ema tog Sarajlije koji se, bez obzira na to koliko para imao u džepu, ovih dana nije nasekirao kad mu je poštar uručio račune "Sarajevostana" za "održavanje zajedničkih prostorija" u protekla dva mjeseca, a obračunate po cijenama koje je nedavno "utvrdila" Vlada Kantona Sarajevo.

Ovaj još uvijek živući eksponat socijalizma, koji je u proteklih četrdeset godina redovno naplaćivao "održavanje zgrada i stanova", a oni su sve vrijeme izgledali kao da su išetali iz nekog Zolinog romana, i dan-danas građanima Sarajeva prodaje rog za svijeću. Na miru ih nije pustio ni onda kada su stanove otkupili i postali njihovi vlasnici.

Naime, nakon što su Sarajlije otkupile stanove, nisu ih mogli uknjižiti u katastar kao svoje vlasništvo sve dok nisu sklopili ugovor sa "Sarajevostanom" o održavanju zajedničkih prostorija. Ova firma pozvala se na nekadašnji Zakon o svojini na dijelovima zgrade iz 1977. godine i nešto noviji Zakon o suvlasništvu (1998), iskoristila činjenicu da kantonalna vlada nije donijela novi Zakon o održavanju zajedničkih dijelova zgrada, te naložila novim vlasnicima stanova da joj plaćaju 38 posto od stanarine za održavanje zajedničkih prostorija. Tako je, prema podacima Alme Žbanić, zaposlene u sektoru za finansije i opće poslove "Sarajevostana", od početka otkupa stanova pa do 31. decembra 2001. godine sklopljeno 28.296 ugovora sa vlasnicima stanova. Oni su "Sarajevostanu" samo u prošloj godini na račun stanarine i održavanja zgrada uplatili 4.314.704,62 KM, a on je potrošio 3.554.785,08 KM.

Incidentni slučajevi Pa iako veliki broj građana redovno plaća dažbine "Sarajevostanu", skoro incidentnim izgledaju slučajevi, pogotovo u poratnom periodu, kada ova firma intervenira na nekoj zgradi. Obično se dešava da, nakon što ih se pozove da poprave neku puknutu cijev ili zaustave poplavu, kažu kako za to treba vremena, kako se mora utvrditi da li je poziv stvaran ili lažan, pa ustanoviti koliki je kvar, ko je nadležan, koliko to košta, ima li para, ima li majstora… U najboljem slučaju, građaninu se uzmu podaci i stavi se na "listu čekanja".

Međutim, šta raditi kada za čekanje nema vremena? Građanka V.S. iz Zagrebačke ulice, koja redovno plaća dažbine "Sarajevostanu", potkraj prošle jeseni zatražila je pomoć od ove firme nakon što joj je u kupatilu pukla cijev. Dok joj se stan ubrzano pretvarao u bazen, "dežurni" sa kojim je tada telefonom razgovarala rekao joj je da malo pričeka jer je lista već predugačka i da možda može doći na red za mjesec dana. "Ali meni se poplava dešava u ovom trenutku", pokušavala je V.S. urazumiti "dežurnog", a on joj je poručio: "Onda pozovite vodoinstalatera i on će vam to odmah popraviti." Nije bilo druge pa je ova korisnica usluga "Sarajevostana" uradila kako joj je rečeno. Treba li reći da novac koji je dala majstoru za popravku nikad od "Sarajevostana" nije mogla naplatiti. "Ona je makar dobila savjet", kroz kiseli smijeh prokomentirao je ovaj slučaj N.Č., Sarajlija nastanjen u ulici Augusta Brauna, kojem su radnici "Sarajevostana" prije četiri mjeseca, dok su postavljali strujomjere u haustoru, probušli zid na jednoj sobi. "Kada sam otišao u 'Sarajevostan' i kazao im da mi onaj 'prozor' što su ga napravili na sobi trebaju zazidati, odgovorili su mi da nemaju para. Pokazao sam sve prethodne potvrde o uplati novca za održavanje zgrade, ali mi je rečeno - vi jeste uplatili, ali možda neko drugi nije, i zato sad para više nema", prepričava svoje iskustvo sa administracijom ove firme N.Č. i pita: "Nije valjda da su moje pare potrošili na nekog drugog?"

