LIČNOST
U FOKUSU
Mijo Anić
Vratio
se Mijo, a gdje nam je bio? U nezvaničnoj (čitaj: neprotokolarnoj)
posjeti Izraelu. Pačajući se simultano u resore neprikosnovenog
ministra vanjskih poslova Zlatka Lagumdžije, i dvojca za
vanjsku trgovinu Hadžiahmetović - Prlić. Kad se oko nečega
unisono slože Lagumdžija i SDA, to ne može biti daleko od činjenice.
A složili su se da je ministar Anić izabrao pogrešan trenutak,
najgori mogući. Lagumdžija je čak bio posve nediplomatski otvoren:
"Bolje bi bilo da ministar Anić nije tamo, to je savršeno
jasno. Ne znam šta mu je sve to zajedno trebalo." Zaista,
šta mu je trebalo? Putovao je na poziv "jedne izraelske firme"
koja se bavi prodajom naoružanja, pomalo i proizvodnjom. Objašnjavajući
da je krajnji cilj razgovora vođenih u Obećanoj Zemlji pokušaj
"da BiH napokon radi bez posrednika Slovenije i Hrvatske",
dodavši da bi posjeta Izraelu mogla biti ekonomski opravdana "ukoliko
država i federalna vlada iskažu razumijevanje". Zaboravivši
da nadležno ministarstvo nije ni obavijestio, već je Zlatko-koji-sve-vidi-i-zna
za posjetu saznao "iz tehničkih kapaciteta" (tako se,
možda, kaže Oslobođenje na "diplomatskom"). Zašto?
Odgovor se nudi sam od sebe. Neposredno prije odlaska, Anić se
aktivno i saviestno raspitivao za stanje, održavanje i
količinu materijalno-tehničkih sredstava Vojske Federacije. Mahom
onih iz arapskih donacija, mahom francuskog podrijetla: tenkovi
AMX-30, borbena oklopna vozila AMX-10-P, BoV Panhard i
BoV ML-90. Prosta jednadžba: tenkovi ionako nisu baš najnoviji,
odnosi s francuskom vojskom nisu baš najstabilniji, a čitav Tranzicistan
od Baltika do Vardara ionako preferira američki materijal kao
stvar ukusa i predrasude. Dakle, solidna francuska mašinerija
bi se mogla utopiti nekoj afričkoj zemlji, gdje su odnosi s bivšom
kolonijalnom metropolom srdačniji, a vojska žedna iole modernih
mašina za mljevenje topovskog mesa. Mijo riskira, a ko profitira?
Ne trčimo pred rudu, Anić je po povratku promptno demantovao:
"Nije bilo govora o prodaji tenkova VFBiH". Kao što
će, vjerovatno, reći i da nikad nije čuo za beogradskog nakupca
oružjem, opskurnog biznismena Branka Jelića. Nije ni čudo:
on mu je sredio put u Izrael, nezvanično saznajemo. Tako da je
pomoćnik za namjensku industriju, sve fantomskiji pojam u ovoj
zemlji, gdje je haman sva industrija paralizirana, Pero Džepina,
najvjerovatnije bio najvažnija podrška, a ne kamuflažni plašt.
"Možemo napraviti prave poteze i ući u trgovački lanac koji
mnoge zemlje mogu samo poželjeti", veli Anić za ovo kolo
međunarodnih mešetara tuđe smrti. No, globalni biznismen koji
je, očito, čučao u promućurnom Brčaku, samo je jedan segment priče.
Drugi je onaj gdje je uprkos brčanskom iskustvu bratstva u oružju,
umjesto očekivanog jedinstva u Ministarstvu obrane Federacije,
Anić tek cementirao naslijeđenu podjelu. U prilog tome: protivno
propisima, po kojim bi ga trebao mijenjati doministar Ferid
Buljubašić kad je na (ne)službenom putu, tu dužnost obnaša
njegov šef kabineta Martin Frančešević. O tempera, o
mores
RIJEČ
U FOKUSU
Blagdani
Piše: Mile Stojić
Riječ
blagdan potječe od sveslavenskoga pridjeva "blag",
u najstarijem značenju "dobar", očuvanom u semiotici
toponima Blagaj na Buni u Hercegovini. Dobri dan. Riječ se općenito
sačuvala u latinskom značenju benignus, rjeđe kao beatus.
