Arhiva Dani 237 LIČNOST U FOKUSU RIJEČ U FOKUSU Carnevas brani Blagojevića Diplomatski skandal bivšeg ambasadora Šesti napad na Adilovu televiziju Dva brata rođena na Zidu plača Štrajk ujedinio hrvatske i bošnjačke sindikate Stanje trave u Srbiji Rusi Husi ne vjeruju Nova kriza Alijanse u ZE-DO kantonu

---

LIČNOST U FOKUSU
Mijo Anić

Vratio se Mijo, a gdje nam je bio? U nezvaničnoj (čitaj: neprotokolarnoj) posjeti Izraelu. Pačajući se simultano u resore neprikosnovenog ministra vanjskih poslova Zlatka Lagumdžije, i dvojca za vanjsku trgovinu Hadžiahmetović - Prlić. Kad se oko nečega unisono slože Lagumdžija i SDA, to ne može biti daleko od činjenice. A složili su se da je ministar Anić izabrao pogrešan trenutak, najgori mogući. Lagumdžija je čak bio posve nediplomatski otvoren: "Bolje bi bilo da ministar Anić nije tamo, to je savršeno jasno. Ne znam šta mu je sve to zajedno trebalo." Zaista, šta mu je trebalo? Putovao je na poziv "jedne izraelske firme" koja se bavi prodajom naoružanja, pomalo i proizvodnjom. Objašnjavajući da je krajnji cilj razgovora vođenih u Obećanoj Zemlji pokušaj "da BiH napokon radi bez posrednika Slovenije i Hrvatske", dodavši da bi posjeta Izraelu mogla biti ekonomski opravdana "ukoliko država i federalna vlada iskažu razumijevanje". Zaboravivši da nadležno ministarstvo nije ni obavijestio, već je Zlatko-koji-sve-vidi-i-zna za posjetu saznao "iz tehničkih kapaciteta" (tako se, možda, kaže Oslobođenje na "diplomatskom"). Zašto? Odgovor se nudi sam od sebe. Neposredno prije odlaska, Anić se aktivno i saviestno raspitivao za stanje, održavanje i količinu materijalno-tehničkih sredstava Vojske Federacije. Mahom onih iz arapskih donacija, mahom francuskog podrijetla: tenkovi AMX-30, borbena oklopna vozila AMX-10-P, BoV Panhard i BoV ML-90. Prosta jednadžba: tenkovi ionako nisu baš najnoviji, odnosi s francuskom vojskom nisu baš najstabilniji, a čitav Tranzicistan od Baltika do Vardara ionako preferira američki materijal kao stvar ukusa i predrasude. Dakle, solidna francuska mašinerija bi se mogla utopiti nekoj afričkoj zemlji, gdje su odnosi s bivšom kolonijalnom metropolom srdačniji, a vojska žedna iole modernih mašina za mljevenje topovskog mesa. Mijo riskira, a ko profitira? Ne trčimo pred rudu, Anić je po povratku promptno demantovao: "Nije bilo govora o prodaji tenkova VFBiH". Kao što će, vjerovatno, reći i da nikad nije čuo za beogradskog nakupca oružjem, opskurnog biznismena Branka Jelića. Nije ni čudo: on mu je sredio put u Izrael, nezvanično saznajemo. Tako da je pomoćnik za namjensku industriju, sve fantomskiji pojam u ovoj zemlji, gdje je haman sva industrija paralizirana, Pero Džepina, najvjerovatnije bio najvažnija podrška, a ne kamuflažni plašt. "Možemo napraviti prave poteze i ući u trgovački lanac koji mnoge zemlje mogu samo poželjeti", veli Anić za ovo kolo međunarodnih mešetara tuđe smrti. No, globalni biznismen koji je, očito, čučao u promućurnom Brčaku, samo je jedan segment priče. Drugi je onaj gdje je uprkos brčanskom iskustvu bratstva u oružju, umjesto očekivanog jedinstva u Ministarstvu obrane Federacije, Anić tek cementirao naslijeđenu podjelu. U prilog tome: protivno propisima, po kojim bi ga trebao mijenjati doministar Ferid Buljubašić kad je na (ne)službenom putu, tu dužnost obnaša njegov šef kabineta Martin Frančešević. O tempera, o mores

