ta znači dašak svježeg vjetra dok se kuhaš u kazanu, vjerovatno je ovih dana otkrio Mladen Ivanić kada je otpočela polemika na temu da li se general Ratko Mladić nalazi u Beogradu ili ne. Priča je počela prošle nedjelje, kada je Carla del Ponte u Ujedinjenim nacijama optužila Vojsku Jugoslavije da u Beogradu obezbjeđuje Mladića. Poslije toga prosto nije bilo više nijednog funkcionera vlasti u Beogradu koji to nije demantovao. Dok je agenciji Reuters u subotu neimenovani srpski politički izvor "pjevao" da se Mladić skriva u jednom vojnom objektu u Srbiji, policija u Beogradu to je demantovala. Posebno je bio slikovit demagoški demanti generala Momčila Perišića, koji je novu hašku groznicu u Beogradu iskoristio da slavodobitno izjavi kako se, eto, pokazalo da on nije ni na kakvom spisku i da njega ne traže iz Haaga. Tako se pokazalo da ponekad nije vijest kad te iz Haaga traže, već kad te ne traže. Tek, Perišić, potpredsjednik Vlade Srbije zadužen za nacionalnu bezbjednost, i još uvijek Mladićev kum, rekao je da vjeruje policijskim informacijama da Mladić nije u Srbiji. Informacije da je njegov kum ipak tu, Perišić ovako komentariše: "Ako su ti međunarodni tragači za eventualnim optuženim za ratne zločine jaki, onda neka ih love. Međutim, ne love ih. A što ih ne love? Zato što misle da će razjedinjeni Srbi isporučivati jedni druge, što je tužno."

Ratko Mladić: Nikad bliže hapšenju

Francuska veza Problem je, međutim, što se na to "što je tužno" obavezala Vlada Srbije. Osim toga, iako postoji mnogo indicija da je Mladić zaista u Beogradu, čak i ako nije, taj general je definitivno, zbog onih koji ga štite i onih koji ga ne daju, beogradska priča. To je taj dašak svježeg vjetra za Ivanića, o kome je u utorak govorila i haška glasnogovornica Florance Hartmann. Ona beogradsku priču o Mladiću smatra završenom stvari, tvrdeći da Tribunal još nije dobio odgovor zvaničnog Beograda na zahtjev za izručenje Mladića. Jedini odgovor koji očekuje od jugoslovenskih vlasti, kaže, jeste njegovo hapšenje. "Tribunal ima pouzdana saznanja da se Mladić nalazi u Srbiji pod zaštitom Vojske Jugoslavije, a te informacije su nam potvrđene iz raznih izvora", rekla je Hartmann.

Priča o Mladiću tako je i u Beogradu, i u Banjoj Luci, i u Sarajevu dobila temperaturu političke kampanje, u kojoj jugoslovenski ministar policije Zoran Živković tvrdi da je mogućnost da je Mladić na njegovoj teritoriji samo teoretska, "isto koliko je teoretska i mogućnost da se Osama Bin Laden nalazi u Bijeloj kući". U Banjoj Luci ne samo da nemaju pojma gdje je Mladić već ni ostala devetorica optuženih sa javnih listi, za koje su se obavezali da će biti uhapšeni i izručeni, prema zakonu o saradnji sa Haagom, usvojenom prije mjesec i po dana. Istovremeno, u medijima u Sarajevu (Dnevni avaz) može se pročitati da je Mladić ne samo u Beogradu već i da ima problema sa alkoholom, da ga obilazi Matija Bećković i da se više ne viđa sa Zoranom Đinđićem, koji je u međuvremenu valjda ostavio piće.