Upravo tako. Suad Džindo, pomoćnik ministra za stambene poslove Kantona Sarajevo, objasnio je kako je "Sarajevostan" sve ove godine poslovao: "Ranije se sav novac, prikupljen od građana, slijevao u jednu kasu i moglo se desiti da se popravi neki veliki kvar na zgradi na Alipašinom Polju, a da poslije zbog toga ne bude novca za neku zgradu na Grbavici. Zapravo, građani nisu ni imali uvida u to dokle je kasa napunjena i kako se te pare troše."

Ovakav sistem "održavanja" zgrada trajao je sve do zadnjeg dana prošle godine. Od tada se počeo primjenjivati novi Zakon o održavanju zajedničkih dijelova zgrada i o upravljanju zgradama, a koji je stupio na snagu 16. novembra 2001. godine. Iako, po tom zakonu, građani imaju pravo da sami biraju upravitelja zgrade, odnosno firmu koja će da obavlja te poslove, kantonalna vlada ni do danas nije oformila komisiju za dodjelu certifikata firmama koje konkurišu na mjesto upravitelja. Ali, zato je odlučeno da u interregnumu od cijelih šest mjeseci (sve do 16. maja ove godine) ulogu upravitelja zgrade obavlja firma koja je to i ranije radila. Dakle, opet "Sarajevostan". On je nastavio od građana uzimati harač i, umjesto da se vlada po novom zakonu, sam je uveo princip da hitne intervencije ne izvodi na onim zgradama na kojima je stepen naplate ispod 50 posto.

Naravno, o tome građanima nije kazao niti riječi. A sve i da jeste, to ništa ne bi promijenilo, jer kako neki građanin koji uredno plaća dažbine može znati rade li to isto i njegove komšije, ili bar njih 51 posto. E, pošto ne znaju, onda svakodnevno dolaze u takve situacije da kad prijave "Sarajevostanu" neku havariju u stanu ili zgradi, ovi mu slavodobitno kažu: Jesi ti platio, ali nisu komšije. I od popravke nema ništa.

Bacanje para Tako ispadne da oni koji plaćaju račune "Sarajevostanu", novac bukvalno bacaju. Alma Žbanić, pak, kaže kako se taj novac "manjine" ulaže u "izvođenje radova na puknutim vodovodnim cijevima, otčepljenju kanalizacije i usponskim vodovima struje", međutim, ona nije imala odgovor na pitanje šta se dešava sa tim novcem ukoliko ne dođe do navedenih kvarova. A na pitanje zbog čega građani za i najmanji kvar moraju bukvalno moliti "Sarajevostan" da intervenira, moraju danima, pa i mjesecima "obijati" kancelarije i trpjeti poniženja službenika, Alma Žbanić je odgovorila: "Istina je da mi ne možemo sve radnike koji rade na održavanju držati pod kontrolom. Ima svakakvih ljudi, pa neki od njih namjerno zabušavaju, neki se radije pojavljuju kao 'privatnici' i onda naplaćuju usluge građanima." Gospođa Žbanić kazala je i to da je došao kraj prijašnjem poslovanju "Sarajevostana" i da "sad posluje po novom Zakonu o održavanju zajedničkih dijelova zgrada te da se tačno zna koliko novca ima koja zgrada".

Pomoćnik ministra stambenih poslova Suad Džindo priznaje da je bivša, a i sadašnja kantonalna vlast napravila veliku grešku zato što uporedo sa privatizacijom stanova nije donijela i novi Zakon o upravljanju zgradama. Također, kaže on, kantonalna vlada oteže sa formiranjem komisije koja treba da pregleda pristigle prijave firmi na konkurs za upravitelja i odluči koja od njih zadovoljava uvjete za dodjelu certifikata. "Tek ovih dana bit će formirana komisija i ona će pregledati dokumentaciju od preko 30 firmi koje su se aplicirale na konkurs za upravitelja zgrade", kaže gospodin Džindo i dodaje da je među tim firmama i "Sarajevostan".

Ali, prije nego su odabrane firme koje će raditi kao upravitelji, Vlada Kantona propisala je cijene za održavanje zajedničkih dijelova zgrada. Prema tom cjenovniku, vlasnici stanova koji žive u zgradama koje imaju lift i hidrofor dužni su mjesečno platiti 0,59 KM po kvadratnom metru stana, a oni čije zgrade to nemaju, po 0,38 KM. Građani su burno reagirali na ove cijene, smatrajući ih previsokim, pa je Skupština Kantona Sarajevo predložila kantonalnoj vladi da ih smanji. Međutim, "Sarajevostan" nije gubio vrijeme. On je izvršio obračun po ovim cijenama za protekla dva mjeseca i poslao račune svojim "korisnicima usluga"! Račun za upotrebu lifta i hidrofor poslao je čak i stanarima nekih zgrada u kojima su ta čuda savremenog svijeta već godinama u kvaru, a račune su dobili i neki stanari koji sa "palatom ubleha" nikada nisu ni sklopili ugovor o održavanju! I što je najčudnije od svega, po navedenim cijenama, a čije smanjenje se očekuje u četvrtak 7. marta na sjednici kantonalne vlade, "Sarajevostan" je već uspio naplatiti 10.000 maraka!?

Ovaj put, prema riječima Alme Žbanić, uplaćeni novac neće biti stavljen u zajedničku kasu, nego će, po novom zakonu svaka zgrada imati svoj "fond" i uvijek će se znati kojom količinom novca raspolaže.

Novi zakon neće spasiti Sarajlije od plaćanja dažbina za održavanje zajedničkih prostorija, ali će ih on sigurno spasiti monopola koji još uvijek drži "Sarajevostan" i njegovog bahatog odnosa prema tuđem novcu. Firme koje dobiju certifikat za upravljanje zgradama morat će biti tehnički osposobljene tako da za svaku zgradu koja im povjeri posao naprave poseban budžet i da u banci otvore posebne račune kako bi stanari, ili osoba koju oni odrede, mogli u svako doba provjeriti koliko novca imaju, koliko su potrošili… Pomoćnik ministra za stambene poslove Suad Džindo veli da će sve firme koje dobiju certifikat biti obavezne primjenjivati cjenovnik koji Vlada Kantona raspiše za održavanje zgrada, a da će same određivati procenat koji će za svoj rad uzimati od stanovnika. "Na osnovu tog procenta, kao i kvaliteta usluga koje budu pružali, građani će se opredjeljivati koju će firmu uzeti za upravitelja", kaže Džindo.

Građani, i to se zna, neće svoj nepotrošeni novac iz jednog mjeseca uzeti natrag, ali će ga moći prenijeti u sljedeći mjesec i upotrijebiti kako sami žele. Samo još niko ne zna šta će "Sarajevostan" uraditi sa novcem koji mu je uplaćen a ne potroši ga do 16. maja.

***

Lista firmi koje su dobile certifikat za upravitelja uskoro će biti dostupna građanima Kantona Sarajevo i oni će konačno sami moći birati kome će povjeriti upravljanje zgradama i stanovima u kojima žive. Među tim firmama možda će, ako prođe komisiju, biti i "Sarajevostan". A tada ćemo i zaista znati koliko je ova firma bila (ne)cijenjena.

Usta puna krnjavih zuba

Ako slučajno u gradu naiđete na zgradu u kojoj radi više od polovine stubišne rasvjete, u kojoj radi bar jedan lift, poštanski sandučići su čitavi i na njima uredno ispisana imena, interfoni rade, a haustor se zaključava, možete 90 posto biti sigurni da nju ne održava "Sarajevostan". Naime, neke firme, poput FAMOS-a, UNIS-a, ŽTP-a ili bivše vojske, još prije rata su za održavanje zgrada koje su izgradili za svoje uposlenike osnovali vlastite stambene fondove. Uporedite samo, naprimjer, zgradu u ulici Marka Marulića od broja 1 do 15, koju održava Vojno-stambeni fond, i bilo koju zgradu na Alipašinom Polju koju održava "Sarajevostan", i vidjet ćete da je razlika otprilike ista kao između hotela "Italija" i hotela "Evropa". Doduše, to što u Sarajevu većina haustora izgleda kao usta puna krnjavih zuba nije samo greška stambenog fonda. Ima tu puno i do građana.

Arhiva Dani
247