Blagdani se obično dijele na vjerske i državne.
Pored
glavnog blagdana Pashe (hebr. Pesah), koji je spomen na
oslobođenje Hebreja iz egipatskog ropstva, Židovi su slavili još
tri poljodjelska blagdana: Blagdan beskvasnih kruhova (žetva ječma),
Blagdan sedmica ili pedesetnica (žetva žita), te Blagdan berbe
ili sjenica (sjećanje na četrdesetogodišnji boravak u pustinji,
prije ulaska u Obećanu zemlju). Poslije im se pridružuju i Blagdan
hebrejske nove godine (jesenji ekvinocij), Simhat tora (početak
tjednog ciklusa čitanja pet knjiga Zakona), Hanuka (blagdan kulta
Hrama), te Purim (spomen na oslobođenje Perzijskih Židova. Svi
se blagdani počinju slaviti kad padne mrak.
Najznačajniji
kršćanski blagdan je Božić (dan Isusova rođenja), koji se slavi
prema dva različita kalendara - 25. prosinca i 7. siječnja. Kršćani
još slave Bogojavljenje (Epifanija), spomen na prvo prikazanje
Isusa paganskom svijetu, Uskrs (dan Isusova uskrsnuća), Uzašašće
(Kristov uzlazak na nebo), Duhove (silazak Duha svetoga nad apostole),
Svi sveti (Blagdan crkvenih svetaca). Ovi blagdani ne slave se
na stalni datum, kao ni židovski, s kojima se ponekad podudaraju.
Dva
glavna blagdana u islamu su Ramazanski bajram, prestanak posta
nakon ramazana, i Kurban (hadžijski) bajram, koji zaključuje veliko
hodočašće u Meku, još se zove i blagdan ovna (tur. kurban), u
sjećanje na životinju koju je Abraham, otac svih vjernika, žrtvovao
da bi spasio život svoga sina Izaka. Pored ovih, muslimani još
slave blagdan Ašure (spomen na mrtve), te Mevlud (rođendan proroka
Muhammeda). Datumi ovih blagdana su pomični, jer se određuju prema
lunarnome kalendaru.
S
državnim blagdanima u nas je malo teže. Nakon raspada Jugoslavije,
koja je kao glavni blagdan slavila datum svoga utemeljenja, 29.
studenoga, u nas se kao glavni državni blagdan slavi 25. studenoga,
dan ZAVNOBiH-a, dok Banja Luka slavi i dalje blagdane SR Jugoslavije,
a zapadna Hercegovina blagdane Republike Hrvatske. Nekad smo se
ponosili činjenicom da slavimo sve blagdane i vjerske i državne
zajedno, a danas slavi uglavnom svatko svoje. Ovih dana piše mi
prijatelj iz Amerike: "Nema više Prvog maja, Dana Republike,
Dana borca itd., pa se ljudi pozivaju na baklave, smokvare, rahvanije
i slično uz Bajrame. Nužda zakon mijenja, ali najvažnija su druženja,
pa uz bilo koji blagdan ili praznik."
Jedan
je antički mislilac blagdane uporedio s oazama u pustinji. A meni
se nešto čini da je najvažniji blagdan na Planetu datum ljudskoga
rođenja, rođendan. Čiji značaj i smisao ćemo shvatiti tek kad
naučimo - prvu lekciju iz individualizma.
| Carnevas brani Blagojevića |
Pouzdani
izvor informirao je Dane da je u Haagu nedavno boravio Michael
Carnevas, donedavni šef pravnog odjela pri OHR-ovoj administraciji
u Brčkom, kako bi utvrdio formalnosti oko svoga angažmana na čelu
advokatskog tima pukovnika Vojske RS Vidoja Blagojevića,
optuženog za ratne zločine počinjene u Srebrenici.
Premda
se radi o presedanu, jer niko od međunarodnih službenika koji su
radili u BiH do sada nije dobio advokatski posao u Haagu, za čitaoce
Dana ova informacija ne predstavlja posebno iznenađenje.
Naime, Dani su u više navrata pisali o Carnevasovom destruktivnom
djelovanju protiv istinskog zaživljavanja Brčko Distrikta, odnosno
njegovoj grčevitoj borbi da Brčko ostane ekskluzivno srpsko.