Trenutak odluke o Mladiću, međutim, mogao bi da se dogodi već u petak, kada ovaj broj Dana bude u rukama čitalaca i kada u Beograd sleti francuski predsjednik Jacques Chirac. Višegodišnja priča kako za Mladićem nije obavljena nijedna ozbiljna potjera Sfora (a nije) zato što ga štite Francuzi, kojima je u decembru 1995. oslobodio dvojicu zarobljenih pilota, čini se da je mnogo više od basni koje su na Balkanu proteklih godina ispredane oko Haaga. Ili će biti da basnama vjeruje i Carla del Ponte, koja je u petak požurila da se vidi sa Chiracom pred njegov put u Beograd. Tom prilikom, priznala je Hartmann, bilo je posebne priče o Mladiću: "Mi smo objašnjavali probleme koje imamo što se tiče blokade saradnje od strane (jugoslovenskih) saveznih organa. Govorili smo da nemamo pristup arhivama ni ljudima iz armije i saveznih organa kao i o zaštiti generala Mladića od strane Vojske Jugoslavije u Beogradu."

Generalski poslovi Ukratko, Chirac je od Del Ponte dobio zadatak da slomije Koštunicu, čovjeka koji ne miriše Haag, ali ne pokazuje ni odlučnost da ne sarađuje s njim. Pri tome Koštunica, koji često izjavljuje kako mu je De Gaulle politički uzor i koji je u Parizu još uspio da sačuva nešto od svoje prošlogodišnje harizme, teško da će moći da odbije Chiracu i ono što bi odbio svima drugima. Pitanje je, međutim, hoće li to htjeti Chirac, koji bi mogao da ima i svoje kombinacije sa Mladićem.

Naime, postoji zanimljiva priča, koja se može čuti u krugovima vlade u Beogradu, da je Chirac slab na Mladića ne samo zato što mu je ovaj oslobodio pilote oborene krajem avgusta 1995. iznad Pala. Ti krugovi tvrde da Chirac pokušava da preko Mladića opere jedan od svojih finansijskih skandala, kojima se povremeno puni francuska štampa. Naime, Chiracovi ljudi navodno su kontaktirali u Beogradu Mladićeve pokušavajući da ispipaju da li bi general mogao da ne demantuje kada bi bila puštena priča da je '95. dvojicu pilota oslobodio za pare.

Istina je, međutim, da je tadašnji francuski tajni izaslanik na Palama Jacques-Charles Marquiani Mladiću - već u julu 1995. optuženom u Haagu - nudio novac, naftu za Vojsku Republike Srpske, čak i oružje u zamjenu za pilote. Istina je i da je Mladić odbacio ponude zahtijevajući da po pilote dođe isključivo načelnik generalštaba francuske vojske general Jean-Philippe Douane i da ih preda isključivo njemu. Tako je i bilo, a da li je tom prilikom napravljen i neki "haški aranžman", nikada nije bilo potpuno jasno. Sljedeći problem koji Chiraca stavlja u poseban odnos prema Mladiću jeste i učešće francuskih obavještajaca Jugoslava Petrušića i Milorada Pelemiša u srebreničkom masakru, koji baca prilično neprijatano svjetlo na francusku obavještajnu službu DST.

Kako se Francuska pere U svakom slučaju, pokazalo se da su Koštunica i Chirac ključni ljudi, čiji razgovor će biti odlučujući za dalju Mladićevu sudbinu. Ukoliko (još) ima namjeru da ga štiti, makar i od Mladića dobio obećanje da će ćutati ako bude objavljeno da je primio pare, Chirac bi mogao da otvori drugi niz problema. Sa jedne strane, i u međunarodnoj zajednici sve je jasnija želja da se priča sa Haagom likvidira što prije, i to tako što će oni koje Haag traži tamo i otići. Sa druge strane, Mladićevim izručenjem Chirac dolazi u priliku da sa Francuske spere bar dio srebreničke hipoteke.

Njegovo angažovanje na Mladićevom hapšenju - a, ako ga bude, Francuzi će već naći načina da istaknu kako se bez njih ne bi desilo ništa - moglo bi da bude pokušaj da se Pariz opere za Srebrenicu tako što je najodgovornijeg za ono što se tamo desilo priveo Haagu.

