torak, 11. mart, mogao bi biti posljednji dan postojanja sarajevske Nezavisne televizije Studio 99, osnovane prije sedam godina - prvog februara 1995. Da je brojem imenovana medijska kuća jedina privatna u Bosni, pa kakva da je, bio bi to šamar medijskoj demokraciji. Da se NTV 99 gasi zbog finansijskih gubitaka, bio bi to rezultat neuspjeha na otvorenom tržištu. Na kraju - da je razlog nestanka iz etera posljedica (zbilja) lošeg programa, neinteresantnog publici, pa onda i oglašivačima, bio bi to logičan završetak neuspjelog projekta Adila Kulenovića. Međutim - nije. NTV 99 mogla bi prestati da postoji odlukom Vijeća Regulatorne agencije za komunikacije, na čijoj će se sjednici razmatrati žalba sarajevske televizije nepovoljno ocijenjene u CRA-ovom procjenjivanju zaslužnosti za trajnu dozvolu za emitovanje.

Mogućim nestankom 99 neće, da se ne lažemo, puno izgubiti gledaoci. Program NTV 99 je neinventivan, loše produciran, jeftin, nezanimljiv, pun amaterskih ispada priučenih kamermana i novinara početnika među kojima je nemali broj onih što abecedu reduciraju na 28 slova. I ako je išta vrijedno izdvajanja u radu Adilove TV, a itekako jeste to što 99 nikada nije bila megafon govora mržnje, onda valja priznati da je to jedini elektronski medij u Federaciji na čijoj je frekvenciji emitirano sve što je moglo stati u objektiv kamere na četničkom piru sedmog maja prošle godine u Banjoj Luci, i jedini u BiH koji je prenosio sarajevske demonstracije na Dan nezavisnosti. S druge strane, upokojavanje devedeset devetke moglo bi kao definitivan uspostaviti sistem Agencije koji nesumnjivo jeste pravljen zarad uspostavljanja reda u zemlji koja je u maju prošle godine imala 67 TV stanica, ali je toliko manjkav da će i oni koji se u njega uklope nastaviti živjeti u bijedi - i materijalnoj i programskoj.

Kazne bez roka trajanja Već sami rezultati CRA-ove procjene rada NTV 99 pokazuju kako u ovom sistemu ne stanuje medijska, niti tržišna logika. Najlošija sarajevska i jedna od najlošijih bosanskih TV kuća od mogućih 20, dobila je čak 16 poena za programski kvalitet, iako samo pravilo ocjenjivanja i nema veze s kvalitetom programa, nego tek sa sadržajem. A u njemu, praktično, mogu biti i samo videospotovi. Istovremeno, jedina TV kuća u BiH sa digitalnim sistemom proizvodnje programa (tri kamere i četiri montaže) tek je za pola boda izbjegla najnižu prolaznu ocjenu za tehničke operacije!? Tu famoznu šesticu, koja bi školskim mjerama vrijednosti bila jednaka dvojki, TV Adil(a) Kulenović(a) zaradila je za finansijsku održivost, što je - s obzirom na mogućnosti iznalaženja novca koje je CRA ostavila privatnim televizijama - ravno čudu.

U Sarajevu je, naime, gdje i NTV 99 želi emitirati svoj program, u eteru čak osam javnih televizija: TV Vogošća, TV Visoko, TV Kiss iz Kiseljaka, TV Sarajevo, FTV 1 i FTV 2, RTRS i PBS, i sve imaju taj status činjenicom da se finansiraju iz budžeta osnivača. I još kao takve, za razliku od privatnih, mogu u svakom satu prodati četiri minute programa, uz dodatnu pogodnost da komercijalizirane sekunde emitiraju u terminu u kojem hoće!? U prevodu, TV stanica sa osam sati programa ima mogućnost unovčavanja 32 minute i sve ih može prodati u terminu kada ima najveću gledanost i samim tim najviše cijene. Nezavisne stanice, međutim, ne smiju primati novac niti od jedne zvanične institucije, niti donacije iz zemalja koje nisu članice Kontakt grupe (što je izmišljeno u vrijeme favoriziranja OBN-a, propalog info čeda čije su mecene dolazile upravo iz saveza tih država), niti prodavati vrijeme političkim partijama, ali moraju besplatno emitirati videoporuke ino-organizacija u BiH, na čemu je, da se plaćalo, NTV 99 prošle godine mogla zaraditi milion maraka. Tako barem kaže Adil Kulenović, direktor kuće sa 56 uposlenika.

Kada se sve sabere, opet je NTV 99 imala dvadeset osam i po poena, dakle četiri i po više od minimuma za dozvolu. E, tu je izvedena računska operacija oduzimanja sedam kaznenih bodova zbog prethodno prekršenih pravila Agencije, što je zbilja najapsurdniji dio sistema vrednovanja. Adil Kulenović je minuse zaradio tako što je objavio komenatar/reakciju na promjenu termina zločin u greška u školskim knjigama, naslovljen sa Agresija ili građanski rat. Zatim i zato što je sagovornik novinarke 99 u komercijalnom programu rekao da je član u međuvremenu nestale Bosanskohercegovačke demokratske alternative. Bilo je, istina, i ozbiljnih propusta - kakvo je emitiranje filma bez dozvole, ali sve te kazne Kulenović je već platio. No, CRA ih i dalje računa i one, očito, ne zastarijevaju!? Jer - najmlađe upozorenje u ovom slučaju izdato je prije dvije godine!!!