---

RIJEČ U FOKUSU
Blagdani
Piše: Mile Stojić

Riječ blagdan potječe od sveslavenskoga pridjeva "blag", u najstarijem značenju "dobar", očuvanom u semiotici toponima Blagaj na Buni u Hercegovini. Dobri dan. Riječ se općenito sačuvala u latinskom značenju benignus, rjeđe kao beatus. Blagdani se obično dijele na vjerske i državne.

Pored glavnog blagdana Pashe (hebr. Pesah), koji je spomen na oslobođenje Hebreja iz egipatskog ropstva, Židovi su slavili još tri poljodjelska blagdana: Blagdan beskvasnih kruhova (žetva ječma), Blagdan sedmica ili pedesetnica (žetva žita), te Blagdan berbe ili sjenica (sjećanje na četrdesetogodišnji boravak u pustinji, prije ulaska u Obećanu zemlju). Poslije im se pridružuju i Blagdan hebrejske nove godine (jesenji ekvinocij), Simhat tora (početak tjednog ciklusa čitanja pet knjiga Zakona), Hanuka (blagdan kulta Hrama), te Purim (spomen na oslobođenje Perzijskih Židova. Svi se blagdani počinju slaviti kad padne mrak.

Najznačajniji kršćanski blagdan je Božić (dan Isusova rođenja), koji se slavi prema dva različita kalendara - 25. prosinca i 7. siječnja. Kršćani još slave Bogojavljenje (Epifanija), spomen na prvo prikazanje Isusa paganskom svijetu, Uskrs (dan Isusova uskrsnuća), Uzašašće (Kristov uzlazak na nebo), Duhove (silazak Duha svetoga nad apostole), Svi sveti (Blagdan crkvenih svetaca). Ovi blagdani ne slave se na stalni datum, kao ni židovski, s kojima se ponekad podudaraju.

Dva glavna blagdana u islamu su Ramazanski bajram, prestanak posta nakon ramazana, i Kurban (hadžijski) bajram, koji zaključuje veliko hodočašće u Meku, još se zove i blagdan ovna (tur. kurban), u sjećanje na životinju koju je Abraham, otac svih vjernika, žrtvovao da bi spasio život svoga sina Izaka. Pored ovih, muslimani još slave blagdan Ašure (spomen na mrtve), te Mevlud (rođendan proroka Muhammeda). Datumi ovih blagdana su pomični, jer se određuju prema lunarnome kalendaru.

S državnim blagdanima u nas je malo teže. Nakon raspada Jugoslavije, koja je kao glavni blagdan slavila datum svoga utemeljenja, 29. studenoga, u nas se kao glavni državni blagdan slavi 25. studenoga, dan ZAVNOBiH-a, dok Banja Luka slavi i dalje blagdane SR Jugoslavije, a zapadna Hercegovina blagdane Republike Hrvatske. Nekad smo se ponosili činjenicom da slavimo sve blagdane i vjerske i državne zajedno, a danas slavi uglavnom svatko svoje. Ovih dana piše mi prijatelj iz Amerike: "Nema više Prvog maja, Dana Republike, Dana borca itd., pa se ljudi pozivaju na baklave, smokvare, rahvanije i slično uz Bajrame. Nužda zakon mijenja, ali najvažnija su druženja, pa uz bilo koji blagdan ili praznik."

Jedan je antički mislilac blagdane uporedio s oazama u pustinji. A meni se nešto čini da je najvažniji blagdan na Planetu datum ljudskoga rođenja, rođendan. Čiji značaj i smisao ćemo shvatiti tek kad naučimo - prvu lekciju iz individualizma.

---

Šesti napad na Adilovu televiziju

Nezavisna radio-televizija "Studio 99" je u deset godina postojanja imala šest krupnih napada, koji su prekidali emitovanje programa. Posljednji se dogodio u utorak, 18. decembra ove godine.

