnera -Socijaldemokratske partije i Liberalnog saveza. Đukanovićevi socijalisti, koji u sporazumu vide "državu na dlanu", imat će bar za ovaj posao podršku prosrpskih partija. Đukanović je, međutim, odmah nakon povratka iz Beograda obećao da neće sklapati nikakve saveze "s nedoličnim političkim partnerima", misleći upravo na njih. Samo, Đukanović je do juče čvrsto obećavao i "referendum sigurno u maju", a sad kao svoj veliki uspjeh ističe "garancije Evropske unije za referendum kroz tri godine".

Osim što je kategorički odbacio mogućnost novih političkih saveza, u svom obraćanju javnosti Đukanović je priznao da sporazum nije optimalno rješenje, ali je ustvrdio da jeste maksimum koji je u ovom trenutku bilo moguće postići. On se zakleo da nije odustao od obnove crnogorske državnosti, ali bi, prema njegovim riječima, organizovanje "rizičnog referenduma zbog referenduma" bilo ravno avanturizmu.

"Da li imamo pravo na rizik da Crnu Goru nepromišljenim potezima vratimo u 1992. ili 1918? Bilo bi krajnje neodgovorno s tim se igrati i ja nemam pravo da s emocijama prilazim ovoj temi", riječi su kojima je svoj potez objasnio Đukanović.

Sad, i Đukanović i njegovi partijski drugovi i njima bliski mediji i analitičari nastoje uvjeriti suverenistički dio biračkog tijela u prednosti koje beogradski sporazum donosi Crnoj Gori i u opasnosti koje bi se nad nju nadvile da nije potpisan. Ovako: da je povučen jednostrani potez i protiv volje ključnih faktora međunarodne zajednice raspisan referendum u maju, krajnje je neizvjesno kad bi, i bi li, Crna Gora dobila međunarodno priznanje; ona se i bez toga već nalazila u tihoj izolaciji a kakve bi je tek sankcije u tom slučaju zadesile, teško je i predvidjeti; sporazumom je Crna Gora ne samo sačuvala već dosegnuti nivo samostalnosti već ga i legalizovala; sačuvala je svoj ekonomski suverenitet i euro, te obezbijedila svoju međunarodnu promociju na kroz direktno sudjelovanje u radu međunarodnih organizacija.

"Uvjeren sam da ovim sporazumom nije ugrožen nijedan od strateških ciljeva Crne Gore", apsolvirao je stvar Đukanović, posebno naglasivši da je "ovaj sporazum relevantan jedino ako ga podrže one snage koje imaju kredibilitet da izvedu reformski proces i rade na obnovi državnosti", te da je stoga "stabilnost Vlade imperativ ovoga trenutka".

Šta je rekao DOS A baš te snage, bar ako je suditi po dosadašnjim reagovanjima, nijesu ni najmanje raspoložene da "ovaj sporazum" podrže.

Ostaju, dakako, one druge, s kojima Đukanović, kako je i sam rekao, nije voljan sklapati nikakve političke saveze. A lideri koalicije "Zajedno za Jugoslaviju" blistaju od zadovoljstva.

"Na posljednjem susretu u Beogradu, s DOS-om smo razmotrili platformu o preuređenju federacije, koju smo zajedno usvojili u avgustu prošle godine. Tom prilikom tačno smo odredili tačke u kojima se može tražiti kompromis. Kompromis je nađen, i to ne u okvirima našeg minimuma, nego znatno iznad njega i to je dovoljan razlog za zadovoljstvo", rekao je lider najveće članice koalicije, Socijalističke narodne partije Predrag Bulatović.