Njemu
se pripisuje da je, podmetanjem ljubavnih afera, iz Distrikta otjerao
prvog supervizora Roberta Farranda, da je režirao kontroverzne
sudske procese protiv predsjednika Skupštine Distrikta Mirsada
Đape i ostalih bošnjačkih funkcionera u Brčkom, da je opstruirao
procesuiranje počinilaca masovnih ratnih zločina u Brčkom, a zadnja
nečasna akcija mu je neuspio posrednički pokušaj da iz kase Distrikta
plati informacijsku opremu u vrijednosti od 12 miliona KM bez prethodnog
raspisivanja tendera.
Nakon
svega što je do sada uradio i nakon gubitka posla u OHR-ovoj administraciji,
sasvim je logično da Michael Carnevas u potpunosti otkrije svoje
bh. "položaje" te da u Haagu stane uz šefa koljača iz
zloglasne Bratunačke brigade.
| Diplomatski skandal bivšeg
ambasadora |
Diplomatske
cirkusarije nekadašnjih ambasadora ponovo potresaju institucije
vanjske politike Bosne i Hercegovine. Najnovija se s razlogom pripisuje
donedavnom ambasadoru u Kanadi, njegovoj ekselenciji Krunoslavu
Vasilju. Naime, ambasador Vasilj je, direktno se "zalažući"
za svog nasljednika kod tamošnjih vlasti, zloupotrebljavajući proceduru
i ne poštujući instrukcije i rokove MVP-a, onemogućio pravovremeno
dobijanje agremana za svog nasljednika Vjekoslava Domjana.
I dok Domjan, ni kriv ni dužan, čeka agreman tri mjeseca (što je
izvan svih običajnih i protokolarnih rokova), nevino preživljavajući
nezgodna propitivanja parlamentaraca, mipovaca, diplomata i kolega
profesora o razlozima "šutnje" kanadskih vlasti, niko
od nadležnih nije ni slutio da bi tu mogli biti prsti ražalovanog
ambasadora Vasilja.
Nekadašnji
šef turističkih poslovnica u Međugorju odlučio je sebi produžiti
ambasadorski mandat do sljedećih izbora jednostrano stopirajući
na svim dostupnim nivoima svaku mogućnost dobijanja agremana za
svog nasljednika.
I
kako to biva, klupko se počelo odmotavati. Ambasador Vasilj se,
navodno, i prije bavio poslovima "otežavanja" dobijanja
viza za radnike iz sarajevskog sjedišta, jer su zaposlenici po ugovoru
o djelu u našoj ambasadi u Kanadi bili mu iz najbliže familije.
Dolazak radnika s rješenjem pokvario bi mu porodični biznis. Ali
tu nije kraj. Ispostavilo se da naš bajni ambasador za svog službovanja
nije na svoj luksuzni mercedes nijednom postavio državnu
zastavu, privilegiju u korist BiH, države koju predstavlja. Ali
i to "s razlogom". Vasilj je, naime, oba luksuzna vozila
ambasade registrirao na svoje ime, pa je njegovim povlačenjem početkom
decembra vozni park ostao izvan domašaja Ambasade BiH - vozila su
za kanadske vlasti privatno vlasništvo fizičkog lica Krunoslava
Vasilja. U međuvremenu, pojavio se i problem rezidencije - gospođa
ambasador, i pored "posljednjeg poziva" na predaju rezidencije
do 16. decembra, oglušila se o pozive i odbija predati rezidenciju
nadležnom licu u ambasadi.
I
tako to ide, po leđima, ugledu i džepu BiH. Novog ambasadora Vjekoslava
Domjana čeka gomila radoznalih pitanja i gotovo neprijateljska atmosfera
u prijateljskoj nam Kanadi. Njegov prethodnik se već pohvalio da
ga je kod uticajnih katoličkih emigrantskih i lokalnih grupa ocrnio
kao ateistu, hrvatskoj zajednici u Kanadi kao komunistu, a diplomatskom
koru kao nedostojnog za ambasadorskog posla (jer, eto, ni agreman
ne može dobiti). Sa zubatog međugorskog sunca Vasilj je svojim sljedbenicima
već poručio: u novembru, poslije izbora, ponovo u Kanadu.
|
Šesti napad na Adilovu televiziju
Nezavisna radio-televizija
"Studio 99" je u deset godina postojanja imala šest
krupnih napada, koji su prekidali emitovanje programa. Posljednji
se dogodio u utorak, 18. decembra ove godine.