Zbog svega ovoga više nego ozbiljno treba shvatiti upozorenje Adila Kulenovića: "Bojim se da je na djelu koncept ukidanja privatnih televizija, ili njihovog pretvaranja u videoaparate. Idealna TV stanica može, po pravilima, imati 40 bodova. I ako za dvije godine napravi osam prekršaja sa prosječnom kaznom od dva boda, u pitanje joj dolazi dozvola za rad. A ako se neko hoće baviti novinarstvom, mora napraviti takve prekršaje, pogotovo sa ovakvim pravilima, koja još ne ostavljaju mogućnost ispravke. Dakle, kako ne biti kažnjen: samo emitovanjem latino--sapunica i stranih videospotova. Ovo nije pitanje Studija 99, već principa. Ja imam milion zamjerki na naš program, ali, eto, on je najviše ocijenjen. Nama sada ostaje da pozovemo ljude na javni protest. Pa ako dođe pet ljudi, bit će nam jasno da toliko vrijedimo i predat ćemo se. Ali ako dođe 50.000, to će valjda biti neki znak."

Blaženi daljinski upravljač Slučaj lokalne TV stanice čija je antinacionalistička orijentacija neupitna, za razliku od, recimo, Radija Sveti Jovan, koji ima dozvolu za emitiranje bez obzira na činjenicu što ga je utemeljila Sonja Radovana Karadžić lično, koja od oca nije naslijedila samo prezime već i ideje, do kraja ogoljava naopakosti uređivanja medijskog prostora u Bosni i Hercegovini. Taj se proces pokazuje toliko pogrešnim da ispada kako postojanje bilo kakvog sistema može biti jednako loše kao i nepostojanje pravila. Prije svega, uslov medijske demokratije jeste apsolutna otvorenost prostora i tržišta. Ako, dakle, neko ima tehničke uslove za pravljenje i emitiranje slike, emitira program koji ne propagira mržnju, i pristaje životariti na rubu ekonomske održivosti - što je slučaj sa NTV 99 i većinom privatnih televizija - nema niti jednog razloga da ga se ne ostavi na miru. To, međutim, nije princip CRA. Agencija sebi daje za pravo da na osnovu vlastitih pravila ocjenjuje programski kvalitet iako je svaka takva ocjena subjektivna i nema tih umova i TV znalaca - a u BiH potonjih inače ima jako malo - sa kojim se gledalac mora složiti. Izbor TV programa je, prosto, individualna odluka koja se realizira daljinskim upravljačem, a što više ljudi pritišće isto dugme, to određeni medij ima bolju tržišnu poziciju. I tu je kraj. Nema, jednostavno, nikakve pameti u stvaranju TV reda. Uostalom, što bi ikoga bilo briga što skupina novinarskih diletanata od svojih para hoće da emitira loš program na plaćenoj frekvenciji. Gledaoci će ga gledati zabave radi ili neće jer ima boljih, oglašivači će plaćati najgledanijima, a onima koji od TV-a ne mogu zaraditi ni za struju i grijanje, to će brže od CRA saopćiti Elektroprivreda i Sarajevogas.

Jednostavno, red će napraviti novac. Većina i javnih i privatnih TV kuća morat će sve više prihoda ostvarivati od reklama. Ili barem pokušati. Najčešće neuspješno. TV reklame su skupe i onaj ko ih plaća tražit će stanice sa što jačim signalom. Zašto, naprimjer, novi model golfa reklamirati u programu koji se gleda samo u Sarajevu, pa samo u Tuzli, pa samo u Bihaću, i svaki put plaćati, kada se može platiti onoj kući koja pokriva većinu teritorija države, makar i na njoj bila sekunda nekoliko puta skuplja. Preciznije: FTV šezdeseti dio minute nudi za 50 maraka, a kantonalna TV za sedam. Dakle, da bi se pokrilo 10 kantona, valja po sekundi platiti 70 maraka. I to opet nije onih 85 posto teritorija, koliko pod svojim signalom ima FTV 1.

Istina, taj red bit će rezultat neravnopravne utakmice u kojoj svako medijsko čedo OHR-a, od OBN-a preko FTV-a do PBS-a, ima sve što poželi. Makar i ne zadovoljavalo kriterije CRA.

Grupa uglednih građana Sarajeva uputila je 20. februara ove godine Odboru za dodjelu Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva prijedlog da ovogodišnji laureat najznačajnijeg prijestolničkog priznanja bude glavni i odgovorni urednik NRTV Studio 99 Adil Kulenović. "Ono što osobito ističe Kulenovića i njegov rad jeste neovisnost, odbijanje da služi bilo kojim uskim političkim ciljevima i interesima, ma kako oni u određenom času izgledali bitni i sveopći, te da se svagda veže za istinske i univerzalne vrijednosti ljudstva, a to su sloboda i pravo ljudi da žive u skladu sa svojim potrebama i razumijevanju svog ljudskog bića", piše, između ostalog, u prijedlogu kojeg su potpisali: akademik Muhamed Filipović - predsjednik Akademije nauka BiH, prof. dr. Franjo Kožul, prof. dr. Vlatko Določek, prof. dr. Zinaid Raljević, prof. dr. Mirko Pejanović, prof. dr. Božidar Gajo Sekulić - profesori Univerziteta u Sarajevu, prof. dr. Salih Fočo i prof. dr. Jusuf Žiga - prorektori Univerziteta u Sarajevu, akademici Izet Sarajlić i Ivan Štraus - članovi ANUBiH, zatim dopisni članovi ANU - prof. dr. Vladimir Premec, Affan Ramić i prof. dr. Hanifa Kapidžić-Osmanagić, te književnik Sead Fetahagić i izdavač Petar Skert.

Arhiva Dani
247