Beogradski sporazum, kao "razuman kompromis koji je spriječio produbljavanje krize u Crnoj Gori i sukobe s međunarodnom zajednicom", pozdravio je i lider Narodne stranke Dragan Šoć. "Definitivno, ovo je poraz Đukanovićevog separatističkog projekta. Nema dvije stolice u UN-u, nema referenduma, nema granice kod Prijepolja, a umjesto razdruživanja po češko-slovačkom modelu i međudržavnog ugovora o savezu država Srbije i Crne Gore, slijedi ustavno preuređenje njihove zajedničke države", konstatovao je lider treće članice Koalicije za Jugoslaviju Srpske narodne stranke Božidar Bojović, izrazivši nadu da će i neka "neadekvatna rješenja" koja Crnoj Gori trenutno obezbjeđuju ekonomski suverenitet, pod nadzorom EU, "uskoro biti prevaziđena".

Iz prosrpskih redova već se čuje zahtjev o prijevremenim republičkim i saveznim parlamentarnim izborima. Neki od njih bi i u vladu, ali tehničku, koja bi taj posao privela kraju.

Sad su sve opcije otvorene. Zasjedanje Skupštine Crne Gore, na kojem treba biti verificiran sporazum potpisan u Beogradu, zakazano je već za petak. Nema sumnje da će DPS, koji mu je dao bezrezervnu podršku, uz pomoć koalicije "Zajedno za Jugoslaviju" taj dio posla lako obaviti. Ali, šta poslije? Ako Socijaldemokratska partija i Liberalni savez nakon toga izađu iz vlasti, Đukanović i njegov DPS, to je bar svakom ovdje jasno, imaju samo dva izbora - ili će ipak pribjeći "nedoličnim političkim saveznicima", ukoliko to oni budu htjeli, ili će morati raspisati još jedne prijevremene parlamentarne izbore.

Premijer Filip Vujanović, gostujući ovih dana na državnoj televiziji, još jednom je pozvao Liberalni savez da uđe u sastav njegovog kabineta. Odgovor je bio ekspresan i - negativan.

U Podgorici je, opet, boravio američki ambasador u SRJ William Montgomery. Prema povjerljivim izvorima inače dobro obaviještenog lista Vijesti, s misijom da pritegne liberale ne bi li prihvatili Vujanovićev poziv i na taj način sačuvali jedinstvo crnogorskog bloka.

Evropska unija, u nastojanju da ostvari svoj cilj o "demokratskoj Crnoj Gori u demokratskoj Jugoslaviji", snažnim pritiscima na taj blok i Đukanovića kao njegovog reprezenta, sklopila je prešutno partnerstvo upravo s onim snagama čijim se najelitnijim predstavnicima sada sudi u Haagu, ali ih, po svemu sudeći, ne bi rado vidjela na vlasti.

Predviđanje kraja Zasad još, sve prognoze nezahvalan su posao. Ipak, evo jedne. Profesor savremenih uporednih političkih sistema na Pravnom fakultetu u Podgorici, inače sjajan i nepotkupljiv analitičar ovdašnjih prilika, dr. Milan Popović, kaže: "Ako DPS, SDP i Liberalni savez složno procijene da je ono što je Đukanović donio iz Beograda, bez obzira na tajnovitost i sve druge problematične okolnosti koje su pratile pregovore, zaista maksimum koji se mogao dobiti, onda bih kao analitičar i građanin mogao sebi dopustiti mogućnost i reći - u redu, u tom slučaju i ovakav sporazum može imati političkog smisla. Nažalost, izgledi da opstane vladajuća koalicija, vrlo su mali."

Predviđajući budući raspored političkih snaga, Popović na crnogorskoj političkoj sceni vidi "konstelaciju odnosa od prije deset godina". Na jednoj strani bili bi Liberalni savez, SDP i svi oni koji se zalažu za nezavisnost, dok bi, s druge strane, bilo obnovljeno staro krvno bratstvo DPS-a, SNP-a i takozvanih srpskih stranaka, ocijenio je Popović.

Kakvih god pomjeranja narednih dana i mjeseci bude na crnogorskoj političkoj sceni, jedno je sigurno: potezom ponovnog zakivanja Crne Gore u zajednicu sa Srbijom, pa ma kako ona labava bila, Đukanović je osim crnogorskim indipendistima naudio i samom sebi. Najesen su predsjednički izbori, a to je premalo vremena da se zaboravi, ako išta, a ono iznevjereno povjerenje upravo onih koji su ga na vrh iznijeli. Oni drugi ionako mu nikad ne bi dali glas.