Taman što je direktor NRTV
"Studio 99" Adil Kulenović započeo "Intervju
dana" sa visokim dužnosnicima SDP-a Ivom Komšićem,
Mirom Lazovićem i Hasanom Bećirovićem, na
malim ekranima se pojavio snijeg, a u studiju mrak.
"Ustanovljeno je da
je nasilno prerezan elektrodalekovod na Grdonju", objasnio
je Kulenović i istakao da postoje evidentni dokazi koji ukazuju
kako ovaj nasilni atak nije mogao uraditi amater. Počinioci ovog
napada za sada su nepoznati, a istraga je u toku. Međutim, Kulenović
je konstatovao da je od šest napada koji su dosad izvršeni na
njegovu TV, samo jedan počinilac otkriven, ali ne i naručilac
napada.
Kao moguće razloge ataka Kulenović
je naveo stavove koje je iznio Jevrem Brković prilikom
gostovanja na ovoj televiziji, te izjave reisa Mustafe ef.
Cerića iznesene noć prije prekida emitovanja, ili pak onoga
što su mogli reći Komšić, Lazović i Bećirović.
Dva brata rođena na Zidu
plača
"Dragi gospodine Premijeru,
Hvala vam za izražavanje podrške
i prijateljstva u jeku nedavne konferencije Ujedinjenih nacija
u Durbanu, u Južnoj Africi. Žalosno je da je ovaj skup, koji je
bio zamišljen da razmotri istinske probleme koje se tiču rasizma
i ljudskih prava, postao fijasko od onih koji šire mržnju prema
Izraelu i jevrejskom narodu. Pozdravljam Vaš principijelni stav
i radujem se našoj suradnji u budućnosti."
Dva pisma ovakve sadržine stigla
su 20. septembra ove godine na adresu aktualnog premijera Republike
Srpske Mladena Ivanića i predsjednika SNSD-a Milorada
Dodika, a poslao ih je izraelski premijer Ariel Sharon.
Kao što se iz sadržaja pisama
vidi, Sharon se dvojici bosanskosrpskih političara zahvalio na
podršci koju su pružili Izraelu, odnosno njemu, u vrijeme UN-ove
Konferencije o rasizmu u Durbanu. Podsjetimo, taj skup su napustile
delegacije SAD-a i Izraela nakon što je Konferencija cionizam
također proglasila rasizmom. Uzgred, Amerikanci i Izraelci su
bili usamljeni napuštajući taj skup. Sharonu u to vrijeme, kao
i sada, podršku nije pružao niko osim američkog predsjednika Georgea
W. Busha. Tom ekskluzivnom i malobrojnom klubu desničara pridružili
su se još samo dvojica ovdašnjih političara. Jedan ljevičar, a
drugi centrista. Ali, obojica očigledno vrlo dobro poznaju fašizam.
Pod raznim imenima.
Štrajk ujedinio hrvatske
i bošnjačke sindikate
Štrajk prosvjetnih radnika
u Srednjobosanskom kantonu se nastavlja uprkos pregovorima sindikalaca
i kantonalnih zvaničnika. Zbog štrajka i dalje nema nastave za
40 hiljada učenika osnovnih i srednjih škola u ovom nacionalno
mješovitom kantonu. "Razlozi za štrajk 3.221 nastavnika
i profesora su isti kao i u ranijim, počevši od 1998. godine.
Prosvjetni radnici imaju za 30 posto manju vrijednost boda nego
ostali korisnici budžeta. Za policajce je, naprimjer, vrijednost
boda 100, a za profesore između 68 i 70. Prosvjetni radnici sada
traže izjednačenje vrijednosti boda sa ostalim korisnicima budžetskih
sredstava. Osim toga, tražimo naknadu razlike plate za treći mjesec
i isplatu plata za septembar i oktobar. Kantonalne vlasti nisu
spremne da ispune naše zahtjeve i štrajk se nastavlja",
kažu sindikalni izvori u Travniku.