Taman što je direktor NRTV "Studio 99" Adil Kulenović započeo "Intervju dana" sa visokim dužnosnicima SDP-a Ivom Komšićem, Mirom Lazovićem i Hasanom Bećirovićem, na malim ekranima se pojavio snijeg, a u studiju mrak.

"Ustanovljeno je da je nasilno prerezan elektrodalekovod na Grdonju", objasnio je Kulenović i istakao da postoje evidentni dokazi koji ukazuju kako ovaj nasilni atak nije mogao uraditi amater. Počinioci ovog napada za sada su nepoznati, a istraga je u toku. Međutim, Kulenović je konstatovao da je od šest napada koji su dosad izvršeni na njegovu TV, samo jedan počinilac otkriven, ali ne i naručilac napada.

Kao moguće razloge ataka Kulenović je naveo stavove koje je iznio Jevrem Brković prilikom gostovanja na ovoj televiziji, te izjave reisa Mustafe ef. Cerića iznesene noć prije prekida emitovanja, ili pak onoga što su mogli reći Komšić, Lazović i Bećirović.

---

Dva brata rođena na Zidu plača

"Dragi gospodine Premijeru,

Hvala vam za izražavanje podrške i prijateljstva u jeku nedavne konferencije Ujedinjenih nacija u Durbanu, u Južnoj Africi. Žalosno je da je ovaj skup, koji je bio zamišljen da razmotri istinske probleme koje se tiču rasizma i ljudskih prava, postao fijasko od onih koji šire mržnju prema Izraelu i jevrejskom narodu. Pozdravljam Vaš principijelni stav i radujem se našoj suradnji u budućnosti."

Dva pisma ovakve sadržine stigla su 20. septembra ove godine na adresu aktualnog premijera Republike Srpske Mladena Ivanića i predsjednika SNSD-a Milorada Dodika, a poslao ih je izraelski premijer Ariel Sharon.

Kao što se iz sadržaja pisama vidi, Sharon se dvojici bosanskosrpskih političara zahvalio na podršci koju su pružili Izraelu, odnosno njemu, u vrijeme UN-ove Konferencije o rasizmu u Durbanu. Podsjetimo, taj skup su napustile delegacije SAD-a i Izraela nakon što je Konferencija cionizam također proglasila rasizmom. Uzgred, Amerikanci i Izraelci su bili usamljeni napuštajući taj skup. Sharonu u to vrijeme, kao i sada, podršku nije pružao niko osim američkog predsjednika Georgea W. Busha. Tom ekskluzivnom i malobrojnom klubu desničara pridružili su se još samo dvojica ovdašnjih političara. Jedan ljevičar, a drugi centrista. Ali, obojica očigledno vrlo dobro poznaju fašizam. Pod raznim imenima.

---

Štrajk ujedinio hrvatske i bošnjačke sindikate

Štrajk prosvjetnih radnika u Srednjobosanskom kantonu se nastavlja uprkos pregovorima sindikalaca i kantonalnih zvaničnika. Zbog štrajka i dalje nema nastave za 40 hiljada učenika osnovnih i srednjih škola u ovom nacionalno mješovitom kantonu. "Razlozi za štrajk 3.221 nastavnika i profesora su isti kao i u ranijim, počevši od 1998. godine. Prosvjetni radnici imaju za 30 posto manju vrijednost boda nego ostali korisnici budžeta. Za policajce je, naprimjer, vrijednost boda 100, a za profesore između 68 i 70. Prosvjetni radnici sada traže izjednačenje vrijednosti boda sa ostalim korisnicima budžetskih sredstava. Osim toga, tražimo naknadu razlike plate za treći mjesec i isplatu plata za septembar i oktobar. Kantonalne vlasti nisu spremne da ispune naše zahtjeve i štrajk se nastavlja", kažu sindikalni izvori u Travniku.