Takođe je sigurno da sporazum neće biti duga vijeka. Osim u Podgorici, nezadovoljstvo ne kriju ni u Beogradu. Nije teško zamisliti predstojeće sukobe njihovih političkih elita oko brojnih ponuđenih, ali do kraja nedefinisanih rješenja - Beograda da osvoji i to malo prostora crnogorske samostalnosti i Podgorice da sačuva neke poluge vlasti. Svako malo, Solana će sa svojim "dobrim uslugama" morati čas u Beograd, čas u Podgoricu. Dok mu se ne ogadi vlastito djelo.

Polazne osnove za preuređenje odnosa Crne Gore i Srbije

Nakon tri godine države-članice imaju pravo da pokrenu postupak istupanja iz državne zajednice SPORAZUM O PRINCIPIMA Sporazum o principima odnosa Srbije i Crne Gore u okviru državne zajednice potpisuju učesnici u razgovorima: predsjednik SRJ, potpredsjednik Savezne vlade, predsjednik Republike Crne Gore i predsjednici vlada Srbije i Crne Gore i, kao svjedok, visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbjednost. Dokument se upućuje na raspravu skupštinama država-članica i Saveznoj skupštini. USTAVNA POVELJA Na osnovu mišljenja iznijetih u skupštinskim raspravama, odnosno skupštinskih zaključaka, ustavna komisija čije članove delegiraju skupštine Srbije, Crne Gore i SRJ pristupa izradi Ustavne povelje, najvišeg pravnog akta državne zajednice Srbije i Crne Gore. Tekst toga akta usvajaju prvo republičke skupštine, a on se zatim dostavlja Saveznoj skupštini. Ovakvim postupkom bili bi potvrđeni elementi državnosti Srbije i Crne Gore, koji proizilaze iz sadašnjeg faktičkog stanja i istorijskih prava obiju država-članica. ODREDBE O PREISPITIVANJU Po isteku perioda od tri godine, države-članice imaju pravo da pokrenu postupak promjene državnog statusa, odnosno istupanja iz državne zajednice. U slučaju istupanja Crne Gore iz državne zajednice međunarodni dokumenti koji se odnose na SRJ, posebno Rezolucija 1244 SB UN, odnosili bi se i u cijelosti važili za Srbiju kao sukcesora. Država-članica koja to pravo iskoristi ne nasljeđuje pravo na međunarodno-pravni subjektivitet, a sva sporna pitanja posebno se regulišu između države-sukcesora i novonastale države. U slučaju da se obje države-članice u referendumskom postupku izjasne za promjenu državnog statusa (nezavisnost), u postupku sukcesije regulišu se sva sporna pitanja, kao što je postupljeno u slučaju prethodne Jugoslavije. Zakone o referendumu donose države-članice, vodeći računa o međunarodno priznatim demokratskim standardima. IME DRŽAVNE ZAJEDNICE Srbija i Crna Gora. INSTITUCIJE SRBIJE I CRNE GORE Skupština, Predsjednik, Savjet ministara i Sud. SKUPŠTINA Jednodomna skupština uz određenu pozitivnu diskriminaciju poslanika iz Crne Gore. Zakone o izboru poslanika u Skupštinu Srbije i Crne Gore donose države-članice u skladu sa načelima utvrđenim Ustavnom poveljom. Predviđeno je postojanje mehanizma zaštite od nadglasavanja država-članica. PREDSJEDNIK SRBIJE I CRNE GORE Predsjednik, koga bira Skupština, Srbije i Crne Gore, predlaže sastav Savjeta ministara i rukovodi njegovim radom. SAVJET MINISTARA Savjet ministara ima pet resora: spoljni poslovi, odbrana, međunarodni ekonomski odnosi, unutrašnji ekonomski odnosi, i zaštita ljudskih i manjinskih prava. Poslovi ministarstva bi bili naknadno precizirani. SUD SRBIJE I CRNE GORE Sud ima ustavnosudsku i upravnosudsku funkciju i bavi se ujednačavanjem sudske