Prosvjetari vjeruju da se na
razlici između njihove vrijednosti boda i ostalih korisnika budžeta
finansira luksuzno i rasipničko ponašanje unutar kantonalne vlade.
Drugog objašnjenja za tako nisku vrijednost boda nemaju. Posmatrači
zbivanja u Travniku vjeruju da vlast odbija da riješi zahtjeve
štrajkača kako bi izazivanjem krize u vladi njeni čelnici osigurali
željene kadrovske promjene.
Vlasti u Srednjobosanskom kantonu
suočile su se i sa dodatnim problemom - zajedničke nevolje ujedinile
su četiri postojeća sindikata u ovom nacionalno mješovitom kantonu!
Do sada su djelovali pojedinačno sindikati osnovnog i srednjeg
obrazovanja na bosanskom programu i sindikati osnovnog i srednjeg
obrazovanja na hrvatskom programu. A štrajk je ujedinio bošnjačke
i hrvatske sindikalce jer nevolja je zajednička: nastavnik sa
višom školskom spremom zarađuje oko 350, a profesor sa visokom
školskom spremom oko 420 KM. Sindikalisti sada ujedinjeni nastupaju
unutar koordinacionog tijela i najavljuju njegovo prerastanje
u zajednički sindikat obrazovanja Srednjobosanskog kantona. Oni
vjeruju da upravo takav zajednički nastup najviše zbunjuje kantonalne
vlasti, koje su do sada naučile da problem rješavaju na račun
nacionalnih podjela i u školama. Vlasti su ponudile sindikalcima
potpisivanje kolektivnog ugovora, ali sindikalci su ubijeđeni
da je to samo još jedna prevara. Također, vlasti SBK-a su najavile
i nove načine obračuna plata u školama, pa sada predlažu vezivanje
plate za broj učenika u razredima. Takav prijedlog prosvjetni
radnici odbijaju jer je plata oduvijek ovisila o broju održanih
časova, a ne o broju učenika. Stoga su vlasti zaprijetile i novom
reorganizacijom, po kojoj bi oko hiljadu ljudi u obrazovnim ustanovama
ovog kantona postalo tehnološki višak. Sindikalisti odbacuju takvu
reorganizaciju kao nepromišljenu i neracionalnu. Predsjedništvo
Sindikata obrazovanja SB kantona/županije u srijedu, 19. decembra,
zatražilo je od vlade da razriješi dužnosti ministra obrazovanja
ovog kantona Mirsada Bušatliju i njegovog zamjenika Josipa
Boru.
Stanje trave u Srbiji
Iako niko ne zna hoće li se
Zoran Đinđić i Vojislav Koštunica, dvojica sukobljenih
lidera u Srbiji, ikada dogovoriti i izmiriti, bar je jasno kako
će to da izgleda. Naime, ako je suditi prema tekućim pregovorima
Đinđićeve i Koštuničine ekipe, desit će se to preko leđa preostalih
malih 16 partija u vladajućoj koaliciji.
Problem je što je većina od
tih 16 partija u njihovom sukobu, koji traje oduvijek, a eskalirao
je ljetos, toliko vodila u napadima na jednog ili drugog i što
su toliko bile lojalne jednom ili drugom koliko se ni oni sami
nisu međusobno napadali i koliko ni sami sebi nisu bili lojalni.
Lojalnost Đinđiću Duška
Mihajlovića, ministra policije, bila je tolika da su ljudi
iz njegove Nove demokratije (nekadašnjeg Miloševićevog saveznika)
bile spremne da pljunu Koštunicu optužujući ga da sarađuje sa
Miloševićem. Sa druge strane, prokoštuničin gradonačelnik Čačka
Velimir Ilić nazivao je Đinđića najvećim mafijašem u Srbiji,
dok se i sam Koštunica zaustavljao tek na tome da konstatuje kako
"u Vladi Srbije ima pojava korupcije".
Valjda je zato Đinđić sada
spreman da otkači Mihajlovića, još lojalnijeg mu ministra pravde
Vladana Batića, lidera Demohrišćanske stranke Srbije, dok
se Koštunica neće odreći nikoga jer ga već tri mjeseca sa svojim
ljudima i nema u vladi, ali neće preko svojih leđa pustiti ni
rečenog Ilića.