Prosvjetari vjeruju da se na razlici između njihove vrijednosti boda i ostalih korisnika budžeta finansira luksuzno i rasipničko ponašanje unutar kantonalne vlade. Drugog objašnjenja za tako nisku vrijednost boda nemaju. Posmatrači zbivanja u Travniku vjeruju da vlast odbija da riješi zahtjeve štrajkača kako bi izazivanjem krize u vladi njeni čelnici osigurali željene kadrovske promjene.

Vlasti u Srednjobosanskom kantonu suočile su se i sa dodatnim problemom - zajedničke nevolje ujedinile su četiri postojeća sindikata u ovom nacionalno mješovitom kantonu! Do sada su djelovali pojedinačno sindikati osnovnog i srednjeg obrazovanja na bosanskom programu i sindikati osnovnog i srednjeg obrazovanja na hrvatskom programu. A štrajk je ujedinio bošnjačke i hrvatske sindikalce jer nevolja je zajednička: nastavnik sa višom školskom spremom zarađuje oko 350, a profesor sa visokom školskom spremom oko 420 KM. Sindikalisti sada ujedinjeni nastupaju unutar koordinacionog tijela i najavljuju njegovo prerastanje u zajednički sindikat obrazovanja Srednjobosanskog kantona. Oni vjeruju da upravo takav zajednički nastup najviše zbunjuje kantonalne vlasti, koje su do sada naučile da problem rješavaju na račun nacionalnih podjela i u školama. Vlasti su ponudile sindikalcima potpisivanje kolektivnog ugovora, ali sindikalci su ubijeđeni da je to samo još jedna prevara. Također, vlasti SBK-a su najavile i nove načine obračuna plata u školama, pa sada predlažu vezivanje plate za broj učenika u razredima. Takav prijedlog prosvjetni radnici odbijaju jer je plata oduvijek ovisila o broju održanih časova, a ne o broju učenika. Stoga su vlasti zaprijetile i novom reorganizacijom, po kojoj bi oko hiljadu ljudi u obrazovnim ustanovama ovog kantona postalo tehnološki višak. Sindikalisti odbacuju takvu reorganizaciju kao nepromišljenu i neracionalnu. Predsjedništvo Sindikata obrazovanja SB kantona/županije u srijedu, 19. decembra, zatražilo je od vlade da razriješi dužnosti ministra obrazovanja ovog kantona Mirsada Bušatliju i njegovog zamjenika Josipa Boru.

---

Stanje trave u Srbiji

Iako niko ne zna hoće li se Zoran Đinđić i Vojislav Koštunica, dvojica sukobljenih lidera u Srbiji, ikada dogovoriti i izmiriti, bar je jasno kako će to da izgleda. Naime, ako je suditi prema tekućim pregovorima Đinđićeve i Koštuničine ekipe, desit će se to preko leđa preostalih malih 16 partija u vladajućoj koaliciji.

Problem je što je većina od tih 16 partija u njihovom sukobu, koji traje oduvijek, a eskalirao je ljetos, toliko vodila u napadima na jednog ili drugog i što su toliko bile lojalne jednom ili drugom koliko se ni oni sami nisu međusobno napadali i koliko ni sami sebi nisu bili lojalni.

Lojalnost Đinđiću Duška Mihajlovića, ministra policije, bila je tolika da su ljudi iz njegove Nove demokratije (nekadašnjeg Miloševićevog saveznika) bile spremne da pljunu Koštunicu optužujući ga da sarađuje sa Miloševićem. Sa druge strane, prokoštuničin gradonačelnik Čačka Velimir Ilić nazivao je Đinđića najvećim mafijašem u Srbiji, dok se i sam Koštunica zaustavljao tek na tome da konstatuje kako "u Vladi Srbije ima pojava korupcije".

Valjda je zato Đinđić sada spreman da otkači Mihajlovića, još lojalnijeg mu ministra pravde Vladana Batića, lidera Demohrišćanske stranke Srbije, dok se Koštunica neće odreći nikoga jer ga već tri mjeseca sa svojim ljudima i nema u vladi, ali neće preko svojih leđa pustiti ni rečenog Ilića.

