emlje bivše Jugoslavije suočene su danas sa brojnim izazovima. No, oni u ništa manjoj mjeri postoje i u drugim exkomunističkim zemljama istočne i južne Evrope. Svima njima zajednički je povratak religiji - njeno ponovno uvođenje u javnu sferu života, što se najbolje očituje u domenu politike, koja, religijski inspirirana, danas dovodi u pitanje neka od najvećih dostignuća nanovo oživljene demokratije na ovim prostorima.

Kako komunistički režimi nisu omogućavali diferencijaciju između politike i religije - politika je bivala religijom, a religija politikom. Upravo zbog toga se prisustvo religije u javnoj sferi postkomunističkih zemalja može tumačiti kao znak da je taj proces diferencijacije konačno otpočeo.

Da je to tako, pokazano je od 29. 11. do 2. 12. u Sarajevu. Tada je, naime, održana međunarodna konferencija na temu "Politika i religija", u organizaciji međunarodnog časopisa i nevladine organizacije Transeuropeennes iz Pariza, Nansen dijalog centra Sarajevo i Ateljea za filozofiju, društvene znanosti i psihoanalizu Sarajevo, a u kooperaciji sa Krugom 99. Trodnevni program konferencije posebnu je pažnju poklonio mjestu religije i politike u medijima, sekularizmu i njegovom značaju za demokratske procese, vezi između nacionalizma, etniciteta i religije i sl. Učesnici sa Balkana, a i sa šireg područja Mediterana, na znanstvenom su nivou razgovarali i polemizirali o uzrocima, djelima i posljedicama odluka koje se donose u državnim aparatima, a nose primjesu božje volje, ili barem koketiraju sa stavovima vjerskih dostojanstvenika.

Brojni izneseni primjeri pokazali su da Bosna i Hercegovina ne muči sama svoje muke, te da one, zapravo, i nisu njene. Uzmimo primjer Makedonije. Olivier Gillet, profesor na Slobodnom univerzitetu u Bruxellesu i stručnjak za političku ulogu Pravoslavne crkve na Balkanu u 19. i 20. stoljeću, naglasio je da Makedonsku pravoslavnu crkvu nakon proglašenja nisu priznale niti Bugarska, niti Grčka, niti Srbija, što, očito, nije samo problem vjerskog, nego (i prije svega) političkog konflikta. Jasno je da bi priznavanje Makedonske pravoslavne crkve značilo i priznavanje makedonske nacije. Upravo ono što te tri zemlje žele da spriječe.

Kao primjer moći crkvene naspram državne vlasti, poljski novinar Jan Pieklo iznio je tvrdnju da je postavljanje Poljaka za papu bio presudan faktor za kolaps sovjetskog bloka i komunističkih sistema u istočnoj i centralnoj Evropi. No, nakon što je u prethodnom režimu Crkva u Poljskoj odigrala ulogu sunosioca Pokreta solidarnosti i utočišta onima koji su mislili drugačije, Katolička crkva danas ima probleme sa novonastalom situacijom - Pieklovu kćerku je nastavnica vjeronauke kaznila jer je ova izrazila želju da uči i o drugim religijama, npr. o islamu. Ovaj nas primjer vraća vlastitoj svakodnevnici - već duže od godinu dana OHR i ministarstva obrazovanja u srednje škole Bosne i Hercegovine pokušavaju uvesti predmet "Kultura religija". Izučavanje novog predmeta, prema najnovijem stanju stvari, očekuje se početkom naredne školske godine, a naša djeca se, do tada, neće kažnjavati zbog pitanja sličnih onome mlade Poljakinje - ona ih, naime, ne postavljaju.

Zanimljivo izlaganje auditoriju je ponudio Aleksandar Bošković, stipendista na Univerzitetu Witwatersranda u Južnoj Africi, koji je govorio o mitovima zbog kojih se umire: poimanju religije u jugoistočnoj Evropi, prvenstveno na Balkanu, gdje je "tradicija" svedena na termin koji se često koristi za opravdavanje ili proklamiranje političkih ciljeva. Znamo da su svjetonazori generacija ovdje izgrađivani na pričama o mitskim porijeklima i herojskoj prošlosti, i da srpska nacionalna historija ne bi postojala bez Kosovske bitke - upravo zato je interesantna izjava Boškovića da se ova, "osim u literaturi, nikad nije ni desila".

Treći dan konferencije započeo je zajedničkom javnom debatom članova Kruga 99, u okviru redovne nedjeljne sesije, na temu "Religija i politika u medijima aktuelne proturječnosti". Obavezno je, s tim u vezi, pomenuti izlaganje Jeromea Bellion-Jourdana, francuskog stručnjaka za međunarodne pokrete unutar islama. On je govorio o različitim vidovima solidarnosti islamskih vjernika i o ulozi i djelovanju raznih organizacija iz islamskih zemalja na teritoriji BiH u ratnom i poratnom periodu.

Tema koja je, kada je riječ o odnosu politike i religije nezaobilazna, jesu mediji koji im daju prostor, a time i uveliko pospješuju njihovo djelovanje. Slavko Šantić, sekretar Kruga 99, osvrnuo se, s tim u vezi, na nedavni protest Rijaseta IZ BiH zbog projekta "Duhovni zov monoteističkog troglasja" povodom Dana državnosti BiH. Vraćamo se, dakle, na domaći teren - tamo gdje vođe vjerskih zajednica zloupotrebljavaju svoje ovlasti i govore u ime cjelokupne vjerske populacije, vješto se pritom koristeći medijima. O profesionalnosti potonjih dovoljno govori činjenica da osim Dana niko nije našao za shodno da kritikuje netoleranciju "u ime tolerancije".

Arhiva Dani
235