(Fokus: "Kako
opljačkati gluhe II",
Dani 235, 7. decembar
2001, str. 14)

Zabuna u razumijevanju

Poštovane S. Mulić-Bušatlija i S. Mustajbegović,

Dana 26.12.2001. obavile smo zajednički razgovor u prostorijama "Sarafon" d.o.o. Sarajevo u vezi s tekstom "Kako opljačkati gluhe". Jednom dijelu razgovora prisustvovao je i predsjednik Upravnog odbora SUGOS BiH, osnivača ove firme, gospodin Nebojša Vavra.

Čitajući drugi nastavak teksta, koji bi trebao predstavljati naš odgovor na "optužbe" zaposlenika Stručne službe SUGOS BiH, stičem utisak da se nismo razumjeli, odnosno da su izgovorene činjenice s naše strane pogrešno interpretirane, a sav tekst je prilično konfuzno "ispao". Vjerujem da je to zbog niza informacija koje su vam pružene u kratkom periodu, pa je upravo zbog tog "bombardovanja" informacijama došlo do zabune u razumijevanju.

Radi se o sljedećem:

Kao direktor ove firme, dala sam vam uvid u originalni zapisnik sa sjednice Ratnog predsjedništva, jer je to tada bio najviši organ Saveza, od 05. 06. 1996. godine, kada je donijeta i usvojena Odluka o osnivanju ovog subjekta, u kom stoji da je osnivački ulog 1.000 KM, tada zakonom utvrđen minimum. Ovoj sjednici je bila prisutna kompletna Stručna služba, te advokat koji je tada bio angažiran da ovu odluku sačini, i kom su svi prisutni, kao stručnom licu, mogli postavljati pitanja, pa tako i zaposlenica Stručne službe SUGOS BiH, ekonomista Jasmina Bijedić-Smajić. Temeljem tog akta izvršen je i upis u registar ovog subjekta. Diobni bilans između SUGOS BiH i Sarafona, koji je sačinila ekonomistkinja i računovođa Jasmina Bijedić--Smajić, sa danom 31.07.1996. godine, u kom je i sadržana ta "famozna" cifra od 1.400.000 KM (tada je vrijednost izražavana u BHD), usvojen je 22.9.1996. godine na prvoj Skupštini održanoj od početka rata, odnosno tri mjeseca od osnivanja firme. Kako je Skupština najviši organ SUGOS-a BiH, ona je bila i nadležna da to uradi. Tada nije donesena odluka da se izvrši upis ove vrijednosti u registar Suda. Ipak, prilikom donošenja Statuta "Sarafona", a na moj prijedlog kao pravnika, u članu 10 stoji da je osnovna glavnica društva, stvari, prava, aktiva i pasiva, utvrđena spomenutim diobnim bilansom. Temeljem usvojenog diobnog bilansa uneseno je početno stanje u bilans stanja ove firme, odnosno "knjige". Prema tome, kako je navedeno i u vašem prvom tekstu, ovaj iznos je uveden u "knjige", što je i logično, jer kako bi objasnili porijeklo robe ili imovine koju imamo, te sastavljali i završne račune. Jer, kapital jeste kapital, bez obzira na to jesu li to stvari, prava i sl., a hoće li biti on upisan i u sudski registar, to je stvar vlasnika. Ja sam vam i pokazala da je to početno stanje sadržano u bilansi stanja i za 2001. godinu, ali čini se da se nismo razumjeli, jer u drugom tekstu navodite potpuno oprečno od onog što prvi put citirate kao moju izjavu Jasmini Bijedić-Smajić. Ustvari, to vam je ona kao bivši računovođa ovog subjekta sigurno rekla, odnosno mogla reći.