Osim pomenute dvojice, ide
na led još nekoliko ministara iz malih stranaka: Gašo Knežević,
ministar pravde (Građanski savez), Dragan Veselinov, ministar
poljoprivrede (Koalicija Vojvodina), Momčilo Perišić, vicepremijer
(Pokret za demokratsku Srbiju), dok će sa mjesta potpredsjednika
vlade na niže pozicije u kabinetu sići Žarko Korać (Socijaldemokratska
unija) i Jožef Kasa (Savez vojvođanskih Mađara).
I tako to biva: kad se slonovi
tuku, strada trava. Kad se slonovi vole, opet strada trava.
Rusi Husi ne vjeruju
Huso Hadžidedić jedan
je od najanemičnijih premijera što ih je Kanton Sarajevo ikad
imao. Iako su Hadžidedićeve stvari iz kabineta već duže vrijeme
spakovane i on čeka svakog časa da zbriše - u BH Gas, niko i ne
osjeti da je premijer u ostavci. Jednostavno, sve stagnira isto
kao i za vrijeme kad je radio punim kapacitetom.
No, vratimo se malo BH gasu,
kojem bi Hadžidedić, sve su prilike, mogao vrlo skoro stati na
čelo i imati na raspolaganju (ako je suditi po njegovom prethodniku)
značajne sume za reprezentacije.
Kantonu Sarajevo, koji je najveći
potrošač gasa i koji strahuje od 1. januara, kada bi mogao ostati
bez ovog energenta, kako je i najavio ruski Gazexport, još bi
samo falio Huso Hadžidedić u fotelji direktora BH Gasa pa da sebi
komotno traži parcelu na groblju.
Jer, Hadžidedić, kao nekadašnji
i prvi direktor BH Gasa (1997. godine) možda nešto i zna o plinu,
ali njegova riječ se definitivno kod ruskih gasdžija više
nikad neće pikati. Oni se, naime, dobro sjećaju da ih je taj isti
Hadžidedić već jednom prevario. Zato su Sarajevu uputili kopiju
Protokola od devetog oktobra 1995. koji je te godine ispred Ministarstva
energetike i "Energopetrola" Sarajevo potpisao upravo
Huso Hadžidedić i kojim se obavezao da će "deset dana po
završetku rata na teritoriji BiH Gazexportu biti plaćen dug od
104.810.631 marku".
Nova kriza Alijanse u ZE-DO
kantonu
Još jedan ministar Vlade Zeničkodobojskog
kantona podnio je ostavku guverneru Mugdinu Hercegu. Nakon
što su u ranijim krizama ove vlade ostavke podnijeli premijer
i jedan ministar, a potom je smijenjeno još četiri ministra, sada
je (19. decembra) ostavku podnio i ministar privrede Drago
Vrbić (NHI).
Uoči zaključenja ovog broja
Dana pokušali smo provjeriti o čemu se radi. No, iz kabineta
guvernera uputili su nas u kabinet ministra privrede, a tamo su
nam opet rekli da se vratimo kod guvernera i pitamo njega.
Ministar Vrbić je u toku juna
obavljao privremeno i dužnost predsjedavajućeg kantonalne vlade.
Potom se u jesen solidarisao sa zahtjevima Koordinacionog odbora
za zaštitu Hrvata u Žepču, nakon pokušaja policijskog privođenja
15 osumnjičenih za ratne zločine radi početka istrage u Kantonalnom
sudu u Zenici. No, i pored niza kontroverznih intervencija, politička
pozicija ministra Vrbića kao političara Nove hrvatske inicijative
bila je veoma važna za vladu Alijanse u ovom kantonu, pogotovo
stoga što je ranije i drugi hrvatski političar, Ivica Mandura
(SDP Žepče), podnio ostavku na mjesto ministra finansija. Za izbor
ove kantonalne vlade bili su presudni glasovi HDZ-a u kantonalnoj
skupštini. Političari ove stranke su tvrdili da glasaju za vladu
jer ona "vodi računa o zastupljenosti hrvatskih kadrova i
o hrvatskim interesima". Vrbićeva ostavka, kao političara
NHI, mogla bi da označi novu krizu Alijanse u ovom kantonu.
Svim katolicima sretan Božić želi
Redakcija magazina Dani
|