vanaestogodišnji Emir Bešić, šestogodišnja Musa Malkić, dvoipogodišnji Almir Nezirević… Samo je u protekla dva mjeseca desetero mališana iz FBiH oboljelo od leukemije. Ako se uzme u obzir činjenica da je ranije godišnje obolijevalo od leukemije između četrnaestero i šesnaestero djece, onda i ne moramo biti tako dobri matematičari da bismo shvatili koliko je situacija alarmantna.

Starosna dob novih pacijenata je od dvije do četrnaest godina i 80 posto njih oboljelo je od tzv. limfocitne leukemije. Sva ova djeca smještena su na Hematološko-onkološki odjel Pedijatrijske klinike na Koševu - jedini bolnički odjel u Federaciji koji djeci oboljeloj od leukemije može pružiti koliko-toliko adekvatnu terapiju.

Poželjela da pokisne Posjete ovom odjelu su dozvoljene, ali i reducirane zbog bojazni da se pacijenti ne inficiraju bilo kojim virusom. Stoga su svi posjetioci, a među njima je najviše roditelja, obavezni nositi zaštitne ogrtače i maske preko lica. Ovo odjeljenje, iako je puno djece, bolesno je tiho. Čak se ne čuje ni plač!?

"Poželio sam biti kući, igrati igrica i fudbala", kaže stidljivo Emir Bešić iz Viteza. Prošao je mjesec otkako je njegovo bezbrižno ganjanje lopte i pohađanje nastave prekinula bolest. Kada je primljen na kliniku u Sarajevu, Emir nije znao od čega boluje, niti je ikada čuo riječ "leukemija". Danas on prilično dobro vlada ovim pojmom.

A sve je počelo sa bolovima u ruci. Emirova majka Aida Bešić odvela ga je u lokalnu bolnicu na pretrage. Tada im je neurolog u Vitezu rekao da dječak simulira bolove u ruci. Druga dijagnoza bila je upala mišića, a treća reumatska groznica. Sumnjajući u doktorske dijagnoze, zabrinuta majka dječaka je odvela na pretrage u travničku bolnicu. Tamošnji ljekari preporučili su joj da dođe u Sarajevo, gdje su već nakon prvih nalaza ustanovili da dječak boluje od akutne limfocitne leukemije. "Sedam dana nisam znala za sebe. On do tada nikada u životu injekcije nije primio", prisjeća se Aida Bešić suočavanja sa sinovljevom dijagnozom.

Ipak, sada, mjesec kasnije, nakon prvih terapija, ona sa velikim optimizmom kaže da će se njeno dijete izliječiti. Sedimentacija je već sada bolja, tako da majka iščekuje dobar ishod. Emirova nova prijateljica Musa Malkić je iz Živinica. Samo je paravan dijeli od njegovog kreveta. I ona boluje od limfocitne akutne leukemije. Pošto je na terapijama već sedam mjeseci, poželjela je da pokisne i poigra se sa dvije godine mlađim bratom.

"Prije neki dan šećer joj je od terapija porastao, pa su joj davali inzulin", kaže Musina majka Mirzeta, koja se zadnja četiri mjeseca "smjestila" na klinici. S blijedim osmijehom na licu ona kaže kako će Musa za nekoliko dana napustiti kliniku.

Prenatrpane sobe U maloj trokrevetnoj sobi na kraju hodnika, pognuta iznad kreveta dvoipogodišnjeg Almira iz Velike Kladuše, stajala je njegova majka Zemira Nezirević. Almir boluje od mijeloične leukemije i za njega se pomoć mora potražiti u inozemstvu, gdje mu za transplantaciju koštane srži treba 150.000 KM!

Šef Hematološko-onkološkog odjela Klinike za pedijatriju dr. Edo Hasanbegović kaže da je prije dvadeset godina učinkovitost liječenja leukemije bila nula posto, dok danas ona u svijetu iznosi 70, a u BiH 55 posto. "Kod nas je za sada jedini način liječenja leukemije hemoterapija. Mi pacijente, čak i kad napuste kliniku, nadgledamo pet godina. Nažalost, mi ne možemo svoj djeci pomoći. Kada je potrebno da se uradi transplantacija koštane srži ili da se vrše visoke doze hemoterapije, mi nemamo mogućnosti za to", kaže dr. Hasanbegović i objašnjava da su za takvo što potrebne posebne sobe sa dobrom izolacijom. Tako je na Pedijatrijskoj klinici moguće pružiti pomoć samo za 70 pacijenata koji se ne kvalifikuju kao teži slučajevi. Težim bolesnicima preporučuje se liječenje u inozemstvu, a tamo deset mjeseci liječenja košta u prosjeku 200.000 KM.

Mirzeta Malkić sa kćerkom: "Musa je poželjela da pokisne"

Na klinici također nema ni dovoljan broj soba, neophodan za adekvatno liječenje. Naime, oboljeli od leukemije su hipersenzibilni na svaki oblik virusa pa se preporučuje njihovo izoliranje. Iako je praksa u svijetu da u jednoj sobi leži najviše dvoje oboljelih od leukemije, u Sarajevu ih je u prosjeku troje, a u sobi gdje leže Musa i Emir čak ih je šestero.