Nadalje, ja vam nisam rekla da je Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo naložilo da se za mišljenje obratimo Kantonalnoj agenciji za privatizaciju, nego je to bila naša zakonska obaveza, a pokazani vam akt ovog ministarstva je cirkularni dopis kojim nas, kao i ostale subjekte, podsjećaju na zakonske obaveze za usklađivanje upisa u registar firme, odnosno rokove, kao i da smo dužni da ih, ukoliko podliježemo procesu privatizacije, obavijestimo o eventualnim radnjama preduzetim u tom pravcu. Ja sam se obratila KAP-u iz tog razloga, ali prije svega iz razloga da bi demantovali špekulacije koje su krenule od Stručne službe, odnosno Jasmine Bijedić-Smajić, o navodnom otuđenju firme uz dogovor sa tadašnjim Upravnim odborom, što ste mogli i vidjeti iz kopije zapisnika sa ročišta od 31.07.2001, odnosno izjave koju je na Sudu na to pitanje dao gospodin Fadil Salković, tadašnji predsjednik Upravnog odbora SUGOS BiH i "Sarafona". Vrijednost koju je Jasmina Bijedić-Smajić utvrdila kao kapital SUGOS BiH od 1.400.000 KM po diobnom bilanasu, koji je rađen samo jednom i to 1996. godine, a ne dva puta, kako se to iz teksta da zaključiti, jeste vrijednost koja je upitna, jer se radi o robi koja je već u momentu sačinjavanja ovog bilansa bila dijelom tehnički prevaziđena i već tada se morala izvršiti revizija vrijednosti ovog kapitala, koja je, vjerovatno, bila znatno manja. Prema tome, pogrešna. Međutim, kako je to posao stručnjaka, ekonomista, procjenu vrijednosti mora izvršiti ovlaštena revizorska kuća, koja će utvrditi koja je to vrijednost danas, te je to predmet buduće revizije, a ne nekakve malverzacije, kako se u tekstu navodi. Ovu odluku treba donijeti nadležni organ Osnivača. Tek na osnovu toga se može izvršiti izmjena početnog stanja i eventualnog unošenja njene vrijednosti u sudski registar, što je opet na Osnivaču, odnosno Skupštini. Bez ovih odluka ja kao direktor, a niti Upravni odbor, kako prošli tako i sadašnji, ne može učiniti ništa. Osnivač, odnosno vlasnik kapitala, u svako doba ovo može uraditi, ali uz prethodno ispoštovanje procedure koja u ovom momentu nije okončana. Kako vam je i pokazano, u Odluku o osnivanju, odnosno u Odluku o usklađivanju (ne preregistraciji, kako se u tekstu navodi) upisan je zakonom propisani minimum temeljem kojeg je izvršen i upis u sudski registar, jer su tako odluke i usvajane. Suština je da je čitav problem napravljen iz ličnih motiva, jer to pitanje poteže Jasmina Bijedić-Smajić, bivša zaposlenica ove firme, koja kao paravan koristi "borbu za imovinu Saveza u ime gluhih", zloupotrebljavajući činjenicu što je Sulejman Čaković ovlašteno lice i što skriva pečat Saveza od dva upravna odbora, te to koristi za pokretanje niza tužbi, prijava organima u ime Saveza na svim nivoima. To rade bez znanja i odluka nadležnih organa osnivača, predstavljajući se da su oni Savez, iako se radi samo o administrativnoj službi Saveza. To se može zaključiti iz nadasve arogantne izjave Jasmine Bijedić-Smajić iz prošlog teksta u kojem stoji da je "ona prihvatila" moje tumačenje kao pravnika, mada je ona apsolutno nenadležna da prihvata ili ne prihvata bilo moje ili mišljenje Upravnog odbora, jer je ona samo zaposlenik. Kada je u pitanju zloupotreba gluhih rečeno je da stručna služba namjerno navodi osobe oštećenog sluha na pogrešne zaključke da je cjelokupan iznos od 1.400.000 KM gotovina, a što nije, jer se radi o velikom dijelu vrijednosti u robi i to robi, kako vam je rečeno, upitne stvarne vrijednosti. Vi odatle mene parafrazirate i kažete "ali kapital je kapital", odakle se može izvući ponovo zaključak da vi čitaocima želite reći da, ipak, tu nije nešto u redu, što je potpuno neistinito. Ovim radnjama nanosi se nesaglediva šteta cjelokupnoj populaciji slušno oštećenih, korisnicima usluga ove firme, koji dolaze u "Sarafon", a ne u SUGOS, kako to u tekstu stoji, za što vam je predočen i niz dokaza (zahtjev da se računi firme zatvore, sprečavanje upisa u registar ove firme, navođenje korisnika naših usluga da odlaze u konkurentske kuće na moju očigled, reklamirajući konkurente u glasilu Saveza, dok ovu firmu zaobilaze, podnoseći lažne prijave sudu i policiji i sl.). Štaviše, i sam Čaković je članovima Upravnog odbora više puta izjavio: "Mi ćemo zatvoriti ovaj subjekt i u tome idemo do kraja". Pod "mi" misli na njih troje. Kako je programska orijentacija Saveza otvaranje subjekata za zapošljavanje osoba oštećnog sluha, ovakva izjava je ne samo nerazumna nego sa stanovišta interesa ove populacije i nezakonita. Sve pobrojano traje već treću godinu. (…)

I na kraju, svi problemi koje uzrokuje ova služba imaju aromu policijskih metoda, koje je uveo advokat stručne službe gospodin Osman Gerin, potpisnik tako kontroverznog pasoša o kome se piše ovih dana baš u vašem listu, i u Slobodnoj Bosni. Jer kako objasniti drugačije činjenicu da sve tužbe koje pokreče u ime Saveza, ekspresno, u roku od par dana, uzimaju u razmatranje, policija intervenira odmah, a sve molbe sa naše strane da nam se pruži zaštita i omogući normalan rad se zaustavljaju.

Granica svarljivog dostojanstva

Pročitao sam negdje da je ratni zločinac Ratko Mladić, nakon sarajevske "epopeje" Milutina Kukanjca, zvanog Mali Mrav, svome drugu po oružju savjetovao da izvrši samoubistvo i za izvršenje te nakane ponudio mu svoj pištolj. Na ovu bizarnu priču asocirala su me događanja oko izbora selektora (izbornika, sic!) fudbalske reprezentacije države Bosne i Hercegovine, u kojima najveće izglede na pobjedu ima Ćiro Blažević, čovjek neupitnih moralnih kvaliteta, ali, po mome dubokom uvjerenju, u najnegativnijem smislu. Naročito ako se govori o Bosni i Hercegovini.

Ja nisam ratni zločinac i nemam pištolj, ali ipak imam prijedlog u vezi sa Ćirinim izborom. Predlažem da se ustanovi nagrada na državnom nivou koja će se zvati "Ispod svake granice svarljivog dostojanstva", te da se dodjeljuje svake godine za najveći doprinos ponižavanju i sramoćenju Bosne i Hercegovine, za poseban doprinos na zatiranju posljednjih mrvica njenog dostojanstva i dostojanstva njenih ljudi, za doprinos na "konačnom rješenju" bosanskog pitanja.

Istovremeno predlažem da prvi laureati ove prestižne nagrade budu Ahmet Pašalić, direktor reprezentacije BiH, i njegova bratija. Da dodam još jednu, ako je Ćirin dolazak uvjet za prosperitet fudbalske igre na ovim prostorima - bolje da je više nikada niti ne bude, radije se vratimo igranju klisa, bacanju kamena s ramena i sličnim borilačkim vještinama.

Zahvaljujem Nerzuku Ćurku na inspirativnom kumovanju za ime nagrade.

S poštovanjem