Osim pomenute dvojice, ide na led još nekoliko ministara iz malih stranaka: Gašo Knežević, ministar pravde (Građanski savez), Dragan Veselinov, ministar poljoprivrede (Koalicija Vojvodina), Momčilo Perišić, vicepremijer (Pokret za demokratsku Srbiju), dok će sa mjesta potpredsjednika vlade na niže pozicije u kabinetu sići Žarko Korać (Socijaldemokratska unija) i Jožef Kasa (Savez vojvođanskih Mađara).

I tako to biva: kad se slonovi tuku, strada trava. Kad se slonovi vole, opet strada trava.

---

Rusi Husi ne vjeruju

Huso Hadžidedić jedan je od najanemičnijih premijera što ih je Kanton Sarajevo ikad imao. Iako su Hadžidedićeve stvari iz kabineta već duže vrijeme spakovane i on čeka svakog časa da zbriše - u BH Gas, niko i ne osjeti da je premijer u ostavci. Jednostavno, sve stagnira isto kao i za vrijeme kad je radio punim kapacitetom.

No, vratimo se malo BH gasu, kojem bi Hadžidedić, sve su prilike, mogao vrlo skoro stati na čelo i imati na raspolaganju (ako je suditi po njegovom prethodniku) značajne sume za reprezentacije.

Kantonu Sarajevo, koji je najveći potrošač gasa i koji strahuje od 1. januara, kada bi mogao ostati bez ovog energenta, kako je i najavio ruski Gazexport, još bi samo falio Huso Hadžidedić u fotelji direktora BH Gasa pa da sebi komotno traži parcelu na groblju.

Jer, Hadžidedić, kao nekadašnji i prvi direktor BH Gasa (1997. godine) možda nešto i zna o plinu, ali njegova riječ se definitivno kod ruskih gasdžija više nikad neće pikati. Oni se, naime, dobro sjećaju da ih je taj isti Hadžidedić već jednom prevario. Zato su Sarajevu uputili kopiju Protokola od devetog oktobra 1995. koji je te godine ispred Ministarstva energetike i "Energopetrola" Sarajevo potpisao upravo Huso Hadžidedić i kojim se obavezao da će "deset dana po završetku rata na teritoriji BiH Gazexportu biti plaćen dug od 104.810.631 marku".

---

Nova kriza Alijanse u ZE-DO kantonu

Još jedan ministar Vlade Zeničkodobojskog kantona podnio je ostavku guverneru Mugdinu Hercegu. Nakon što su u ranijim krizama ove vlade ostavke podnijeli premijer i jedan ministar, a potom je smijenjeno još četiri ministra, sada je (19. decembra) ostavku podnio i ministar privrede Drago Vrbić (NHI).

Uoči zaključenja ovog broja Dana pokušali smo provjeriti o čemu se radi. No, iz kabineta guvernera uputili su nas u kabinet ministra privrede, a tamo su nam opet rekli da se vratimo kod guvernera i pitamo njega.

Ministar Vrbić je u toku juna obavljao privremeno i dužnost predsjedavajućeg kantonalne vlade. Potom se u jesen solidarisao sa zahtjevima Koordinacionog odbora za zaštitu Hrvata u Žepču, nakon pokušaja policijskog privođenja 15 osumnjičenih za ratne zločine radi početka istrage u Kantonalnom sudu u Zenici. No, i pored niza kontroverznih intervencija, politička pozicija ministra Vrbića kao političara Nove hrvatske inicijative bila je veoma važna za vladu Alijanse u ovom kantonu, pogotovo stoga što je ranije i drugi hrvatski političar, Ivica Mandura (SDP Žepče), podnio ostavku na mjesto ministra finansija. Za izbor ove kantonalne vlade bili su presudni glasovi HDZ-a u kantonalnoj skupštini. Političari ove stranke su tvrdili da glasaju za vladu jer ona "vodi računa o zastupljenosti hrvatskih kadrova i o hrvatskim interesima". Vrbićeva ostavka, kao političara NHI, mogla bi da označi novu krizu Alijanse u ovom kantonu.

---