Ne paničiti na početku godine! Šef hematološkog odjela negirao je da postoje područja ili kantoni gdje su djeca sklona obolijevanju od leukemije. On kaže: "Sve zavisi od toga koliko se djece starosti do 15 godina nalazi na nekom području. Zapravo, po toj statistici, zbog razloga koji sam naveo, najviše je pacijenata iz Tuzle, onda Sarajeva, a na trećem mjestu je Unsko-sanski kanton."

Pa iako je situacija sa oboljelim očigledno alarmantna, dr. Hasanbegović kaže kako "mediji dižu veću paniku nego što je to u ovom trenutku potrebno". Međutim, kada smo ga upitali kako se on osjećao kada je shvatio da se za dva mjeseca brojka novooboljelih popela na deset, odgovorio je: "U prvom trenutku sam se malo šokirao."

Dr. Hasanbegović je rekao i to da "ne treba praviti paniku zbog broja oboljelih na početku godine, jer se tek podaci sumiraju na kraju godine". Da paradoks u ovoj priči bude veći, osim što je ovo jedini odjel sa 17 kreveta u cijeloj FBiH, i broj ljekara specijalista iz ove oblasti je reduciran. Svega ih je troje, od kojih je jedno trenutno na bolovanju. Osim toga, na Hematološko-onkološkom odjelu smještena su i djeca koja boluju od drugih vrsta malignih oboljenja.

Helem, broj od deset novooboljelih, koji je alarmantan javnosti, nije tako strašan nadležnim organima vlasti. Možda zbog toga nisu još ništa poduzeli - recimo, bar obezbijedili još mjesta na klinici!

Šta je akutna limfocitna leukemija?

Akutna limfocitna leukemija (ALL) bolest je kod koje se u krvi ili koštanoj srži nalaze nezreli, abnormalni limfociti. U normalnim okolnostima limfociti su stanice koje se bore protiv infekcija. Kod ALL-a limfociti u razvoju sazrijevaju i postaju prekobrojni. Tako osoba oboljela od akutne limfocitne leukemije postaje osjetljiva na krvarenje i infekcije. ALL napreduje brzo i može se javiti kod odraslih i kod djece. Često ju je teško u početku dijagnosticirati jer rani znakovi mogu biti slični gripi ili drugim čestim bolestima. U 80 posto slučajeva ova vrsta leukemije pojavljuje se kod djece u dobi između tri i sedam godina. Savjetuje se posjeta liječniku u slučaju kada sljedeći simptomi traju duže vremena: vrućica, ustrajna slabost ili umor, bol u kostima ili zglobovima, oteklina limfnih čvorova, produljeno ili obilno krvarenje, lako nastajanje modrica, krvarenje iz desni i nosa, krvarenje u koži, nenormalni menstrualni ciklusi, osip ili promjene na koži, sićušne crvene tačkice, modrice, bljedoća i umor.

Agresori u tijelu

Po kazivanju dr. Amira Plehe, umirovljenog znanstvenika koji je u bivšoj SFRJ bio jedan od članova komisije koja se bavila otrovima i zaštitom od njih, uzroci pojave velikog broja oboljelih od leukemije u BiH su mnogostruki. Jedan od njih je "genetička promjena koja čeka naslijeđe". "Dovoljno je da nekada sjednete u kafanu i oslušnete razgovor dva šofera. Čut ćete da im je neko platio da prevezu odnekud otpad u BiH", kaže dr. Pleho, nabraja Černobil, Vinču, Rankovićevu atomsku bombu, izmještanje radioaktivnih materijala posijanih po Bosni, hranu sumnjivog kvaliteta koja je za vrijeme rata stizala u BiH, te onda dodaje: "Svi ti agresori (otrovi, zračenje, stres) kasnije se manifestuju. Jer, organizam može da podnese napade samo određenog broja agresora. No, kasnije dođe do genetičkih promjena." Kako bi spriječili a ne liječili leukemiju, on je savjetovao da se aktuelne vlasti pozabave više kontrolom hrane i napomenuo da za to trebaju nabaviti savremenu opremu, a ne koristiti onu od prije dva vijeka.

U RS-u stanje nepromijenjeno

Docent Jelica Predojević-Samardžić, sa odjela hematologije Pedijatrijske klinike u Banjoj Luci, tvrdi da se posljednjih mjeseci broj djece oboljele od leukemije u Republici Srpskoj nije povećao. Zapravo, u ovom entitetu registriran je povećan broj oboljelih od leukemije, ali on datira još iz vremena rata. "Evidentno je povećanje. Ipak, broj je medicinski podatak kome nije mjesto u novinskim člancima", kaže docentica Predojević-Samardžić. Ona kaže da, iako i ovaj odjel radi u teškim uvjetima, rijetko se dešava da pacijenti podlegnu. Međutim, kada je riječ o težim slučajevima, pacijente uglavnom izmještaju u Italiju.

Arhiva Dani
247