Pitanje je, naravno, i kako će Beograd reagovati na Mladićevo hapšenje. Taj general, iako bez stvarnog uticaja, nije bez snažnog simboličkog autoriteta u jugoslovenskoj vojsci. Sa druge strane, u vojsci, zaplašenoj, uostalom kao i policija, raznim istinitim i falsifikovanim spiskovima koji ovih dana kolaju Beogradom, Mladićevo izručenje kod mnogih će ostaviti sljedeći efekat: kad njega nisu uspjeli da sačuvaju, čemu da se nadam ja.

Opet, iz jugoslovenskih saveznih izvora može se saznati da je pritisak iz Haaga na vojsku u ovom trenutku najveći. Osim Mladića, ultimativno se zahtijeva izručenje "vukovarske trojke" (Veselin Šljivančanin, Mile Mrkšić, Miroslav Radić), zatim dvojice preostalih sa "dubrovačke liste" (Milan Zec, Vladimir Kovačević Rambo) i sedmorice sa tajne liste dostavljene u septembru Beogradu, na kojoj se, vjeruju izvori Dana, nalazi sedam oficira koji su u sastavu Vojske RS učestvovali u srebreničkom masakru a trenutno se nalaze u Srbiji. Uz generala Dragoljuba Ojdanića, optuženog za Kosovo, ispada da Haag traži od Beograda čak 13 vojnika, od ukupno 21 haškog optuženika, što sa javnih, što sa tajnih lista.

Đinđić profitira Ta potraživanja nekome na političkoj sceni u Beogradu i odgovaraju. Riječ je o Zoranu Đinđiću, koji zna da bi odlazak Mladića mnogo više nego njega tukao Koštunicu, koji kontroliše vojsku. Istovremeno, Đinđić bi time možda dobio dovoljno vremena za predah da umiri policiju, koja se zbog haških zahtjeva prema vladi već mjesec dana nalazi veoma blizu ivice pobune. On zato od Haaga traži razumijevanje i povlašćen status zbog svoje zasluge za izručenje Miloševića. Đinđić, dakle, ne može da odustane od saradnje koju je počeo kapitalnim plijenom, ali ne može ni da usliši sve što od njega traži Del Ponte. "Između dvije krajnosti, a to je da kažemo 'nema saradnje' ili da automatski svi koji su na listi idu, postoji neka politička sredina. Mislim da mi vrlo dobro tu sredinu pronalazimo", odgovara Đinđić prošle nedjelje na pitanje hoće li biti novih isporuka za Haag.

Šta ta "politička sredina" znači, odgovor je u žestokoj Đinđićevoj borbi da Haaga spasi generala Sretena Lukića, aktuelnog šefa javne policije u Srbiji. Lukića, veoma uticajnog u policiji, prošle nedjelje Graham Blewitt, zamjenik Del Ponte, proglasio je osumnjičenim, što će reći da će se poslije istrage znati hoće li u Haag. Pitanje je čime će narednih dana Đinđić nahraniti Haag da ga odobrovolji u vezi sa Lukićem, ali stoji da se kao fino rješenje nameću Miloševićevi sljedbenici (Vlajko Stojiljković, Nikola Šainović), dok neko iz vojske, poput Mladića, kao fino rješenje za njega stoji dvaput: nisu pod Đinđićevom zaštitom, a cijela stvar će da tresne Koštunicu. Komanda "ustaj, vojsko" za Đinđića je veoma blizu najmanje lošeg rješenja.

Zato će, dok se ne vide rezultati Chiracove posjete Koštunici, Mladićeve akcije biti manje nego ikad. Poslije te posjete one bi mogle postati dramatično male iz prostog razloga što svi oni koji imaju računicu da se on u Haagu uskoro nađe mogu mnogo da učine za to, dok niko od onih koji ga tamo ne žele ne može da uradi gotovo ništa. Zato je, po svoj prilici, Ratko Mladić ušao u posljednju nedjelju kada je iza njegove sudbine stajao upitnik.

Arhiva Dani
235