Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 249

22.
Mart
2002.


Arhiva Dani
249



Naslovna

 

Sedmi dan
 

Ne znam šta mi je bilo pa sam prihvatio taj poziv. Sagovornik sa druge strane telefonske linije bio je uporan čitav ponedjeljak, ne predajući se pred činjenicom da me njegovi pozivi nisu uspijevali pronaći ni u redakciji, ni u stanu. Kad mu je to napokon pošlo za rukom, predložio mi je da se nađemo jer za mene ima ekskluzivnu informaciju. Zaintrigiralo me je to što uopće vjeruje da bih mogao prihvatiti njegov prijedlog da se nađemo u jednom dijelu "Srpskog Sarajeva", s tim što će me o tačnom mjestu i vremenu sastanka naknadno obavijestiti, a pritom ne želeći ni u naznakama da otkrije zbog čega bih ja, ustvari, trebao prihvatiti njegov poziv. Pristao sam.

Prihvatio sam i da se pod okriljem mraka nađemo kod pumpe u Lukavici, da autom dođem sam, parkiram ga i čekam ispred. Nakon desetak minuta, ispred mene se zaustavio moćni crni "land rover", zatamnjenih stakala. Otvorila su se zadnja vrata i rečeno mi je: "Ulazi!" Poslušao sam i našao se pozadi u autu zajedno sa dvojicom ljudi konstitucije ne manje od moje i vozačem i suvozačem naprijed. Ova dvojica na zadnjem sjedištu odmah su mi stavili tamni povez preko očiju. Moj pokušaj pružanja otpora lako su savladali, govoreći mi da se ne bojim, da mi se ništa neće dogoditi, te da mi povez stavljaju zbog moje sigurnosti. Vozili smo se duže od dva sata, pri čemu posljednjih 30 minuta po nekom izlokanom, prepunom rupa, neravnom terenu, bez riječi. Kad smo stali, pažljivo su me izveli iz auta i, držeći me sa obje strane ispod pazuha, ušli smo u neku prostoriju. Skinuli su mi povez sa očiju i trebalo mi je malo vremena da razaznam gdje se nalazim. U sobi su, osim mojih saputnika, bile još četiri osobe koje su sjedile za trošnim drvenim stolom. Rekli su mi da se ne bojim, da ću na isti način biti vraćen do svog auta nakon razgovora. Pitao sam o čemu se radi. Odgovorili su mi da su me pozvali da bi mi saopćili da imaju ekskluzivnu informaciju za mene: "Naš šef, doktor Radovan Karadžić, izabrao je da tebi prvom ponudi informaciju da je odlučio da odlikuje Visokog predstavnika Wolfganga Petritscha najvišim državnim odlikovanjem - Ordenom zasluga za Republiku Srpsku!" Bio sam zbunjen i naš daljnji razgovor je tekao ovako:

- A zašto baš meni?
- Zato što znamo da si prijatelj sa Petritschem, a Doktor redovno čita Dane.
- A zašto ste odlučili da baš meni saopćite tu informaciju?
- Zato što istoj, kada bi bila objavljena preko naših medija u Banjoj Luci i Beogradu, ne bi vjerovali.
- A zašto Karadžić odlikuje Petritscha?
- Čuj, zašto? Zato što mu je uspjelo da ove pregovore o implementaciji odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti vodi i okonča na način kojim se definitivno učvršćuje Republika Srpska kao srpska država, trenutno u Uniji, takozvanoj Bosni i Hercegovini.
- Ali, to nije tačno! Pa i Bošnjaci i Hrvati su sad konstitutivni u Republici Srpskoj!
- Ha, ha, ha! Pa zašto nemaju Dom naroda u Skupštini države koja se ne zove Republika Srpska, Bošnjačka i Hrvatska ako su konstitutivni?
- Ali, nije bitna obična simetričnost rješenja! Bitan je sadržaj... Vijeće naroda kao skupštinska komisija u Republici Srpskoj je izraz kreativne, inteligentne, supstancijalne simetričnosti...
- E, pa, vidiš, upravo zato Doktor i odlikuje Petritscha!
- Ja vas ne razumijem!
- I ne moraš. Nismo te zato zvali, nego ti nudimo da ti ekskluzivno objaviš ovu informaciju. A o kakvom se odlikovanju radi, najbolje ćeš zaključiti ako ti kažemo ko ga je sve do sada dobio.
- Ko?
- Dobili su ga samo patrijarh Pavle, Milošević, Tuđman, Boban, Cutillero, Carrington, Mitterrand, Hurd, McKenzie i Lord Owen.
- Ali, Petritsch ne pripada pobrojanim!
- To ti misliš. Doktor smatra da je njegov doprinos nemjerljiv. Kompletan trud odlikovanih prethodnika na stvaranju naše srpske države kao i sve žrtve najboljih sinova srpskog naroda mogle su pasti u vodu da nije bilo Petritscha i da nije majstorski i pošteno vodio ove pregovore. Doktor to zna da cijeni.
- Ali, otkud njemu mogućnost da dijeli odlikovanja? Zar se on ne skriva pred Haagom i SFOR-om?
- Naivan si. Zar ti vjeruješ da ga Amerikanci, sve i kad bi htjeli, mogu uhapsiti pored Francuza? Doktora nisu uhapsili već sedam godina, a Amerikanci su već najavili da za šest Haag mora prestati sa radom. I zar misliš da bi se Petritsch, Francuzi i Amerikanci ovako odnosili i prema Doktoru i prema Republici Srpskoj da vjeruju u ono za šta ga optužuju? Oni govore o Doktoru i o Republici Srpskoj ono što godi vašim ušima, a u odlukama koje donose, kao što vidiš, drže pravu stranu.

Bio sam zbunjen. Sinulo mi je da pitam kako ja mogu biti siguran da je sve to što su mi ispričali tačno, da su oni Karadžićevi ljudi. Nasmijali su se i pokazali nekoliko fotografija. Na njima u krupnom kadru Radovan sa novinama u rukama, a na naslovnoj strani Petritscheva slika i naslov: "Bitan je kompromis i suštinska, a ne mehanička simetričnost!"

Iz sna me je trgnuo TV Dnevnik Federalne televizije. Upravo u tom trenutku emitira se javljanje Zlatka Lagumdžije iz Strasbourga, u kojem zahvaljuje Petritschu zbog načina na koji vodi pregovore o implementaciji odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti.

 

Senad PEĆANIN

Arhiva Dani
249

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh