| |
Medijski predstavnik Bank
Austrije poslao je ovih dana obavijest bh. medijima u kojoj
se slavodobitno priopćava da je 26. februara 2002. u Beču
ova banka potpisala ugovor sa Mijom Brajkovićem o "dodjeljivanju
usluge garancije Aluminiju d.d." u iznosu od četiri
miliona eura. Pritom se naglašava da ovaj ugovor pokriva najvišu
svotu garancije dodijeljenu od strane inozemne banke u BiH.
Zaboravimo na trenutak
ovu vijest i prisjetimo se sljedeće epizode: još prije nekoliko
mjeseci federalni premijer Alija Behmen je, u skladu
sa svojim ovlaštenjima, u Aluminij d.d. uputio ekipu inspektora
Finansijske policije, koju je nakon nekoliko dana direktor
Brajković jednostavno šutnuo napolje, onemogućivši joj rad.
Uslijedila je protivmjera, također predviđena zakonom, kojom
su blokirani bankovni računi Aluminija d.d. I šta se dogodilo
nakon toga? Ništa, Aluminij najnormalnije posluje,
iako bi sva i najsićušnija preduzeća koja poštuju zakone u
ovoj zemlji, nakon samo nekoliko dana blokiranih računa, morala
obustaviti svoj rad. Ovdje, očito, postoje dvije mogućnosti:
ili nalog Finansijske policije uopće nije ni izvršen ili Finansijska
policija ne može blokirati onoliko nelegalnih računa koliko
ih Brajković može otvoriti.
Brajkovićeva strategija
je jasna: uvlačenjem što više moćnih inozemnih industrijskih
i bankarskih korporacija kroz različite vrste odnosa sa Aluminijem,
on smanjuje šanse državi da spriječi definitivnu legalizaciju
najveće poslijeratne pljačke u Bosni i Hercegovini. Umiješnost
čovjeka koji je, zahvaljujući Bičakčićevom sljepilu,
uspio kršenjem čitavog niza zakona promijeniti vlasničku strukturu
Aluminija, što bi u konačnici (privatizaciji) Federaciju moglo
koštati i više od pola milijarde maraka, nije upitna. U svoje
kriminalno kolo Brajković je uspio uvući ne samo zainteresirani
moćni Daimler-Chrysler, kao i Debis International Trading
(kojima, naravno, više odgovara da o kupovini Aluminija pregovaraju
sa Brajkovićem nego sa Vladom Federacije) već i najviše čelnike
Ureda visokog predstavnika koji su svojom kriminalnom Revizijom
vlasničke strukture ovjerili Brajkovićevu pljačku stoljeća
u BiH. Otuda nimalo ne čudi i što su se baš zemljaci Wolfganga
Petritscha u Bank Austriji našli da baš Brajkoviću čine
"uslugu" i daju najveću garanciju ikad datu u Bosni
i Hercegovini. I to sve unatoč tome što ova banka svoje poslovanje
u BiH planira otpočeti tek krajem ove, 2002. godine.
mao sam prilike više puta
sa premijerom federalne vlade Alijom Behmenom razgovarati
o Aluminiju. Prije svega, moram da ponovim da iznimno cijenim
njegovo poštenje i nadljudsku predanost kojom pokušava pokrpiti
sve mnogobrojne rupe na federalnom brodu. No, istovremeno,
ne mogu da ne primijetim da mi ne polazi za rukom da pohvatam
konce njegove strategije kojom pokušava spriječiti legalizaciju
Brajkovićeve pljačke. Ako bih na nadmudrivanje između Behmena
i Brajkovića, nekadašnjih komšija i školskih drugova, gledao
kao na šahovsku partiju, onda mi se čini da je Behmen, zahvaljujući
svojim pasivnim potezima, na najboljem putu da izgubi meč.
Moguće je da premijer, za razliku od mene, vidi nekoliko poteza
više unaprijed ili ih ja ne vidim pobjedonosnim.
No, ono u šta sam poprilično
siguran jeste da vrijeme ne ide naruku Behmenu. Kako ono prolazi,
Brajković u igru uvodi sve veći broj "pješaka".
Koji će od njih na kraju postati kraljica (Daimler-Chrysler,
Debis, OHR, ova ili ona zapadna ambasada u Sarajevu) koja
će odlučiti partiju, skoro da više nije ni bitno. Osim toga,
do narednih, neobično važnih izbora je ostalo tek nešto više
od dvjestotinjak dana. Sa svakim danom odlaganja sankcioniranja
Brajkovićevog kriminala rastu šanse da HDZ BiH kao najznačajniji
izborni adut iskoristi upravo raščišćavanje sa kriminalom
u Aluminiju i predstavi ga kao "atak na hrvatski narod".
Izdanje za BiH zagrebačkog
Večernjeg lista je nedavno na glamuroznoj svečanosti
u Mostaru ličnošću godine proglasilo Miju Brajkovića i Wolfganga
Petritscha, uručivši im pritom i prigodne poklone. Ne spriječi
li uskoro premijer Alija Behmen najveću i najdrskiju pljačku
Bosne i Hercegovine, zaslužio je da se na istoj svečanosti
naredne godine nađe zajedno sa ovogodišnjim slavodobitnicima.
I to ne samo kao ličnost godine, već decenije. Naravno, po
kriterijima Večernjaka po kojima su izabrani i Brajković
i Petritsch.
|
|
