itanje islama u Bosni, njegovog mjesta, uloge, oblika, načina i stupnja (ne)participacije u društvenim procesima bosanskoga društva danas i ubuduće nije pitanje identiteta koliko je, u osnovi, političko pitanje. Preciznije kazano, pitanje islama u Bosni već danas je, s obzirom na buduće izbore, eminentno izborno pitanje. Srž tog pitanja sadržana je u odnosu političkih aktera, političkih stranaka, prema Islamskoj zajednici kao instituciji, a posebno prema restituciji vakufske imovine kao njenom sada krucijalnom duhovno-materijalnom pitanju.

Da li je Alijansa prepoznala važnost tog pitanja za eventualno produženje vlastite pozicije i kako ga namjerava riješiti, pitanje je čiji odgovor umnogome određuje buduću bosansku izbornu političku scenu.

Obećanja što si davala… Šta Alijansa radi tokom ramazana? Ništa posebno. Izgleda da se više pazi da ne napravi neki pogrešan potez nego da učini nešto posebno i transparentno. Istina, nekad je i nečinjenje bolje nego činjenje bilo čega. Tako se i Alijansa tokom trajanja ramazana ponaša dosta "pristojno" i "po adetu", mada prenaglašeno distancirano i na momente nezainteresirano. Tu nema nikakve posebne islamske transparentnosti, niti razmetanja suvišnom simbolikom. Lagumdžija je priredio iftar za diplomatski kor, istina nešto nakon Busha, što ipak treba primijetiti. Ako je uopće bitno je li akademija povodom Dana državnosti, ona oko koje se digla malo veća prašina, bila jedna vrsta odgovora na ramazanski koncert u režiji SDA, interesantnije je, za našu temu, opažanje zlobnika, istina neprovjereno, da je nakon te akademije kod pedeset vozača iz sastava njenih gostiju u saobraćajnoj kontroli nađeno da su konzumirali veće količine alkohola. I to bi, kao, trebalo da odražava jednu vrstu odnosa prema ramazanu.

Islam sa Alijansom ima priliku da uđe u neke nove društvene odnose. Nakon godina transparentnog dnevnopolitičkog preplitanja islama i politike, obostrano je iskustvo, bar po općem sudu, da nijedna strana od takvog odnosa nije imala odveć koristi. Naprotiv, SDA je zadobila negativan politički imidž u dijelu inozemne javnosti, u međuvremenu je zbog mnoštva ovozemaljskih pitanja izgubila i vlast, a Islamska zajednica nije riješila nijedno svoje statusno pitanje. Niti postoji zakon o djelovanju vjerskih zajednica u državi, niti su joj povraćena vakufska dobra. Zadnjih mjeseci davane i vrlo intrigantne reisove izjave o mogućim modalitetima odnosa njegovih službenika i vlasti, kao da ukazuju da je Islamska zajednica svjesnija svoga novog društvenog položaja i političkih prilika u zemlji i okruženju nego snage Alijanse. Njen politički konglomerat čini veoma širok spektar snaga, od tvrdokornih "komunjara", koji su po ovom pitanju samo za podsmijeh, do jednog krila koje je veoma blisko vodećim i uticajnim ljudima u Islamskoj zajednici, posebno s obzirom na svoj raniji politički angažman, te koji bi mogli eventualni susret vlasti i islama artikulirati na jedan nov, i tako potreban, način.

No, ne treba gajiti iluzije i prepuštati se spekulacijama visoke politike. Odnos Alijanse i islama, za obje strane u paru, na obostrano zadovoljstvo je vrlo bitan, i on se neće razrješavati na teorijskom, nego na materijalnom, konkretnom planu. Pitanje statusa vakufske imovine u nadolazećoj restituciji bit će ključno pitanje za taj odnos. Alijansa je to, izgleda, i shvatila. Ona svoja stajališta o restituciji svakim danom, kontinuirano i dio po dio, revidira i mijenja u odnosu na političke izborne proklamacije. Danas je sasvim očito da je priča o kupovini nacionaliziranih poslovnih prostora za marku po kvadratu bila samo izborni trik, mada joj je takvo obećanje donijelo mnogo "gradskih" glasova. Krovni zakon o restituciji, kako se vidi iz štampe koja prati njegovu primjenu, preferira naturalnu restituciju, što je opet suprotno izbornim obećanjima.

Moćni saveznik Alijansa je svjesna da su njeni birači u ogromnoj većini Bošnjaci, mada ona to niti mora niti treba priznati, te da je pozicija Islamske zajednice unutar Bošnjaka izuzetno jaka. Teško je još unutar Bošnjaka doći na vlast ako su imami protiv tebe. Toga su ljudi na vlasti svjesni i, shodno našoj političkoj etici, njima je bitnija njihova vlast od bilo kakvih političkih načela. Zato je sasvim moguće da na momente iskričavi odnosi između, recimo, korisnika nacionaliziranih poslovnih prostora i njihovih stvarnih vlasnika, u Sarajevu uglavnom Vakufske direkcije, postaju još iskričaviji. Odnosno, postoje sve naznake da se u sukobu o karakteru restitucije nađe Vakufska direkcija, s jedne, i ti korisnici poslovnih prostora i stanova, s druge strane, a ne Alijansa i Vakufska direkcija, te da sama Alijansa rješenje koje izbori pobjedu uzme kao svoje.

Kako sada stvari stoje, Alijansa podupire prijedlog Vakufske direkcije. Takvim, eventualnim, rješenjem ona bi u budućim izborima imala moćnog, mada ne i uvijek javno iskazivanog saveznika, i sa sebe bi skinula šireći odium nebošnjačke snage. Sama Islamska zajednica bi povratila ono što joj po Božijim, mada ne uvijek i po ljudskim, zakonima pripada, te bi stekla značajno materijalno uporište za autonoman i materijalni i duhovni opstanak i razvoj. Na ovaj način poredani argumenti, mada se mogu postaviti i na više različitih načina, svjedoče o postojanju sasvim realnog i konkretnog materijalnog interesa za obostrano plodotvoran susret islama i Alijanse.

Da li će se stvari odvijati u ovom pravcu i na ovaj način, ostaje da se vidi. Iskustvo ratnog i postratnog perioda, te objektivni činioci bosanske geopolitičke pozicije nakon zadnjih događanja u relacijama islama i Zapada, ukazuju na nužnost, ali i izglednu spremnost, bosanskih društvenih, duhovnih i političkih činilaca na iskušavanje jednog novog oblikovanja nacionalnoga bosanskoga identiteta mnogo više po uzorima i modelima geopolitičke uronjenosti Bosne u Evropu nego po obrascima nekih dalekih prostora. Realnost je da će odnos religije i društva biti više stvar politike, dakle nužnosti, no bilo koje duhovne doktrine.

Arhiva Dani
235