prakse. Upravnosudska funkcija vrši se u odnosu na upravna akta ministarstva Savjeta ministara. Sud zauzima pravne stavove i mišljenja koji se odnose na ujednačavanje sudske prakse. Sud nema instancionu nadležnost i ima jednak broj sudija iz država-članica. VOJSKA Vojskom Srbije i Crne Gore komanduje Vrhovni savjet odbrane koji čine tri predsjednika. VSO odlučuje konsenzusom. Regruti vojni rok služe na teritoriji svoje države-članice, uz mogućnost da služe i na teritoriji druge države-članice, ako to žele. IZBORI I IMENOVANJA Po usvajanju Ustavne povelje u skladu sa predviđenim postupkom, održaće se izbori i konstituisaće se Skupština Srbije i Crne Gore, izabrati predsjednik Srbije i Crne Gore i članovi Savjeta ministara, kao i sudije Suda Srbije i Crne Gore. U organima sudske i izvršne vlasti obezbijediće se ravnopravnost predstavljanja država-članica. Moguće je predvidjeti rotiranje u toku mandata. (U Ministarstvu inostranih poslova i Ministarstvu odbrane ministar i njegov zamjenik iz različitih država-članica zamjenjuju se po isteku polovine mandata.) U predstavljanju država-članica u međunarodnim organizacijama (OUN, OEBS, EU, Savjet Evrope) obezbijediće se paritet putem rotacije, a za međunarodne finansijske organizacije utvrdiće se posebni modeli predstavljanja. U DKP Srbije i Crne Gore u inostranstvu postići će se poseban dogovor o proporciji zastupljenosti država-članica. Ustavna povelja će biti podnijeta skupštinama na razmatranje najdalje do kraja juna 2002. DISLOKACIJA SAVEZNIH INSTITUCIJA Pojedine savezne institucije mogu imati sjedište u Podgorici. USTAVNA REKONSTRUKCIJA DRŽAVA-ČLANICA U sklopu aktivnosti na donošenju Ustavne povelje Srbije i Crne Gore države-članice će izvršiti izmjenu svojih ustava u saglasnosti sa Ustavnom poveljom Srbije i Crne Gore ili donijeti nove ustave najdalje do kraja 2002. EKONOMSKA OBLAST Dostignuti nivo ekonomskih reformi u državama-članicama polazna je osnova za uređenje međusobnih ekonomskih odnosa. Države-članice su odgovorne za neometano funkcionisanje zajedničkog tržišta, uključujući slobodno kretanje ljudi, robe, usluga i kapitala. Harmonizacijom ekonomskih sistema država-članica sa ekonomskim sistemom EU obezbijediće se prevazilaženje postojećih razlika, prije svega u oblasti trgovinske i carinske politike. U oba slučaja vodiće se računa o ekonomskim reformama koje su već sprovedene u državama-članicama, a prihvataće se rješenja koja će najbrže dovesti do integracije u EU. Prelazna rješenja u usklađivanju trgovinske i carinske politike treba da uvažavaju interese država-članica. Evropska unija će pomagati u ostvarivanju ovih ciljeva i redovno nadgledati ovaj proces. Modaliteti ostvarivanja tih ciljeva biće razrađeni paralelno sa Ustavnom poveljom. Ako jedna od članica smatra da druga članica ne ispunjava obaveze koje proizilaze iz ovog Sporazuma u pogledu funkcionisanja zajedničkog tržišta i harmonizacije trgovinske i carinske politike, zadržava pravo da pokrene to pitanje kod EU u kontekstu procesa stabilizacije i asocijacije, u cilju preduzimanja odgovarajućih mjera. EU daje garancije da, u slučaju ispunjavanja drugih uslova i kriterijuma za SAP (proces stabilizacije i asocijacije) dogovoreni principi ustavnog uređenja neće predstavljati prepreku za brzo zaključivanje Sporazuma o stabilizaciji i asocijaciji.

Arhiva Dani
249